Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC ORUŽJA OD BALKANA DO FRANCUSKE: Kalašnjikov u rukama terorista

Objavljeno prije

na

Istraživače puteva šverca nije iznenadila informacija da postoje ozbiljne sumnje da je oružje koje je korišteno u terorističkom napadu na redakciju Šarli Ebdoa u Francuskoj stiglo sa Balkana. Teroristi su koristili automatsku pušku AK – 47, popularno nazvanu kalašnjikov, a to je oružje koje se najviše iz bivših jugoslovenskih država švercuje prema ovoj zapadnoevropskoj zemlji.

Da su teroristi nosili automatske puške AK – 47 koje „najvjerovatnije potiču sa Balkana”, izjavio je francuski tužilac Fransoa Molins. Prema njegovim riječima milioni automatskog oružja iz rata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ukradeni su i prodavani klijentima u južnoj Evropi, a veliki dio tog oružja završio je i u Francuskoj.

Procjenjuje se da samo u ovoj zemlji ima ukupno deset do 20 miliona komada ilegalnog oružja, navodi se u izvještaju Kristijan sajens monitor. Portal Gan polisi piše da se u pojedinim zemljama AK- 47 plaća od 1.100 do 1.800 eura. Ovaj portal potvrđuje da veliki broj automatskog oružja ilegalnim putem stiže u EU iz bivših sovjetskih republika i sa Balkana, gdje se redovno kradu milioni komada oružja preostalih iz ratova u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu. Mnoge od njih, poput kalašnjikova za koje se vjeruje da su korišteni u napadu na redakciju francuskog satiričnog nedjeljnika, kupuju bande uključene u organizovani kriminal, kao i teroristi.

Čelnik odjeljenja za međunarodnu bezbjednost britanskog instituta

Rojal junajtid servisiz Rafaelo Pantuči izjavio je da je jedan od problema postojanje šengenske zone, koja omogućava građanima EU da slobodno putuju između članica bloka bez detaljnih pograničnih kontrola.

,,Nekome u Britaniji je veoma teško da dođe do takvog oružja. U Francuskoj i drugim zemljama na evropskom kontinentu slobodno kretanje omogućava da oružje lakše prelazi granice”, prenijeli su mediji riječi ovog bezbjednjaka.

Mediji su nakon napada u Francuskoj dosta istraživali puteve šverca oružja. Internešenel biznis tajms navodi da je na Kosovu šverc oružja sveprisutan, citirajući pri tome izjavu jednog kosovskog švercera koji je 2007. godine rekao da se kalašnjikov proizveden u Kini može kupiti u njegovom gradu za samo 250 eura, a u susjednoj Albaniji za 50 eura.

Banjalučki Glas Srpske je objavio da su teroristi u napadu na redakciju magazina Šarli Ebdo koristili municiju za ,,kalašnjikov” koja navodno potiče iz Bosne i Hercegovine. Oni su se pozvali na istraživačku agenciju Konflikt njuz koja se bavi izvještavanjem iz ratnih zona širom svijeta. Ova agencija je objavila fotografiju čaure za koju tvrdi da je pronađena nakon napada zločina u Parizu. Na čauri je utisnuta oznaka IK 86, a prema svjetskom šifrarniku za municiju riječ je o mecima proizvedenim 1986. godine u fabrici Igman iz Konjica.

Šverc naoružanja iz BiH često je bio tema tamošnjih medija i Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost Parlamenta BiH, ali je, navodno, zbog loše političke klime izostala temeljna kontrola prometa oružja.

Dojče vele (DW) piše da su osobe osumnjičene za teorističke napade ili pripremu napada u Francuskoj i Belgiji imale u svojim skrovištima veću količinu oružja, među kojima su najpopularniji automatska puška Kalašnjikov i pištolj Škorpion. I dok se istražitelji pitaju kako su pariski atentatori mogli da dođu do oružja, mnogi strahuju da je, kako navodi DW, šengenski prostor već preplavljen automatima tipa AK-47.

Nik Marš, stručnjak Instituta za istraživanje mira u Oslu, kaže da oružje možda ne može da se kupi na svakom ćošku, ali da onaj ko ima kontakte sa kriminalcima to može bez većih problema.,,Za nekoliko stotina eura, neko može da kupi oružje u Bosni i Hercegovini i da ga poslije za nekoliko hiljada proda u Francuskoj, Belgiji ili Holandiji. To je biznis”, izjavio je ovaj stručnjak.

Da šverc oružja na Balkanu nije prestajao govori dokumentarni film dvojice francuskih novinara, o čemu je Monitor pisao prije tri godine, koji su tragom krijumčarskih kanala došli na Pale kod Sarajeva i kupili „kalašnjikov” za četiristo eura. Zatim su ga putevima koji su im preporučeni, autobusom, prošvercovali do Pariza i predali tamošnjoj policiji.

Od Sarajeva do Pariza je 1.800 kilometara, a poslije 28 časova vožnje autobusom i prolaska kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku novinari su bez problema stigli u Pariz. Francuska policija inače svake godine zaplijeni oko 4.500 komada raznog naoružanja koje dolazi sa Balkana.

Prema riječima obaviještenog Monitorovog izvora šverc oružja je vrlo unosan biznis. Crna Gora je u tom lancu uglavnom tranzitno područje, odnosno raskrsnica za šverc naoružanja koje iz Bosne i Hercegovine i Kosova ide prema zapadnoj Evropi.

Oružje se iz Bosne u Crnu Goru prebacuje preko planinskih prevoja kod Pljevalja, ili u širokom graničnom pojasu kod Plužina i Šćepan polja, da bi stiglo do granice sa Kosovom. Tovari naoružanja i municije nerijetko iz Bosne vode, međutim, preko Srbije do Rožaja i Crne Gore.

Iz Crne Gore, osim putne trase preko Hajle, oružje do Kosova stiže i preko planine Čakor, putevima kuda idu i druge švercerske robe, na starom graničnom prelazu Bjeluhe, koji je nekada kontrolisala vojska, i još dva sporedna puta, dovoljno široka i za šlepere.

„Oružje ide takođe preko poznatog sela Bandžov, koje se pominje kada su u pitanju i druge švercerske robe. Tu je jednom prilikom jedan crnogorski državljanin, donio veću količinu pištolja CZ-9 mm, koja je kupljena djelimično u Andrijevici od neke kriminalne grupe. Pištolji su uvezeni ilegalno iz Srbije”, kaže policijski službenik.

Švercom oružja na Kosovu se bavi više kriminalnih grupa koje imaju direktne saradnike u Crnoj Gori, o čemu je Monitor već ranije pisao.

Treba se prisjetiti da je slovenačka policija u maju 2012. godine uhapsila 60 osoba, među njima Velibora Popovića porijeklom iz Berana, kao vođu kriminalne grupe koja je nabavljala oružje u BiH i prodavala ga u Francuskoj i u drugim zemljama EU, a među kupcima su bili i teroristi. Carinici iz carinske ispostave Mec u septembru 2102. godine zaplijenili su šest ,,kalašnjikova” i municiju koji su pronađeni u automobilu sa registarskim oznakama BiH i uhapsili vozača.

Pet državljana BiH i jedan državljanin Francuske uhapšeni su u okolini Pariza u aprilu 2013. godine zbog sumnje da su umiješani u međunarodni šverc oružja. U decembru 2013. godine francuska policija uhapsila je 45 osoba osumnjičenih za međunarodni šverc oružja iz balkanskih zemalja i Slovačke…

U saradnji za francuskim bezbjednosnim agencijama pripadnici bosanske Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su u 2013. i 2014. godini izveli dvije akcije u kojima su obavljeni pretresi širom BiH zbog krijumčarenja oružja u Francusku.

Uglavnom u svijetu naše prostore prepoznaju po tome što im odavde stiže proizvod, kojeg imamo najviše na zalihama: oružje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo