Povežite se sa nama

OKO NAS

ZATVORENICI I PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE: U Dobroti, kao na slobodi

Objavljeno prije

na

Slučaj ubistva mještanina Petnjice Meha Agovića i odluka Višeg suda da se jedan od optuženih za to svirepo ubistvo uputi na psihijatrijsko posmatranje u Dobrotu, bio je inicijalna kapisla za protest u Petnjici, prvog dana ove sedmice.

Mještani su izrazili otvorenu sumnju da se radi o korupciji u sudstvu. „Nadamo se da država neće dozvoliti da Meho na ovaj način po drugi put bude ubijen”, čulo se na masovnoj protestnoj šetnji u Petnjici.

U bjelopoljskom Višem sudu u toku je suđenje Alenu Piljeviću i Vesku Agoviću iz Berana, zbog toga što su, prema optužnici, u selu Vrbica 22. februara prošle godine iz koristoljublja ubili tridesetsedmogodišnjeg Meha Agovića. Sud nije donio presudu već je jednog od ubica poslao na psihijatrijsko posmatranje. Dva dana ranije rodbina ubijenog Agovića štrajkovala je glađu ispred suda, ali su štrajk prekinuli nakon razgovora sa predsjednikom suda Tofilom Žujovićem.

Mehovi rođaci izriču teške optužbe. Tvrde da je ,,neko iz suda” navodno uzeo novac od sestre Alena Piljevića, koja živi u Italiji, kako bi on bio proglašen ludim i tako izbjegao kaznu.

Meho Agović je živio sam u kući. Bio je omiljen u selu. Komšijama, rođacima i prijateljima za sitnu naknadu donosio je penzije i druge novčane pošiljke iz pošte, u nekoliko kilometara udaljenoj Petnjici.

Svirepo je ubijen. Policija je brzo otkrila i uhapsila Veska Agovića i Alena Piljevića iz Berana.

Vještak sudske medicine dr Nemanja Radojević na suđenju je objasnio da je Meho Agović zadobio najmanje jedanaest, a najviše petnaest udaraca „jako zamahnutim mehaničkim oruđem, najvjerovatnije drškom od sjekire”. Ubice su Mehovo tijelo gurnuli u potok pored puta, i tako ga ostavili, iako je davao znake života. Kod njega su našli dvije hiljade i četiristo eura. I jedan i drugi optuženi od ranije su poznati policiji i dovođeni su u vezu sa nizom oružanih pljački i provala zlatara i kladionica u Beranama.

Sudski vještak, neuropsihijatar dr Mirsad Ljuhar, na jednom od pretresa kazao je da je Alen Piljević bio uračunljiv u trenutku izvršenja ubistva, ali ,,ako bi se uvažila izjava optuženog da je imao tegobe, ispade u sjećanju i druge probleme, njegova uračunljivost bi trebalo da bude smanjena, ali ne bitno”.

On je to rekao nakon Piljevićevog iskaza da nije u stanju da iznosi odbranu, jer se psihički osjeća loše – ne spava i ima razne tegobe. Dr Ljuhar je kazao da je iz medicinske dokumentacije zaključio da je Piljeviću u zatvoru propisana terapija koja se daje isključivo težim duševnim bolesnicima, a da pri tom ni u jednom nalazu optuženi nije dijagnostifikovan kao psihijatrijski bolesnik.

To je rođake ubijenog navelo na sumnju da se priprema olakšica Piljeviću. Dr Ljuhar je konstatovao ,,da bi zbog svih dilema bilo potrebno posmatranje optuženog u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa”. Objasnio je da to ne bi tražio ,,da je optuženom propisana adekvatna terapija, jer je na ponašanje Piljevića mogla uticati neadekvatna terapija”.

Rodbina ubijenog Agovića najavljuju da se neće tako lako pomiriti sa odlukom Višeg suda. Namjeravali su da ove sedmice, nakon protesta u Petnjici, autobusima krenu u Bijelo Polje. To je prolongirano zbog procedure oko prijavljivanja skupa. Teško je očekivati da se odluka suda promijeni, osim ako to ne uradi Apelacioni sud.

Ne bi bilo prvi put da se iz bjelopoljskog Višeg suda zbog svirepih ubistava ide „na liječenje” umjesto na robiju. U ovom kraju još je svježe sjećanje na slučaj Rizva Babačića.

Babaćić je u januaru 1997. ubio svog rođaka u sopstvenoj kući u bihorskom selu Tucanje. Imućna familija potkuplivanjima pokušava da mu kupi slobodu. I uspijeva. U ispovijesti Vijestima 2001, Babačić svjedoči da je kupio dijagnozu šizofrenije uz dodatak da je opasan po okolinu i neizliječiv. Umjesto u zatvor, Babačić završava u duševnoj bolnici u Dobroti. Po sopstvenom priznanju, iz bolnice je izlazio kad je poželio.

Prije godinu dana Babačić je za TV Vijesti ponovo svjedočio o tome kako četiri godine nakon ubistva bježi iz Dobrote i Crne Gore. Prvo u Beograd, pa u Kopenhagen, zatim u Njemačku. Što sve pare mogu u Crnoj Gori svjedoči i to da su Babačiću, dok je bio u Njemačkoj, rođaci izdejstvovali umrlicu. Izdala je bjelopoljska bolnica i na njoj piše da je umro 14. marta 2001.

Njemačka policija ga 2003. po crnogorskoj potjernici hapsi. Nakon deportacije Babačića premještaju iz jedne duševne bolnice u drugu – Dobrota, Niš, Beograd.

,,Nakon što sam par puta došao kući iz Beograda na vikend, vratili su me u junu 2006. u Bijelo Polje”, kaže Babačić. Tada slijedi obrt. Čovjeka zvanično bolesnog od neizliječive šizofrenije i opasnog po okolinu, u bjelopoljskom Višem otpuštaju na kućno liječenje. Babačić je potpuno slobodan, uz uslov da za tri godine ne pokaže agresivnost.

Rođaci ubijenog Agovića se plaše ponavljanja ovog scenarija. Piljević na početku suđenja nije želio da govori, tvrdeći da je psihički bolestan, a ,,progovorio” je nakon što je vještak dr Mirsad Ljuhar utvrdio da je sposoban da iznese odbranu. Vještak je kazao i da ne postoji nijedan dokaz koji upućuje na to da je Piljević psihijatrijski slučaj.

Zanimljivo je da je Ljuhar konstatovao da postoji neusklađenost i protivrječnost dijagnoze i terapije koju je optuženom propisivao neuropsihijatar i da bi zato trebalo uputiti Piljevića na posmatranje. Isto je bilo i u Babačićevom slučaju. Neuropsihijatar Milija Pavićević, prema tvrđenju Babačića, mu je dao injekcije, od kojih nije mogao da se oporavi mjesecima. Ali je zato dobio potvrdu da je duševno bolesan.

Stručnjaci sa kojima smo razgovarali tvrde da u Crnoj Gori ne postoji adekvatan tretman osoba kojima sud odredi mjeru ,,obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u ustanovi zatvorenog tipa ili obaveznog prihijatrijskog liiječenja i zatvorskom kaznom”.

Za liječenje i čuvanje je nadležna Specijalna bolnica za psihijatriju Dobrota Kotor.

Upravnik bolnice Dobrota Dragan Čabarkapa za Monitor kaže da su tzv. sudski pacijenti u ranijem periodu smještani na psihijatrijska odjeljenja u zajedničkim uslovima sa ostalim bolesnicima. Kako u Crnoj Gori još ne postoji Forenzička bolnica, a broj sudskih pacijenata je tokom posljednje decenije porastao, 2006. godine formirano je posebno – sudsko odjeljenje čiji je kapacitet 21 postelja.

,,Na ovom odjeljenju, pored svih klasičnih medicinskih službi, postoji i služba obezbjeđenja koja vrši video i ostali nadzor nad kretanjem pacijenata i po potrebi interveniše. Iz datog razloga, na ovom odjeljenju se tretiraju sudski pacijenti sa težim krivičnim djelima, odnosno oni čiji tretman zahtjeva intenzivniji nadzor”, kaže Čabarkapa.

On navodi da u bolnici ne postoje sve mjere tehničkog obezbjeđenja koje karakterišu zatvorske ustanove, kao što je, primjera radi, ograda visine šest metara oko bolničkog kruga i slično: ,,Iz datog razloga, nažalost, sporadično se dešavalo da neko i od pacijenata sa mjerom bezbjednosti samovoljno napusti ustanovu…”

Prijašnji podaci govore da se od 1993. ukupno šest pacijenata sa izrečenom mjerom nalazi u bjekstvu.

Državi se ne žuri. Plan je da se do 2020. izgradi kompleks Specijalne bolnice u okviru ZIKS-a u Sužu, u kome bi se u zasebnim paviljonima smještali pacijenti sa izrečenom mjerom liječenja i zatvorskom kaznom.

Petnjičani znaju da onaj ko ima, lako može kupiti potvrdu da je lud ili mrtav. Pa su preventivno krenuli da protestuju.

Tufik SOFTIĆ
Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo