Povežite se sa nama

MONITORING

Put gradi nas

Objavljeno prije

na

autoput

Vlada je odlučila da novi početak gradnja auto-puta Bar-Boljare povjeri Kinezima, pošto su prethodni pokušaji partnerstva sa jednim hrvatskim i jednim grčko-izraelskim konzorcijumom neslavno propali. Kineske kompanije CCCC i CNBS ponudile su da dionicu puta Smokovac-Mateševo izgrade za 809 miliona eura i Vlada je procijenila da je njihova ponuda bolja od dvije konkurentske mada je, kažu, makar jedna od njih bila jeftinija.

Ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović najavio je da bi gradnja auto-puta mogla otpočeti do kraja godine.

To bi podrazumijevalo da, u međuvremenu, Vlade iz Pekinga i Podgorice potpišu međudržavni sporazum koji bi, potom, išao na potvrdu pred crnogorski parlament. Tamo bi Vlada tražila saglasnost da se kod kineske EXIM banke zaduži za 700 miliona eura (na dvadeset godina, uz petogodišnji poček i godišnju kamatu od dva do četiri odsto). Ostatak od 120 miliona Vlada bi pribavila – nije rečeno kako i odakle – kao državno učešće za početak najveće investicije u crnogorskoj istoriji. Kada se obezbijedi novac, gradnja bi mogla da počne, pod uslovom da su pripremljena sva dokumenta za ovaj projekat i izvršena eksproprijacija na trasi autoputa. A to nije slučaj. Zapravo, u decenijama staroj priči o izgradnji tog puta još je mnogo nepoznanica, ali iskristalisala su se makar četiri razloga zbog kojih je taj projekat nesporan.

Bez kvalitetnih saobraćajnica nema kvalitetnih poslova u Luci Bar. Postojeća putna infrastruktura je jedan od ograničavajućih faktora razvoja crnogorskog turizma – i zimskog i ljetnjeg. Razvoj sjevernog dijela zemlje u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta veza sa Podgoricom i trenutno neuporedivo razvijenijim primorjem. Konačno, ta je saobraćajnica (uz Jadransko-jonsku brzu cestu ili auto-put) posljednja šansa da se Crna Gora poveže u mrežu putnih koridora na evropskom kopnu.

Problem je to što ni nepoznanica nije ništa manje. Vjerovatno najveća od njih glasi – šta graditi?

Uz verbalnu odlučnost da grade auto-put, crnogorske vlasti godinama unazad nijesu ponudile nijedan provjerljiv dokaz kojim bi opravdale odbijanje da umjesto auto-puta izgrade znatno jeftiniju brzu cestu.

Prvi tender za izvođača i finansijera auto-puta Bar-Boljare raspisan je na osnovu podataka po kojima je tom trasom, početkom 2008, svakodnevno prolazilo od pet do 8,3 hiljade vozila. Iz Vlade su bili spremni da priznaju kako ta ,,gustina saobraćaja” nije dovoljna da opravda gradnju auto-puta, ali su se pozivali na studije po kojima bi već 2017. tom dionicom prolazilo dovoljnih 14 hiljada vozila. Bez priliva saobraćaja koji bi uslijedio nakon što bi se prvi crnogorski aut-oput produžio, preko Beograda sve do Budimpešte. I dalje na sjever i zapad.

,,Studija izvodljivosti koju radi francuski Louis Berger neće pružiti prave pokazatelje vezane za izgradnju, jer je rađena sa friziranim podacima o brojanju saobraćaja, samo kako bi se opravdala politička očekivanja partija na vlasti”, tvrdili su saobraćajni stručnjaci bez partijske knjižice vladajuće koalicije. Ko je bio u pravu ostala je tajna, ali se zna da je prošlogodišnje istraživanje londonske kompaniji Skot Vilson pokazalo da dnevni broj prolazaka na trasi Bar–Boljari ne raste nego opada. A da cijena izgradnje raste.

Vlast, ipak, ne odustaje od priče o auto-putu iako su joj, navodno, i potencijalni finasijeri iz Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj ukazali na ekonomsku neodrživost tog projekta. Ima, doduše, nekih naznaka da bi u budućem razvoju priče o gradnji dionice Smokovac-Mateševo u igru mogla biti uvedena priča o gradnji ,,poluautoputa”, a potom i brza cesta kao finansijski mnogo prihvatljiviji projekat.

Tako stižemo do pitanja – ko će i kako da plati gradnju ovog puta?

O modelima finansiranja auto-puta priča se još od vremena kada je premijer Milo Đukanović sjekao crvene trake na tunelu Sozina i obećavao da će putarinom prikupljenom za prolazak kroz tunel Vlada finansirati gradnju auto-puta ka sjeveru. Uz istu priču prodat je 2005. godine i Telekom Crne Gore. Tada je najavljeno da će dobijenih 114 miliona takođe poslužiti za gradnju auto-puta. Kao što je i Trebjesa prodata 1997. da bi se dobijenim novcem rekonstruisala pruga Nikšić-Podgorica. Novac od privatizacije je potrošen ko zna gdje, a saobraćajna infrastruktura se obnavlja i gradi na kredit. Doduše, prethodni premijer Igor Lukšić je sredinom svog mandata pomenuo 100 miliona od Telekoma koji, na neznano kom mjestu, čekaju auto-put, ali tu priču nijesu za ozbiljno uzeli ni njegovi najveći obožavaoci.

Uglavnom, od 2008. do danas Crna Gora je prošla put od priča po kojima se međunarodni investitori jagme za koncesiju i pravo da svojim sredstvima izgrade ovu saobraćajnicu, do spoznaje da je kreditno zaduženje države praktično jedini način za finansiranje projekta iza kojeg stoji ova i ovakva vlast.

Podsjetimo se – početkom juna 2009. predstavnici crnogorske Vlade i hrvatskog konzorcijuma Konstruktor potpisali su ugovor o koncesiji za izgradnju auto-puta Bar-Boljari. Hrvati su izgradnju kompletnog auto-puta procijenili na 2,77 milijardi eura, od čega bi učešće države bilo 1,74 milijarde. Četiri mjeseca kasnije, 15. oktobra 2009. u selu Gornje Mrke proslavljen je ,,početak radova”. Radovi su trajali koliko i druženje političara iz regiona. Pet mjeseci kasnije ugovor sa Konstruktorom je raskinut, jer hrvatski konzorcijum nije uspio da pribavi validne bankarske garancije kojima bi pokrio dio preuzetih obaveza.

Ponuđači iz Hrvatske su tada tvrdili da je veliki problem bilo insistiranje crnogorskih vlasti da se prvo gradi tehnički i finansijski najzahtjevnija dionica (Smokovac- Mateševo), a ne ona od Bara do Podgorice koja bi za koncesionara bila najinteresantnija. Iz, za javnost, još uvijek nepoznatih razloga Vlada je do danas ostala pri stavu da je dionica duga 40 kilometra sa 13 tunela i 22 mosta i vijadukta, koja saobraćajno i ekonomski gledano iz nigdje vodi u ništa, apsolutni prioritet.

Nakon Hrvata, na red je došao grčko-izraelski konzorcijum Aktor-HCH. Vlada je u maju 2010. objavila da je prihvatila njihovu ponudu za izgradnju 63,5 kilometara puta po cijeni od 1,57 milijardi eura. Već tada su, uz brojne nepoznanice, u priču uvedene i donice poluautoputa (zbog smanjenja troškova, glasilo je objašnjenje). Sedam mjeseci kasnije saopšteno je da su pregovori prekinuti. Na red su došli Kinezi.

I dok se na nivou struke i visoke politike (ako se tom rangu nezasluženo pridoda podgorički predsjednik opštine Miomir Mugoša) i dalje vode rasprave o konačnoj trasi budućeg puta, crnogorska javnost traži precizan odgovor na pitanje da li će i kada početi gradnja puta.

Premijer Đukanović nema dilemu. Par dana prije zvanične odluke Vlade da posao povjeri Kinezima (u vrijeme dok je Miomir Mugoša po Kini već hvatao muštuluk) Đukanović je objasnio: ,,Najvažnije je da možemo očekivati u kratkom roku odluku Vlade i ulazak u sljedeću fazu – pripremu ugovorne baze, koja treba da nas dovede do početka fizičke realizacije…”

Ipak, teško da će ova Vlada dočekati početak gradnje puta koji će povezati jug i sjever Crne Gore. Ako se to i desi – teško da će Crna Gora pod njenom komandom dočekati kraj tog projekta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo