Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC ORUŽJA OD BALKANA DO FRANCUSKE: Kalašnjikov u rukama terorista

Objavljeno prije

na

Istraživače puteva šverca nije iznenadila informacija da postoje ozbiljne sumnje da je oružje koje je korišteno u terorističkom napadu na redakciju Šarli Ebdoa u Francuskoj stiglo sa Balkana. Teroristi su koristili automatsku pušku AK – 47, popularno nazvanu kalašnjikov, a to je oružje koje se najviše iz bivših jugoslovenskih država švercuje prema ovoj zapadnoevropskoj zemlji.

Da su teroristi nosili automatske puške AK – 47 koje „najvjerovatnije potiču sa Balkana”, izjavio je francuski tužilac Fransoa Molins. Prema njegovim riječima milioni automatskog oružja iz rata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ukradeni su i prodavani klijentima u južnoj Evropi, a veliki dio tog oružja završio je i u Francuskoj.

Procjenjuje se da samo u ovoj zemlji ima ukupno deset do 20 miliona komada ilegalnog oružja, navodi se u izvještaju Kristijan sajens monitor. Portal Gan polisi piše da se u pojedinim zemljama AK- 47 plaća od 1.100 do 1.800 eura. Ovaj portal potvrđuje da veliki broj automatskog oružja ilegalnim putem stiže u EU iz bivših sovjetskih republika i sa Balkana, gdje se redovno kradu milioni komada oružja preostalih iz ratova u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu. Mnoge od njih, poput kalašnjikova za koje se vjeruje da su korišteni u napadu na redakciju francuskog satiričnog nedjeljnika, kupuju bande uključene u organizovani kriminal, kao i teroristi.

Čelnik odjeljenja za međunarodnu bezbjednost britanskog instituta

Rojal junajtid servisiz Rafaelo Pantuči izjavio je da je jedan od problema postojanje šengenske zone, koja omogućava građanima EU da slobodno putuju između članica bloka bez detaljnih pograničnih kontrola.

,,Nekome u Britaniji je veoma teško da dođe do takvog oružja. U Francuskoj i drugim zemljama na evropskom kontinentu slobodno kretanje omogućava da oružje lakše prelazi granice”, prenijeli su mediji riječi ovog bezbjednjaka.

Mediji su nakon napada u Francuskoj dosta istraživali puteve šverca oružja. Internešenel biznis tajms navodi da je na Kosovu šverc oružja sveprisutan, citirajući pri tome izjavu jednog kosovskog švercera koji je 2007. godine rekao da se kalašnjikov proizveden u Kini može kupiti u njegovom gradu za samo 250 eura, a u susjednoj Albaniji za 50 eura.

Banjalučki Glas Srpske je objavio da su teroristi u napadu na redakciju magazina Šarli Ebdo koristili municiju za ,,kalašnjikov” koja navodno potiče iz Bosne i Hercegovine. Oni su se pozvali na istraživačku agenciju Konflikt njuz koja se bavi izvještavanjem iz ratnih zona širom svijeta. Ova agencija je objavila fotografiju čaure za koju tvrdi da je pronađena nakon napada zločina u Parizu. Na čauri je utisnuta oznaka IK 86, a prema svjetskom šifrarniku za municiju riječ je o mecima proizvedenim 1986. godine u fabrici Igman iz Konjica.

Šverc naoružanja iz BiH često je bio tema tamošnjih medija i Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost Parlamenta BiH, ali je, navodno, zbog loše političke klime izostala temeljna kontrola prometa oružja.

Dojče vele (DW) piše da su osobe osumnjičene za teorističke napade ili pripremu napada u Francuskoj i Belgiji imale u svojim skrovištima veću količinu oružja, među kojima su najpopularniji automatska puška Kalašnjikov i pištolj Škorpion. I dok se istražitelji pitaju kako su pariski atentatori mogli da dođu do oružja, mnogi strahuju da je, kako navodi DW, šengenski prostor već preplavljen automatima tipa AK-47.

Nik Marš, stručnjak Instituta za istraživanje mira u Oslu, kaže da oružje možda ne može da se kupi na svakom ćošku, ali da onaj ko ima kontakte sa kriminalcima to može bez većih problema.,,Za nekoliko stotina eura, neko može da kupi oružje u Bosni i Hercegovini i da ga poslije za nekoliko hiljada proda u Francuskoj, Belgiji ili Holandiji. To je biznis”, izjavio je ovaj stručnjak.

Da šverc oružja na Balkanu nije prestajao govori dokumentarni film dvojice francuskih novinara, o čemu je Monitor pisao prije tri godine, koji su tragom krijumčarskih kanala došli na Pale kod Sarajeva i kupili „kalašnjikov” za četiristo eura. Zatim su ga putevima koji su im preporučeni, autobusom, prošvercovali do Pariza i predali tamošnjoj policiji.

Od Sarajeva do Pariza je 1.800 kilometara, a poslije 28 časova vožnje autobusom i prolaska kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku novinari su bez problema stigli u Pariz. Francuska policija inače svake godine zaplijeni oko 4.500 komada raznog naoružanja koje dolazi sa Balkana.

Prema riječima obaviještenog Monitorovog izvora šverc oružja je vrlo unosan biznis. Crna Gora je u tom lancu uglavnom tranzitno područje, odnosno raskrsnica za šverc naoružanja koje iz Bosne i Hercegovine i Kosova ide prema zapadnoj Evropi.

Oružje se iz Bosne u Crnu Goru prebacuje preko planinskih prevoja kod Pljevalja, ili u širokom graničnom pojasu kod Plužina i Šćepan polja, da bi stiglo do granice sa Kosovom. Tovari naoružanja i municije nerijetko iz Bosne vode, međutim, preko Srbije do Rožaja i Crne Gore.

Iz Crne Gore, osim putne trase preko Hajle, oružje do Kosova stiže i preko planine Čakor, putevima kuda idu i druge švercerske robe, na starom graničnom prelazu Bjeluhe, koji je nekada kontrolisala vojska, i još dva sporedna puta, dovoljno široka i za šlepere.

„Oružje ide takođe preko poznatog sela Bandžov, koje se pominje kada su u pitanju i druge švercerske robe. Tu je jednom prilikom jedan crnogorski državljanin, donio veću količinu pištolja CZ-9 mm, koja je kupljena djelimično u Andrijevici od neke kriminalne grupe. Pištolji su uvezeni ilegalno iz Srbije”, kaže policijski službenik.

Švercom oružja na Kosovu se bavi više kriminalnih grupa koje imaju direktne saradnike u Crnoj Gori, o čemu je Monitor već ranije pisao.

Treba se prisjetiti da je slovenačka policija u maju 2012. godine uhapsila 60 osoba, među njima Velibora Popovića porijeklom iz Berana, kao vođu kriminalne grupe koja je nabavljala oružje u BiH i prodavala ga u Francuskoj i u drugim zemljama EU, a među kupcima su bili i teroristi. Carinici iz carinske ispostave Mec u septembru 2102. godine zaplijenili su šest ,,kalašnjikova” i municiju koji su pronađeni u automobilu sa registarskim oznakama BiH i uhapsili vozača.

Pet državljana BiH i jedan državljanin Francuske uhapšeni su u okolini Pariza u aprilu 2013. godine zbog sumnje da su umiješani u međunarodni šverc oružja. U decembru 2013. godine francuska policija uhapsila je 45 osoba osumnjičenih za međunarodni šverc oružja iz balkanskih zemalja i Slovačke…

U saradnji za francuskim bezbjednosnim agencijama pripadnici bosanske Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su u 2013. i 2014. godini izveli dvije akcije u kojima su obavljeni pretresi širom BiH zbog krijumčarenja oružja u Francusku.

Uglavnom u svijetu naše prostore prepoznaju po tome što im odavde stiže proizvod, kojeg imamo najviše na zalihama: oružje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo