Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kako pripitomiti divlju gradnju

Objavljeno prije

na

Nikada se u Ulcinju nije gradilo kao u prethodnih šest godina. Nicale su, kao pečurke poslije kiše, kuće, zgrade, vikendice. Odakle pare, niko nije pitao, kao, uostalom, ni za urbanističke dozvole.

URBOMAFIJA: Prema nezvaničnim podacima, čak 90 odsto objekata u Ulcinju je neplanski izgrađeno! Zbog toga najmanje polovina turističkog prometa ostaje u sivoj zoni. Dakle, ova stvar je potpuno izmakla kontroli, i to, prije svega, nečinjenjem opštinske uprave i Sekretarijata za urbanizam, u kontinuitetu, čitavih 20 godina, kao i, naravno, gramzljivošću i pohlepom samih Ulcinjana. Svaka površina postala je potencijalno građevna samo ako je investitor imao dobre odnose sa čelnicima lokalne ili republičke vlasti, a na ruku su im išli i zakoni, te posebno nepostojanje detaljnih urbanističkih planova.

Oni se decenijama ne donose upravo da bi se urbomafija bogatila, dok je grad pretvoren u vašarište, spavaonicu sindikalnih turista i u betonsku palanku, bez ikakve mjere i stila.

U tom opštem haosu, u kojem niko i ničim ne sprječava već podstiče bespravnu gradnju, vrhunac je trebalo da bude dostignut upravo ove godine kada je planirano da se snažnije krene sa trošenjem prostora Velike plaže. Stoga je razumljivo što je autor Master plana razvoja crnogorskog turizma, njemački ekspert Johan Fridrih Engel, još prije nekoliko godina upozorio da je Velika plaža u takvom stanju da se on ne bi usudio da tu dovede stranog investitora.

„Na jednoj strani zemlja pokazuje fascinantnu ljepotu i prirodu, a na drugoj tokom ljeta imate haos”, kazao je on i izrazio čuđenje da opština koja želi da živi od turizma može da dopušta takve stvari.

PRIPITOMLJAVANJE: Zato je taj urbanistički haos morao da se prelomi preko nečijih leđa. Za sada su to samo tri opštinska inspektora i jedan zapošljeni u Upravi za nekretnine koji su uhapšeni u februaru prošle godine pod sumnjom da su primali mito. I to u 23 slučaja, a u Ulcinju je nelegalno sagrađeno preko šest hiljada stambenih, ugostiteljskih i drugih objekata!?

Prema riječima sekretara za urbanizam u opštini Ulcinj Nazifa Hodžića, koji je prošle sedmice svjedočio na suđenju ovim ljudima, tokom 2008. godine, u ekspanziji gradnje, izdato je tek – desetak dozvola za gradnju!

Hodžić je istovremeno kazao da je na sastanku čelnika ulcinjske opštine donijeta odluka da se, zbog problema sa punjenjem gradske kase, udovolji svim investitorima.

„Odluka je donijeta i svi smo je potpisali da se primaju uplate od investitora za komunalije, a koji nemaju odobrenja za gradnju. To je uopštena odluka da se njima izađe u susret, odnosno da se napravi partnerstvo”, dodao je ulcinjski sekretar za urbanizam.

Ta izjava kao bomba odjeknula je Ulcinjem, jer se, kako tvrde pravnici, na taj način ušlo u zonu krivičnog djela.

Glavni državni inspektor zaštite prostora Nataša Brajović ponovila je da opštine nijesu u mogućnosti da izdaju građevinske dozvole na područjima za koja nijesu donešeni DUP-ovi.

„To je zakon i osnov za plaćanje komunalija. Nema drugog načina da se komunalije izračunaju niti da se plaćaju”, rekla je ona.

A legalan put i za punjenje kase i za ljepši grad bio je jednostavan. Trebalo je u opštinskom parlamentu samo usvajati detaljne urbanističke planove. U prethodne četiri godine u Ulcinju je donijet samo jedan jedini DUP!

„Za ovakvo stanje kriva je opština koja 25 godina nije radila reviziju DUP-ova, a bila je dužna da to čini svake pete godine”, rekao je Monitoru jedan poznati ulcinjski arhitekta. On kaže da je sada praktično nemoguće ‘pripitomiti’ divlje objekte.

HOTELI: Nedostatak DUP-a je ključni razlog što još nije počela obnova hotela Mediteran, koji je od Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera 2005. godine kupila kompanija Bećović. Ti ugledni iseljenici iz Amerike planirali su da to staro zdanje preurede i dovedu na nivo od četiri zvjezdice. U situaciji kada Ulcinju kao hljeb nedostaju kvalitetni hotelski objekti, to bi podiglo nivo turističke ponude, a zapošljenje bi našlo nekoliko desetina mladih ljudi.

Nedostatak urbanističkih planova je navodno i razlog što nije počela gradnja hotela Galeb, koji je prije dvije godine srušen. Prošle nedjelje je glavni arhitekta tog nekadašnjeg simbola ulcinjskog turizma, Miodrag Bevenja, optužio državne i opštinske čelnike da su, u sprezi sa pravosudnim organima i nekim arhitektima, „akteri tog sramnog poduhvata”.

To je nepodijeljeno mišljenje svih građana Ulcinja. Naime, svi su znali da tu još dugo neće biti napravljen hotel, a dozvolili su da se on brutalno sruši.

Tek prošle godine ministar turizma Predrag Nenezić je obavijestio javnost da je sredinom 2008. sklopljen aneks ugovora kojim se odgađa izgradnja srušenog Galeba.

KACEMA: Samo na maketama i bilbordima mogu se viđeti barke kako mirno stoje u lučici Kacema, podno Starog grada. To što je život neđe drugo, to što vjetar i morske struje tamo ne mogu biti naslikani, pretjerano ne zamara čelnike Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom i lokalne samouprave koji su se dičili realizacijom ovog projekta. Pokazalo se da barke u toj maloj lučici nijesu sigurne ni dok duva punenat (jaki zapadni vjetar).

Iz JP „Morsko dobro” nastoje uvjeriti vlasnike čamaca da još čitav projekat još nije završen. Inače, tim projektom željela se nekako učiniti kompenzacija Ulcinjanima koji su očekivali da se pristupi decenijskim obećanjima o izgradnji marine. Pošto i toga nema, u Morskom dobru su se dosjetili da nekako legalizuju urbanistički haos koji su godinama mirno posmatrali na rijeci Bojani i da taj prihod ide u praznu opštinsku kasu. Samo dvadesetak od ukupno 442 vlasnika kućica na Bojani do sada su iskazali spremnost da plate naknadu za korišćenje državnog zemljišta. I to sve oni kojima su kućice ribarske. Njima je naknada 150 eura. Oni koji su uzurpirali na stotine kvadrata državne zemlje i koji bi trebalo da plate više od hiljadu eura, čekaju nagodbu.

Kako „Morsko dobro” već 18 godina suvereno gospodari najznačajnijim resursima Ulcinja, u taj scenario ne treba sumnjati.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo