Povežite se sa nama

MONITORING

Kako pojesti kravatu

Objavljeno prije

na

Globalna recesija teško je pogodila Rusiju. Ekonomski krah prepolovio je armiju od gotovo stotinu njenih oligarha milijardera.

Među najvećim gubitnicima navodno je trgovac nekretninama Sergej Polonski. Njegova kompanija Miraks (Mirax Group) gradi, pored ostalog, moskovsku Federalnu kulu, koja bi trebalo da bude najviša zgrada u Evropi, i 52. spratni oblakoder u centru Londona. Na internet stranici kompanije piše da ima projekte i u Ukrajini, Francuskoj, Turskoj, Kambodži i Vijetnamu.

ZASTRAŠUJUĆI PRIZOR: Polonski ima velike poslovne interese i u Crnoj Gori, posebno u Budvi, gdje je Miraks počeo da gradi ekskluzivno turističko naselje, hotel i kompleks apartmana, vrijedne 310 miliona američkih dolara. Radi reklamiranja ovog projekta, Miraks je ljetos organizovao Madonin koncert u Budvi, prenio je američki dnevnik Njujork tajms.

Polonski, 36. godišnjak, osnivač je i vlasnik 70 odsto Miraks grupe. Diplomac Državnog univerziteta za arhitekturu i građevinu iz Sankt Petersburga, poslije izlaska iz vojske 1994. ušao je u građevinski posao u gradu u kojem je studirao. Tada je s Arturom Kirilenkom osnovao Strojomontaž iz kojeg se izrodila Miraks grupa.

Na internet stranici Miraks grupe piše da je ona danas razgranata korporacija za razvoj, međunarodno priznata kao inovativni lider u savremenom unaprjeđivanju nekretnina. Ona je najveća kompanija za građevinske nekretnine u Moskvi, a da nije pokrenuta u ruskoj prijestonici.

Ruski preduzimači nekretnina bili su među najpogođenijim globalnom finansijskom krizom, koja je zbrisala više od 70 odsto berze i zaustavila finansiranje svim, osim najjačim kompanijama. Miraks je još krajem septembra 2008. odustao od planova za izgradnju 10 miliona kvadrata komercijalnog i stambenog prostora pošto su kamatne stope na neke zajmove porasle i do 25 odsto, saopštio je lično Polonski. ,,Odlučili smo da zamrznemo rad na svim projektima koji su u razvojnoj fazi,” izjavio je na novinskoj konferenciji Polonski, okružen članovima Odbora direktora Miraks grupe.

,,Naši klijenti paniče, i to utiče na naše poslovanje”, pojasnio je Dimtri Lucenko, član Odbora direktora. On je rekao da su kamatne stope koje zahtijevaju ruske banke na zajmove skoro utrostručene, a da su ponuđeni rokovi sve kraći.

Polonski je u ime pogođenog građevinskog sektora zatražio od medija da ne „raspaljuju plamen krize”. Poručio im je u otvorenom pismu da bi negativno izvještavanje moglo uništititi tu privrednu granu. „Mi već ležimo na leđima, ali nam je preostalo još snage da se ponovo uspravimo”, napisao je. „Molimo vas da razumno izvještavate o ovom sektoru”.
„Pogledajte oko sebe i razmislite koliko se Rusija preobrazila u posljednjih deset godina”, naveo je dalje Polonski. „A sada zamislite da izgradnja prestane… To je zastrašujući prizor”.

KULA OD KARATA: Polonski – čije je lično bogatstvo, prema pisanju londonskog Dejli telegrafa, bilo procijenjeno na oko 1,5 milijardu dolara prije kolapsa poslova Miraksa na ruskoj berzi – objavio je da prodaje svoju jahtu, veliku kuću na Azurnoj obali i hotel u Turskoj, kako bi izašao na kraj s gubicima. Poslovni čovjek, kojeg je vlada 2005. imenovala za počasnog graditelja Rusije, rekao je da je takvu odluku donio ,,pošto je shvatio koliko je za biznis važno da bude odgovoran i razumio da je neophodno prebaciti strana sredstva u Rusiju”.
Dejli telegraf nedavno je objavio da je krajem 2008. Miraks grupa bila prinuđena da obustavi gradnju u Međunarodnom poslovnom centru Moskva siti, prostranom projektu koji je trebalo da bude odgovor na Kanari Varf veliki poslovni i tržni prostor u istočnom Londonu. Tu treba da bude i poslovni kompleks Federacija, koja će s antenom biti visoka 506 metara. Kada bude dovršena, zamijeniće sjedište Komercbanke AG u Frankfurtu, kao najviša zgrada u Evropi.
To je bio konačni simbol ekonomskog procvata Rusije – a sada je postao znak njene neizvjesne budućnosti, komentarisao je konzervativni britanski list.
Peter Šveger, arhitekta iz Hamburga, koji je projektovao Federalnu kulu zajedno sa Sergejem Šobanom, Njemcem ruskog porijekla, još je otvorenije govorio o ekonomskoj situaciji u Moskvi: „To je kula od karata koja je izgrađena na kreditima sa Zapada i koja se sada ruši”, kazao je on za njemački magazin Špigl.
Potez Polonskog da suspenduje više od 80 odsto kompanijinog portfolija projekata, jedan je od mnogih znakova da je globalna kriza koja je poremetila berze i bankarski sistem u Rusiji takođe počela da se osjeća i u ostatku privrede te države, posebno u sektoru nekretnina koji je ubrzano rastao više od jedne decenije. Miraks i ostali veliki ruski preduzetnici bili su pokretači građevinskog buma u zemlji nedavnih godina i to zadužujući se na veliko kratkoročnim kreditima.
Od prošlog septembra finansijska kriza dovela je do kolapsa likvidnosti. U Miraksu je prošle srijede saopšteno da je sa švajcarskom bankom Kredit Svis dogovoreno reprogramiranje zajma od 200 miliona dolara. To je prvi veliki ruski sporazum o reprogramiranju, u vrijeme kada se zemlja suočava sa sve većim nadzorom u finansijskom svijetu s obzirom na 500 milijardi dolara duga njenih kompanija.
Miraks je trebalo da vrati dug Kredit svisu prošle nedjelje. Sada je reprogramiran na više od 20 mjeseci, izjavio je Lučenko.
Reprogramiranje duga uslijedilo je dan pošto je rejting agencija Fič umanjila kreditnu sposobnost Miraksa na CCC, u drugom velikom spuštanju Grupe u nižu kategoriju u jednoj nedjelji. Kako su pisale moskovske novine Vedomosti, ukupan obim duga Miraks grupe je 770 miliona dolara.
Prošlog oktobra Polonski se kladio s novinarima da će pojesti svoju kravatu ukoliko cijene nekretnina ne budu skočile za 25 odsto u roku od godinu i po. Kravata visi na plastičnoj lutki u hodniku u kancelariji Miraksa u nedovršenoj kuli Federacija.
,,Ne nadajte se da ću kravatu pojesti,” poručio je i ovog puta Polonski.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I GENOCID U SREBRENICI: Rezolucija o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

 

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Milojku Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Prije nego što sebi zamjerite kako ste mogli propustiti tako važne informacije, evo šta na istu temu kaže premijer: “Javnost će biti blagovremeno obaviještena koliko će biti korigovani doprinosi za penzije”. Dakle, da li smo upoznati, ili ćemo to tek biti, sa zakonskim promjenama koje će i te kako uticati na našu finansijsku budućnost?

Premijer i ministar se, izgleda, slažu kako će osnovne smjernice o reformi sistema penzionog osiguranja dati vladina fiskalna strategija. Ali različito govore o tome kada ćemo biti u prilici da vidimo taj dokument. Fiskalnu strategiju vlada će usvojiti, najavljivao je Spajić krajem prošle godine, u prvom kvartalu (januar-mart) 2024. Onda se korigovao, obećavajući kako će fiskalna strategija biti usvojena u aprilu. Prošle nedjelje ministar finansija saopštava novi termin za usvajanje. –jun.

“Kroz fiskalnu strategiju, koju ćemo kao dokument predstaviti Skupštini na kraju drugog kvartala, predviđeni su normativi i zakonski okviri. Sve izmjene koje su planirane u ovoj godini će biti potkrijepljene i tu jasno definisane”, kazao je Vuković. Kao  dobru vijest, naglasio je da se o sadržini tog dokumenta, baš kao i o program Evropa sad 2, razgovaralo sa partnerima iz svijeta međunarodnih finansija.

“MMF nam je bio u gostima u februaru i imali smo dvije nedjelje intenzivnih razgovora o svim izazovima u Crnoj Gori i rješenjima koja (vlada) želi da ponudi građanima”, naveo je pokušavajući da razuvjeri sumnjičave: “Podsjetiću, kada je bila realizacija programa Evropa sad 1, takođe je postojala određena skepsa da taj program neće uspjeti…”.

Da se prisjetimo tih intenzivnih razgovora o rješenjima koje vlada želi da ponudi građanima. “Misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) nije vidjela program Evropa Sad 2 pa ne možemo detaljnije da ga komentarišemo”. Ovo je, na kraju posjete Podgorici, novinarima rekao  šef Misije MMF za Crnu Goru Srikant Seshadri. Prisutni zvaničnici Vlade i CBCG nijesu imali primjedbi, mada izrečeno baš i ne zvuči kao podrška bučno najavljivanoj Evropi sad 2 (premijer je nedavno pomenuo i Evropu sad 3).

Može biti da je ministar finansija napravio lapsus govoreći o podršci koje, suštinski, nema. Ali to nije bila jedina “nepreciznost” tokom njegovog intervjua u Vašingotonu. Na pitanje o inflaciji i njenim posljedicama “po džepove građana”, Vuković odgovora kako je “inflacija  u februaru bila na nivou 4,5 odsto i ona je u silazećem trendu”. Međutim, na opasku novinara “čini mi se da je u tom martu bio rast od 5,5 odsto”, ministar – promijeni temu. Nije, izgleda,  očekivao da će sa druge strane Atlantskog okeana insistirati na detaljima tipa da li inflacija u Crnoj Gori raste ili opada.

Problem je zašto vjerovati Vladi, kada je većina obećanog još obavijeno velom tajne i neizvijesnosti. Čak bi i obećanje da će fiskalna strategija, kao svojevrsna mapa puta najavljenih reformi, biti u Skupštini  krajem juna mogli posmatrati u poprilično problematičnom kontekstu.

Naime, prvo (proljećno) redovno zasjedanje parlamenta traje do kraja jula. A jesenje, drugo, počinje prvog radnog dana u oktobru. Poslanici  će biti u ozbiljnom cajtnotu ukoliko Vlada bude insistirala da se ponuđena reformska dokumenta i propisi, koji će u Skupštinu – valjda – stići krajem juna,  usvoje do ljetnjeg raspusta. U tom slučaju, skoro pa da neće biti vremena ni za formalnu javnu raspravu a kamo li za ozbiljnu i detaljnu analizu vladinih namjera.

Opet, ostavili  se sav  posao za jesen, u pitanje dolaze rokovi za ispunjenje obećanja koja su tadašnjim čelnicima pokreta Evropa sad donijela funkcije predsjednika države i premijera, a njihovom poslaničkom klubu poziciju najbrojnijeg u Skupštini.   To bi svakako bila manja šteta nego da se  ozbiljna pitanja rješavaju preko koljena.

Izvršne vlasti u Crnoj Gori nijesu jedine koje insistiraju na reformi postojećeg sistema penzionog osiguranja. Čitava Evropa govori o tome već par decenija. Kod nas je, međutim, malo teže pohvatati šta je stvarni naum vlasti.  Zajednički problem svih država sljedbenika penzionog osiguranja po sistemu međugeneracijske solidarnosti proizvod je smanjenog broja onih koji pune PIO kasu (natalitet, izmještanje industrije…) i produženje životnog vijeka penzionera. Države su prinuđene izdvajati sve veća sredstva kako bi nadomjestile manjak prikupljenog novca. Alternativa – da se buduće penzije umanje u odnosu na prosječne plate, ocijenjena je kao nepoštena prema onima koji su penziju  zaradili nekadašnjim izdvajanjima u fond. Pa tako i neprihvatljiva.

Njemačka vlada planira da za nekoliko procenata podigne stope doprinosa za penzijsko osiguranje i, istovremeno, obezbijedi velike količine novca koje bi država investirala u ime penzionih fondova. Tako bi oni, na ime očekivanih prinosa i dividendi, dobili dodatna sredstva za isplatu penzija.

Drugu priču imamo u Crnoj Gori. Vlast insistira na reformi penzionog sistema. Ali, kao osnovni motiv ne navodi smanjenje budžetskih davanja za namirenje troškova Fonda PIO. Ona, istina, od prošle godine i nijesu ekstremno velika. Ovdje se kao glavni razlog reforme navodi namjera da se povećaju plate. Ili se tako predstavlja javnosti.

Ispada da ćemo penzioni sistem unaprijediti tako što ćemo povećati dotacije Fondu PIO novcem koji se u državnu kasu sliva po nekom drugom osnovu (porezi, akcize…). Istovremeno ćemo smanjiti procenat doprinosa koji za penziono osiguranje plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci.Sve to, kaže premijer, neće uticati na sadašnje penzije ili na one u doglednoj budućnosti.

Teško je zamisliti  održiv sistem koji bi  funkcionisao na taj način, bez stalnih dotacija (kredita) sa strane. Problemi se čine izgledni i sa aspekta javnih i iz perspektive ličnih finansija. U najgorem slučaju država bi se mogla naći pred bankrotom (svjež je primjer Grčke) dok bi penzioneri, prije budući nego sadašnji, umjesto očekivanih primanja za koje su decenijama izdvajali, treće doba mogli dočekati sa staračkim naknadama. To je  ljepši naziv za socijalnu pomoć.

Ima, ipak, afirmisanih društvenih analitičara koji ne odbacuju naznačenu ideju Milojka Spajića i Vlade. “Ako bi građani sami odlučivali đe će i što će činjeti sa svojim novcem, ako bi sami plaćali zdravstveno osiguranje, sami kreirali svoj penzioni fond, možda bi ovo društvo bilo pravednije i bogatije”, piše Ljubo Filipović. “Ako želimo da napredujemo, da budemo bogato društvo, treba da budemo spremni da preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Ako napravimo taj korak napravićemo od političara ne gospodare, nego sluge… Ali do toga je dug put i na tome treba raditi.”

Na tome treba raditi. Možda je to ključna teza priče o budućoj penzionoj reformi. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme,  ona može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Odgovorno osmišljena, pažljivo pripremljena i brižljivo provedena – od neophodne finansijske infrastrukture do edukacije građana i kontrole svih aktera – nudi priliku.

Samo je još mnogo nepoznatih u tom rebusu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo