Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO SMO KUPILI PUT MELJINE – PETIJEVIĆI: Nema para, ugovora, a ni krivca

Objavljeno prije

na

Uprava za saobraćaj od Opštine Herceg Novi i dalje čeka dokumenta bez kojih ne može preuzeti put Meljine –Petijevići: kompletnu Projektnu dokumentaciju; izvještaj o tehničkom pregledu prijema radova; upotrebnu dozvolu…  A prodavac dug od skoro pet miliona već pokušava naplatiti uz pomoć suda

 

Državi se, ponovo, sudi. Hercegnovska kompanija Univerzal Monte pokrenula je kod Privrednog suda postupak radi naplate 4,84 miliona eura od dužnika – države Crne Gore. Plus pripadajuće kamate od 31. januara ove godine. U tužbi kompanije iza koje stoji Vuk Hamović,  pod stavkom naziv artikla, stoji: „naknada za put Meljine − Petijevići; količina 1; cijena bez PDV-a €4.000.000,00; cijena sa PDV-om 4.840.000,00; svega za uplatu do 31. 01. 2022. godine: 4.840.000,00“.

Vlada nema namjeru da izmiri obavezu koju su joj, u nasljeđe, ostavili prethodnici iz kabineta Zdravka Krivokapića. Umjesto toga, odlučeno je da se kompletna dokumentacija proslijedi tužilaštvu. U direktnom prenosu vidjeli smo da ministri u Vladi Dritana Abazovića (sadašnji i bivši) imaju različita očekivanja od ishoda njihove prijave. Saglasni su u tome da dospjeli dug za sada ne treba platiti.

„Vjerujem u pretpostavku nevinosti svih, čak i kada se radi u slučajevima višemilionske vrijednosti gdje neko, vjerovatno slučajno, zaboravi par stotina hiljada PDV-a, isto kao što vjerujem da se ovdje prije radilo o neznanju ili lošem poslu, a ne nekoj namjeri“, kazao je ministar finansija Aleksandar Damjanović komentarišući odluku o poslu za koji su, prema dokumentima dostupnim Monitoru, najzaslužniji bivši ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, državni sekretar iz njegovog kabineta Janko Odović i Bojana Ćirović, aktuelna zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Crne Gore.

Damjanović je, dodatno, konstatovao: „Biću vrlo tužan ako se ispostavi da ovo nije bio pravno valjan posao, jer me rastužuje kad se odgovornim poslom bave ljudi koji nemaju integriteta“. Iste informacije bitno drugačije je tumačio, sada već bivši, ministar odbrane Raško Konjević. „Sadržina informacije koju usvajamo ukazuje kako treba da imamo ozbiljnu sumnju da je prethodna Vlada radila aktivnosti koje su imale određenu vrstu osnova sumnje za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. To se ogleda u tome što ne želimo da danas isplatimo ta sredstva“.

Čini se kako ni bivša Vlada nije željela, iz razloga koji do danas nijesu objašnjeni, da završi vlastiti posao. Zato su posljednjeg dana svog mandata odlučili da isplatu kompaniji Univerzal Monte ostave svojim nasljednicima. Uz mnoštvo nedoumica koje dovode u pitanje zakonitost cijelog aranžmana.

Hronološki: Ugovor o gradnji puta Meljine – Petijevići, kao dijela puta Hercerg Novi – Trebinje, sklopljen je  po principu izgradi − koristi – predaj. „Ugovorena cijena radova dionice od 12,8 kilometara iznosila je 18,5 miliona eura i tom prilikom koncesionar je dobio pravo naplate putarine na 20 godina“, saopštio je prošlog proljeća premijer Krivokapić, odgovarajući na jedno od niza poslaničkih pitanja Demokrata i DF-a koja su postavljana Vladi tokom kampanje za lokalne izbore u Novom. Njihova suština bila je: kada će Vlada otkupiti put, kako bi njegovi korisnici prestali plaćati putarinu.

Uostalom, ukidanje putarine koju je Univerzal Monte naplaćivao od 2008. godine (od 3 do 18 eura) dva puta se našlo u predizbornom programu hercegnovskih Demokrata, predvođenih aktuelnim predsjednikom Opštine  Stevanom Katićem.

„Imajući u vidu važnost tog putnog pravca, Vlada je sa koncesionarom postigla dogovor da naplata putarine prestane u maju ove godine“, obznanio je Krivokapić krajem aprila 2021. godine: „Ovo je jedan u nizu uspjeha ove Vlade koji će donijeti direktan benefit građanima i privrednicima Crne Gore. Kada je riječ o finansijskim posljedicama, predviđeno je da Opština Herceg Novi u januaru 2022. godine iz svog budžeta koncesionaru isplati četiri miliona i time finalizuje otkup koncesije. Vlada će kreditom prema Opštini Herceg Novi finansirati ovu transakciju, a Ministarsatvo finansija i socijalnog staranja će izdati garanciju za navedeno pitanje…“.

Već 6. maja (sljedeće nedjelje) Vlada usvaja Informaciju o raskidanju prethodnog Sporazuma i otkupu dionice puta Meljine – Petijevići. Samo što se u tom dokumentu, umjesto državnih garancija, konstatuje obaveza Vlade „da preuzme obaveze izmirenja duga po tom pitanju“.

U predočenom Sporazumu o raskidu BOT Sporazuma piše kako će Ministarstvo finansija angažovati renomiranu revizorsku kuću da provjeri tvrdnju investitora o preostalom dugu za kredit kojim je finansirana izgradnja puta (4,6 miliona eura, bez kamata), nakon čega će Univerzal Monteu biti isplaćena četiri miliona. „Najkasnije do 31. januara 2021. godine“.

Sporazum između Opštine Herceg Novi, Ministarstva finansija i socijalnog staranja i Univerzal Montae potpisan je već narednog dana. Resornog Ministarstva kapitalnih investicija nema u priči.

„Kupovina se desila isti dan kad počinje izborna ćutnja za lokalne izbore u Herceg Novom, što je čudno“, prisjetio se prošle nedjelje premijer Abazović. „Glasao sam za tu odluku jer sam mislio da su nadležni organi odradili svoje. Indikativno je bilo da je tadašnji ministar kapitalnih investicija izdvojio mišljenje…“.

Tadašnjem vicepremijeru u maju prošle godine nije zasmetalo ono što mu je sada indikativno  – da je resorni ministar Mladen Bojanić bio protiv (izdvojio mišljenje) načina na koji je meljinska magistrala postala državno vlasništvo. Suština primjedbi Ministarstva kapitalnih investicija i, prethodno, Ministarstva saobraćaja (prema dostupnoj dokumentaciji, zahtjevi o kupovini puta stizali su u Vladu makar od 2019.) vidi se iz ljetošnjeg dopisa Uprave za saobraćaj.

Tu piše da Uprava od Opštine Herceg Novi i dalje čeka niz dokumenata bez kojih država ne može preuzeti put Meljine –Petijevići: kompletnu Projektnu dokumentaciju za cijeli put; projekat izvedenog stanja; izvještaj o tehničkom pregledu prijema radova; upotrebna dozvola; list nepokretnosti za navedeni put; pravnu i finansijsku dokumentaciju vezanu za eventualne sporove; katastar instalacija…

Pokazalo se, uz to, da u arhivi Ministarstva finansija nema ugovora (Sporazuma) kojim se država obavezala na isplatu skoro pet miliona eura. Ne zna se na koji je način utvrđena ta cijena. Kako je zaboravljen PDV. Ne postoji izvještaj „renomirane revizorske kuće“ koji je dogovoren Sporazumom. Sredstva za isplatu Univerzal Montea nijesu predviđena budžetima za prošlu i ovu godinu, iako je ugovoreni rok za isplatu istekao u januaru. Konačno, isti Sporazum nije notarski ovjeren pa je, sumnjaju u Ministarstvu finansija, zbog svega toga nevažeći.

Pošto u komunikaciji sa Ministarstvom pravde i Zaštitnicom imovinsko-pravnih interesa države nijesu dobili precizne odgovore/uputstva o načinu postupanja prema zatečenoj obavezi, Ministarstvo finansija obratilo se Vladi. Predložili su da Vrhovnom državnom tužilaštvu upute informaciju i prikupljenu dokumentaciju, „s ciljem preispitivanja i utvrđivanja bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja  prema imenovanim licima od strane Skupštine i Vlade: ministra finansija i socijalnog staranja mr Milojka Spajića, državnog sekretara Janka Odovića i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Bojane Ćirović.

Taj zahtijev je, isprva, modifikovan na sjednici Komisije za ekonomsku politiku (KEP), tako što je, umjesto obraćanja tužilaštvu, „slučaj“ trebao biti povjeren Zaštitniku. Od koga se tražilo da Ministarstvo finansija „blagovremeno“ obavještava o toku sudskog postupka sa novskom kompanijom. Potom je na prošlonedjeljnoj sjednici Vlade, stekao se utisak – na insistiranje Raška Konjevića, predloženi zaključak ponovo izmijenjen – Vlada će se, ipak, obratiti tužilaštvu, ali bez navođenja imena potencijalno odgovornih.

Jedni kažu da je to urađeno zbog ubjeđenja da u spornom poslu nijesu presudile zle namjere (korupcija) nego neznanje. Drugi smatraju kako je u pitanju potreba da se potezima Vlade ne naruši mogućnost postizborne saradnje vladajućih partija (URA SNP) sa pokretom Evropa sad. Izvjesno je zato: kupili smo put u upitnom stanju bez osnovne dokumentacije, po paušalno utvrđenoj cijeni koju država nije isplatila u ugovorenom roku.

Da bude zanimljivije tako je, prije ugovorenog roka i na sudu, završen prvi javno-privatni aranžman te vrste u Crnoj Gori. A najavljuje se da bi po istom modelu (izgradi−koristi−predaj) mogla biti nastavljena gradnja auto-puta ka granici sa Srbijom. Pa, đe stignemo: do Boljara ili na sud.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo