Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SU UNIŠTAVANE PLANTAŽE: Umjesto briketa „spalili“ milione

Objavljeno prije

na

Od vrednovanja ponuda potencijalnih investitora u fabriku briketa, do zaključenja ugovora o poravnanju sa firmom OMP, čelnici Plantaža su, kršeći procedure, propise i preporuke stručnjaka, radili na štetu firme koja im je povjerena. Zato su iz tog posla, umjesto zarade, izašli sa višemilionskom štetom

 

Prije više od tri mjeseca, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), privedeni su i pritvoreni nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža AD Veselin Vukotić (predsjednik borda 2006 – 2020.), Božo MihailovićDušan PerovićAnica HajdukovićĐorđije Rajković i Sead Šahmanović. Potom se, krajem avgusta, u pritvoru našla i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (njen mandat je trajao od 2008. do 2020.).

Iako su u međuvremenu pušteni iz pritvora svi oni se, izuzev Anice Hajduković, i dalje sumnjiče da su u slučaju briketi „zloupotrijebili položaj u privrednom poslovanju u pogledu raspolaganja tuđom (državnom) imovinom“ tako što nijesu obavljali svoju dužnost, odnosno, zato što su donosili nezakonite odluke na štetu državne kompanije kojom su upravljali. Time su, prema navodima iz istrage, pribavili protivpravnu imovinsku korist preduzeću OMP Engineering u ukupnom iznosu od 5,28 miliona eura.

U središtu istrage je partnerstvo Plantaža i kompanije OMP Engineering (u daljem tekstu OMP) u poslu izgradnje fabrike briketa od otpada dobijenog orezivanjem vinograda. Fabrika nikada nije proradila a Plantaže su umjesto očekivane dobiti pretrpjele višemilionski gubitak.

Plantaže su 17. novembra 2009. objavile javni poziv za prikupljanje pismenih ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Pored osnovnih, pred investitora su, tenderom, postavljeni i tzv. kumulativni uslovi: da posjeduje višegodišnje iskustvo u proizvodnji briketa (reference u realizaciji sličnih projekata), ima novac neophodan za realizaciju posla i da predoči dokaze o obezbijeđenom plasmanu gotovih proizvoda.

Četiri kompanije su dostavile ponudu. Komisija za otvaranje ponuda odbacila je ponudu italijanske Gestioni & Constructioni kao „nejasnu i uopštenu“ dok su ponude KLT Consult Hanover i Depureco S.P.A. odbijene kao „neinteresantne“.

Pregovori su započeti sa OMP-om, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company d.o.o Zenica (10 odsto vlasništva). OMP nije imala traženo iskustvo ali ni novac potreban za investicije. Umjesto toga je iz Prve banke stigla potvrda, izdata 3. decembra 2009, kojom se navodi da osnivači OMP kod te banke imaju deponovana sredstva dovoljna za finansiranje projekta.

Što se tiče tražanih garancija o plasmanu proizvodnje (briketa) iz buduće fabrike, istražitelji SDT-a navode: „OMP je dostavio pregled 10 stranica odštampanih sa interneta koji su navodno potencijalni kupci briketa koji nikada nijesu proizvedeni od strane OMP-a, kao i tri dopisa o navodnim namjerama za poslovnu saradnju sa preduzećima sa kojima OMP ni tada ni do danas nije imao poslovnu saradnju“.

Ove „sitnice“ nijesu omele zvaničnike Plantaža da uđu u pregovore o zajedničkom poslu. Za početak, naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP-u ima 10 odsto vlasništva. Prema toj analizi, posao je obećavao višedecenijski profit sa projektovanim prihodom od 1,7 – 2 miliona u prvih šest godina i povratom investicije (3,2 miliona) za četiri godine.

Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Ugovorom o osnivanju Plantaže su se obavezale da će godišnje obezbijedi minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozova orezina) po cijeni koja, predviđeno je, ne može biti manja od 20 eura po toni. Određena je lokacija, objekat je izgrađen, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju. Nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi.

U dokumentima tužilaštva u koje smo imali uvid, citira se „dopis bez broja i datuma“ koji je Petar Šćepanović, direktor Plant OMP upitio projektantu i dobavljaču opreme – Consulting Company Željka Cumbe. Šćepanović, nakon isporuke opreme i njene montaže, konstatuje da „nijedan od isporučenih djelova ne odgovara specifikaciji koja je ponuđena, a u pitanju je glavna oprema za proizvodnju briketa… Uz to, jedan dio opreme je polovan (repariran) iako je trebala biti isporučena nova oprema…“.

Iako ne radi, zbog neupotrebljive opreme, Plant OMP je kreditno zadužena za iznos veći od dva miliona eura. Umjesto da bude prerađena, prikupljena sirovina je propadala (šteta procijenjena na više od 750 hiljada eura) ili je prodavana firmi Briket d.o.o iz BiH, dok su u krugu neupotrebljive fabrike povremeno skladištene palete. Pokazaće se u nastavku priče – takođe na teret državne kompanije. A akcionari su se sve glasnije pitali zašto fabrika briketa, umjesto da donosi, nosi novac Plantaža (2015. je iznos od 941.000 eura dat kompaniji Plant OMP knjižen kao „kratkoročni finansijski plasmani“).

Menadžment Plantaža na sve to ne reaguje. Sve do novembra 2014. kada  OMP podnosi tužbu tražeći raskid ugovora o osnivanju Plant OMV, naknadu štete (dva miliona) i isplatu izgubljene dobiti (četiri miliona eura). Plantaže su, u februaru naredne godine, odgovorile protivtužbom.

Svoju  tužbu vlasnici OMP-a (Predrag Bošković je dva mjeseca ranije svoj osnivački ulog prodao Olegu Obradoviću) baziraju na Studiji Željka Cumba koja je urađena u martu 2014. Za razliku od prethodnih analiza, Cumba u toj Studiji zaključuje da ne postoji dovoljna količina bio mase za proizvodnju briketa i tople vode zbog čega bi, navodno, trebalo zamijeniti dio instaliranih postrojenja u fabrici. Potom bi, zaključuje autor, Plant OMP mogla da radi, ali uz znatno manji profi od ranije predviđenog.

Pravni zastupnici Plantaža, advokatska kacelarija Ane Đukanović, angažuje vještake koji negiraju navode suvlasnika OMP-a. Tako vještak poljoprivredne struke Rade Mijović, u aprilu 2018., utvrđuje da je deponovana količina sirovina za proizvodnju briketa (11,2 hiljade tona) „više nego dovoljna za proizvodnju“. Istovremeno, vještak mašinske struke Goran Delić konstatuje da fabrika ne može da proizvodi pošto je instalirana tehnologija za proizvodnju briketa od orezine loze „potpuno promašena“.

I pored toga, Verica Maraš u septembru 2019. formira Komisiju koja treba da predloži rješenje problema sa fabrikom briketa i pokreće inicijativu za zaključenje poravnanja sa OMP-om. Krajem novembra, dvanaest dana pošto je u Privrednom sudu održano posljednje ročište u sporu OMP – Plantaže, direktorka Obradovićeve kompanije Nataša Obradović predlaže (dopis br. 2/19) da u cilju okončanja sudskog spora Plantaže postanu 100 %  vlasnik Plant OMP-a, u zamjenu za 60.000 m2 zemljišta koje je u njenom vlasništvu u Donjim Kokotima.

Četiri dana po prijemu predloga iz OMP-a, Veselin Vukotić „u formi teza“ bordu dostavlja elaborat o potrebi poravnanja. Taj prijedlog  je usvojen početkom decembra 2019. Konačno, 19. decembra 2019, formirana Komisija na sastanku kome su prisustvovali Božo Mihajlović i Verica Maraš (istražitelji SDT-a tvrde da taj sastana nikada nije održan) donosi zaključak da je „nesumnjivo opravdano“ prihvatiti prijedlog OMP-a.

Sastavni dio tog izvještaja postaje računica prema kojoj se, zbog skladištanja paleta u krugu fabrike briketa, udio OMP- u fabrici uvećava za 113,5 hiljada eura, dok se udio Plantaža umanjuje za isti iznos. U najkraćem: nekome je palo na um da skladištenje paleta u krugu neupotrebljive fabrike treba platiti po redovnoj cijeni zakupa skladišnog prostora (4,5 eura mjesečno po skladišnom mjestu). Tako su, izračunato je, Plantaže uštedjele 227 hiljada eura na štetu Plant OMP-a. Potom je pola tog iznosa dodato na konto OMP-a, a pola skinuto sa procijenjene imovine Plantaža u zajedničkoj firmi. „Ovakvim obračunom i saldiranjem priznato je nepostojeće potraživanje OMP-a, a sa druge strane nepostojeći trošak na štetu Plantaža“, konstatuje se u prijavi kojom se trenutno bavi SDT.

Ni to nije bilo dovoljno, pa se većina u bordu, krajem decembra 2019, saglasila sa prijedlogom Miroslava Vukovića, tadašnjeg direktora pravnog sektora,  da prilikom utvrđivanja vrijednosti uloženih sredstava u opremu „ne treba vršiti revalorizacija uloga osnivača po sadašnjoj vrijednosti“. To znači da je prihvaćena nabavna cijena (neupotrebljive i dijelom polovne) opreme, umjesto da je ona umanjena makar za iznos amortizacije u periodu od nepunih 10 godina, čime bi troškovi Plantaža bili umanjeni za makar 50 odsto. Ovaj izvještaj nije potpisao Samo Jovićević, predstavnik Sosiete generale banke u bordu direktora.

Odbor direktora Plantaža, 13. marta 2020, nalaže da se zaključi vansudsko poravnanje sa OMP-om, tako što će im se ustupiti zemljište površine 37.000 m2 i isplatiti 350.000 eura. U SDT-u su izračunali da, po ovom sporazumu, ustupljeni kvadrat zemljišta vrijedi 28,3 eura, iako su procjenitelji Rade Mijović i Dragan Pavićević nekoliko mjeseci ranije, na zahtjev Plantaža,  utvrdili da je najniža cijena tog kvadrata 41,6 eura.

Pošto su zakasnile sa plaćanjem, Plantaže je, krajem prošle i početkom ove godine, novčani dio poravnanja koštao oko 380 hiljada zbog pripadajućih kamata. Novac je namiren prinudnom naplatom. A čim se Plantaže uknjiže kao jedini  vlasnik fabrike briketa, Oleg Obradović može pokrenuti postupak za naplatu više od milion eura koje je, za račun Plant OMP-a, garantovao kod Hipotekarne banke.

„Kompanija će iskoristiti svoje pravo i u krivičnim postupcima koji se vode protiv članova bivše uprave postaviti imovinsko-pravni zahtjev o naknadi štete ako optuženi budu osuđeni za krivična djela koja im se stavljaju na teret“, najavljeno je, u septembru iz Plantaža.

Zoran RADULOVIĆ                                                                 

Tekst je dio projekta DPNCG koji finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo