Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KADROVSKE PROMJENE U VRHU SPORTSKIH KLUBOVA: DPS, pa sport

Objavljeno prije

na

Nakon što je kupio i po svom nahođenju preuredio dva simbola glavnog grada, Žarko Burić, vlasnik Normal kompani, domogao se još jedne podgoričke znamenitosti – FK Budućnost. U utorak Burić je izabran u Odbor direktora kluba, a očekuje se da će u četvrtak, kada ovaj broj bude išao u štampu, on biti postavljen i za predsjednika Odbora.

Iako bi se očekivalo da neimar koji je ,,uljepšao” hotele Crnu Goru i Podgoricu, prione pa izgradi istočnu tribinu Gradskog stadiona, Burić se u Budućnosti najavljuje kao fudbalski dobrotvor. Daće sve klubu, a neće uzeti ništa. Vladini mediji javljaju da će on u narednih pet godina puniti rupe u budžetu finansijski posrnulog tima. Naime, godišnje troškove od oko 800.000 eura namirivaće većim dijelom Normal kompani, a Glavni grad samo neki sitniš. I to nije sve, već je najavljeno i da će svaki cent koji u perspektivi zaradi Budućnost, od prodaje ulaznica, igrača, marketinga, zarada od utakmica u Evropi, biti uložen u razvoj kluba. Normal kompani preuzima menadžment, a klub neće mijenjati vlasničku strukturu, Glavni grad ostaje vlasnik 99,8 % kluba (ostatak pripada navijačkoj grupi Varvari). Jasno je, biznismena Burića nije vodila finansijska logika da se lati ovog posla, bar ne javno vidljiva, osim ako nisu u pitanju emocije prema sportu ili partiji.

I u ranijem periodu tragalo se za biznismenima spasiteljima. Tako je dugogodišnji gradonačelnik Miomir Mugoša i predsjednik Skupštine kluba, pokušao da na čelo Budućnosti dovede građevinskog biznismena Blagotu Baću Radovića, kao i vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića. Ponude su bile odbijene.

Ipak ostala je zabilježena epizoda sa Tomislavom Čelebićem. Biznismen, najavljen kao preporoditelj kluba preuzeo je funkciju, koja je sada zapala Burića, u junu 2009. U periodu nakon toga Budućnost ne uspijeva da osvoji trofeje, ali gubi i navijače koji preko godinu dana ne dolaze na Stadion pod Goricom tražeći Čelebićevu ostavku. Grad je u vrijeme tog sukoba bio išaran grafitima od kojih je najblaži bio Tomo odlazi. On ostavku podnosi tek u junu 2011. obrazlažući je ,,ličnim, profesionalnim i familijarnim razlozima”.

Kao najzaslužnijeg za odlazak Čelebića sa čela Budućnosti, mediji su označili Marka Mugošu, mlađeg sina Miomira Mugoše. I dok je otac vedrio i oblačio u glavnom gradu i FK Budućnosti, Marko krajem 2011. postaje izvršni direktor FK Koma sa Zlatice. Krajem sljedeće godine Marko Mugoša preuzima Mladost, u kome je do danas predsjednik kluba. I od tada Mladost ređa uspjehe, a Budućnost sve više tone finansijski i rezultatski.

Na početku ove sezone Budućnost je na vrhu tabele, a u prošlonedjeljnom derbiju je porazila Mladost. Rezultate na terenu sada treba da isprati neko finansijski. Pitanje je da li je Burić pravo rješenje ili ga čeka Čelebićeva sudbina.

Kako u Podgorici, tako i u cijeloj državi, bez DPS političara i biznismena ni sporta nema.

Ove nedjelje Bord direktora Hotelske grupe Budvanska rivijera odložio je donošenje odluke o izdvajanju 120.000 eura za sport. Ta suma je godinama unazad uplaćivana Odbojkaškom klubu Budvanska rivijera. Sve se promijenilo otkada su u toku istrage oko poslova porodice Marović. Na čelu OK Budvanska rivijera još uvijek se nalazi Miloš Marović, sin nekadašnjeg predsjednika Borda direktora Budvanske rivijere i potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića.

A na čelu krovne organizacije Odbojkaškog saveza CG, bio je Svetozarev brat Dragan, koga je nakon sudske presude zamijenio Cvetko Pajković, sekretar Sekretarijata za investicije Opštine Budva.

I budvanskom Fudbalskom klubu Mogren, nakon otvaranja brojnih afera u ovom gradu, ne cvjetaju ruže. Prošle nedjelje je za predsjednika kluba izabran gradonačelnik Budve Srđa Popović. Dug kluba se popeo na pet miliona eura. Zanimljivo je da Mogren skoro još toliko, 4,5 miliona eura, duguje svom nekadašnjem sportskom direktoru Boru Lazoviću. Kavaljerski, Lazović neće da mu se milioni vrate, kaže da ništa ne potražuje i da je sve dao zarad uspjeha kluba. A odakle toliki milioni prvom čovjeku budvanskog DPS-a, pitaju se Demokrate i pozivaju specijalnog tužioca da razriješi tu enigmu.

Sportski savezi i asocijacije, do danas nijesu prešle tranziciju iz jednopartijskog sistema, redom ih drže DPS kadrovi. Predsjednik Planinarskog saveza CG je Darko Brajušković, bivši DPS gradonačelnik Kolašina, koji je ovu funkciju dobio nakon što je njegova partija izgubila opštinsku vlast… Predsjednik Atletskog saveza CG je Milorad Vuletić, poslanik DPS-a u Skupštini CG. Predsjednik Bokserskog saveza CG je duže od deceniju (od novembra 2004) bivši karatista Božidar Vuksanović. Obavljao više državnih funkcija od Dječjeg saveza, do direktora ZIKS-a, Uprave policije, član Glavnog odbora DPS-a.

Najveća koncetracija kadrova je u premijeru omiljenom sportu – košarci. Milo Đukanović je predsjednik Košarkaškog saveza. Đukanoviću u Predsjedništvu KSCG društvo prave kolege iz politike i biznisa: Veselin Barović, Danilo Mitrović, Miroslav Ivanišević, Radoš Šućur, Vladimir Kavarić… Predsjednik Nadzornog odbora Saveza je bivši ministar Milorad Katnić, a komesar svih muških liga Miomir M. Mugoša.

Recept ulaska u sport biznismena bliskih vlasti uspješno funkcioniše u košarci. Sredinom ove godine vlasniku Volija Draganu Bokanu produžen je mandat na čelu Košarkaškog kluba Budućnost Voli za još pet godina. Bokan je klub preuzeo u junu 2011.

Čelno mjesto Vaterpolo saveza zauzima Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG i član DPS-ove Komisije za održivi razvoj. Njegov potpredsjednik je akter budvanske afere Aleksandar Tičić, nekadašnji savjetnik premijera za preduzetništvo i strana ulaganja.

Jedan od rijetkih saveza na čijem čelu nije DPS kadar, makar formalno, je Crnogorski skijaški savez. Vodi ga Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore.

Rijetkost je i da sportske saveze vode bivši vrhunski sportisti, kao u slučaju Fudbalskog saveza. Predsjednik je Dejan Savićević, a društvo u upravi FSCG mu prave DPS poznavaoci fudbala: potpredsjednici Boro Lazović, prvi čovjek budvanskog DPS-a, Vladan Vučelić, šef DPS-a Podgorice, Vojislav Došljak, sekretar Opštinskog odbora DPS – Berane, i Milenko Maraš, predsjednik Skupštine GO Golubovci, član Glavnog odbora DPS-a. U Izvršnom odboru su i: Kemal Đečević, direktor Fonda rada i predsjednik Nadzornog odbora DPS-a, poslanik DPS-a i član Predsjedništva te partije Melvudin Nuhodžić…

Ove nedjelje je ministar prosvjete Predrag Bošković, obavijestio članove Upravnog odbora Rukometnog saveza CG da napušta mjesto predsjednika ovog saveza. Na čelu RSCG je bio od 2011, a prije toga je četiri godine pekao predsjednički sportski zanat u Ženskom rukometnom klubu Budućnost. Sada odlazi jer se kandidovao za potpredsjednika Evropske rukometne federacije (EHF).

Bošković je tipičan domaći sportsko-politički kadar za Evropu. Tokom predizborne kampanje prije četiri godine njemu su se brojne partijske, državne i sportske funkcije namjerno pobrkale pa je besjedio: ,,Okupili smo se večeras ovdje da svi zajedno kažemo jedno veliko Naprijed Crna Goro. Kao što su to uradile naše rukometašice, naši košarkaši, naši vaterpolisti i svi oni sportisti Crne Gore koji su ove godine i prethodnih godina pronosili slavu Crne Gore…”.

Kao vic zvuči činjenica da u statutima crnogorskih sportskih saveza piše da su nepolitičke i nestranačke organizacije, koje su neutralne po političkim pitanjima. Neutralni su na sve sem na DPS.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo