Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO INOVATIVNIM IDEJAMA KOLAŠINCI PRIVLAČE TURISTE: Originalnošću do održivosti

Objavljeno prije

na

K4

Suočeni sa činjenicom da Ski centar i dva hotela visoke kategorije nijesu dovoljni da bi Kolašin zaista i živio od turizma, vlasnici lokalnih turističkih agencija, apartmana i sportisti pokazuju sve više kreativnosti u osmišljavanju turističke ponude.

Zahvaljujući tim idejama, prvenstveno novih sportova, u Kolašinu su nakon mnogo godina boravili i turisti iz zemalja poznatih kao skijaške destinacije. Iako je riječ o za sada malobrojnim grupama stranih gostiju, svi oni će, tvrde njihovi domaćini, ponovo doći i moguće, pored ruskog i albanskog, otvoriti još neka tržišta za kolašinsku turističku privredu, koja je nakon tri propale sezone pred bankrotom.

U turističkoj agenciji Explorer osmislili su gotovo avanturistički karavan motornim sankama preko Sinjavine. Na taj način je, pored mnogo poznatije Bjelasice, i ta planina dobila mjesto na zimskoj turističkoj mapi Kolašina. Tura preko Sinjavine može biti primamljiva svima koji uživaju u odmoru punom izazova, tokom kojeg su na provjeri vještine na snijegu, snalažljivost i kondicija. Zbog toga je i oduševila goste sa stranih tržišta, a turistički poslenici u tome vide šansu da i Sinjavinu otvore za skijaše.

„Sinjavina je idealna za skijaše, kao i one na krpljama ili, recimo, skijanje po neutabanim stazama, koje je sada hit u svijetu. Ta planina pruža jedinstven doživljaj, a stranim turistima smo je predstavili na jedan kvalitetan način”, kaže za Monitor Luka Bulatović iz Explorera. ,,Karavan na motornim sankama povezuje nekoliko opština, može se organizovati u trajanju od jednog do pet dana, dužine od pet do preko 100 kilometara. To je zanimljiva avantura kroz planinu. Učesnici karavana posjećuju i zanimljive restorane, poljoprivredne farme, uče se orijentaciji. To je višestruko novo, edukativno i zanimljivo iskustvo”, objašnjava Bulatović sadržaj sa kojim su s puno uspjeha izašli na evropsko tržište.

Zahvaljujući inicijativi Explorera prvi put nakon više od dvije decenije njemački turisti su se odlučili da zimuju u Kolašinu. Kolašinska turistička agencija, originalnom zimskom ponudom, uspjela ja da zainteresuje i Mađare. Kako kažu u Exploreru posebno im je zadovoljstvo što su bili dovoljno zanimljivi i za slovenačke turiste.

„Sva ‘filozofija’ je u tome da se, uz Ski centar, još nešto turistima ponudi. Treba imati na umu da su naši gosti u prilici da posjećuju mnogo veća skijališta od kolašinskog, pa je naš cilj bio da im ponudimo nešto što nemaju u velikim zimskim centrima. To je urodilo plodom”, kaže Bulatović.

On objašnjava da nijesu imali dovoljnu podršku lokalnih vlasti za realizaciju mnogih ideja. Najvažnije je, kaže on, da se na atraktivan način predstavi sve što Kolašin može da ponudi turistima, čak i onim zahtjevnijim. Sve to treba i da bude konkurentno, specifično i, koliko je moguće, drugačije u odnosu na ono što se nudi u drugim zimskim centrima u regionu. Treba i da pokaže turistima manje poznate djelove kolašinske opštine.

Bulatović je ubijeđen da postoji još mnogo toga što nije na pravi način iskorišteno, a što bi bilo zanimljivo za strana turistička tržišta ili bi bar obogatilo vanpansionsku ponudu: „Mnoge ideje bi, uz malo novca, mogle da značajno obogate turističku ponudu. Sankalište bi bilo zanimljivo i skoro ništa ne bi koštalo. Potrebno nam je više pojedinačnih inicijativa i ideja. Ne možemo se žaliti kako nema podrške od države, ukoliko ni mi sami ne znamo u čemu bi nam to pomogli”.

Svi turisti koji se odluče da tako provedu zimski odmor, u Exploreru dobijaju potrebnu opremu za razne aktivnosti u planini, vodiča i obuku za upravljanje motornim sankama. Mogu se odlučiti za turu koja podrazumijeva manje ili više izazova, zavisno do svojih vještina i sklonosti.

Na sličan način da privuku strane turiste trude se i u turističkoj organizaciji Riders. To udruženje okuplja zaljubljenike u skijanje i bordovanje po neutabanom snijegu. Trenutno u svijetu najpopularniji vid skijanja, takozvani ,,frirajd”, očigledno će postati i važan dio kolašinskog turističkog imidža. Lokalni rajdersi su prošle i ove zime ugostili i nekoliko grupa poklonika tog sporta iz Norveške, Austrije, Rusije…

Skijanje van skijaških staza, kroz šumu, kuloare, sa planinskih vrhova… sve to, kažu frirajderi, pruža mogućnost da se na potpuno drugačiji način iskoristi dan na snijegu. Pored uzbuđenja, iskušavanja svojih mogućnosti i vještina, okruženi su idiličnim slikama zime u planini.

,,Za takav način skijanja potrebne su drugačije skije. Šire su od alpskih i nešto duže. Najveća draž svih frirajdera je skijanje po ,,svježem” snijegu. Osjećaj je nevjerovatan i teško je opisati riječima to iskustvo. To je jedan od razloga zbog čega je u Crnoj Gori sve više zaljubljenika u frirajd”, kaže Kolašinac Željko Pejović, jedan od onih koji u okruženju promoviše taj način skijanja.

Zabluda je, tvrdi on, da je frirajd ekstremno skijanje. Ekstremno je onoliko koliko skijaš želi. Svako u skladu sa svojim mogućnostima i vještinama na snijegu određuje težinu staze.

Crna Gora je, kaže Pejović, relativno nova destinacija i zbog izrazito specifične konfiguracije terena izuzetno zanimljiva frirajderima.

,,Grupa zaljubljenika iz Kolašina je prepoznala potencijale Bjelasice, Sinjajevine, Komova i otvorila njihove padine. Prošle godine smo imali grupe iz Rusije, Austrije a ove godine smo ugostili i momke iz Norveške koji rade za jedan prestižni snoubord časopis. Kako kažu stranci koji dolaze kod nas, na Alpima, u svim popularnim frirajd destinacijama problem je što je i previše skijaša. Onda bude tijesno i gužva osujeti taj specifičan doživljaj. Naše planine su pune kvalitetnog i netaknutog snijega, prelijepih padina i velikih raznolikosti”, objašnjava Pejović otkud interesovanje za Crnu Goru kao frirajd destinaciju.

Kolašincima je u promociji planina u toj opštini mnogo pomogao Enver Višnjić, momak koji je porijeklom iz Bijelog Polja ali je odrastao u Švajcarskoj. Višnjić pravi namjenske skije za frirajd i ima svoj brend Dude .

,,U Kolašinu od prošle zime imamo snow cat – specijalizovanu mašinu za prevoz frirajdera. Siguran sam da će naše planine uskoro biti prepoznate kao jedna od omiljenijih frirajd destinacija u Evropi. Treba da nastavimo promociju, a malobrojni su skijaši koji kad jednom osjete šta znači proći prvi po netaknutom snijegu, ne požele da to ponove”, poručuje Pejović.

Gosti Kolašina odnedavno imaju priliku i da se oprobaju u noćnom hodanju na krpljama u okolini grada. To je, kako kažu organizatori, odlična prilika i da se sa nekoliko vidikovaca osmotri grad na drugačiji način. Turistima su obezbijeđene i baklje, pa je prolazak grupe turista koji se odluče da tako provedu par noćnih sati, svojevrsna atrakcija.

Pojedinci, ali i turističke agencije minule dvije zime, sasvim sigurno, pokazali su da znaju kako treba da izgleda zimska turistička sezona u Kolašinu. Svi oni očekuju da ih u tom poslu u stopu prate nacionalna i lokalna turistička organizacija. Samo u tom slučaju, tvrde, grad pod Bjelasicom može s pravom nositi titulu zimskog turističkog centra.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo