Povežite se sa nama

FOKUS

Država servisira mafiju

Objavljeno prije

na

Svako malo, evo najmanje od 2000. godine, javnost se uzrujava oko Safeta Saja Kalića, sa konvencionalnim statusom „biznismena iz Rožaja”. Sajo nije sam po sebi u špicu, no nekako ispadne da je linkovan sa važnim igračima i nadzemlja i podzemlja. Rođen je 1969. i kao mladić, mašin-bravar po obrazovanju, odlazi u inostranstvo. Krajem 1990-ih se vraća u Rožaje, gdje investira u biznis sa benzinskim pumpama; kupuje i oronule lokalne ugostiteljske objekte, fabriku Kristal, osniva i sekjuriti agenciju. Odakle mu početni kapital? Na jednom suđenju je tvrdio da je u Njemačkoj radio kod rođaka na građevini, „bavio se statistikom” i tako zaradio 160.000 eura.

Šira javnost je za njega čula kada se ženio. Svadba je okupila niz bezbjednosno interesantnih lica: Ljubišu Čumeta Buhu, srpskog mafijaša i svjedoka saradnika u procesu za ubistvo Zorana Đinđića; zatim Darka Šarića, kokainskog bosa sada u bjekstvu; Duška Martinovića, Beranca ubijenog 2001. u strahovitoj eksploziji njegove porodične kuće…

Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović, dvojica funkcionera tadašnjeg MUP-a Crne Gore, takođe su usnimljeni. E sad, pošto tada nije bilo Jutjuba (pokrenut tek 2005), pretpostavimo da su možda računali da snimak neće biti dostupan svima?

To je slaba kalkulacija. Još odmah po svadbi, u nekoj od trendseterskih rubrika srpske TV Pink (u to vrijeme ova televizija nije imala poseban program za Crnu Goru) emitovan je prilog snimljen u Rožajama; pažnju je izazvao nastup hrvatske zvijezde Severine Vučković. I štampa je izvještavala o svemu: prećeralo se sa slavljeničkom pucnjavom, policija je kao nešto intervenisala, itd.

Maja prošle godine, video-snimak je postao opet dostupan javnosti – osvanuo na Jutjubu. Ko ga je postavio? To je, tvrdi Veselin Veljović, šef policije, predmet istrage državnog tužilaštva a oni postupaju po njihovom nalogu.

Pa je direktorka Vanja Ćalović 1. jula u „informativnom razgovoru” razjašnjavala što o tome zna. Iz MANS-a su javno prozvali Veljovića da saopšti koje je krivično djelo policija istraživala kada je prikupljala informacije od Ćalovićeve. Uprava policije je reagovala tvrdnjom da se ne bavi kvalifikacijom krivičnog djela „nego to radi nadležni tužilac”.

Ako ih stvarno, iz nekih razloga, interesuje porijeklo snimka, zbog čega, ne pozovu Željka Mitrovića, vlasnika Pinka, da im objasni kako je „rožajska svadba” premijerno objavljena za najširu javnost?

Uostalom, taj snimak Sajove svadbe se pominje tokom 2000-ih raznim povodima. Prvi put se o njegovoj kontroverznosti šuška aprila 2003. kada je MUP Srbije u jeku akcije Sablja dostavio crnogorskoj policiji podatke na provjeru. Među njima su bili i faksimili isprava (ličnih karti, oružnih listova, vozačkih dozvola) Dušana Duće Spasojevića, Mileta Kuma Lukovića i Čumeta Buhe. Bili su krajem 1990-ih registrovani na adrese u Podgorici (Duća i Čume) i Mojkovcu (Kum Luković). Vijest o tome je objavio potpisnik ovog teksta.

Ukoliko su tako stajale stvari, „zbunjujuće” zvuči tvrdnja Čedomira Jovanovića, 2003. potpredsjednika Vlade Srbije – a njemu je teško pripisati malicioznost kada je Milo Đukanović u pitanju – o događaju svega dva dana nakon atentata na Đinđića. Novinar Miloš Vasić u knjizi Atentat na Zorana Đinđića (2005) prenosi Jovanovićev iskaz: „U petak, 14. marta (2003) je komemoracija u Vladi, a Zoran Živković i ja poslije idemo kod Mila Đukanovića, on kaže da njegove službe ne znaju ništa i pita nas – jesmo li sigurni da smo optužili prave ljude; zabrinut je”!

Što se Čumeta tiče, ličnu kartu sa prebivalištem u Podgorici je dobio juna 1997. a kasnije i oružni list. Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore – Služba državne bezbjednosti obraća se 29. aprila 1998. Centru bezbjednosti Podgorica – Odjeljenju za upravne poslove preporukom da se Čumetu izda oružni list!

U tom dopisu, koji potpisuje tadašnji načelnik 2. uprave SDB-a Gavro Kumburović , kaže se da je „iz službenih razloga potrebno da se za lice Buha Ljubiša, rođen 14. septembra 1964. u Zemunu, opština Zemun, nastanjenog u Podgorici, Vijenac kosovskih junaka br. 4, izda oružni list za oružje pištolj marke SIG, model P 210, fabričkog broja A119688, kalibar 9 mm”. Da je Čume imao poseban status kod odgovornih drugova u našoj tajnoj službi, svjedoči i sljedeći Kumburovićev navod iz istog dopisa: „Napominjemo da bi registracija ovog oružja, to jest oružni list, morao biti izuzet iz evidencije u AOP-u (automatskoj obradi podataka – prim.a.)”.

Pozivajući se na policijske izvore, beogradski mediji su tokom Sablje i kasnije tvrdili da je Čume, sa tadašnjim mlađim ortakom Dućom Spasojevićem od Kalića nabavljao velike količine heroina. Kalić je, navodno, heroin po povoljnim cijenama kupovao direktno iz Turske. Zbog takvih napisa je tužio Republiku Srbiju i osam beogradskih medija.

Kalić je tvrdio da nije znao da je Čume umiješan u kriminalne poslove. U izjavi za Monitor je 2008. objasnio kako ga je sa Čumetom spojila zajednička ljubav prema rasnim konjima!

Drugi svjedok saradnik u procesu za ubistvo Đinđića, Dejan Bagzi Milenković, na sudu je tvrdio da je od Kalića preuzeo 600 kilograma heroina. Bagzi je objasnio da je Spasojević heroin prvo nabavljao od Čumeta, ali je poslije svađe i njihovog razlaza 2001. drogu počeo da kupuje direktno „od Saje iz Rožaja”.

Kalićevog rođaka, Suvada Batka Musića, oteo je 2003. u Beogradu Duća Spasojević – koji je tada bio u sukobu sa Čumetom – pa je za njega plaćen enormni otkup. Musić je kasnije uhapšen u Srbiji, suđen i pravosnažno osuđen zimus kao šef narko-klana na 11 godina zatvora.

Čume je, kako stoji u jednom novinskom izvještaju iz 2003, bio u Rožajama i kada je Batko Musić sahranjivao majku. Bagzi je na suđenju izjavio: „Musić je bio čovek Safeta Kalića Saje i radio je za njega drogu. Spasojević se nadao da će Saja da isplati novac. Kada smo ga oteli, znali smo da će nama da se obrate za pomoć. Saja je došao sa Musićevom braćom u Šilerovu i Spasojević ih je primio i obećao da će pomoći”. Spasojević je Rožajce legao, nastavio je Bagzi, da iza otmice stoji jedan drugi kriminalac a planirao je da za otkup dobije pet miliona; no na kraju su „Musićeva braća skupila i donijela 350.000 eura”.

Uprave policije Crne Gore je najkasnije 2007. navodno identifikovala Safeta Kalića kao pripadnika organizovane kriminalne grupe. Ta informacije je „procurila” nakon što je Veselin Veljović, tokom zasjedanja skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, dao poslanicima priliku da razgledaju njegovu Plavu knjigu sa popisom „operativnih saznanja” o pripadnicima domaćeg podzemlja. No, taj navod nikada nije službeno potvrđen.

Početkom 2008. pojavile su se kontradiktorne informacije oko pretresa Kalićevog hotela Rožaje. Veljović je priznao da ga je zbog tog slučaja imao razgovore sa ministrom unutrašnjih poslova i gradonačelnikom Rožaja Nusretom Kalačem.

U avgustu 2008. Safet Kalić je uhapšen po nalogu specijalnog tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala; preko policijskih stanica u Rožajama i Beranama, prebačen je sa u Podgoricu. Ispitivali su ga na okolnosti da je – potom optuženoj desetočlanoj grupi koja je navodno pripremala likvidaciju – iznajmio stan u Podgorici. Nebojša Medojević je tada objavio kako ima saznanja da je „zločinačka grupa” pripremala njegovo ubistvo. Podsjetio je da su tokom predsjedničke kampanje on i njegova partija „imali problem u Rožajama kada je grupa huligana, za koje sumnjamo da ih je organizovao Kalić, gađala autobus, a skandiralo se: “Milo, Milo, Sajo Sajo”.

Medojević je nedavno objavio da ima informaciju da je upravo Duško Marković 2008. spriječio atentat na njega. Marković je bio šef SDB u vrijeme Kalićeve svadbe; Lazović i Mijatović su bili njegovi službenici.

Oko „zločinačke grupe” je iskaz dao i Duško Šarić, sada optužen za „pranje” 21,3 miliona eura. U istražnom postupku mlađi Šarić je objasnio da je kum sa Safetom Kalićem. Od Kalića je dobijao ključ od stana u kojem se okupljala „zločinačka grupa” koja je na kraju optužena za planiranje ubistva jednog Baranina (na prvostepenom sudu oslobođena).

Do oktobra 2008. činjenice oko Kalića i snimak kao dokazni materijal njegovih linkova sa bezbjednosno interesantnim licima i crnogorskom tajnom službom su se našli tamo gdje je Ustavom i zakonima predviđeno – u tužilaštvu. Nebojša Medojević je dostavio „određeni audio i video materijal, koji je tužilaštvo proslijedilo policiji”, uključujući Kalićevo svadbeno veselje.

Tužiteljka Ranka Čarapić je posegnula za falsifikatom u namjeri da obesmisli dokaze. Javno je sredinom 2009. ustvrdila da se Kalić oženio još 1994, te da je ,,silno pucanje” iz automatskog naoružanja jedino što joj je privuklo pažnju, ali je sugerisala kako je u pitanju zastarjelo krivično djelo. Akcentovala je da snimci ne sadrže „nijedan relevantan podatak koji bi bio značajan za tužilaštvo”!

Takođe je pred licem javnosti, tokom rasprave u Skupštini 1. jula 2010, uslijedila najveća blamaža vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić. Rekla je: „Kriminalci cijene to što im nikada na teret nijesam stavila nešto za šta nema dokaza”!

Veselin Veljović, uprkos tvrdnji da je „istraga u toku”, iznio je viđenje o slučaju kada je jula prošle godine u Skupštini prezentovao svoj Izvještaj o radu: „Kolege iz ANB i pripadnici službe bezbjednosti u određenom segmentu zloupotrijebljene su od strane određenog broja ličnosti”.

O čemu to Veljović? Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović su veterani crnogorske Udbe sa višedecenijskim iskustvom. Radili su posao i na sjeveru Crne Gore – Lazović kao pripadnik službe iz Bijelog Polja a Mijatović kao načelnik SDB-a u Beranama, centru koji „pokriva” Rožaje.

Suma summarum: Čarapićeva tvrdi da se snimak ne uklapa u ono što smatra ,,relevantnim dokazom” a Veljović tvrdi da su Lazović i Mijatović ,,zloupotrijebljeni”!

To nas vraća na slučaj „informativnog razgovora” koji je policija – njeni inspektori za krvne delikte! – obavila sa Vanjom Ćalović. Potpuno je pouzdano kako ona nije bila u Kalićevim svatovima, niti u bilo kojem drugom svojstvu na famoznoj svadbi.

U policiji joj nijesu saopštili koje krivično djelo se uopšte istražuje. Krivična djela neovlašćenog objavljivanja podataka kojim se ugrožava privatnost se istražuju samo po privatnoj tužbi, a ne po službenoj dužnosti.

Do zaključenja ovoga broja nije objavljeno da je to uradio Safet Kalić ili neki „rožajski svat”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo