Povežite se sa nama

FOKUS

Država servisira mafiju

Objavljeno prije

na

Svako malo, evo najmanje od 2000. godine, javnost se uzrujava oko Safeta Saja Kalića, sa konvencionalnim statusom „biznismena iz Rožaja”. Sajo nije sam po sebi u špicu, no nekako ispadne da je linkovan sa važnim igračima i nadzemlja i podzemlja. Rođen je 1969. i kao mladić, mašin-bravar po obrazovanju, odlazi u inostranstvo. Krajem 1990-ih se vraća u Rožaje, gdje investira u biznis sa benzinskim pumpama; kupuje i oronule lokalne ugostiteljske objekte, fabriku Kristal, osniva i sekjuriti agenciju. Odakle mu početni kapital? Na jednom suđenju je tvrdio da je u Njemačkoj radio kod rođaka na građevini, „bavio se statistikom” i tako zaradio 160.000 eura.

Šira javnost je za njega čula kada se ženio. Svadba je okupila niz bezbjednosno interesantnih lica: Ljubišu Čumeta Buhu, srpskog mafijaša i svjedoka saradnika u procesu za ubistvo Zorana Đinđića; zatim Darka Šarića, kokainskog bosa sada u bjekstvu; Duška Martinovića, Beranca ubijenog 2001. u strahovitoj eksploziji njegove porodične kuće…

Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović, dvojica funkcionera tadašnjeg MUP-a Crne Gore, takođe su usnimljeni. E sad, pošto tada nije bilo Jutjuba (pokrenut tek 2005), pretpostavimo da su možda računali da snimak neće biti dostupan svima?

To je slaba kalkulacija. Još odmah po svadbi, u nekoj od trendseterskih rubrika srpske TV Pink (u to vrijeme ova televizija nije imala poseban program za Crnu Goru) emitovan je prilog snimljen u Rožajama; pažnju je izazvao nastup hrvatske zvijezde Severine Vučković. I štampa je izvještavala o svemu: prećeralo se sa slavljeničkom pucnjavom, policija je kao nešto intervenisala, itd.

Maja prošle godine, video-snimak je postao opet dostupan javnosti – osvanuo na Jutjubu. Ko ga je postavio? To je, tvrdi Veselin Veljović, šef policije, predmet istrage državnog tužilaštva a oni postupaju po njihovom nalogu.

Pa je direktorka Vanja Ćalović 1. jula u „informativnom razgovoru” razjašnjavala što o tome zna. Iz MANS-a su javno prozvali Veljovića da saopšti koje je krivično djelo policija istraživala kada je prikupljala informacije od Ćalovićeve. Uprava policije je reagovala tvrdnjom da se ne bavi kvalifikacijom krivičnog djela „nego to radi nadležni tužilac”.

Ako ih stvarno, iz nekih razloga, interesuje porijeklo snimka, zbog čega, ne pozovu Željka Mitrovića, vlasnika Pinka, da im objasni kako je „rožajska svadba” premijerno objavljena za najširu javnost?

Uostalom, taj snimak Sajove svadbe se pominje tokom 2000-ih raznim povodima. Prvi put se o njegovoj kontroverznosti šuška aprila 2003. kada je MUP Srbije u jeku akcije Sablja dostavio crnogorskoj policiji podatke na provjeru. Među njima su bili i faksimili isprava (ličnih karti, oružnih listova, vozačkih dozvola) Dušana Duće Spasojevića, Mileta Kuma Lukovića i Čumeta Buhe. Bili su krajem 1990-ih registrovani na adrese u Podgorici (Duća i Čume) i Mojkovcu (Kum Luković). Vijest o tome je objavio potpisnik ovog teksta.

Ukoliko su tako stajale stvari, „zbunjujuće” zvuči tvrdnja Čedomira Jovanovića, 2003. potpredsjednika Vlade Srbije – a njemu je teško pripisati malicioznost kada je Milo Đukanović u pitanju – o događaju svega dva dana nakon atentata na Đinđića. Novinar Miloš Vasić u knjizi Atentat na Zorana Đinđića (2005) prenosi Jovanovićev iskaz: „U petak, 14. marta (2003) je komemoracija u Vladi, a Zoran Živković i ja poslije idemo kod Mila Đukanovića, on kaže da njegove službe ne znaju ništa i pita nas – jesmo li sigurni da smo optužili prave ljude; zabrinut je”!

Što se Čumeta tiče, ličnu kartu sa prebivalištem u Podgorici je dobio juna 1997. a kasnije i oružni list. Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore – Služba državne bezbjednosti obraća se 29. aprila 1998. Centru bezbjednosti Podgorica – Odjeljenju za upravne poslove preporukom da se Čumetu izda oružni list!

U tom dopisu, koji potpisuje tadašnji načelnik 2. uprave SDB-a Gavro Kumburović , kaže se da je „iz službenih razloga potrebno da se za lice Buha Ljubiša, rođen 14. septembra 1964. u Zemunu, opština Zemun, nastanjenog u Podgorici, Vijenac kosovskih junaka br. 4, izda oružni list za oružje pištolj marke SIG, model P 210, fabričkog broja A119688, kalibar 9 mm”. Da je Čume imao poseban status kod odgovornih drugova u našoj tajnoj službi, svjedoči i sljedeći Kumburovićev navod iz istog dopisa: „Napominjemo da bi registracija ovog oružja, to jest oružni list, morao biti izuzet iz evidencije u AOP-u (automatskoj obradi podataka – prim.a.)”.

Pozivajući se na policijske izvore, beogradski mediji su tokom Sablje i kasnije tvrdili da je Čume, sa tadašnjim mlađim ortakom Dućom Spasojevićem od Kalića nabavljao velike količine heroina. Kalić je, navodno, heroin po povoljnim cijenama kupovao direktno iz Turske. Zbog takvih napisa je tužio Republiku Srbiju i osam beogradskih medija.

Kalić je tvrdio da nije znao da je Čume umiješan u kriminalne poslove. U izjavi za Monitor je 2008. objasnio kako ga je sa Čumetom spojila zajednička ljubav prema rasnim konjima!

Drugi svjedok saradnik u procesu za ubistvo Đinđića, Dejan Bagzi Milenković, na sudu je tvrdio da je od Kalića preuzeo 600 kilograma heroina. Bagzi je objasnio da je Spasojević heroin prvo nabavljao od Čumeta, ali je poslije svađe i njihovog razlaza 2001. drogu počeo da kupuje direktno „od Saje iz Rožaja”.

Kalićevog rođaka, Suvada Batka Musića, oteo je 2003. u Beogradu Duća Spasojević – koji je tada bio u sukobu sa Čumetom – pa je za njega plaćen enormni otkup. Musić je kasnije uhapšen u Srbiji, suđen i pravosnažno osuđen zimus kao šef narko-klana na 11 godina zatvora.

Čume je, kako stoji u jednom novinskom izvještaju iz 2003, bio u Rožajama i kada je Batko Musić sahranjivao majku. Bagzi je na suđenju izjavio: „Musić je bio čovek Safeta Kalića Saje i radio je za njega drogu. Spasojević se nadao da će Saja da isplati novac. Kada smo ga oteli, znali smo da će nama da se obrate za pomoć. Saja je došao sa Musićevom braćom u Šilerovu i Spasojević ih je primio i obećao da će pomoći”. Spasojević je Rožajce legao, nastavio je Bagzi, da iza otmice stoji jedan drugi kriminalac a planirao je da za otkup dobije pet miliona; no na kraju su „Musićeva braća skupila i donijela 350.000 eura”.

Uprave policije Crne Gore je najkasnije 2007. navodno identifikovala Safeta Kalića kao pripadnika organizovane kriminalne grupe. Ta informacije je „procurila” nakon što je Veselin Veljović, tokom zasjedanja skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, dao poslanicima priliku da razgledaju njegovu Plavu knjigu sa popisom „operativnih saznanja” o pripadnicima domaćeg podzemlja. No, taj navod nikada nije službeno potvrđen.

Početkom 2008. pojavile su se kontradiktorne informacije oko pretresa Kalićevog hotela Rožaje. Veljović je priznao da ga je zbog tog slučaja imao razgovore sa ministrom unutrašnjih poslova i gradonačelnikom Rožaja Nusretom Kalačem.

U avgustu 2008. Safet Kalić je uhapšen po nalogu specijalnog tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala; preko policijskih stanica u Rožajama i Beranama, prebačen je sa u Podgoricu. Ispitivali su ga na okolnosti da je – potom optuženoj desetočlanoj grupi koja je navodno pripremala likvidaciju – iznajmio stan u Podgorici. Nebojša Medojević je tada objavio kako ima saznanja da je „zločinačka grupa” pripremala njegovo ubistvo. Podsjetio je da su tokom predsjedničke kampanje on i njegova partija „imali problem u Rožajama kada je grupa huligana, za koje sumnjamo da ih je organizovao Kalić, gađala autobus, a skandiralo se: “Milo, Milo, Sajo Sajo”.

Medojević je nedavno objavio da ima informaciju da je upravo Duško Marković 2008. spriječio atentat na njega. Marković je bio šef SDB u vrijeme Kalićeve svadbe; Lazović i Mijatović su bili njegovi službenici.

Oko „zločinačke grupe” je iskaz dao i Duško Šarić, sada optužen za „pranje” 21,3 miliona eura. U istražnom postupku mlađi Šarić je objasnio da je kum sa Safetom Kalićem. Od Kalića je dobijao ključ od stana u kojem se okupljala „zločinačka grupa” koja je na kraju optužena za planiranje ubistva jednog Baranina (na prvostepenom sudu oslobođena).

Do oktobra 2008. činjenice oko Kalića i snimak kao dokazni materijal njegovih linkova sa bezbjednosno interesantnim licima i crnogorskom tajnom službom su se našli tamo gdje je Ustavom i zakonima predviđeno – u tužilaštvu. Nebojša Medojević je dostavio „određeni audio i video materijal, koji je tužilaštvo proslijedilo policiji”, uključujući Kalićevo svadbeno veselje.

Tužiteljka Ranka Čarapić je posegnula za falsifikatom u namjeri da obesmisli dokaze. Javno je sredinom 2009. ustvrdila da se Kalić oženio još 1994, te da je ,,silno pucanje” iz automatskog naoružanja jedino što joj je privuklo pažnju, ali je sugerisala kako je u pitanju zastarjelo krivično djelo. Akcentovala je da snimci ne sadrže „nijedan relevantan podatak koji bi bio značajan za tužilaštvo”!

Takođe je pred licem javnosti, tokom rasprave u Skupštini 1. jula 2010, uslijedila najveća blamaža vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić. Rekla je: „Kriminalci cijene to što im nikada na teret nijesam stavila nešto za šta nema dokaza”!

Veselin Veljović, uprkos tvrdnji da je „istraga u toku”, iznio je viđenje o slučaju kada je jula prošle godine u Skupštini prezentovao svoj Izvještaj o radu: „Kolege iz ANB i pripadnici službe bezbjednosti u određenom segmentu zloupotrijebljene su od strane određenog broja ličnosti”.

O čemu to Veljović? Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović su veterani crnogorske Udbe sa višedecenijskim iskustvom. Radili su posao i na sjeveru Crne Gore – Lazović kao pripadnik službe iz Bijelog Polja a Mijatović kao načelnik SDB-a u Beranama, centru koji „pokriva” Rožaje.

Suma summarum: Čarapićeva tvrdi da se snimak ne uklapa u ono što smatra ,,relevantnim dokazom” a Veljović tvrdi da su Lazović i Mijatović ,,zloupotrijebljeni”!

To nas vraća na slučaj „informativnog razgovora” koji je policija – njeni inspektori za krvne delikte! – obavila sa Vanjom Ćalović. Potpuno je pouzdano kako ona nije bila u Kalićevim svatovima, niti u bilo kojem drugom svojstvu na famoznoj svadbi.

U policiji joj nijesu saopštili koje krivično djelo se uopšte istražuje. Krivična djela neovlašćenog objavljivanja podataka kojim se ugrožava privatnost se istražuju samo po privatnoj tužbi, a ne po službenoj dužnosti.

Do zaključenja ovoga broja nije objavljeno da je to uradio Safet Kalić ili neki „rožajski svat”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri

 

Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?

Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo  i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se  politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.

Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.

Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.

U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.

Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.

Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.

Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.

Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.

Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o  predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.

Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.

Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”.  Može, znači.

Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta  URA. Prebacujući  im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.

Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.

Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.

Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.

,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.

Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.

,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac VladimirNovović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju  objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.

Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.

Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.

Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.

Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni:  interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo