Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO MONTENEGRO AIRLINES TURISTIMA PREDSTAVLJA CRNU GORU: Kada bi se brda ispeglala, ovo bi bila ogromna zemlja

Objavljeno prije

na

Dok turisti ovog proljeća lete Montenegro erlajnsom – a vi čitate ovaj zamalo pa majski broj Monitora – u avionu ih dočekuje informacija da je u Crnoj Gori – zima! Prvi kontakt, dakle, prije i nego turista kroči na naše tlo, je dezinformacija, zbog neažurnosti nacionalne aviokompanije. Dovoljno je ukrcati se u neki od letova, sjesti, i uzeti u ruke besplatni specijalizovani časopis Luxury, broj 7, zima 2016. koji se nalazi u džepu sjedišta ispred. Putovanje kroz narečeno štivo svojevrsni je doživljaj. Za zaborav. Vežite se, polijećemo!

U uvodnoj riječi broja, čije su glavne urednice Tijana Kavarić i Tanja Knežević-Perišić, a, koji, kako piše, uređuje (zar ne uređuju glavne urednice?) i izdaje Montenegro airlines, stoji da nas narečeni vode „kroz čarobni vijenac planina, šuma, gorskih jezera, kroz planinski dio države koji, ovih zimskih mjeseci, živi punim plućima”. Za neupućene: uveliko je proljeće.

U nastavku teksta, ali i cijele brošure (tekstove pišu: Tijana Kavarić, Tanja Knežević-Perišić, Danijela Ivanović i Sandra Nikitović; Ivanović i Nikitović su ujedno i lektorke) je promocija nacionalnih ljepota koja više priliči humorističarima iz grupe The Books of Knjige ili osnovcima prilikom izrade sastava na zadatu temu, imajući u vidu stil, manir, pa i pravopis. Najkraće: stilski jeftino samohvalisanje.

Nakon poziva na zimu i snijeg ide: „Ovo naše, gotovo netaknuto prirodno carstvo, koje čine pet nacionalnih parkova, zaštićeni šumski sistemi, autentični prirodni kompleksi, nezagađena voda, čist vazduh (Pljevlja? – prim. aut.), jedna prava evropska džungla, najdublji riječni kanjon na svijetu poslije Kolorada, najduža rijeka ponornica, a snijegom prekrivene padine, okupane zimskim suncem (proljećnim? – prim. aut.), što grije sve dobronamjerne (a, nedobronamjerne i mrzovoljne? – prim. aut) i dobrodošle u Crnu Goru, čekaju na Vas!” Jedna prava evropska džungla.

Zatim slijedi: „Naš crnogorski reljef, među ljepšima u svijetu (odakle podatak? – prim.aut), predstavlja prostor brojnih planinskih vijenaca ispresijecan veličanstvenim kanjonima i okićen sa preko 35 živopisnih jezera. A vjerujte nam, sve to prekriveno zimskim pokrivačem izgleda bajkovito. U stvari, zašto biste nam vjerovali? Zašto sve to ne biste sami iskusili? Jer mi ćemo Vam u ovom našem broju (naravno da nije „u ovom vašem” – prim.aut) dočarati tek djelić onoga što možete vidjeti, osjetiti, doživjeti…” Zaista, zašto bismo vam vjerovali?

Prvi tekst koji vas potom dočeka u turističkom vodiču jeste intervju sa političarem(!), ministrom prosvete Predragom Boškovićem. Naslov je za istoriju: „Djeci je potreban preduzetnički duh”.

Početak teksta najbolje oslikava temu: „Oblast srednjeg stručnog obrazovanja je, inače, označena kao prioritet ovog Ministarstva, a iako je urađeno prilično posla, imamo još mnogo rada kako bi se unaprijedio ovaj dio obrazovnog sistema, koji treba da bude usklađen sa potrebama tržišta rada, ali i tehnološkim promjenama. Srednje stručne škole su svoje programe, način rada, izvođenje prakse unaprijedile u odnosu na prethodni period…”

Da li je ovo – ove lokalne političke floskule – nešto što interesuje turiste, pođimo od njih? Stavite se u poziciju turiste koji iz Pariza ili Sankt Peterburga pristiže u Crnu Goru. Šta njemu znači recimo: „Sve više je odličnih đaka i lučonoša koji se upisuju u srednje stručne škole, koji pokazuju zrelost pri izboru budućeg zanimanja i na taj način grade svoj put koji će im omogućiti i mobilnost na tržištu rada”. Mobilnost na crnogorskom tržištu rada, sjajna tema da privuče vašu pažnju, gospodi iz Francuske, Njemačke ili Rusije.

Onda slijedi promocija projekta Luštica. To, kao i većina časopisa, prepuno je fraziranja, bez odmjerenosti, pa su pasaži kao ovaj posvuda: „Prvi stanari proveli su idilično i slikovito ljeto (slikovito ljeto?! – prim.aut.), uživajući u prijatnoj vrelini čistog primorskog vazduha, vedrom nebu (uvijek vedro? – prim.aut.) i novom okruženju, upoznajući svoje prve komšije i privikavajući se da im jutra započinju uz jogu na otvorenim terasama, a dani završavaju uz ispijanje koktela i živopisne zalaske sunca”.

Ili: „Obuhvatajući sve – od mirnih jutara, čiji spokoj narušavaju jedino ptice i leptiri u svom (nije „mom” – prim.aut) razigranom letu iznad ljudi koji se sunčaju na plaži, pa do izletničkih i biciklističkih tura koje pružaju priliku da se osvoje razni krivudavi, izazovni puteljci i staze koje vijugaju prema planinskim vrhovima, dani u Luštici Bay mogu se provesti zaista raznoliko”. Leptiri u razigranom letu.

Jedan odjeljak je posvećen odgovoru na pitanje Kako je postala Crna Gora? Ovako to vidi Daliborka Pejović i njena ekipa:

„Nekada davno, u najstarija vremena, Bog napravi zemlju i narode koji će živjeti na njoj. Dijelio je Bog narode po zemlji dajući svakom narodu prostor koji mu je namijenio. I kad Bog pomisli da je završio anđeli mu rekoše: ‘Mili Bože ostao je jedan mali, ali vrijedan narod, dostojan tvoje pažnje’. Božije se obrve nabraše i na sve strane poče da grmi i sijeva. Na moru se digoše ogromni talasi, a zemljom dunuše pomamni vjetrovi. A onda sve stade. Bog progovori: ‘Ovo što sam za sebe ostavio i što nazvah Crna Gora neka bude dom tom narodu i neka se oni zovu Crnogorci”. Amin.

Ili ovo: „U Crnoj Gori su neđe davno helenski i rimski Bogovi stanovali. Tu se Jupiter odmarao kad je gigante pobijedio. Tu je Neptun svoje vjetrove krotio. O taj kamen je Mars svoj mač oštrio. Odavde su Bogovi na Olimp otišli. Ili bar tako kaže legenda”. Ma, koja Grčka i kakav Olimp, njihova mitologija zapravo, vidimo iz prospekta Montenegro erlajnsa, potiče iz Crne Gore!

Kako je sve dvojezično, šteta bi bilo da ne zavirite i u užitak engleske verzije: „In Montenegro, some long time ago, Hellenic and Roman Gods lived. That’s where Jupiter rested when he had beaten the giants. That’s where Neptune tamed his wind. Upon that rock Mars sharpened his sword. From here Gods left to Olympus. Or at least that’s what the legend tells…”

Ista priča, jeftina „bajkovitost”, je i u prethodnom broju časopisa. Uvodna riječ je priča za sebe: „Željeli smo da Vam, u novom broju magazina, kažemo nešto i o našoj Staroj Crnoj Gori, jer sve što jesmo mi današnji poteklo je iz te naše ‘države četiri nahije’. Vrijednosti koje je tadašnja Stara Crna Gora slavila, čuče u svakom od nas. I znajte da smo svu tu djetinju odanost svom ognjištu (djetinju odanost?! – prim. aut.), tu želju da ovo parče neba ostane naše i svih onih koji ga poštuju, naslijedili od ‘mrkih’ serdara (‘mrkih’ serdara?! – prim.aut.) i vojvoda starog doba, naše Stare Crne Gore. A svi Vi, koji dolazite u ovu mističnu zemlju, imate pravo na komadić naše istorije. Bila je ponekad surova, bila je ponosna i posebna, čarobna i turobna, kakva je negdje i danas (negdje!? – prim.aut.). I da bi je zavoljeli morate je i upoznati. Dobrodošli!”

Ili ovo, u odjeljku Suština Crne Gore: „Tri vijeka razvoja crnogorskog plemenskog društva, od 16. do 19. vijeka ili vrijeme Stare Crne Gore, znače suštinu naše istorije. Iako često manipulisana od strane onih koji su isto tako vjekove potrošili da slome tu našu suštinu i samobitnost, ona i dalje živi, žilavo i tvrdoglavo pronoseći vrijednosti na kojima smo odrasli i mi današnji.” Esencija.

Na koncu vratimo se posljednjem „zimskom” broju. Biser prospekta, koji je izdvojen kao zaseban citat: „Cijela se Crna Gora može obići za nedjelju dana, ali kada bi se brda ispeglala, tada bi to bila ogromna zemlja!” Kada bismo živjeli na Marsu, svi bismo bili Marsovci.

Dobrodošli u Crnu Goru: zemlju Bogova, u kojoj vam razigrani leptirići lete iznad glava.

Dobrodošli u osnovnu školu.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U SUDSTVU: Vlada ćuti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta

 

Nakon skoro dvije sedmice štrajka,  zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.

Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.

„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz  hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.

On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i  zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.

U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.

On objašnjava  da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.

„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.

Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava  da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.

“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.

I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme:  “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.

Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTEST ZAPOSLENIH U SKIJALIŠTIMA CRNE GORE: Upitni i bezbjednost i sezona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakodnevni protesti zaposlenih otkrili su ozbiljne probleme u  državnom Ski centru Kolašin 1600. Žičara K7 još uvijek nije u funkciji, a remont ostale infrastrukture i isplata plata radnika kasne. Zaposleni ističu da je prioritet bezbjednost skijaša. Traže hitnu državnu pomoć i realizaciju projekta vještačkog osnježavanja kako bi sezona mogla nesmetano da počne

 

Svakodnevni protest zaposlenih u Skijalištima Crne Gore (SCG), razotkrio je da na državnom Ski centru Kolašin 1600 još nije obavljena nijedna priprema za predstojeću turističku sezonu. Neizvjesno je kada će biti u funkciji žičara K7, a ostala državna skijaška infrastruktura nije remontovana. Pored toga, neizvjesno je na koji način će radnici dobiti narednu platu.

Rješenje je, smatraju i zaposleni i menadžment, da se konačno uplati državna pomoć od 1,8 miliona eura, odobrena još krajem ljeta. Ovo državno preduzeće godinama funkcioniše uz  “finansijsku injekciju” iz budžeta. Na Ski centru Kolašin 1600, koji je za sada jedini koji radi u okviru SCG, prošle zime bilo je svega 20 skijaških dana, a pretprošle nijedan. Prihodi od turističkog ljeta nijesu mogli da umanje minus u poslovanju.

Radnici koji protestuju objašnjavaju da nijesu prioritet njihove zarade, već remont žičara, neophodan za bezbjednost skijaša. Niko od zaposlenih, kažu, “ne želi da snosi odgovornost za bezbjednost skijaša ukoliko infrastruktura na vrijeme ne bude remontovana”. Objašnjavaju da je bezbjednost posjetilaca i zaposlenih prioritet i da se nijedan segment skijališta neće staviti u funkciju bez provedenog remonta i kontrole svih bezbjednosnih procedura.
„Ni jedna žičara, nijedan lift, tabač snijega… neće biti pušten u rad ukoliko se ne odradi remont po propisanim procedurama. Nama je bezbjednost i sigurnost posjetilaca na prvom mjestu“, poručili su sa protesta.
Odgovornost, ukoliko zimska turistička sezona ne počne na vrijeme, nije više na zaposlenima u Ski centru Kolašin 1600, već na Vladi, poručuju. Tvrde da je odmah potrebno započeti radove na stubu šestosjeda K7.
“Pomoć Vlade je neophodna i za remont stubova na dvije žičare i dva ski-lifta, kao i za remont tehničke opreme koju koriste zaposleni za održavanje i označavanje staza. Apelujemo na Vladu da se što prije realizuje projekat vještačkog osnježavanja za ski-centar Kolašin 1600, jer ćemo bez tog projekta naredne godine zavisiti od vremenskih uslova i „gledati u nebo“”, objašnjava Dalibor Dado Medenica, jedan od radnika državnog skijališta.

Popravka stuba na žičari K7 obaveza je kompanije Kolašin 1450, koja u neposrednoj blizini tog dijela infrastrukture gradi turistički kompleks. Šestosjed, koji spaja skijaške staze državnog i skijališta te firme, nije bio u funkciji od proljeća 2024. godine, kada je ležište pomjereno radom građevinskih mašina privatnika. Prošlo je mnogo vremena dok je Odbor direktora (OD) SCG “natjerao” investitora da prihvati odgovornost za stanje dijela devet miliona vrijedne žičare. Više od godinu dana prošlo je dok je privatna kompanija obavezana da plati radove. Navodno, da bi započeli radove, Kolašin 1450 treba da sačeka, prema Statutu preduzeća, i treću ponudu za izvođenje radova.
Stručni tim, angažovan da ispita stanje stuba i tla oko njega, donio je krajem prošle godine zaključke i predložio mjere koje je trebalo sprovesti u narednom periodu. Predložena je dodatna sanacija zemljišta kako bi temelji bili potpuno osigurani, kao i niz drugih mjera radi sigurnosti svih učesnika.
Iz OD tvrde da su o stanju stuba obavijestili izvršnog direktora i njegove saradnike u oktobru 2024. godine, kada im je rečeno da je pukao potporni zid stuba i koliko ozbiljne posljedice to može izazvati. Mediji su o tome pisali pola godine ranije.
Na sjednici u oktobru prošle godine formirana je komisija koja je trebala ispitati sve probleme oko stuba i žičare K-7, nakon što su u Odbor stigle anonimne prijave da radovi nisu izvedeni prema projektu. Komisija je angažovala sudskog vještaka građevinske struke, koji je procijenio stanje stuba i dao smjernice za dalju sanaciju. Izvještaj vještaka stigao je krajem novembra, a menadžment ga je dobio nekoliko dana ranije.
Na kraju je OD konstatovao da bez stuba 4 i žičare K-7 nije bilo moguće koristiti infrastrukturu SCG u punom kapacitetu niti povezivati dva ski centra.

Menadžment SCG trenutno nema informaciju kada bi Kolašin 1450 mogao da krene u radove niti koliko vremena treba za njih, kazali su  za Monitor u državnoj kompaniji.

Skijališta su ove godine od države tražile 1,8 miliona eura. Bazirano na toj pomoći u poslovnom planu predviđen je minus od oko 900 hiljada eura. Novac iz državne kase im je, kako je objašnjeno, potreban za izradu projektne dokumentacije, izgradnju sistema za vještačko osnježavanje i ulaganja u sportsku višenamjensku infrastrukturu. Uz tu pomoć, “Skijališta” bi prihodovala gotovo 3,1 milion eura, dok bi rashodi iznosili 2,2 miliona eura.
“Neophodno je obezbijediti sredstva za projektovanje i izgradnju projektne dokumentacije i izvođenje radova na izgradnji vještačkog jezera i sistema za vještačko osnježavanje na dvije staze pored ski-liftova, sa sredstvima za ulaganje u sportsku višenamjensku rekreativnu infrastrukturu, u ukupnom iznosu od 1.803.207 eura, shodno Regulativi Komisije (EU) br. 651/2014 gdje se navodi da dodijeljena pomoć može biti u obliku operativne pomoći za sportsku infrastrukturu”, navodi se u zaključku predloga finansijskog plana i godišnjeg programa rada, uz napomenu da će tako ovu godinu završiti u plusu.
Vlada je nakon loše zimske sezone 2023/2024. odlučila da “Skijalištima” pomogne sa 200.000 eura za isplatu plata zaposlenima u martu, aprilu i maju. Od otvaranja Ski centra Kolašin 1600 2019. godine, SCG je skoro redovno poslovala s gubicima. Državna kompanija, već prve godine rada kolašinskog skijališta, bila je “u minusu” 112.000 eura. Naredne, da vlada nije pritekla u pomoć, gubitak bi bio veći od 800.000 eura. Državna pomoć tom preduzeću 2021. godine bila je skoro 1,5 miliona eura. To je i jedina godina kada se kompanija pohvalila pozitivnim poslovanjem.
Tokom 2022. godine iskazani neto gubitak preduzeća bio je više od 224.000 eura. Predviđeno je da SCG, čije je sjedište u Mojkovcu, upravlja javnim skijalištima Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinskim centrom Komovi i Eco Adventure park Komovi. Za sada, jedino aktivno skijalište je ono kolašinsko. Ispitni postupak koji je vodila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), a koji se ticao dotacija Vlade SCG, završen je zaključkom da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj,  navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih

 

 

Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar  obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je  razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.

Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.

U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.

„Investitor akcije je  ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda.  Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.

Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave  istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.

„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.

Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.

Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući  po tunelu – mjestu „zločina“,  kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela,  sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.

Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.

Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.

“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.

U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.

U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.

Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.

Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.

Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović,  koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.

Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da  ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.

Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i  kao svjedok u istrazi. Međutim,  pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo