OKO NAS
KAKO INOVATIVNIM IDEJAMA KOLAŠINCI PRIVLAČE TURISTE: Originalnošću do održivosti

Suočeni sa činjenicom da Ski centar i dva hotela visoke kategorije nijesu dovoljni da bi Kolašin zaista i živio od turizma, vlasnici lokalnih turističkih agencija, apartmana i sportisti pokazuju sve više kreativnosti u osmišljavanju turističke ponude.
Zahvaljujući tim idejama, prvenstveno novih sportova, u Kolašinu su nakon mnogo godina boravili i turisti iz zemalja poznatih kao skijaške destinacije. Iako je riječ o za sada malobrojnim grupama stranih gostiju, svi oni će, tvrde njihovi domaćini, ponovo doći i moguće, pored ruskog i albanskog, otvoriti još neka tržišta za kolašinsku turističku privredu, koja je nakon tri propale sezone pred bankrotom.
U turističkoj agenciji Explorer osmislili su gotovo avanturistički karavan motornim sankama preko Sinjavine. Na taj način je, pored mnogo poznatije Bjelasice, i ta planina dobila mjesto na zimskoj turističkoj mapi Kolašina. Tura preko Sinjavine može biti primamljiva svima koji uživaju u odmoru punom izazova, tokom kojeg su na provjeri vještine na snijegu, snalažljivost i kondicija. Zbog toga je i oduševila goste sa stranih tržišta, a turistički poslenici u tome vide šansu da i Sinjavinu otvore za skijaše.
„Sinjavina je idealna za skijaše, kao i one na krpljama ili, recimo, skijanje po neutabanim stazama, koje je sada hit u svijetu. Ta planina pruža jedinstven doživljaj, a stranim turistima smo je predstavili na jedan kvalitetan način”, kaže za Monitor Luka Bulatović iz Explorera. ,,Karavan na motornim sankama povezuje nekoliko opština, može se organizovati u trajanju od jednog do pet dana, dužine od pet do preko 100 kilometara. To je zanimljiva avantura kroz planinu. Učesnici karavana posjećuju i zanimljive restorane, poljoprivredne farme, uče se orijentaciji. To je višestruko novo, edukativno i zanimljivo iskustvo”, objašnjava Bulatović sadržaj sa kojim su s puno uspjeha izašli na evropsko tržište.
Zahvaljujući inicijativi Explorera prvi put nakon više od dvije decenije njemački turisti su se odlučili da zimuju u Kolašinu. Kolašinska turistička agencija, originalnom zimskom ponudom, uspjela ja da zainteresuje i Mađare. Kako kažu u Exploreru posebno im je zadovoljstvo što su bili dovoljno zanimljivi i za slovenačke turiste.
„Sva ‘filozofija’ je u tome da se, uz Ski centar, još nešto turistima ponudi. Treba imati na umu da su naši gosti u prilici da posjećuju mnogo veća skijališta od kolašinskog, pa je naš cilj bio da im ponudimo nešto što nemaju u velikim zimskim centrima. To je urodilo plodom”, kaže Bulatović.
On objašnjava da nijesu imali dovoljnu podršku lokalnih vlasti za realizaciju mnogih ideja. Najvažnije je, kaže on, da se na atraktivan način predstavi sve što Kolašin može da ponudi turistima, čak i onim zahtjevnijim. Sve to treba i da bude konkurentno, specifično i, koliko je moguće, drugačije u odnosu na ono što se nudi u drugim zimskim centrima u regionu. Treba i da pokaže turistima manje poznate djelove kolašinske opštine.
Bulatović je ubijeđen da postoji još mnogo toga što nije na pravi način iskorišteno, a što bi bilo zanimljivo za strana turistička tržišta ili bi bar obogatilo vanpansionsku ponudu: „Mnoge ideje bi, uz malo novca, mogle da značajno obogate turističku ponudu. Sankalište bi bilo zanimljivo i skoro ništa ne bi koštalo. Potrebno nam je više pojedinačnih inicijativa i ideja. Ne možemo se žaliti kako nema podrške od države, ukoliko ni mi sami ne znamo u čemu bi nam to pomogli”.
Svi turisti koji se odluče da tako provedu zimski odmor, u Exploreru dobijaju potrebnu opremu za razne aktivnosti u planini, vodiča i obuku za upravljanje motornim sankama. Mogu se odlučiti za turu koja podrazumijeva manje ili više izazova, zavisno do svojih vještina i sklonosti.
Na sličan način da privuku strane turiste trude se i u turističkoj organizaciji Riders. To udruženje okuplja zaljubljenike u skijanje i bordovanje po neutabanom snijegu. Trenutno u svijetu najpopularniji vid skijanja, takozvani ,,frirajd”, očigledno će postati i važan dio kolašinskog turističkog imidža. Lokalni rajdersi su prošle i ove zime ugostili i nekoliko grupa poklonika tog sporta iz Norveške, Austrije, Rusije…
Skijanje van skijaških staza, kroz šumu, kuloare, sa planinskih vrhova… sve to, kažu frirajderi, pruža mogućnost da se na potpuno drugačiji način iskoristi dan na snijegu. Pored uzbuđenja, iskušavanja svojih mogućnosti i vještina, okruženi su idiličnim slikama zime u planini.
,,Za takav način skijanja potrebne su drugačije skije. Šire su od alpskih i nešto duže. Najveća draž svih frirajdera je skijanje po ,,svježem” snijegu. Osjećaj je nevjerovatan i teško je opisati riječima to iskustvo. To je jedan od razloga zbog čega je u Crnoj Gori sve više zaljubljenika u frirajd”, kaže Kolašinac Željko Pejović, jedan od onih koji u okruženju promoviše taj način skijanja.
Zabluda je, tvrdi on, da je frirajd ekstremno skijanje. Ekstremno je onoliko koliko skijaš želi. Svako u skladu sa svojim mogućnostima i vještinama na snijegu određuje težinu staze.
Crna Gora je, kaže Pejović, relativno nova destinacija i zbog izrazito specifične konfiguracije terena izuzetno zanimljiva frirajderima.
,,Grupa zaljubljenika iz Kolašina je prepoznala potencijale Bjelasice, Sinjajevine, Komova i otvorila njihove padine. Prošle godine smo imali grupe iz Rusije, Austrije a ove godine smo ugostili i momke iz Norveške koji rade za jedan prestižni snoubord časopis. Kako kažu stranci koji dolaze kod nas, na Alpima, u svim popularnim frirajd destinacijama problem je što je i previše skijaša. Onda bude tijesno i gužva osujeti taj specifičan doživljaj. Naše planine su pune kvalitetnog i netaknutog snijega, prelijepih padina i velikih raznolikosti”, objašnjava Pejović otkud interesovanje za Crnu Goru kao frirajd destinaciju.
Kolašincima je u promociji planina u toj opštini mnogo pomogao Enver Višnjić, momak koji je porijeklom iz Bijelog Polja ali je odrastao u Švajcarskoj. Višnjić pravi namjenske skije za frirajd i ima svoj brend Dude .
,,U Kolašinu od prošle zime imamo snow cat – specijalizovanu mašinu za prevoz frirajdera. Siguran sam da će naše planine uskoro biti prepoznate kao jedna od omiljenijih frirajd destinacija u Evropi. Treba da nastavimo promociju, a malobrojni su skijaši koji kad jednom osjete šta znači proći prvi po netaknutom snijegu, ne požele da to ponove”, poručuje Pejović.
Gosti Kolašina odnedavno imaju priliku i da se oprobaju u noćnom hodanju na krpljama u okolini grada. To je, kako kažu organizatori, odlična prilika i da se sa nekoliko vidikovaca osmotri grad na drugačiji način. Turistima su obezbijeđene i baklje, pa je prolazak grupe turista koji se odluče da tako provedu par noćnih sati, svojevrsna atrakcija.
Pojedinci, ali i turističke agencije minule dvije zime, sasvim sigurno, pokazali su da znaju kako treba da izgleda zimska turistička sezona u Kolašinu. Svi oni očekuju da ih u tom poslu u stopu prate nacionalna i lokalna turistička organizacija. Samo u tom slučaju, tvrde, grad pod Bjelasicom može s pravom nositi titulu zimskog turističkog centra.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto
Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.
Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.
Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.
Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.
Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.
Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.
Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je od dragocjene sirovine postala ekološki problem, jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni način obrade i korišćenja te sirovine i dalje se čuvaju samo kroz sporadične projekte
Gotovo da nema opštine na sjeveru države, koja, u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga, situacija je ista kao prije tri, pet ili deset godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede oko 250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja jako visok rizik po bezbjednost životne sredine. Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca, obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.
Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.
U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju vune.
,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.
Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.
U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina sprovodila je projekat Vuna kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL. Tim projektom rukovodio je Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko 200.000 eura.
U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima 10.000 ovaca, a 179 domaćinstava imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.
,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku projektu iz pljevaljske Opštine.
Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune. U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.
Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika, takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.
Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome neće zagađivati okolinu, već će od nje imaju finansijsku korist, a radionica dobija kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog, koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.
U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde, samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan posao.
,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština. Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.
Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog nepostojanja organizovanog otkupa vune, svake godine se ,,baci” više 150.000 eura.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.
Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.
Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.
Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.
Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.
Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.
Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.
P. NIKOLIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom