Povežite se sa nama

FOKUS

Kako se kalio profit

Objavljeno prije

na

Negdje pred referendum o crnogorskoj nezavisnosti, u proljeće 2006. godine, Milo Đukanović je na optužbe da vlast protežira njegovog brata Aca Đukanovića i njegove poslove lakonski odgovorio da u njihovoj porodici „postoji kultura da se jedni drugima ne miješaju u posao”. Još je stariji od braće Đukanović ustvrdio „ne znam kakvo je imovinsko stanje mog brata”. Iskazao je, ipak, ozbiljnu sumnju u tvrdnje da je Aco jedan od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori.

Zna Milo tako…

Na njegovu sreću, pokazalo se da brat Aco nije pristalica proklamovane kulture „ne miješanja u posao”. Pa je, pravilno pretpostavljajući da od državne službe nema velike vajde, odlučio da burazera malo potpomogne: kupio je i poklonio mu trosoban stan. Tako danas Milo živi u dva spojena stana od nekih 180 kvadrata + pripadajuće potkrovlje. Polovinu (današnjeg) stana dobio je od države. Ostatak mu je darovao Aco. A darežljiv, kakvog ga je Bog dao, Aco je i brataniću poklonio poslovni prostor na podgoričkom Trgu Vektre – 459 kvadrata. Da je drugačiji, Milo bi se zapitao kako je njegov – tada nezapošljen – brat platio poslovni prostor u zgradi koju je Milov kum Dragan Brković, sredinom posljednje decenije prošlog vijeka, prodavao Milovoj Vladi po cijeni većoj od 2,5 hiljade maraka po kvadratu. Ovako, ostao je neinformisan.

Uglavnom, nakon Ugovora o poklonu Acova Prva banka je za korišćenje tog prostora Milovom Blažu plaćala 11 hiljada eura mjesečno. Pa je Milova Vlada Acovoj Prvoj banci dala 44 miliona eura pomoći. Onda je Milov Igor pronašao način da Vlada sama sebi vrati novac koji je dugovala Prva. I Milov Blažo je pokazao istančan osjećaj za realnost, pristajući na višestruko umanjenje kirije.

Ne znam jesam li sve ovo baš jasno povezao, ali poenta je da su pare ostale u Porodici. Naše pare.

Neko drugi, vještiji pripovijedanju i tržišnoj ekonomiji, u istoj bi priči pronašao drugačiju suštinu. Mogu da zamislim kako profesor Veselin Vukotić studentima na UDG baš ovom pričom objašnjava razliku između gazdovanja državnim i privatnim:

– Aco Đukanović, većinski vlasnik Prve banke, za zakup 459 kvadrata na Trgu Vektre plaća Blažu Đukanoviću 2.340 eura mjesečno. To je približno pet eura po kvadratu. A Milo Đukanović, predsjednik Vlade, ugovorio je početkom 2010. godine da država zakup zgrade površine 1.472 plaća Acu Đukanoviću 18.360 eura mjesečno. Po kvadratu iznajmljenog prostora to je malo manje od 12,5 eura. Eto dokaza da je privatno efikasnije od državnog, poentirao bi Vukotić.

Za najradoznalije, još poneki detalj: Preduzimljivi Aco je zgradu koja mu kirijom godišnje donese više od 200 hiljada eura kupio za jedan milion od (tada već privatizovanog) Telekoma Crne Gore. Jako dobar posao – Đukanović je trgovao za nepunih 700 eura po kvadratu u vrijeme kada su cijene kvadrata poslovnih prostora u centru Podgorice dostizali i tri-četiri puta veću cijenu. A mediji podsjećaju kako su neka od čelnih mjesta u Telekomu, u vrijeme te trgovine, zauzimali Oleg Obradović (sada prvi čovjek Prve banke) i Miodrag Ivanović, Acov prijatelj i vlasnik 1,7 odsto akcija Prve.

Kao da svi tranzicioni putevi vode u Prvu banku, možete pomisliti. I može biti da ste debelo u pravu.

Počelo je, upozoravali su pojedini analitičari, nakon što je objelodanjeno da je Prva banka postala vlasnik hotela Lipka u Kolašinu: Stvarni vlasnici su odlučili da na sebe, ili na svoje kompanije, prenesu imovinu stečenu širom Crne Gore. Drugi su, opet, govorili kako proces prenosa vlasništva zapravo ulazi u završnu fazu.

Oni podsjećaju kako je Prva banka već prodavala imovinu Stanka Subotića (dio ostrva Sveti Nikola), i stavila hipoteku na Vilu Montenegro, na Svetom Stefanu. Vila je nekada, takođe, bila vlasništvo Subotića. Nakon što je postalo jasno da će Srbija pokušati da je prisvoji na ime štete koju je, švercujući cigarete, Subotić pričinio njenom budžetu, zbog čega je u Beogradu nepravosnažno osuđen, Vila je prodata ofšor kompaniji Manola management LTD sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Manola je, u međuvremenu, postala klijent Prve banke i podigla kredit od 120 hiljada.

Možda će Aco, uz kotorsku Palatu Ivanović (trospratnica iz 18. vijeka) postati vlasnik još jedne ekskluzivne vile na Crnogorskom primorju. Priča je tako tipična za vlasnika Prve banke: Prema podacima do kojih je došao www.podlupom.info Đukanović je kotorsku palatu i pripadajući plac od 4000 kvadrata kupio u septembru 2007. godine za 2,7 miliona eura od jedne of šor kompanije. Ista firma je, nešto ranije, istog dana Palatu Ivanović kupila od beogradske Galenike za dva miliona. Tako je Aco potrošio 700 hiljada više, poslujući sa prodavcem koji nije imao nijedan jedini dokaz da je nekretnina koju prodaje stvarno njegova. Galenici je platio sjutradan, Acovim novcem, a obje transakcije su tek naknadno zavedene u kotorskom katastru.

Ali, da se vratimo Prvoj banci. Ona bi, u dogledno vrijeme, popisu svojih nekretnina mogla dodati i imovinu koju su pod hipoteku stavili Eurofond Veselina Barovića, MAT kompani braće Darka i Duška Šarića, Rudnici boksita Olega Deripaske…

Upis novog vlasnika hotela Lipka obećava zanimljiva dešavanja. Hotel je preuzet na ime duga koji je u Prvoj imala kompanija Bepler. Tek da bude zanimljivije – suvlasnik Beplera je Zoran Bećirović, kontroverzni biznismen koji slovi za dobrog prijatelja Mila Đukanovića i Milana Roćena. Da li će preuzimanje Lipke pokvariti prijateljstvo? I može li potez Prve banke uticati na sudbinu drugih vrijednih nekretnina koje Bepler ima u Crnoj Gori? Makar dvije od njih stekao je uz pomoć porodice Đukanović.

SKI centar Bjelasica prodat je Bećiroviću tek pošto je Milo Đukanović javno prozvao stečajnog upravnike Bjelasice da odugovlači sa postupkom prodaje, dok zainteresovani kupac dangubi. Nadležni su pravilno shvatili – izrečeno upozorenje zapravo je naređenje. I najvrednije kolašinsko preduzeće je pod hitno promijenilo vlasnika. Uzalud je sudija Privrednog suda u Podgorici Nataša Bošković pokušavala da ospori taj posao dokazujući da je stečaj u SKI centru uveden nezakonito.

Prije toga, Zoran Bećirović je postao vlasnik budvanskog hotela Avala sudskom presudom koju je donijela Ana Kolarević – rođena sestra braće Mila i Aca Đukanovića. Kolarevićka je prvo naredila Tenderskoj komisiji da, umjesto novog tendera za prodaju Avale, bezuslovno prihvati drugorangiranu ponudu Beplera. Ni saznanje da je kompanija upisana u britanski registar „lažirala” poslovne reference nije uticala na konačnu odluku.

Potom je Ana Kolarević otišla u advokate. Jedan od njenih prvih klijenata postala je kompanija Bepler. Pa, šta onda? Slijedio je niz zvučnih klijenata koji su od Ane napravili jednog od najuticajnijih advokata u ovom dijelu Evrope. Na tom popisu su i Kombinat aluminijuma, Željezara, Telekom, HTP Boka, Jugopetrol, Miraks, Sveti Stefan, Hotel Avala, Hipo Alpe Adria banka, Adriatic properties… Novinari su uočili zakonitost – ono što Milo Đukanović privatizuje, pred domaćim sudovima zastupa advokatska kancelarija Ane Kolarević.

Zvanično, u pitanju je samo slučajnost. I dokazana sposobnost članova prve familije. A oni što u tim poslovima vide bilo šta čudno su – neprijatelji Crne Gore. I bolje bi im bilo da zaćute…

Po istom principu – patriotizam plus sposobnost – objašnjava se i činjenica da je Republički zavod za urbanizam i projektovanje, u vlasništvu Aca Đukanovića, tokom prošle godine pobijedio na 18 tendera koje su raspisivali vladini organi ili lokalna samouprava. Ti su poslovi Acu donijeli dva miliona eura.

Prepoznatljive vrline Mila Đuaknovića natjerale su i engleske banke da se nadmeću ko će mu, na lijepe oči, pozajmiti 1,5 milion eura. Tim novcem Đukanović je kupio akcije Prve banke. Prethodno je Prva banka njegovom kumu Vuku Rajkoviću, odnosno njegovoj novoosnovanoj kompaniji Global Montenegro, dala kredit od 3,1 miliona za kupovinu placa u Budvi. Kredit je dat uz grejs period od 12 mjeseci. Nedugo zatim, Milo Đukanović postaje suvlasnik Globala. Novinarima kaže da je kredit kojim je kupljena budvanska nekretnina dobijen od Hipo banke. Valjda ga je bilo sramota da prizna kako pozajmljuje pare od mlađeg brata.

Global Montenegro je, naknadno, zaista dobio kredit od Hipo banke. Pretpostavlja se da je novac iskorišćen za pokrivanje kredita u Prvoj, nakon što su ,,biznismeni” uključeni u taj posao shvatili da Prva banka ne može da izdrži teret koji su joj natovarili.

Aco je u to vrijeme (2008. godina) na svojim računima u Prvoj banci držao 19 miliona eura. Njegova banka plaćala mu je kamatu od osam posto. Tako je većinski vlasnik Prve – zahvaljujući jednoj od najvećih pasivnih kamata u istoriji eura – godišnje zarađivao 1,5 milion.

Istovremeno, njegova Invest nova u Prvoj banci ima tri kredita u ukupnom iznosu od 3,9 miliona. Po jednom kreditu joj je, pokazuju podaci do kojih je došla međunarodna novinarska organizacija OCCRP, odobren grejs period od četiri godine! Danas u Prvoj – kao odgovor na krivičnu prijavu koju je podnio MANS – tvrde da Aco Đukanović nikada nije bio korisnik kredita svoje banke. Čik da neko ne povjeruje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo