Povežite se sa nama

FOKUS

Od koga bježi Milan Roćen

Objavljeno prije

na

Milan Roćen je objavio da napušta funkciju, jer u diplomatiji, kao šef Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija (MVPiEI) nema više izazova. Ali, ništa nije rekao na temu da li se povlači iz politike ili stranke? Da se Roćen htio dobrovoljno povući sa položaja u Vladi Igora Lukšića mogao je sačekati predstojeće izbore. Jesu li ga iz nekih međunarodnih krugova raskrinkali kao brkatu kagebeovsku babušku koja se izdavala za prvu pratilju NATO integracija pa zvaničnu Podgoricu stavili pred dilemu „ili mi – ili Rusi”?

Što god bilo po srijedi, Roćen je bizarni fenomen savremene političke istorije. Liše njega niko nema tako dugu karijeru u špicu vlasti. Za tih tridesetak godina promijenile su se četiri države i dva ideološka sistema, no Roćen zna eliksir vječne vlasti. I ne treba isključiti da je možda, kako neki tvrde, uzeo tajm-aut da bi se opet ušemio.

No, jedna od tih šema možda se već ostvaruje a da javnost i ne sluti: na primjer, dil sa SOCAR-om. Preko 300.000 prvoklasnih kvadrata u Orijenskom bataljonu, bivšem komandnom garnizonu u Kumboru, za navodno 258 miliona eura biće SOCAR-u izdato zakup na 90 godina. To je najavio Lukšićev Savjet za privatizaciju par dana nakon Roćenove rezignacije, iako SOCAR nema nikakvu referencu za turističke poslove.

SOCAR je, naime, akronim za Državnu naftnu kompaniju Republike Azerbejdžan. Milo Đukanović i Roćen, kao „partijska delegacija”, zimus su u Bakuu sa azerbejdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim pogurali stvar oko Kumbora, jer je bilo zapelo kada je firma koja je na tenderu zastupala SOCAR tražila izvjesna produženja rokova. Ubrzo su otpali konkurenti, jedna američka kompanija.

Predsjednik Alijev je sin-prestolonasljednik diktatora Hajdar Alijeva (1923 – 2003), general-pukovnika KGB-a, pitomca Jevgenija Primakova. Onomad je Primakov bio šef važnih sektora KGB-a, potom utemeljitelj SVR – službe ruske spoljne špijunaže, za čije je memoare predgovor napisao Đukanović, prevodilac je bio Roćen. Primakov je donedavni predsjednik Industrijsko-trgovinske komore Ruske Federacije, krovne firme koja je dogovarala sve one silne crnogorsko-ruske tranzicione poduhvate.

Glavni operativni link za posao sa SOCAR-om je išao preko Eldara Hasanova, azerbejdžanskog ambasadora u Crnoj Gori, sa sjedištem u Beogradu. Njegova ekselencija Hasanov bio je – pogodili ste! – oficir KGB-a kod Alijeva starijeg….

Svo to klupko postsovjetske geopolitike i kagebeovske rezidenture Roćen ima u malom prstu. Ko bi rekao da će dotle dogurati? Karijeru je kao dipl. žurnalista započeo tokom druge polovine 1970-ih u jednom slabo čitanom beogradskom magazinu. Oprobao se kao novinar-dopsinik, no to je težak hljeb, pa je hvatao veze za kakvo sigurnije zaposlenje.

Planirali su ga za činovnika u Marksističkom centru, ali je u krajnjem zasnovao radni odnos u Centralnom komitetu, što je sadašnji Glavni odbor DPS-a. Kao servilni partijski aparatčik je tokom 1980-ih nagrađen stanom od preko 100 kvadrata u Titogradu.

Roćen je, naime, radio najprije u propagandnom resoru, zatim je 1982 – 1988. bio šef kabineta Vidoja Žarkovića, Marka Orlandića i Miljana Radovića, trojice predsjednika Izvršnog odbora CK SK-a, gdje se, između ostalog, utvrđivala kadrovska lista za diplomate SFRJ unutar kvote koja je pripadala SR Crnoj Gori. Na jednoj od tih lista se našao i Borislav Milošević, stariji Slobodanov brat, koji je kao crnogorski kadar bio ambasador u Alžiru.

Kada su staru gardu u tzv. AB revoluciji politički kanibalizirale junoše, poput Mila Đuaknovića, Roćen je avanzovao. Angažovan je kod tadašnjeg republičkog sekretara za međunarodne odnose Dragana Vukčevića – sada je taj junoša akademik nepoznatog naučnog opusa i Đukanovićev ortak iz Univerziteta Donja Gorica. Ali, kako Roćen nije znao engleski – bazični jezik diplomatije, koji, izgleda, nikada nije usavršio – iz diplomatije ga je 1991. umalo najurio novi republički ministar inostranih poslova Nikola Samardžić.

Neko je, međutim, „odozgo” intervenisao, pa je Roćen dospio na „saveznu” kadrovsku listu. Uredno je prošao bezbjednosnu provjeru koju je obavio Zoran Janaćković, alijas Berija, šef SID-a (Službe za istraživanje i dokumentaciju, Udbe za diplomatiju). Ta činjenica ima dublje značenje od rutinskog pominjanja, jer je Janaćković prethodno bio šef SDB Srbije, zloglasne tajne službe Slobodana Miloševića, kojem je Moskva u to vrijeme postala glavna vanjsko-politička uzdanica.

Kada je Roćen doputovao u Moskvu 1992, tamo se nalazio Borislav Milošević, nekadašnji prevodilac razgovora Tita i Brežnjeva, kao šef ogranka Inex-Interexport, jedne od kvazifirmi koje je osnivala Udba. No, iako Milošević stariji do 1998. nije formalno bio ambasador, zapravo je vukao konce unutar zdanja na moskovskim Lenjinskim gorama gdje je bilo sjedište Ambasade SRJ.

Roćen je, kao politički savjetnik, bio drugi po rangu u Ambasadi, jer ambasador nije do 1994. imenovan. Nakon što je otpravnik poslova Dušan Lazić jula 1993. dao ostavku, Roćen ga zamjenjuje. Upravo tada je na vrhuncu podzemna operacija iz Beograda u kojoj je finansirana ruska komunističko-nacionalistička opoziciona koalicija. U jesn 1993. je pokušan državni udar protiv Borisa Jeljcina; pobunjenici su zaposjeli zgradu Dume, uslijedilo je krvoproliće.

Uprkos propasti poduhvata da se Jeljcin obori a Rusija potom primora da zbog Srba uđe u rat protiv trulog Zapada, na rad Roćena braća Milošević nijesu imala primjedbi. Ostao je u Ambasadi do 1998, kada prelazi u Đukanovićev kabinet.

Roćenovi najbliži saradnici tokom „moskovskih godina” bila su dvojica generala, kasnije šefovi Obavještajne uprave Generalštaba: Branko Krga i Radoslav Škorić. Uz podršku crnogorskog rukovodstva, Krga je 2002 – 2005. bio i načelnik Generalštaba a nedavno je u intervjuu za magazin Dani priznao da je sa Roćenom 1994. „obezbjeđivao kontakte” Radovanu Karadžiću sa Rusima. Škorić je takođe uz saglasnost zvanične Podgorice svojevremeno preuzeo vojno-obavještajnu službu, no morao je dati ostavku jer su njegovi oficiri u Beogradu optuženi kao ruski špijuni.

Najmanje dvojica Krginih viših oficira – Vladislav Vlahović i Dražen Burić, sada pripadnici Ministarstva odbrane Crne Gore, navodni su akteri afere sa paralelnom vojnom službom, Roćenovim „sedmim bataljonom” koji je prisluškivao i strane diplomatske predstavnike iz zemalja tzv. NATO partnera.

Pomenuti oficiri su uživali formacijski blagoslov eks ministra odbrane Bora Vučinića. Aktuelni direktor ANB-a, nota bene, bio je proljetos predsjednik Tenderske komisije za Orjenski bataljon koja je eliminisala Amerikance i za dil preporučila kagebeovski gremij sa Kavkaza.

Desna ruka

Kako su objavili državni mediji, v.d. ministra vanjskih poslova i evropskih integracija biće Nebojša Kaluđerović, državni sekretar za politička pitanja. On je posljednjih godina Roćenova desna ruka, drugi u hijerarhiji MVPiEI-a. Takođe ima i ruski bekgraund, no njegov personalni fajl nije totalni sibirski mrak.

Kaluđerović je karijerni diplomata. Za doba SFRJ dogurao je do savjetnika u kabinetu šefa diplomatije Budimira Lončara. Nakon raspada zemlje, što je najsvjetlija ali široj javnosti manje poznata činjenica, sa nekolicinom crnogorskih diplomata je našao načina – za razliku od Roćena i drugih – da izbjegne slijepo služenje Miloševićevoj diplomatiji. No, bio je kažnjen, jer su ga u Beogradu ostavili bez posla.

Sredinom 1990-ih se Kaluđerović obreo u Rusiji. U Krasnojarsku je radio u filijali Montexa, kasnije i Zeptera. No, izgleda kako je uspio da uhvati vezu sa Roćenom, jer je potom bio u moskovskom predstavništvu Jugoimporta – SDPR, srpskog državnog koncerna za trgovinu naoružanjem i opremom. Inače, Roćen je naknadno od beogradske štampe bio optužen da je svojevremeno iz Moskve bio umiješan u šverc protivavionskih raketa. No, takve tvrdnje, kada je postalo izvjesno da će na površinu neplanirano isplivati i druge kompromitujuće činjenice o švercu naoružanja u doba međunarodnih sankcija, povučene su demantijem jednog anonimnog vojnog obavještajca!

Od 2000. je Kaluđerović u diplomatskoj službi Crne Gore. U to vrijeme Roćen je bio savjetnik Mila Đukanovića. Kada je Roćen imenovan 2003. za ambasadora u Moskvi, šef Đukanovićevog kabineta par godina je bio upravo Kaluđerović. Taj podatak govori da je Kaluđerović primio inicijaciju u najuži krug Đukanovićevih saradnika.

Ukoliko sada zbilja postane v.d. ministra vanjskih poslova i evropskih integracija, Kaluđerović će naslijediti važne linkove koje je za sebe bio rezervisao Roćen.

Novim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, koji je 15. decembra 2011. verifikovao Igor Lukšić, unutar MVPiEI-a je ustrojen Generalni direktorat za NATO i politiku bezbjednosti, za koji je planirano da „u saradnji s ministrom i po njegovim instrukcijama obavlja specifične poslove i preduzima odgovarajuće misije koje se odnose na pitanja od značaja za Crnu Goru iz oblasti NATO integracija”.

Nedavno je u MVPiEI-u, nezavisno od Ministarstva odbrane i ANB-a, instaliran registar tajnih NATO podataka do stepena strogo povjerljivo. Ministarstvo je takođe dobilo nadležnost izdavanja dozvola za proliferaciju naoružanja, itd.

Osveta

Milan Roćen je, vjeruje se, u jednoj epizodi spojio „moskovsku” obligaciju prema familiji Milošević i lične osvetničke porive. Bio je Đukanovićev savjetnik i sa „resorom” spinovanja medija, kada je, po njegovu diplomatsku karijeru umalo fatalni, Nikola Samardžić kao svjedok tužilaštva – jedini iz crnogorske vlasti – davao iskaz na haškom suđenju Slobodanu Miloševiću.

Usred svjedočenja, državna Pobjeda je 10. oktobra 2002. objavila svoj klasičan uradak. U redakciju im je svratio izvjesni Zoran Kovačević „kapetan 7. bataljona bivše JNA” pa ispričao da mu je lično Samardžić u jesen 1991. davao instrukcije da za njegov račun krade po kućama u Konavlima!

Iz Podgorice je, istog jutra, u Hag Miloševiću faksiran tekst iz Pobjede koji je on tokom unakrsnog ispitivanja Samardžića čitao sa posebnim zadovoljstvom.

Roćenov rođeni brat, Ilija Roćen, bio je pripadnik KOS-a u Vojno-pomorskoj oblasti JNA koja je učestvovala ratnim sukobima 1991. u Hrvatskoj.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AMANDMANSKO RATOVANJE OKO BUDŽETA: Milioni za gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimalna plata 450 ili 650 eura? Najmanja penzija 147 ili 250? Sa ili bez dječijeg dodatka … Borba za budžet, i glasače, traje. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će on ipak biti usvojen do kraja godine. A šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira

 

Rasprava u skupštinskim odborima o prijedlogu budžeta za 2022. godinu počela je tako što su poslanici aktuelne većine pred Vladine predstavnike istovarili stotinak amandmana. Gotovo bez izuzetka, njihovi su se prijedlozi/zahtjevi odnosili na budžetske rashode. U rasponu od uvođenja sveobuhvatnog dječjeg dodatka i povećanja minimalne penzije do novih kapitalnih investicija.

To je poprilično razljutilo premijera Zdravka Krivokapića. ,,Svako prekrajanje budžeta remeti osnovni koncept (Vladinog) ekonomskog razmišljanja. Budžet je projektovan sa minimalnim deficitom koji je održiv, a to je 3,8 odsto. Sve drugo remeti taj balans. Taj koji radi to u ovom trenutku ne misli dobro građaninu”, odbrusio je Krivokapić parlamentarnoj većini. Kojoj su iz Vlade već stavili do znanja da od nje očekuju, praktično, bezuslovnu podršku za program Evropa sad, predloženi budžet i paket pratećih zakona. I pored činjenice da se sa poslanicima vladajućih partija nijesu konsultovali tokom pripreme tih dokumenata.

,,Projekat Evropa sad je preslikan u predlog budžeta i preispitan sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom“, poručio je premijer. „Vlada je poslala svoj predlog i sad je odgovornost na poslanicima”.

Da bi se razumjela Krivokapićeva reakcija, treba pomenuti makar dio onoga što su od Vlade tražili poslanici vladajuće koalicije. Nakon što su neki od njih (Demokratski front) unaprijed najavili da neće glasati za budžet koji predloži Vlada.

Naknadu od sto eura mjesečno za 55 hiljada nezaposlenih tražio je SNP. To bi bio dodatni godišnji trošak od nekih 60 miliona. Povećanje minimalne penzije sa 147 na 200 eura mjesečno predložile su Demokrate. Novi izdatak bi Fond PIO, odnosno državu, koštao oko 1,5 miliona eura mjesečno (17-18 miliona godišnje).

Iz DF-a su, potom, predložili da se ljestvica za minimalnu penziju podigne na 250 eura. To bi godišnje izdatke, samo po osnovu uvećanja minimalne penzije, primaklo iznosu od 50 miliona eura. Sa iste adrese (DF) stigao je i amandman po kome minimalna zarada od naredne godine ne bi bila najavljenih 450, već 650 eura. Ideja je da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom, objasnili su iz Fronta. Nijesu  se potrudili da izračunaju koliko bi taj rashod koštao državu, a koliko privatne poslodavce. Ni sami, valjda, ne vjerujući da bi njihov zahtjev mogao biti prihvaćen.

Zato su novinari, na osnovu ranije objavljenih podataka Uprave prihoda, napravili kalkulaciju prema kojoj bi tražena povišica poslodavce koštala više od 120 miliona godišnje. Računica je, međutim, napravljena prije „korekcije“ zvanične statistike o broju zaposlenih u Crnoj Gori. A novi podaci kažu da u Crnoj Gori nema 150 nego 200 hiljada zaposlenih!? Taj podatak, ukoliko je tačan, dramatično mijenja prethodnu računicu. Ali i sve kalkulacije na osnovu kojih su Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja projektovali program Evropa sad.

Dalje, Demokrate su zatražile da se dječji dodatak isplaćuje svoj djeci mlađoj od 18 godina. Statistika kaže da u tu kategoriju spada oko 130 hiljada stanovnika Crne Gore. Sada država dječiji dodatak obezbjeđuje  samo za mlađe od šest godine, pa bi dodatni trošak tog socijalnog programa bio 47 miliona eura. Godišnje.

Iz partije Alekse Bečića stigao je i amandman o obeštećenju nekadašnjih korisnica naknade za majke sa troje (i više) djece. Taj izdatak Vlada je planirala i u ovogodišnjem budžetu, ali Skupština nije raspravljala o predloženom zakonu čije usvajanje je bilo neophodno da bi program zaživio. Vlada je, u međuvremenu, „zaboravila“ na proljetošnje obećanje, pa je obeštećenje majkama izostavljeno iz njenog prijedloga budžeta za 2022. Demokrate su ih, zato, podsjetile na predizbornu obavezu koja bi državu koštala, računa se, oko 50 miliona eura. Pod uslovom da isplata obeštećenja krene od početka naredne godine.

Stavku po stavku, svaki od pomenutih prijedloga zaslužuju pažnju. I, bez bilo kakve sumnje, ima opravdanje u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze potencijalni korisnici novih budžetskih izdataka. Ali, jedno su želje a drugo mogućnosti. Neko je izračunao da su predloženi amandmani težili između dvije i četiri milijarde eura računajući, doduše, period do kraja 2024.  i (redovnog) okončanja mandata aktuelne Vlade. I nove kapitalne projekte koje su predlagali pojedini poslanici.

Onda je Vlada obavijestila Skupštinu da je, na osnovu zahtjeva poslanika, lokalnih samouprava i potrošačkih jedinica,  suprotno javnom zahtjevu premijera da se predloženi budžet ne mijenja, prihvatila uvećanje državnih rashoda tokom naredne godine za 38 miliona eura.

Zato je, saopštili su iz Ministarstva finansija, planirani deficit budžeta za 2022. godinu povećan sa 205 na 243 miliona eura. Ponovo naglašavajući kako to ne podrazumijeva nova zaduženja namijenjena za finansiranje potrošnje, već će nedostajući novac biti obezbijeđen iz državnih depozita. Za koje je, ne tako davno, govoreno da će biti korišćeni isključivo za vraćanje kredita i nove investicije (kapitalne projekte).

Vlada je prihvatila zahtjev Demokrata o uvođenju dječjeg dodatka za sve mlađe od 18 godina, povećala planirani budžet za MUP, ANB i Zavod za zapošljavanje. Usvojila zahtjev Zajednica opština da se budžetska rezerva poveća za 15 miliona koje će biti na raspolaganju lokalnim samoupravama u slučaju da realizacija projekta Evropa sad dovede do pada njihovih prihoda po osnovu poreza i doprinosa na zarade.

Konačno, i Skupštini su, dodatno, opredijeljena dva miliona eura za modernizaciju informacionog sistema, adaptaciju prostorija i rasvjetu. Mora se. Penzioneri i nezaposleni ostavljeni  su na čekanje. Da se snađu sami, kao i do sada.

Potom su iz DF-a saopštili da će oni glasati za predloženi budžet, zbog najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Ali ne žele da preuzmu političku odgovornost za realizaciju projekta Evropa sad. U koji, kažu, ne vjeruju.

Neuporedivo oštriji bio je Nebojša Medojević. „Poslije ovoga populističkog i samoubilačkog plana nema nam spasa. Čeka nas bankrot i oštri planovi štednje. Rezanje plata i penzija i otpuštanja”, najavio je predsjednik Pokreta za promjene. Uz poruku neznavenim, neobaviještenim, neobrazovanim, neinformisanim, nesvjesnim: „Nemojte da mi se obraćate za pomoć kada krenu rezanja plata i penzija i otpuštanja. Tražili ste – gledajte. Sami pali, sami se ubili”.

Medojevićeva alarmantna objava, međutim, ne znači da njegov Pokret za promjene neće glasati za usvajanje ponuđenog budžeta. (Medojević je proljetos podnio ostavku na poslaničku funkciju). Odnosi unutar te partije su, da tako kažemo, neobični a poslanici aktuelne većine već su nas navikli da glasaju za Vladine prijedloge koje prethodno dobro popljuju.

**Uglavnom izgledalo je  da će vladajuća koalicija podržati predloženi budžet, uz minimalne korekcije koje je prihvatila Vlada. Onda je  u Odboru za finansije otvorena rasprava o mogućem zaduženju države tokom naredne godine. Burna.

Vlada je od Skupštine zatražila odobrenje da se u slučaju potrebe, odnosno, za jačanje depozita, zaduži 500 miliona. A još 900 miliona ukoliko se stvore uslovi za refinansiranje postojećih kredita pod povoljnijim uslovima. To je, pomenimo, uobičajana praksa kojom Vlada, uz prijedlog budžeta, od Skupštine zatraži i dobije i saglasnost za potencijalna kreditna zaduženja. Koje može, a ne mora realizovati.

To, takođe, podrazumijeva da Vlada ima makar elementarnu podršku parlamentarne većine. Što kod nas, u ovom trenutku, nije slučaj. Zato su DF i SD od ministra finansija Milojka Spajića zatražili da odustane od najavljenih zaduženja. Ukoliko mu taj novac nije neophodan za realizaciju projekta Evropa sad. Što je Spajić, još jednom, demantovao. Onda je poslanik Slaven Radunović, u ime DF-a, Vladi spočitao da želi da se zaduži kako bi najavljenim povećanjem zarada „kupila popularnost“ za partiju čije osnivanje pripremaju premijer i njegovi najbliži saradnici.

Slijedio je novi preokret. Vlada će iz predloženog Zakona o budžetu brisati dva stava koja se odnose na moguća zaduženja tokom naredne godine, saopštio je Spajić. Da bi onda dogovore o budžetu vratio na početak: ,,Istovremeno Vlada povlači sve svoje amandamane i neće prihvatiti druge amandmane koji su predloženi na Zakon o budžetu. To radimo da bismo imali izbalansiranu prihodnu i rashodnu stranu”.

Uzvratio je DF. Odnijeli smo veliku pobjedu sprječavajući novo zaduženje države, pohvalio se Andrija Mandić, da bi javnost i Vladu obavijestio kako DF ne odustaje od svojih amandmana. I da će u parlamentarnoj raspravi „pred crnogorskom javnošću“ pokazati da to što predlažu (minimalna plata 650, minimalna penzija 250…)  „može da se obezbijedi na uštrb nekih elemenata za koje procjenjujemo da u ovom trenutku nijesu važni za građane Crne Gore“.

Borba za budžet, i glasače, se nastavlja. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će, uz sve što smo čuli i vidjeli, on ipak biti usvojen do kraja godine. Šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo