Povežite se sa nama

MONITORING

Kako su glumili reformu pravosuđa

Objavljeno prije

na

Autonomno u odnosu na Državno tužilaštvo, do novembra 2014. će ustrojiti novo – sa resorom za organizovani kriminal, korupciju, terorizam i ratne zločine. Što fali sadašnjem Specijalnom tužilaštvu Đurđine Ivanović, zapravo, posebnom odjeljenju Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) sa kancelarijama u Podgorici i Bijelom Polju? O tome u Akcionom planu za Poglavlje 23 pravosuđe i temeljna prava, koji je Vlada 27. juna poslala Briselu, nema kritičkih osvrta.

Uzmemo li u obzir da će se, uz najavljenu „racionalizaciju” sudova, pristupiti i dubljim zahvatima u Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) – Vlada je usvojila i Izvještaj o potrebi izmjena i dopuna ZKP-a – možemo zaključiti da je naša slavna vlast u konspiraciji sa Briselom priznala, ne samo čedomorstvo postojećeg Specijalnog tužilaštva već ipso facto i reforme pravosuđa u cjelini.

Sve „promjene” u sektoru pravde i pravosuđa su se odigrale po Strategiji reforme za period 2007-2012. i Akcionom planu za implementaciju Vlade. Jedna od najvažnijih inovacija je trebala da bude novi ZKP, usvojen prije četiri godine, kojim su istrage iz sudova izmještene u tužilaštva.

Većim dijelom taj ZKP je na snazi od 26. avgusta 2009, s tim što se godinu kasnije primjenjuje u postupcima za organizovani kriminal, korupciju, terorizam i ratne zločine, dok su svi paragrafi aktivirani 1. septembra 2011. godine.

Da stvarno žele, i-ili da su sposobni da se bave svojim poslom, VDT tj. Specijalno tužilaštvo već imaju odriješene ruke da grade i u optužnice pretvore najkrupnije predmete. Na papiru, tužioci su glavni u pretkrivičnim postupcima sa ovlašćenjima da izdaju naloge Upravi policije (UP) i neposrednim rukovođenjem usmjeravaju rad policijaca u izviđaju; drugi državni organi su obavezni da im dostavljaju tražene informacije.

K tome, pošto je, navodno, tužilačka istraga iz novog ZKP-a „uvećala obim posla”, zaposleno je 35 novih tužilaca – specijalna tužiteljka je dobila pet zamjenika – plus novi administrativni perosnal. Tužioci su avanzovali značajno veći novac. Uzmimo primjer Đurđine Ivanović; prije smanjenja primjanja za javni sektor je imala platu 3.150 eura, plus godišnji prosjek od 1.800 za prekovremeni rad, pa 395 mjesečno u Tužilačkom savjetu i za dvije godine 2.000 eura u Nacionalnoj komisiji.

U jednom izvještaju VDT-a piše da su tužilaštvima „obezbijeđeni odgovarajući prostorno-tehnički uslovi za rad”. Dva viša i 13 osnovnih državnih tužilaštava, VDT i Specijalno tužilaštvo imaju ukupno 248 zaposlenih, a deklarisali su, zbog obaveza iz ZKP-a, potrebu za još 40 službenika i namještenika, itd.

Dakle, tužioci već posjeduju insigije da u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije u velikom stilu istražuju, hapse i optužuju – imaju zakonska ovlašćenja nad policijom i svim drugim državnim organima, upravama, službama i agencijama, zatim kadrove, novac, prostorije.

Međutim, re-zultati Specijalnog tužilaštva su porazni, čak i da povjerujemo statističkim po-dacima VDT-a za koje je i Ranka Čarapić kazala da „sasvim sigurno ne pokazuju stvarno stanje u ovoj oblasti kriminala”.

Od kada su 2011. tužioci preuzeli vođenje istraga, bilo je čak 52,38 odsto manje prijavljenih krivičnih djela sa elementima korupcije. Neznatan napredak je ostvaren u 2012, no radi se o relativno malom broju predmeta tzv. srednje korupcije, dok se statistika šminka predmetima sa trivijalnim podmićivanjima.

Ukupno tri izvještaja VDT-a, od stupanja na snagu odredbi ZKP-a o organizovanom kriminalu i korupciji, ne pominju da su tužioci naredili primjenu onih mjera tajnog nadzora koje policiji mogu odobriti i bez naloga sudstva, a to su: angažovanje prikrivenog saradnika, snimanje razgovora uz prethodno informisanje i saglasnost jednog od učesnika u razgovoru, simulirano davanje i primanje mita…

Policajci iz Jedinice za prikrivene isljednike UP-a, kako smo već objavili, hvataju zjale, pa su kao „učinak” za cijelu 2012. prijavili dvije inicijative – od kojih je jedna da im nadležni, po čijoj naredbi jedino i mogu djelovati, definišu što je zapravo njihov posao!

Zbog kompleksnog doku-mentovanja najtežih oblika organizovanog kriminala i korupcije, finansijske istrage su uži resor kombinovanog Zajedničkog istražnog tima (ZIT), sastavljenog od zaposlenih u Specijalnom tužilaštvu, zatim policajaca i carinika, te personala iz Poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca, takođe pod rukovodstvom Đurđine Ivanović. Novih finansijskih istraga ZIT-a finiširanih kroz optužnice u 2012. nije bilo, a one u predmetima Zavla i Auto-moto savez Budva iz 2011. nijesu okončane (vidi okvir).

Resorni ministar i vicepremijer Duško Marković, osim nekoliko baršunastih kritika plasiranih kroz medije, nije imao konkretne primjedbe na rad tužilaštva. U svim izvještajima VDT-a se naglašava da je nadzor nad radom tužilačke uprave, svih osnovnih i viših državnih tužilaštava, vršilo Ministarstvo pravde i „utvrdilo da nije bilo propusta u organizaciji rada”.

Od 2008. su u tužilaštvima vođena samo dva disciplinska postupka koja su okončana mjerom umanjenje zarade zamjenicima državnih tužilaca, dok je nedavno jedna tužiteljka suspendovana – nakon čega je dala ostavku…

Tužilaštvo nema Vrhovnog državnog tužioca, a ministar Marković je Tužilački savjet (TS) o razlozima za prestanak funkcije Ranki Čarapić službeno obavijestio doslovno posljednjeg dana isteka njenog manata – čime su podgrijane sumnje da je u VDT-u uvedeno programirano v.d. stanje. Nijesmo čuli ni pravni osnov po kojem je v.d. Veselin Vučković ujedno predsjednik TS-a?

Precizno saopštavamo činjenicu: Vrhovni državni tužilac (niti v.d. te funkcije) ne može biti ujedno i predsjednik TS-a, već samo član, po položaju. Naime, čl. 84. st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu, Službeni list CG, br. 39/11, na snagu stupio 12. avgusta 2011. glasi:

„Vrhovni državni tužilac ne može biti predsjednik Tužilačkog savjeta”.

No, haos u vrhu VDT-a je, na neki način, preslikano stanje iz sudstva, gdje je Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda izabrana davnog 19. decembra 2007. i jedini je nosilac javne funkcije bez vremenski ograničenog mandata.

Blagoslovom „korisne nejasnoće” iz čl. 127 Ustava, mogla bi doživotno ostati predsjednica i Vrhovnog suda i Sudskog savjeta.To se ne čini nemogućom misijom, jer je Duško Marković – a on je, između ostalog, član Sudskog savjeta – početkom 2012. kazao da Medenica „ostaje na funkciji do kraja mandata”!

U međuvremenu, Vlada je obećala Briselu novu Strategiju reforme pravosuđa za period 2013. do 2018. godine i Akcioni plan.

Pokušaj

Zajednički istražni tim djeluje iz prostorija od 110 kvadrata, adaptiranih i opremljenih i dijelom od onih 8,32 miliona dolara sa kojima je američka ambasada u Podgorici od oktobra 2008. do septembra 2012. finansirala podršku vladavini prava u Crnoj Gori.

U Sporazumu o sprovođenju zakona između Vlade Crne Gore i Vlade SAD, koji su vicepremijer i ministar pravde Duško Marković i ambasadorka Sju K. Braun potpisali 8. jula 2011, a produžen je amandmanom 31. avgusta 2012. do kraja ove godine, ustanovljena je kod VDT-a kancelarija američkog stalnog pravnog savjetnika (RLA) iz Ministarstva vanjskih poslova SAD.

Kao prvi paragraf ključnih oblasti pomoći, prema kojima je usmjeren program rada RLA, navedena je administracija specijalne tužiteljke „kako bi se u potpunosti utvrdile i započele djelotvorne aktivnosti ZIT-a, prve međuresorne istražne jedinice u Crnoj Gori koja radi na suzbijanju organizovanog kriminala i korupcije”.

U Sporazumu je konstatovano da je ZIT „formiran na održiv način i snabdjeven osobljem, sistemima, procedurama, smjernicama, prostorijama i opremom, i u stanju je da pokrene makar jednu dugoročnu visokoprofilnu istragu u vezi sa organizovanim kriminalom ili korupcijom u 2011”.

To se zaista i desilo, jer su krajem te godine podignute optužnice u predmetu Kalić. Ali, novih „visokoprofilnih” optužnica od tada nije bilo.

Američki RLA mogao je izbliza da skenira i dokumentuje kolaps istraga ZIT-a, te o činjenicama obavijesti ambasadorku Braun. Ona je 3. januara o.g. upozorila da dolazi pojačana kontrola vjerodostojnosti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. „Crna Gora ulazi u izazovan period gdje će pregovori sa EU postati intenzivniji; postojaće snažna provjera uspješnosti njenih reformi i postignuća na području vladavine prava”, rekla je.

U saopštenju za Vijesti 26. juna, Ambasada SAD se fokusirala na ZIT. Iznosi izvjesne pohvale – koje ne potkr epljuje – pa tvrdi: da ZIT „od crnogorske vlade nije dobio punu podršku neophodnu za uspješan rad”; članovi tima nemaju „u svojim matičnim institucijama pristupe bazama podataka, kako bi blagovremeno podržali tekuće istrage” a „od naročite važnosti su osude u dva slučaja visokog profila koji su trenutno u fazi ponovnog suđenja (Šarić i Zavala)”.

Predmet Kalić, takođe u statusu ponovljenog postupka, koji je 2011. bio odlučujući za prelaznu američku ocjenu uspješnosti primjene Sporazuma – ne pominje se.

Ne pominje se, što je važnije, rasplet afere sa privatizacijom Crnogorskog Telekoma. Američka vlada, koja posjeduje za podizanje optužnice pred ovdašnjim sudom ključni ugovor za isplatu „namijenjen sestri visokog vladinog funkcionera koja se bavi advokaturom”, uprkos zahtjevu za pravnu pomoć – još ga nije dostavila crnogorskoj strani.

To nas vraća na preispitivanje američke kritike Vlade oko ZIT-a. Inicijalnu ideju o ZIT-u su početkom 2010. razradili u to vrijeme vicepremijer za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku Svetozar Marović – na tom ga mjestu naslijedio upravo Duško Marković – i tadašnji američki ambasador Roderik Mur. Marović se u to vrijeme medijima hvalio da na ZIT-u radi „sa prijateljima iz SAD” (Vijesti, 15. maj 2010).

Kasnije se, preko Vikiliksa, doznalo da je Mur u povjerljivoj depeši Vašingtonu izvijestio da je „Marović navodno povezan sa 22 posebne kompanije” a da je „česta glasina” da se u Budvi ne može bez njegovog blagoslova sklopiti nijedan posao.

Svetozar Marović u Zavali nije optužen, američka ambasada zbog toga javno nije nikog kritikovala. U citiranom saopštenju sada traži osude.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo