Povežite se sa nama

MONITORING

Kula od laži

Objavljeno prije

na

I taj nam je kamen pao sa srca – premijer Milo Đukanović, kaže, neće podnijeti ostavku. Skoro pola života proveo je na vlasti i – malo mu je. Kažu da to biva tako. Nepogrešivo je mladi član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije znao da se do vlasti prečicom može ako se ručica da Slobodanu Miloševiću; znao je kad se ispod tog šinjela mora izaći; kad omrznuti kad zavoljeti šah, kad ugledati ,,realnost” na Kosovu… Samo sad neće da zna da prolazi.

Predsjednik SNP-a Srđan Milić pitao je Đukanovića na premijerskom satu je li tačna informacija da će 13. jula podnijeti ostavku na funkciju predsjednika Vlade. ,,Želio sam da odgovor na to pitanje ostane moja tajna do 13. jula. Međutim, neumitni procesi demokratizacije i nadasve izuzetna obaviještenost pojedinih političkih lidera u Crnoj Gori i pojedinih medija su tu moju nadu pretvorili u iluziju. Dakle, da vas onda ipak obavijestim – neću podnijeti ostavku i molim vas da o tome ne govorite nikome”, odgovorio je Đukanović. Njegovoj pastvi u parlamentu trebalo je parče sekunde da shvati kako je šef bio duhovit. I njima i njemu prirodnije je kad je bezobrazan i odbrusi da se nešto može okačiti ,,mačku na rep”.

Na pitanje zastupnice Pozitivne Azre Jasavić – da nema neke veze nesposobnost administracije, na koju se i sam žali, sa kadrovskom politikom oslikanom u aferi Snimak – Đukanović je smislio državnički odgovor: Ne, to je mjera ekonomskog i demokratskog razvoja Crne Gore. Neće biti. Svaka ptičica zna da je u DPS-ovoj mašineriji podobnost, a ne sposobnost glavna preporuka za državnu službu. Banalna je neistina da u Crnoj Gori nema boljih od onih koje je ustoličio Đukanović. Ako u Crnoj Gori nema, na primjer, boljih pravnika od predsjednice Vrhovnog suda, pravo, kao takvo, ovdje treba ukinuti.

Pohvalio se Đukanović u parlamentu i kako ga građani 23 godine poznaju i 23 godine mu daju povjerenje. On zna kako.

Protekle sedmice svečanim koktelom u parku ispred sjedišta Partije u Podgorici, obilježene su dvadeset dvije godine postojanja Demokratske partije socijalista Crne Gore. Zvanična partijska istorija kaže da je Prvi, osnivački, Kongres DPS-a održan u dva dijela – 20. oktobra 1990. i 22. juna 1991. godine. Krasila ih je vazda demokratija, ,,nakon ankete koja je sprovedena među članstvom” na drugom dijelu Kongresa Savez komunista Crne Gore preimenovan je u Demokratsku partiju socijalista. Ko je u to doba bio punoljetan zna: u prvoj epizodi ime partije nijesu promijenili zato što im je trebalo na izborima održanim između dva dijela Kongresa. Komunistička partija tada se u Crnoj Gori dobro kotirala. Procjena je bila dobra – osvojili su 83 od 125 mandata u Skupštini Crne Gore.

Početak devedesetih – u dvije tri riječi stane. ,,Raspala se SFRJ. Crna Gora je ipak uspjela da očuva unutrašnji mir. Demokratska partija socijalista se zalagala za opstanak druge Jugoslavije, makar dok se građani Crne Gore neposredno ne izjasne da li su za zajedničku državu ili ne. Na referendumu održanom 1992. godine, za opstanak zajedničke države izjasnilo se 95,65 dok je protiv bilo 8755 ili 3,14 odsto birača”. Bila je to izuzetna priredba, moglo se glasati po osamnaest puta, protivnici ideje da ,,Crna Gora ostane u Jugoslaviji sa onima koji to žele” proglašeni su ustašama. Zapakovali su nas u SRJ, poslali na Dubrovnik.

,,DPS se zalagala za mirno, u ustavnoj i demokratskoj proceduri, rješavanje jugoslovenske državne i političke krize. DPS je u ovom periodu uspjela da očuva mir, kao osnovnu pretpostavku razvoja i minimalnu socijalnu sigurnost građana”. Vikend ratnici su sijali smrt i silovali po Bosni, namirnice su se kupovale na tačkice. Ratko Mladić i Radovan Karadžić su, do posljednje granate u Bosni, bili strateški partneri naših vlasti.

Poslije su se razišli. Poraženi Momir Bulatović osnovao je SNP. Kasnije je potanko objasnio kako je Milo Đukanović, nakon veoma loše početne pozicije, nadjačao u partiji. Kupovinom i ucjenom već duboko korumpiranih partijskih saboraca.

U međuvremenu su se od velikosrpskih perjanica ispilili borci za nezavisnu Crnu Goru. ,,Ostvarili smo pobjedu koju smo čekali punih 88 godina, a koja je značila stvaranje nezavisne države Crne Gore”. Osvrćući se na svijetle partijske puteve Đukanović je primijetio: ,,Mukotrpno smo artikulisali svijest o važnosti očuvanja mira za nacionalne interese Crne Gore. Još mukotrpnije smo artikulisali politiku obnove državne nezavisnosti i potrebu da tu državnu nezavisnost obnovimo baš na takav način na kakav smo je obnovili”.

Sve i kad bi još 23 godine vladao, a neće, Đukanović i njegova partija ne mogu da zatru tragove mukotrpnog rada na stvaranju uslova za proizvodnju rata za mir. Potpirivanje srpskog nacionalizma i prodavanje laži da se napadom na Dubrovnik brani Jugoslavija koraci su kojima je prohodala Demokratska partija socijalista. Pod njihovom sigurnom rukom jeli smo korijenje i kukali zbog nepravednih i ničim zasluženih sankcija međunarodne zajednice. Kadrovi DPS-a vodili su policiju koja je poslala u smrt bosanske izbjeglice i mučila ratne zarobljenike u Morinju. Kadrovi DPS-a omogućavaju, evo dvije decenije da ratni zločini prođu bez kazne.

Pohvalio se vođa DPS-a i razvojem demokratije. ,,Danas kada čujete kritike, i iz naših redova i van naših redova, to nas ispunjava zadovoljstvom jer i to je dio našeg ostvarenja. Danas imamo državu kao kuću u kojoj je više nego dozvoljeno da se čuju najrazličitija mišljenja o sadržini i kvalitetu naše državne politike…” Neodvojiv dio tog ostvarenja je grob glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Visoki dometi te vrste slobode su šipke i šamari po glavama novinara, neprekidne i sve intenzivnije hajke na nepodobne novine. Nevladine organizacije fini su ukras za demokratiju. Čim pomenu korupciju, pretvaraju se u državne neprijatelje.

Đukanović je poručio da svi u Demokratskoj partiji socijalista mogu biti ponosni na ostvarenja partije između dva rođendana. ,,U tom periodu DPS je još jednom potvrdila snagu na parlamentarnim izborima. DPS je pobijedila na više lokalnih izbora. I u finalu, DPS je dala presudan pečat pobjedi Filipa Vujanovića na predsjedničkim izborima”. Još da nije tog đavoljeg Snimka kojim je dokumentovano sve ono što svako u Crnoj Gori decenijama zna – partijsko zapošljavanje, partijska socijalna pomoć, partijske nadoknade za štetu od elementarnih nepogoda, sistematsko otežavanje svih oblika života izvan DPS-a – magična su formula opstanka te partije na vlasti.

Profesor Milan Popović u izjavi za Monitor podsjeća da je DPS jedina partija od svih ostataka Komunističke partije Jugoslavije i jedina od svih partija iz jednopartijskih socijalističkih režima koja je samo uz promjenu imena ostala na vlasti svih ovih 22 godine. Po njegovim riječima, svaka objektivna analiza mora da istakne ,,ekstremnu adaptabilnost” te partije kao recept njene dugovječnosti. Ubilježili su prelaze sa socijalističke na ideologiju kapitalizma i to neoliberalnog, sa jugoslovenstva na velikosrpstvo i sada na pomalo agresivno crnogorstvo. Sve ono što DPS predstavlja kao mudrost i odgovor na izazove vremena, kao što su zasluge za nezavisnost nosi sa sobom ,,mračni faktor” ratnih zločina i zločina privatizacije. ,,Taj ‘mračni faktor’, upravo zato što nijesu doživjeli smjenu, bio je i ostao glavni faktor blokade u Crnoj Gori.

,,Afera Snimak i afera KAP iako su, nažalost, samo afere, a ne veliki procesi pred sudom brutalno očigledno pokazuju da su vrhovi DPS-a, a samim tim i vrhovi vlade u Crnoj Gori najopasnija zločinačka organizacija iz člana 401 Krivičnog zakona Crne Gore”.

Svečanom koktelu povodom Dana Partije, objavio je DPS, prisustvovali su članice i članovi organa Partije, predstavnici diplomatskog kora, koalicionih partnera, medija, predsjednici opština, prijatelji i partneri Partije. Na propratnim fotografijama cakle se, pored ostalih, predstavnik uspješne privrede Dragan Brković, humanista dr Miomir Mugoša i ravnopravni politički partner Ranko Krivokapić. Kao u bajci. Popločanoj krvlju i suzama.

Nikad slobode

Slavko Perović, lider Liberalnog saveza Crne Gore, 1997. u vrijeme rascjepa u DPS-u:

– Ako se na to minijaturno političko tlo, bez istinskih građanskih tradicija, nakalemi jedna despotska vlast, gotovo da nema nikakve šanse da se ona ikada makne. To je jedan od najbitnijih razloga našeg podozrenja prema g. Đukanoviću. Mi se plašimo da je on već zaokružio strukturu moći, koja će mu omogućiti ličnu vlast i sve što iz nje proizilazi, gotovo kao u Titovo vrijeme, bez ograničenja mandata. Već sada, od njegove vlade direktno zavisi 380.000 ljudi. Crna Gora ima oko 620.000 stanovnika. Neću da živim u društvu u kojem mi neko nešto daje, neku milostinju, mjerila se ona sa nekoliko stotina ili nekoliko miliona maraka. Želim da živim u društvu u kojem mogu da zaradim i da znam što je moje i da to što je moje bude zaštićeno pravnom normom. Upravo DPS je svih ovih godina sprečavao konsituisanje takvog ambijenta. Zbog mogućnosti apsolutne kontrole nad njima. Nekad je davao Tito, sad daje Milo, a slobode nikad.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo