Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MINISTARSVO PROSVJETE HIDROENERGIJI MONTENEGRO USTUPILO ZEMLJIŠTE OKO ŠKOLE U ŠEKULARU: Otimačina bez granica

Objavljeno prije

na

Prilažući peticiju sa dvije stotine potpisa, mještani velikog beranskog seoskog područja Šekular uputili su zahtjev ministru prosvjete Predragu Boškoviću u kojem traže da se njihovoj mjesnoj zajednici hitno vrati parcela pored školske zgrade u mjestu Lazi koja je nedavno, pod nepoznatim okolnostima, na 30 godina ustupljena podgoričkom preduzeću Hidroenergija Montenegro.

Oni napominju da je parcela površine 38 ari, i da su je prije više od pedeset godina mještani zaseoka Spalevići, Rmuši, Tomovići i Bulići ustupili školi. Zemljište zahvata školsko dvorište, pašnjak i šumu.

Stanovnici Šekulara kažu da su se našli u čudu kad su saznali da je to zemljište Ministarstvo prosvjete dalo na korišćenje ovom preduzeću koje je ranije na Šekularskoj rijeci napravilo nekoliko malih hidrocentrala.

„Bili smo frapirani kad smo saznali da je parcela oko školske zgrade ustupljena preduzeću Hidroenergija. Pitamo se kako je neko mogao da se odluči na ovakav potez, bez saglasnosti mještana”, navodi se u dopisu koji su mještani uputili ministru prosvjete.

Stanovnici Šekulara ističu da lokalno stanovništo od elektrana sagrađenih na rijeci koja protiče kroz njihovo selo nemaju nikakve koristi.

„U saznanju smo da je neko bez znanja mještana potpisivao štetne ugovore o iskorišćavanju naših prirodnih potencijala”, kažu mještani.

Da stvar bude još gora elektro mreža u šekularskim selima nalazi se u katastrofalnom stanju. Pojedini potrošači zbog slabog napona, kako kažu, ne mogu ni televizor da uključe.

„Sada se neko drznuo i da otima školsku imovinu. Zato tražimo da se javno kaže koliko struje mjesečno proizvedu elektrane u Šekularu i kako se raspoređuje novac koji one donose. Ujedno tražimo da se dio tog novca usmjeri u razvoj Šekulara”, priča predsjednik MZ Šekular Vesko Davidović.

Davidović dodaje da je mještanima prekipjelo i da prijete da će, ukoliko se ne udovolji njihovom zahtjevu, naći način da prekinu distribuciju, odnosno izvoz struje sa Šekulara.

On podsjeća da se decenijama iz Šekulara odnosilo šumsko bogatstvo, dok su sela potpuno propadala, a mještane niko ništa nije pitao. Nakon toga se krenulo s izgradnjom hidroelektrana. Mještani ni za to nijesu konsultovani.

„Tako je u mutnim poslovima došlo i do uzurpacije školske zgrade i školskog zemljišta u zaseoku Lazi. Poručujemo da je došlo vrijeme da se takvoj praksi stane na kraj, jer su mještani spremni da spriječe dalji izvoz struje ukoliko se ne udovolji našim zahtjevima”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Šekular.

Stanovnici Šekulara ukazuju da i ruinirana zgrada zadružnog doma najbolje govori koliko se minulih decenija vodilo računa o razvoju njihovog kraja.

„Nekada je ovaj mjesni centar živio kao mali grad. Imao je sve potrebno za život. U Šekularu smo nekada imali poštu, ambulantu, kafane, prodavnice, pekaru. Imali smo ciglanu, stanicu policije, a proizvodili smo i struju. Tu su još prije Drugog svjetskog rata postojale male hidrocentrale”, priča Davidović.

On podsjeća da je u ovom selu nekada postojala i poljoprivredna zadruga, u kojoj je bilo uposleno od 30 do 70 radnika.

„Zadruga je, pored voćnjaka i pčelinjaka, imala farmu od 500 grla sitne i oko 70 grla krupne stoke. Danas je od svega toga ostala samo porušena zgrada zadružnog doma koja svjedoči koliko se značaja pridavalo razvoju šekularskih sela”, kaže Davidović.

Mještani Šekulara pričaju da koncesionari nijesu odgovorili ni obavezama koje se tiču održavanja putne infrastrukture.

„Mi smo nedavno na zboru građana odlučili da spriječimo dalju devastaciju Šekulara i zatražimo da se asfaltira put koji u dužini od desetak kilometara vodi od Rijeke Marsenića preko Lipovice i Ulice do Spalevića. Takođe, zatražili smo da se na adekvatan način naspu i saniraju i svi ostali priključni putevi k našim zaseocima i da se više sredstava od koncesionih naknada usmjeri u razvoj naših sela. Dobar dio tih obaveza treba da odradi i Hidroenergija Montenegro, koja je maksimalno iskoristila našu rijeku za izgradnju elektrana i maksimalno iskoristila i dalje koristi puteve”, pričaju mještani Šekulara.

Selo Šekular kod Berana, kako je Monitor već pisao, na nogama je nakon što je postalo sasvim izvjesno da njegovi stanovnici neće imati nikave koristi od malih hidroelektrana koje su napravljene na rijeci koja protiče kroz taj kraj. Ne samo da neće imati koristi, već su, tvrde mještani, u gubitku jer je napravljen ekocid uzimanjem kompletne rijeke za potrebe proizvodnje struje, umjesto da se obezbijedi takozvani biološki minimum za očuvanje flore i faune ove nekadašnje planinske ljepotice.

„Trebalo je da uzmu jednu trećinu vode, a vidite i sami da rijeke praktično više nema. Sva voda je cijevima odvedena za potrebe hidrolektrana”, priča Davidović.

Tako koncesionari osim što decenijama bez milosti uništavaju šekularske šume i krajolike nalik na švajcarske pretvaraju u goleti, sada bez ikave koristi za lokalnu zajednicu otimaju i drugi vrijedan prirodni resurs – vodu.

„Kada su trebali da počnu gradnju hidrocentrala, obećali su da će poteći zlato i da će brojna sela na ovom širokom području oživjeti. Ništa od svega toga, ni puta ni bilo čega drugog. Ako koncesionari u najskorije vrijeme ne počnu da ulažu u naš kraj, mi ćemo naći načina da odgovorimo na tu pljačku”, poručuju stanovnici Šekulara.

Oni ističu da ne mogu shvatiti da se iz malih hidrelektrana napravljenih u njihovom selu izvlače milioni eura prihoda, a da selo trpi samo štetu. Prema, za sada gruboj računici, preduzeće Hidroenergija Montenegro će iz četiri hidroelektrane na Šekularskoj rijeci, koje su već počele da rade, proizvoditi godišnje struje u vrijednosti od blizu tri miliona eura. Bez koristi za selo i beransku opštinu.

Mještani Šekulara ukazuju na to da otimačina nema granica, nakon što je otuđeno i školsko dvorište u tom selu. Oni žele da se ta praksa prekine i da se o Šekularu više ne odlučuje nigdje izvan sela. Da se tajkunima koji koriste njihove prirodne reusrse ne preliva iz džepova, dok su džepovi stanovnika Šekulara prazni.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo