Povežite se sa nama

OKO NAS

ZATVORENICI I PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE: U Dobroti, kao na slobodi

Objavljeno prije

na

Slučaj ubistva mještanina Petnjice Meha Agovića i odluka Višeg suda da se jedan od optuženih za to svirepo ubistvo uputi na psihijatrijsko posmatranje u Dobrotu, bio je inicijalna kapisla za protest u Petnjici, prvog dana ove sedmice.

Mještani su izrazili otvorenu sumnju da se radi o korupciji u sudstvu. „Nadamo se da država neće dozvoliti da Meho na ovaj način po drugi put bude ubijen”, čulo se na masovnoj protestnoj šetnji u Petnjici.

U bjelopoljskom Višem sudu u toku je suđenje Alenu Piljeviću i Vesku Agoviću iz Berana, zbog toga što su, prema optužnici, u selu Vrbica 22. februara prošle godine iz koristoljublja ubili tridesetsedmogodišnjeg Meha Agovića. Sud nije donio presudu već je jednog od ubica poslao na psihijatrijsko posmatranje. Dva dana ranije rodbina ubijenog Agovića štrajkovala je glađu ispred suda, ali su štrajk prekinuli nakon razgovora sa predsjednikom suda Tofilom Žujovićem.

Mehovi rođaci izriču teške optužbe. Tvrde da je ,,neko iz suda” navodno uzeo novac od sestre Alena Piljevića, koja živi u Italiji, kako bi on bio proglašen ludim i tako izbjegao kaznu.

Meho Agović je živio sam u kući. Bio je omiljen u selu. Komšijama, rođacima i prijateljima za sitnu naknadu donosio je penzije i druge novčane pošiljke iz pošte, u nekoliko kilometara udaljenoj Petnjici.

Svirepo je ubijen. Policija je brzo otkrila i uhapsila Veska Agovića i Alena Piljevića iz Berana.

Vještak sudske medicine dr Nemanja Radojević na suđenju je objasnio da je Meho Agović zadobio najmanje jedanaest, a najviše petnaest udaraca „jako zamahnutim mehaničkim oruđem, najvjerovatnije drškom od sjekire”. Ubice su Mehovo tijelo gurnuli u potok pored puta, i tako ga ostavili, iako je davao znake života. Kod njega su našli dvije hiljade i četiristo eura. I jedan i drugi optuženi od ranije su poznati policiji i dovođeni su u vezu sa nizom oružanih pljački i provala zlatara i kladionica u Beranama.

Sudski vještak, neuropsihijatar dr Mirsad Ljuhar, na jednom od pretresa kazao je da je Alen Piljević bio uračunljiv u trenutku izvršenja ubistva, ali ,,ako bi se uvažila izjava optuženog da je imao tegobe, ispade u sjećanju i druge probleme, njegova uračunljivost bi trebalo da bude smanjena, ali ne bitno”.

On je to rekao nakon Piljevićevog iskaza da nije u stanju da iznosi odbranu, jer se psihički osjeća loše – ne spava i ima razne tegobe. Dr Ljuhar je kazao da je iz medicinske dokumentacije zaključio da je Piljeviću u zatvoru propisana terapija koja se daje isključivo težim duševnim bolesnicima, a da pri tom ni u jednom nalazu optuženi nije dijagnostifikovan kao psihijatrijski bolesnik.

To je rođake ubijenog navelo na sumnju da se priprema olakšica Piljeviću. Dr Ljuhar je konstatovao ,,da bi zbog svih dilema bilo potrebno posmatranje optuženog u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa”. Objasnio je da to ne bi tražio ,,da je optuženom propisana adekvatna terapija, jer je na ponašanje Piljevića mogla uticati neadekvatna terapija”.

Rodbina ubijenog Agovića najavljuju da se neće tako lako pomiriti sa odlukom Višeg suda. Namjeravali su da ove sedmice, nakon protesta u Petnjici, autobusima krenu u Bijelo Polje. To je prolongirano zbog procedure oko prijavljivanja skupa. Teško je očekivati da se odluka suda promijeni, osim ako to ne uradi Apelacioni sud.

Ne bi bilo prvi put da se iz bjelopoljskog Višeg suda zbog svirepih ubistava ide „na liječenje” umjesto na robiju. U ovom kraju još je svježe sjećanje na slučaj Rizva Babačića.

Babaćić je u januaru 1997. ubio svog rođaka u sopstvenoj kući u bihorskom selu Tucanje. Imućna familija potkuplivanjima pokušava da mu kupi slobodu. I uspijeva. U ispovijesti Vijestima 2001, Babačić svjedoči da je kupio dijagnozu šizofrenije uz dodatak da je opasan po okolinu i neizliječiv. Umjesto u zatvor, Babačić završava u duševnoj bolnici u Dobroti. Po sopstvenom priznanju, iz bolnice je izlazio kad je poželio.

Prije godinu dana Babačić je za TV Vijesti ponovo svjedočio o tome kako četiri godine nakon ubistva bježi iz Dobrote i Crne Gore. Prvo u Beograd, pa u Kopenhagen, zatim u Njemačku. Što sve pare mogu u Crnoj Gori svjedoči i to da su Babačiću, dok je bio u Njemačkoj, rođaci izdejstvovali umrlicu. Izdala je bjelopoljska bolnica i na njoj piše da je umro 14. marta 2001.

Njemačka policija ga 2003. po crnogorskoj potjernici hapsi. Nakon deportacije Babačića premještaju iz jedne duševne bolnice u drugu – Dobrota, Niš, Beograd.

,,Nakon što sam par puta došao kući iz Beograda na vikend, vratili su me u junu 2006. u Bijelo Polje”, kaže Babačić. Tada slijedi obrt. Čovjeka zvanično bolesnog od neizliječive šizofrenije i opasnog po okolinu, u bjelopoljskom Višem otpuštaju na kućno liječenje. Babačić je potpuno slobodan, uz uslov da za tri godine ne pokaže agresivnost.

Rođaci ubijenog Agovića se plaše ponavljanja ovog scenarija. Piljević na početku suđenja nije želio da govori, tvrdeći da je psihički bolestan, a ,,progovorio” je nakon što je vještak dr Mirsad Ljuhar utvrdio da je sposoban da iznese odbranu. Vještak je kazao i da ne postoji nijedan dokaz koji upućuje na to da je Piljević psihijatrijski slučaj.

Zanimljivo je da je Ljuhar konstatovao da postoji neusklađenost i protivrječnost dijagnoze i terapije koju je optuženom propisivao neuropsihijatar i da bi zato trebalo uputiti Piljevića na posmatranje. Isto je bilo i u Babačićevom slučaju. Neuropsihijatar Milija Pavićević, prema tvrđenju Babačića, mu je dao injekcije, od kojih nije mogao da se oporavi mjesecima. Ali je zato dobio potvrdu da je duševno bolesan.

Stručnjaci sa kojima smo razgovarali tvrde da u Crnoj Gori ne postoji adekvatan tretman osoba kojima sud odredi mjeru ,,obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u ustanovi zatvorenog tipa ili obaveznog prihijatrijskog liiječenja i zatvorskom kaznom”.

Za liječenje i čuvanje je nadležna Specijalna bolnica za psihijatriju Dobrota Kotor.

Upravnik bolnice Dobrota Dragan Čabarkapa za Monitor kaže da su tzv. sudski pacijenti u ranijem periodu smještani na psihijatrijska odjeljenja u zajedničkim uslovima sa ostalim bolesnicima. Kako u Crnoj Gori još ne postoji Forenzička bolnica, a broj sudskih pacijenata je tokom posljednje decenije porastao, 2006. godine formirano je posebno – sudsko odjeljenje čiji je kapacitet 21 postelja.

,,Na ovom odjeljenju, pored svih klasičnih medicinskih službi, postoji i služba obezbjeđenja koja vrši video i ostali nadzor nad kretanjem pacijenata i po potrebi interveniše. Iz datog razloga, na ovom odjeljenju se tretiraju sudski pacijenti sa težim krivičnim djelima, odnosno oni čiji tretman zahtjeva intenzivniji nadzor”, kaže Čabarkapa.

On navodi da u bolnici ne postoje sve mjere tehničkog obezbjeđenja koje karakterišu zatvorske ustanove, kao što je, primjera radi, ograda visine šest metara oko bolničkog kruga i slično: ,,Iz datog razloga, nažalost, sporadično se dešavalo da neko i od pacijenata sa mjerom bezbjednosti samovoljno napusti ustanovu…”

Prijašnji podaci govore da se od 1993. ukupno šest pacijenata sa izrečenom mjerom nalazi u bjekstvu.

Državi se ne žuri. Plan je da se do 2020. izgradi kompleks Specijalne bolnice u okviru ZIKS-a u Sužu, u kome bi se u zasebnim paviljonima smještali pacijenti sa izrečenom mjerom liječenja i zatvorskom kaznom.

Petnjičani znaju da onaj ko ima, lako može kupiti potvrdu da je lud ili mrtav. Pa su preventivno krenuli da protestuju.

Tufik SOFTIĆ
Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROTEST BIVŠIH RADNIKA KOŠUTE: Blokiranje puta, za deblokadu pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je 1996. otvoren stečajni postupak. No uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate. Kao i ranije i sada pokušavaju da protestima i blokadama ostvare svoja prava

 

 

Bivši radnici nekadašnje Industrije modne obuće Košuta u ponedjeljak su blokirali magistralu između Podgorice i Cetinja. Blokada je trajala četiri i po sata i bila je peta u posljednjih mjesec i po dana.

Bivši radnici traže isplatu devet zaostalih zarada i povezivanje radnog staža. Njihove zahtjeve već 25 godina nema ko da riješi.

Nakon niza protesta, protekle sedmice radnici su se sastali sa potpredsjednikom Vlade Nikom Đeljošajem. Nije bilo konkretnog dogovora, niti jasnog predloga kako da se prevaziđe situacija.

Đeljošaj je saopštio da su voljni da rješavaju naslijeđene probleme, ali da je potrebno da se precizira šta se konkretno zahtijeva. ,,Kad nešto tražite, morate konkretno znati šta je to. Morate imati papir, za koliko je to radnika, za koliko novca”, naveo je Đeljošaj.

Advokat radnika Petar Martinović je istakao da imaju konačan spisak 680 radnika koji imaju potraživanja. On je najavio da će pored Đeljošaja, pisati i premijeru Milojku Spajiću, i detaljno ih upoznati sa tim koliko radnika čeka povezivanje radnog staža kako bi mogli da ostvare pravo na penziju. Za izmirenje zaostalih zarada potrebno je oko 2,8 miliona eura. Martinović je najavio da su radnici spremni da svoje zahtjeve podijele u dva segmenta, i traže da se Vlada obaveže da prvo isplati zaostale zarade, a potom i da poveže staž radnicima kako bi otišli u penziju.

Krajem prošle godine Građanski pokret URA saopštio je da će njihovi poslanici podnijeti amandmane na Predlog zakona o budžetu za 2024. godinu kojim bi se ispravila višedecenijska nepravda nad radnicima Košute koji su, kao prioritetni povjerioci, ostali uskraćeni za isplatu devet zarada, i pored milionske imovine kojom je preduzeće raspolagalo.

,,Ovim amandmanom opredjeljuje se 2.205.000 eura za isplatu radnicima stečajcima i to za njih oko 700 jer, nažalost, više od 500 nije među živima i nisu dočekali zadovoljenje pravde. Očekujemo odgovoran pristup i podršku svih kolega u Skupštini Crne Gore”, saopštila je URA. Podrške očigledno nije bilo.

Bivši radnici Košute su ispred Vlade protestovali i u maju 2021., za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Dobili su obećanja, ali ne ispunjavanje njihovih dugogodišnjih potraživanja.

Stečaj u Industriji modne obuće Košuta uveden je u martu 1996., a oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je otvoren stečajni postupak, a uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME, SLUČAJ BERANE: Kap u moru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku se ne zna koliko  neregistrovanih kamiona, poput onog u nedjelju veče u Beranama, krstari šumama sjevera. I svaki ukrade od dvije i po do pet hiljada eura u oblovini. Ali, hoće li iko ikada u državi postaviti pitanje kako je sa sjevera Crne Gore koncesionim gazdovanjem ukradeno dvadeset milijardi eura. Posljednji slučaj je samo –  kap u moru

 

U nedelju,24.marta,  u ponoćnim satima došlo je do teškog incidenta na Gradinskom polju nadomak Berana, kada je prilikom zaplijene nezakonito posječene šumske građe, došlo do pucnjave, u kojoj na svu sreću nije bilo žrtava.

Naime, nakon što su granični policajac i carinik pokušali da zaustave kamion bez oznaka napunjen građom, vozač je nastavio kretanje, da bi kasnije vozilo bilo pronađeno, a pretragom terena pronađen  još jedan kamion  natovaren oblovom građom.

Potom su policajac i carinik sjeli u  kamion i krenuli ka zgradi policije, ali je u jednom momentu pored njih projurio automobil crne boje bez tablica, iz koga je, kako je policajac kazao kolegama – pucano.

Policajac je uzvratio na vatru, ili kako je zvanično saopšteno iz Uprave policije, pucao u vazduh u znak upozorenja.

“Službenici policije u saradnji sa postupajućim tužiocem preduzimaju dalje mjere i radnje na utvrđivanju svih okolnosti događaja, a posebno imajući u vidu da je prilikom obavljanja gore pomenutih službenih aktivnosti došlo do upotrebe vatrenog oružja. Po završetku pomenutih daljih mjera i radnji, u odnosu na utvrđene činjenice, policija će preduzeti aktivnosti shodno zakonu” – kazali su iz policije.

Кada je vijest osvanula u medijima, zbog kontardiktornih informacija, oglasio se premijer Milojko Spajić, ističući da će ”zatražiti hitan i detaljan izveštaj od direktora Uprave policije Aleksandra Radovića i ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića o detaljima napada na pripadnika Uprave policije”.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potvrdio je da je teški incident u Beranama “čudno zbivanje”.

“Dobio sam informaciju o incidentu u Beranama koja nije potpuna. Prve informacije su veoma konfuzne. Već sam zatražio od v.d direktora policija Crne Gore detaljan izveštaj o događaju. Tražiću hitnu i temeljnu istragu incidenta, kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu” – oglasio se ministar Šaranović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I BEZBJEDNOST U SAOBRAĆAJU: Među najrizičnijim u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

S obzirom na broj poginulih osoba u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćaju u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što zemlju svrstava među najrizičnije u Evropi. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija

 

 

„U saobraćajnoj nesreći na Jazu poginuo petnaestogodišnji vozač“, „Mladić poginuo u saobraćajnoj nesreći u Sutomoru“, samo su neki od naslova koji su obilježili prethodnih nekoliko dana.

“Na putevima u Crnoj Gori u 2023. godini dogodile su se ukupno 6.573 saobraćajne nezgode, tokom 2022. godine ukupno 5.675 saobraćajnih nezgoda, a tokom 2021. godine – 6.109. U ovim saobraćajnim nezgodama smrtno je stradalo: 77 lica u 2023. godini, 73 lica u 2022. godini i 55 u 2021. godini“, piše u odgovorima koji su iz Uprave policije  dostavljeni Monitoru.

Da bi se broj saobraćajnih nezgoda smanjio, Crna Gora mora u što hitnijem roku da donese nacionalnu strategiju za poboljšanje stanja u drumskom saobraćajnu, ali i da formira koordinaciono tijelo za bezbjednost drumskog saobraćaja. To u razgovoru za Monitor tvrdi bivši pomoćnik direktora policije Nikola Janjušević. „Mi smo postali imuni kao građani na sve što se dešava kada je saobraćaj u pitanju. Moramo da se pokrenemo. Bezbjednost u saobraćaju nam ne može poboljšati EU već to moramo mi sami“, kaže Janjušević.

On  objašnjava značaj donošenja nacionalne strategije: „ Crna Gora je donijela nacionalnu strategiju za pobošaljenje stanja u drumskom saobraćaju za period od 2010. – 2019. godine, koja je sadržala preporuku Evropske komisije da se u ovom periodu pokuša smanjiti broj smrtno stradalih lica  ispod 10 na 100 hiljada stanovnika. Crna Gora je uspjela da ispuni uslove iz te nacionalne strategije već 2012.godine kada je broj stradalih na crnogorskim drumovima bio znatno manji od predviđenog“.

Prema dostupnim informacijama, prije usvajanja strategije na koju Janjušević ukazuje, broj stradalih na godišnjem nivou prelazio je 100, ali je već 2012.godine taj broj bio znatno manji – 46. Strategija je važila do 2019. godine. Uslijedilo je donošenje Programa za poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju, a u oktobru prošle godine Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je nacrt Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju 2023-2030.“

„U posljednjem petogodišnjem periodu, od 2017. do 2021. godine, u Crnoj Gori se dogodilo ukupno 27.818 saobraćajnih nezgoda, od kojih 18.584 su samo sa materijalnom štetom, 8.994 sa povrijeđenim licima i 239 sa poginulim licima. S obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi“, konstatuje se u Nacrtu. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija.

Lideri u bezbjednosti saobraćaja, kao što su Norveška i Švedska, su čak šest puta bezbjedniji od Crne Gore  (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori). Kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za 27 zemalja EU, dvostruko je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori, piše u Nacrtu strategije.

Sagovornik Monitora ističe da je još prije nekoliko godina radna grupa koju su činili predstavnici MUP-a i Uprave policije sačinila plan kako da se smanji broj saobraćajnih nezgoda – projekat ugradnje stacionarnih radarskih sistema. „Planom je bilo predviđeno da se na 75 lokacija u Crnoj Gori postave ti stacionarni radarski sistemi. Zbog čega to do sada nije realizovano ne znam, ali sva iskustva iz zemalja regiona i zemalja EU pokazuju da je ugradnjom radarskih sistema značajno opao broj saobraćjanih nezgoda a samim tim i broj smrtno strdalih lica“, kaže Janjušević.

Relaizacijom ovog projekta bila bi smanjena potreba za fizičkom kontrolom brzine, a samim tim prisustvo policijskih službenika na terenu. Osim toga, postavljanjem ovog sistema, osim kontrolisanja vožnje i drugi sektori policije bi mogli imati korisne podatke, poput sektora koji sprovode aktivnosti u rasvjetljavanju nekog krivičnog djela.

Janjušević podsjeća da je sistem saobraćaja kompleksan i da u njemu participira niz državnih organa počev od Uprave policije, Ministarstrva saobraćaja, Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete, ali da je posljednjih godina najviše aktivnosti kada je riječ o bezbjednosti drumskog saobraćaja imala Uprava policije.

Kao jedan od načina da se smanji crni bilans na crnogorskim drumovima on vidi i formiranje koordinacionog tijela koje bi se bavilo tim pitanjem. „Koordinaciono tijelo je postojalo u ranijem periodu. Njime je predsjedavao ministar unutrašnjih poslova, a članovi ministar zdravlja, ministar prosvjete, ministar saobraćaja i direktor Uprave policije. Analizirali bi stanje periodično kvartalno, pravili analizu, program mjera kako bi se smanjio broj saobraćajnih nezgoda i to je, što govori i statistika o broju smanjenja saobraćajnih nezgoda, imalo pozitivne rezultate.

U Nacrtu  Strategije se konstatuje da rad ovog tijela koje je trajalo od 2010- 2019. godine nije bio redovan i da nije odgovorio propisanim obavezama, niti je dao očekivane rezultate. „ Evidentno je da važni subjekti i pojedinci često nemaju potreban kapacitet, nisu motivisani, stručni, niti su dovoljno posvećeni sprovođenju mjera i aktivnosti unaprijeđenja bezbjednosti saobraćaja za koje su odgovorni i nadležni. U velikom broju slučajeva, izostao je redovan, dobro organizovan i sistematičan rad na unaprijeđenju bezbjednosti saobraćaja, kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Ovakvo stanje se može promijeniti samo iskrenom, neprekidnom i javno iskazivanom političkom podrškom i odgovornošću, a posebno dosljednom primjenom propisa i podrškom prilikom donošenja, promocije i sprovođenja ove strategije i Akcionog plana, piše u Nacrtu.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo