Povežite se sa nama

FOKUS

Kako se kalio profit

Objavljeno prije

na

Negdje pred referendum o crnogorskoj nezavisnosti, u proljeće 2006. godine, Milo Đukanović je na optužbe da vlast protežira njegovog brata Aca Đukanovića i njegove poslove lakonski odgovorio da u njihovoj porodici „postoji kultura da se jedni drugima ne miješaju u posao”. Još je stariji od braće Đukanović ustvrdio „ne znam kakvo je imovinsko stanje mog brata”. Iskazao je, ipak, ozbiljnu sumnju u tvrdnje da je Aco jedan od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori.

Zna Milo tako…

Na njegovu sreću, pokazalo se da brat Aco nije pristalica proklamovane kulture „ne miješanja u posao”. Pa je, pravilno pretpostavljajući da od državne službe nema velike vajde, odlučio da burazera malo potpomogne: kupio je i poklonio mu trosoban stan. Tako danas Milo živi u dva spojena stana od nekih 180 kvadrata + pripadajuće potkrovlje. Polovinu (današnjeg) stana dobio je od države. Ostatak mu je darovao Aco. A darežljiv, kakvog ga je Bog dao, Aco je i brataniću poklonio poslovni prostor na podgoričkom Trgu Vektre – 459 kvadrata. Da je drugačiji, Milo bi se zapitao kako je njegov – tada nezapošljen – brat platio poslovni prostor u zgradi koju je Milov kum Dragan Brković, sredinom posljednje decenije prošlog vijeka, prodavao Milovoj Vladi po cijeni većoj od 2,5 hiljade maraka po kvadratu. Ovako, ostao je neinformisan.

Uglavnom, nakon Ugovora o poklonu Acova Prva banka je za korišćenje tog prostora Milovom Blažu plaćala 11 hiljada eura mjesečno. Pa je Milova Vlada Acovoj Prvoj banci dala 44 miliona eura pomoći. Onda je Milov Igor pronašao način da Vlada sama sebi vrati novac koji je dugovala Prva. I Milov Blažo je pokazao istančan osjećaj za realnost, pristajući na višestruko umanjenje kirije.

Ne znam jesam li sve ovo baš jasno povezao, ali poenta je da su pare ostale u Porodici. Naše pare.

Neko drugi, vještiji pripovijedanju i tržišnoj ekonomiji, u istoj bi priči pronašao drugačiju suštinu. Mogu da zamislim kako profesor Veselin Vukotić studentima na UDG baš ovom pričom objašnjava razliku između gazdovanja državnim i privatnim:

– Aco Đukanović, većinski vlasnik Prve banke, za zakup 459 kvadrata na Trgu Vektre plaća Blažu Đukanoviću 2.340 eura mjesečno. To je približno pet eura po kvadratu. A Milo Đukanović, predsjednik Vlade, ugovorio je početkom 2010. godine da država zakup zgrade površine 1.472 plaća Acu Đukanoviću 18.360 eura mjesečno. Po kvadratu iznajmljenog prostora to je malo manje od 12,5 eura. Eto dokaza da je privatno efikasnije od državnog, poentirao bi Vukotić.

Za najradoznalije, još poneki detalj: Preduzimljivi Aco je zgradu koja mu kirijom godišnje donese više od 200 hiljada eura kupio za jedan milion od (tada već privatizovanog) Telekoma Crne Gore. Jako dobar posao – Đukanović je trgovao za nepunih 700 eura po kvadratu u vrijeme kada su cijene kvadrata poslovnih prostora u centru Podgorice dostizali i tri-četiri puta veću cijenu. A mediji podsjećaju kako su neka od čelnih mjesta u Telekomu, u vrijeme te trgovine, zauzimali Oleg Obradović (sada prvi čovjek Prve banke) i Miodrag Ivanović, Acov prijatelj i vlasnik 1,7 odsto akcija Prve.

Kao da svi tranzicioni putevi vode u Prvu banku, možete pomisliti. I može biti da ste debelo u pravu.

Počelo je, upozoravali su pojedini analitičari, nakon što je objelodanjeno da je Prva banka postala vlasnik hotela Lipka u Kolašinu: Stvarni vlasnici su odlučili da na sebe, ili na svoje kompanije, prenesu imovinu stečenu širom Crne Gore. Drugi su, opet, govorili kako proces prenosa vlasništva zapravo ulazi u završnu fazu.

Oni podsjećaju kako je Prva banka već prodavala imovinu Stanka Subotića (dio ostrva Sveti Nikola), i stavila hipoteku na Vilu Montenegro, na Svetom Stefanu. Vila je nekada, takođe, bila vlasništvo Subotića. Nakon što je postalo jasno da će Srbija pokušati da je prisvoji na ime štete koju je, švercujući cigarete, Subotić pričinio njenom budžetu, zbog čega je u Beogradu nepravosnažno osuđen, Vila je prodata ofšor kompaniji Manola management LTD sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Manola je, u međuvremenu, postala klijent Prve banke i podigla kredit od 120 hiljada.

Možda će Aco, uz kotorsku Palatu Ivanović (trospratnica iz 18. vijeka) postati vlasnik još jedne ekskluzivne vile na Crnogorskom primorju. Priča je tako tipična za vlasnika Prve banke: Prema podacima do kojih je došao www.podlupom.info Đukanović je kotorsku palatu i pripadajući plac od 4000 kvadrata kupio u septembru 2007. godine za 2,7 miliona eura od jedne of šor kompanije. Ista firma je, nešto ranije, istog dana Palatu Ivanović kupila od beogradske Galenike za dva miliona. Tako je Aco potrošio 700 hiljada više, poslujući sa prodavcem koji nije imao nijedan jedini dokaz da je nekretnina koju prodaje stvarno njegova. Galenici je platio sjutradan, Acovim novcem, a obje transakcije su tek naknadno zavedene u kotorskom katastru.

Ali, da se vratimo Prvoj banci. Ona bi, u dogledno vrijeme, popisu svojih nekretnina mogla dodati i imovinu koju su pod hipoteku stavili Eurofond Veselina Barovića, MAT kompani braće Darka i Duška Šarića, Rudnici boksita Olega Deripaske…

Upis novog vlasnika hotela Lipka obećava zanimljiva dešavanja. Hotel je preuzet na ime duga koji je u Prvoj imala kompanija Bepler. Tek da bude zanimljivije – suvlasnik Beplera je Zoran Bećirović, kontroverzni biznismen koji slovi za dobrog prijatelja Mila Đukanovića i Milana Roćena. Da li će preuzimanje Lipke pokvariti prijateljstvo? I može li potez Prve banke uticati na sudbinu drugih vrijednih nekretnina koje Bepler ima u Crnoj Gori? Makar dvije od njih stekao je uz pomoć porodice Đukanović.

SKI centar Bjelasica prodat je Bećiroviću tek pošto je Milo Đukanović javno prozvao stečajnog upravnike Bjelasice da odugovlači sa postupkom prodaje, dok zainteresovani kupac dangubi. Nadležni su pravilno shvatili – izrečeno upozorenje zapravo je naređenje. I najvrednije kolašinsko preduzeće je pod hitno promijenilo vlasnika. Uzalud je sudija Privrednog suda u Podgorici Nataša Bošković pokušavala da ospori taj posao dokazujući da je stečaj u SKI centru uveden nezakonito.

Prije toga, Zoran Bećirović je postao vlasnik budvanskog hotela Avala sudskom presudom koju je donijela Ana Kolarević – rođena sestra braće Mila i Aca Đukanovića. Kolarevićka je prvo naredila Tenderskoj komisiji da, umjesto novog tendera za prodaju Avale, bezuslovno prihvati drugorangiranu ponudu Beplera. Ni saznanje da je kompanija upisana u britanski registar „lažirala” poslovne reference nije uticala na konačnu odluku.

Potom je Ana Kolarević otišla u advokate. Jedan od njenih prvih klijenata postala je kompanija Bepler. Pa, šta onda? Slijedio je niz zvučnih klijenata koji su od Ane napravili jednog od najuticajnijih advokata u ovom dijelu Evrope. Na tom popisu su i Kombinat aluminijuma, Željezara, Telekom, HTP Boka, Jugopetrol, Miraks, Sveti Stefan, Hotel Avala, Hipo Alpe Adria banka, Adriatic properties… Novinari su uočili zakonitost – ono što Milo Đukanović privatizuje, pred domaćim sudovima zastupa advokatska kancelarija Ane Kolarević.

Zvanično, u pitanju je samo slučajnost. I dokazana sposobnost članova prve familije. A oni što u tim poslovima vide bilo šta čudno su – neprijatelji Crne Gore. I bolje bi im bilo da zaćute…

Po istom principu – patriotizam plus sposobnost – objašnjava se i činjenica da je Republički zavod za urbanizam i projektovanje, u vlasništvu Aca Đukanovića, tokom prošle godine pobijedio na 18 tendera koje su raspisivali vladini organi ili lokalna samouprava. Ti su poslovi Acu donijeli dva miliona eura.

Prepoznatljive vrline Mila Đuaknovića natjerale su i engleske banke da se nadmeću ko će mu, na lijepe oči, pozajmiti 1,5 milion eura. Tim novcem Đukanović je kupio akcije Prve banke. Prethodno je Prva banka njegovom kumu Vuku Rajkoviću, odnosno njegovoj novoosnovanoj kompaniji Global Montenegro, dala kredit od 3,1 miliona za kupovinu placa u Budvi. Kredit je dat uz grejs period od 12 mjeseci. Nedugo zatim, Milo Đukanović postaje suvlasnik Globala. Novinarima kaže da je kredit kojim je kupljena budvanska nekretnina dobijen od Hipo banke. Valjda ga je bilo sramota da prizna kako pozajmljuje pare od mlađeg brata.

Global Montenegro je, naknadno, zaista dobio kredit od Hipo banke. Pretpostavlja se da je novac iskorišćen za pokrivanje kredita u Prvoj, nakon što su ,,biznismeni” uključeni u taj posao shvatili da Prva banka ne može da izdrži teret koji su joj natovarili.

Aco je u to vrijeme (2008. godina) na svojim računima u Prvoj banci držao 19 miliona eura. Njegova banka plaćala mu je kamatu od osam posto. Tako je većinski vlasnik Prve – zahvaljujući jednoj od najvećih pasivnih kamata u istoriji eura – godišnje zarađivao 1,5 milion.

Istovremeno, njegova Invest nova u Prvoj banci ima tri kredita u ukupnom iznosu od 3,9 miliona. Po jednom kreditu joj je, pokazuju podaci do kojih je došla međunarodna novinarska organizacija OCCRP, odobren grejs period od četiri godine! Danas u Prvoj – kao odgovor na krivičnu prijavu koju je podnio MANS – tvrde da Aco Đukanović nikada nije bio korisnik kredita svoje banke. Čik da neko ne povjeruje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo