Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC ORUŽJA OD BALKANA DO FRANCUSKE: Kalašnjikov u rukama terorista

Objavljeno prije

na

france-shooting

Istraživače puteva šverca nije iznenadila informacija da postoje ozbiljne sumnje da je oružje koje je korišteno u terorističkom napadu na redakciju Šarli Ebdoa u Francuskoj stiglo sa Balkana. Teroristi su koristili automatsku pušku AK – 47, popularno nazvanu kalašnjikov, a to je oružje koje se najviše iz bivših jugoslovenskih država švercuje prema ovoj zapadnoevropskoj zemlji.

Da su teroristi nosili automatske puške AK – 47 koje „najvjerovatnije potiču sa Balkana”, izjavio je francuski tužilac Fransoa Molins. Prema njegovim riječima milioni automatskog oružja iz rata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ukradeni su i prodavani klijentima u južnoj Evropi, a veliki dio tog oružja završio je i u Francuskoj.

Procjenjuje se da samo u ovoj zemlji ima ukupno deset do 20 miliona komada ilegalnog oružja, navodi se u izvještaju Kristijan sajens monitor. Portal Gan polisi piše da se u pojedinim zemljama AK- 47 plaća od 1.100 do 1.800 eura. Ovaj portal potvrđuje da veliki broj automatskog oružja ilegalnim putem stiže u EU iz bivših sovjetskih republika i sa Balkana, gdje se redovno kradu milioni komada oružja preostalih iz ratova u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu. Mnoge od njih, poput kalašnjikova za koje se vjeruje da su korišteni u napadu na redakciju francuskog satiričnog nedjeljnika, kupuju bande uključene u organizovani kriminal, kao i teroristi.

Čelnik odjeljenja za međunarodnu bezbjednost britanskog instituta

Rojal junajtid servisiz Rafaelo Pantuči izjavio je da je jedan od problema postojanje šengenske zone, koja omogućava građanima EU da slobodno putuju između članica bloka bez detaljnih pograničnih kontrola.

,,Nekome u Britaniji je veoma teško da dođe do takvog oružja. U Francuskoj i drugim zemljama na evropskom kontinentu slobodno kretanje omogućava da oružje lakše prelazi granice”, prenijeli su mediji riječi ovog bezbjednjaka.

Mediji su nakon napada u Francuskoj dosta istraživali puteve šverca oružja. Internešenel biznis tajms navodi da je na Kosovu šverc oružja sveprisutan, citirajući pri tome izjavu jednog kosovskog švercera koji je 2007. godine rekao da se kalašnjikov proizveden u Kini može kupiti u njegovom gradu za samo 250 eura, a u susjednoj Albaniji za 50 eura.

Banjalučki Glas Srpske je objavio da su teroristi u napadu na redakciju magazina Šarli Ebdo koristili municiju za ,,kalašnjikov” koja navodno potiče iz Bosne i Hercegovine. Oni su se pozvali na istraživačku agenciju Konflikt njuz koja se bavi izvještavanjem iz ratnih zona širom svijeta. Ova agencija je objavila fotografiju čaure za koju tvrdi da je pronađena nakon napada zločina u Parizu. Na čauri je utisnuta oznaka IK 86, a prema svjetskom šifrarniku za municiju riječ je o mecima proizvedenim 1986. godine u fabrici Igman iz Konjica.

Šverc naoružanja iz BiH često je bio tema tamošnjih medija i Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost Parlamenta BiH, ali je, navodno, zbog loše političke klime izostala temeljna kontrola prometa oružja.

Dojče vele (DW) piše da su osobe osumnjičene za teorističke napade ili pripremu napada u Francuskoj i Belgiji imale u svojim skrovištima veću količinu oružja, među kojima su najpopularniji automatska puška Kalašnjikov i pištolj Škorpion. I dok se istražitelji pitaju kako su pariski atentatori mogli da dođu do oružja, mnogi strahuju da je, kako navodi DW, šengenski prostor već preplavljen automatima tipa AK-47.

Nik Marš, stručnjak Instituta za istraživanje mira u Oslu, kaže da oružje možda ne može da se kupi na svakom ćošku, ali da onaj ko ima kontakte sa kriminalcima to može bez većih problema.,,Za nekoliko stotina eura, neko može da kupi oružje u Bosni i Hercegovini i da ga poslije za nekoliko hiljada proda u Francuskoj, Belgiji ili Holandiji. To je biznis”, izjavio je ovaj stručnjak.

Da šverc oružja na Balkanu nije prestajao govori dokumentarni film dvojice francuskih novinara, o čemu je Monitor pisao prije tri godine, koji su tragom krijumčarskih kanala došli na Pale kod Sarajeva i kupili „kalašnjikov” za četiristo eura. Zatim su ga putevima koji su im preporučeni, autobusom, prošvercovali do Pariza i predali tamošnjoj policiji.

Od Sarajeva do Pariza je 1.800 kilometara, a poslije 28 časova vožnje autobusom i prolaska kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku novinari su bez problema stigli u Pariz. Francuska policija inače svake godine zaplijeni oko 4.500 komada raznog naoružanja koje dolazi sa Balkana.

Prema riječima obaviještenog Monitorovog izvora šverc oružja je vrlo unosan biznis. Crna Gora je u tom lancu uglavnom tranzitno područje, odnosno raskrsnica za šverc naoružanja koje iz Bosne i Hercegovine i Kosova ide prema zapadnoj Evropi.

Oružje se iz Bosne u Crnu Goru prebacuje preko planinskih prevoja kod Pljevalja, ili u širokom graničnom pojasu kod Plužina i Šćepan polja, da bi stiglo do granice sa Kosovom. Tovari naoružanja i municije nerijetko iz Bosne vode, međutim, preko Srbije do Rožaja i Crne Gore.

Iz Crne Gore, osim putne trase preko Hajle, oružje do Kosova stiže i preko planine Čakor, putevima kuda idu i druge švercerske robe, na starom graničnom prelazu Bjeluhe, koji je nekada kontrolisala vojska, i još dva sporedna puta, dovoljno široka i za šlepere.

„Oružje ide takođe preko poznatog sela Bandžov, koje se pominje kada su u pitanju i druge švercerske robe. Tu je jednom prilikom jedan crnogorski državljanin, donio veću količinu pištolja CZ-9 mm, koja je kupljena djelimično u Andrijevici od neke kriminalne grupe. Pištolji su uvezeni ilegalno iz Srbije”, kaže policijski službenik.

Švercom oružja na Kosovu se bavi više kriminalnih grupa koje imaju direktne saradnike u Crnoj Gori, o čemu je Monitor već ranije pisao.

Treba se prisjetiti da je slovenačka policija u maju 2012. godine uhapsila 60 osoba, među njima Velibora Popovića porijeklom iz Berana, kao vođu kriminalne grupe koja je nabavljala oružje u BiH i prodavala ga u Francuskoj i u drugim zemljama EU, a među kupcima su bili i teroristi. Carinici iz carinske ispostave Mec u septembru 2102. godine zaplijenili su šest ,,kalašnjikova” i municiju koji su pronađeni u automobilu sa registarskim oznakama BiH i uhapsili vozača.

Pet državljana BiH i jedan državljanin Francuske uhapšeni su u okolini Pariza u aprilu 2013. godine zbog sumnje da su umiješani u međunarodni šverc oružja. U decembru 2013. godine francuska policija uhapsila je 45 osoba osumnjičenih za međunarodni šverc oružja iz balkanskih zemalja i Slovačke…

U saradnji za francuskim bezbjednosnim agencijama pripadnici bosanske Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su u 2013. i 2014. godini izveli dvije akcije u kojima su obavljeni pretresi širom BiH zbog krijumčarenja oružja u Francusku.

Uglavnom u svijetu naše prostore prepoznaju po tome što im odavde stiže proizvod, kojeg imamo najviše na zalihama: oružje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo