Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO URBANISTIČKA MAFIJA PLJAČKA OPŠTINE: Milovi prijatelji i Mugošini đaci zgrću milione

Objavljeno prije

na

Podgorica, Budva, Bar, Ulcinj… Beskrajni niz afera vezanih za (ne)plaćanje komunalnih naknada za uređenje građevinskog zemljišta nastavljen je u Tivtu.

Tamošnja opozicija i NVO aktivisti nekoliko godina unazad upozoravaju da je lokalna administracija pod vođstvom bivšeg predsjednika opštine Miodraga Kankaraša 2012. pogrešno obračunala komunalije za objekat Regent u ekskluzivnom stambeno-turističkom kompleksu Porto Montenegro i budžet SO Tivat zakinula za više od milion eura.

Najjednostavnije objašnjeno: nadležni – a do danas se ne znaju njihova imena i funkcije – prije četiri godine vrše obračun komunalnih naknada za Regent tako što objekat tretiraju kao hotel sa pet zvjezdica. To im daje mogućnost da kompaniju čiji je većinski vlasnik kanadski biznismen Piter Mank oslobode 80 odsto iznosa za uređenje građevinskog zemljišta. Taj novac, prema slovu zakona, služi opštini kako bi do novoizgrađenog objekta dovela put, vodu, struju, kanalizaciju…, a pomenuti popust odnosi se samo na luksuzne hotele.

Ubrzo se, međutim, ispostavilo da Regent dobrim dijelom nije hotel već stambena zgrada sa apartmanima namijenjenim tržištu. A takvi objekti, prema važećim propisima, ne mogu dobiti popust na plaćanje komunalnih naknada.

Negdje u isto vrijeme, lokalna uprava Tivta od Porto Montenegra zahtijeva plaćanje 350 hiljada eura na ime obračunatih komunalija za proširenje marine. Menadžeri i pravnici Mankove kompanije odbijaju da plate. Oni smatraju da je marina na kojoj se vežu jahte njihovih gostiju ,,objekat od opšteg interesa” za koji investitor nije dužan plaćati komunalne naknade. Ostalo je da se Ministarstvo održivog razvoja izjasni o tome može li marina u Porto Montenegru imati status ravan bolnicama, školama, pijacama. Ili profit Manka i njegovih (ne)poznatih partnera u Tivtu ima karakter posla od opšteg interesa.

Da skratimo priču. Par godina vladajuća koalicija koju u Tivtu predvodi DPS odbija prijedlog da se o spornom milionu razgovara u lokalnom parlamentu. Konačno, kada se za slučaj zainteresovalo i Državno tužilaštvo, nastaje obrt: sredinom maja ove godine Opština Tivat i Proto Montenegro potpisuju (na zahtijev dužnika) aneks Ugovora prema kome se Porto Montenegro obavezuje da za komunalne naknade za Regent, uz već plaćenih 446 hiljade eura, doplati još 1,07 miliona. U više rata, završno sa oktobrom naredne godine.

Jedni su ovaj aneks shvatili kao neoboriv dokaz tvrdnje da su prije četiri godine rađeni neki nezakoniti, koruptivni, poslovi. Drugi su, poput lokalnog DPS-a, iste podatke prihvatili kao potvrdu da je sve u najboljem redu.

Već viđeno. Da ne zamjere građani najmlađe opštine u Bokokotorskom zalivu, njihova priča o malverzacijama sa obračunom i plaćanjem komunalnih nakanada kasni dobrih 15-ak godina za, recimo, Podgoricom i Budvom.

„Šampion sa stvaranjem prijateljskih veza bio je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, ali i njemu jako bliski saradnici Vladan Vučelić i Miomir M. Mugoša”, kaže za Monitor poslanica DF i dugogodišnja odbornica u SO Podgorica Branka Bošnjak.

Sagovornica Monitora navodi kao primjer zloupotrebe službenog položaja kojom je Glavni grad oštećen za stotine hiljada eura, slučaj u kome su glavni akteri Vladan Vučelić, direktor JP Vodovod i tadašnji zamjenik Gradonačelnika i građevinsko preduzeće Fidija. „Kada je trebalo da se sklopi ugovor sa Fidijom za izgradnju stambeno poslovnog objekta u Zagoriču, koji je jednim dijelom planiran i na Vučelićevoj zemlji, na račun kompenzacije velikodušno je i uža i šira porodica Vučelić (on, supruga, nihova djeca, sestre itd.) dobila nekoliko stanova, garažnih mjesta te poslovnih prostora u novoizgrađenoj zgradi. Procjena zemljišta i postojećih objekata je rađena kao za prvu gradsku zonu”, prepričava Bošnjak prikupljenu dokumentaciju: „Kasnije, kada je trebalo platiti komunalije Glavnom gradu, privilegovani investitor podnosi zahtjev o prenormiranju zona. Skupština Podgorice, DPS većinom koju je obezbijedio Vučelić, odlučuje da ovaj objekat prebaci u drugu gradsku zonu, što znači da se komunalije za njega obračunavaju po jeftinijoj tarifi. Ipak, danas se stanovi u toj zgradi prodaju kao da se nalaze u prvoj zoni.”

„Ova vrsta prevare je ozakonjena”, zaključuje Bošnjak.

Jedan budvanski primjer. Podgorička kompanija Fab live, primarno registrovana za izradu aluminijumske bravarije, čiji je vlasnik Jovan Galjo Popović sagradila je na Slovenskoj plaži kompleks Tree Canne: tri solitera, jedan od 15 i dva od deset spratova, sa ukupno 275 apartmana različitih površina, te velikog poslovnog prostora i garaža na nekoliko nivoa. Stambeno naselje sagrađeno je na lokaciji koja je Prostornim planom Opštine rezervisana za gradnju hotela visoke kategorije. Pride, tokom izrade izmjena i dopuna plana, uz saglasnost tadašnjeg ministra održivog razvoja Predraga Sekulića kompleksu je dodato preko deset novih etaža. A Fab live je, po osnovu neplaćenih naknada za komunalije, Budvi dugovala između 6,5 i 8,5 miliona eura (podaci se razlikuju zavisno od izvora i vremena u kome je izvršen obračun).

Bivši predsjednik SO Budva Lazar Rađenović odlučio je da dug naplati zapljenom imovine – neprodatih stanova, poslovnih prostora i (što nije u skladu sa postojećim propisima) garažnih mjesta u kompleksu Tree Canne.

,,Tako je Fab live, zahvaljujući vlastima u Podgorici i Budvi, svoj dug od 6,5 miliona namirio sa 2.070 kvadrata izgrađenih stanova, lokala i garaža”, piše Monitor 2013. godine, pozivajući se na Vladinu Uredbu o namirenju poreskih potraživanja imovinom poreskog obveznika. ,,Vlasnik Fab Live zasigurno trlja ruke od zadovoljstva zbog više nego uspješne trampe u kojoj je prema procjeni budvanskih građevinskih preduzimača uštedio pet miliona eura. Kvadrati koje je državna komisija procijenila na 6,5 miliona eura, njega su koštali najviše 1,3 miliona”, stoji u istom tekstu.

Priča se tu ne završava. Prije desetak dana advokati Fab live-a pod­nijeli su tu­žbu Privred­nom su­du u Pod­go­ri­ci pro­tiv Op­šti­ne Bu­dva zahtijevajući na­dok­na­du šte­te od pre­ko pet miliona eura, pošto Budva dobijeni novac (nekretnine) nije iskoristila za komu­nal­no opre­manje lokacije na kojoj se nalaze Tree Ca­nne, či­me je, ka­ko tvr­de u tu­žbi, kom­pa­ni­ji na­ni­je­ta ozbilj­na ma­te­ri­jal­na šte­ta.

Gotovo identičnu priču imamo u Podgorici. Ljetos je, ponovo, objelodanjen podatak da je preduzeće Katel najveći dužnik Glavnog grada po pitanju neplaćenih komunalnih naknada. Kompanija u vlasništvu Petra Đurišića duguje više od 800 hiljada eura. Ali, njen vlasnik tvrdi da je ,,jedini raz­log za­što ta oba­ve­za ni­je is­pu­nje­na du­go­go­di­šnje ne­iz­vr­ša­va­nje oba­ve­za ko­je je Agen­ci­ja za izgradnju i razvoj Podgorice ima­la pre­ma pred­u­ze­ću Katel – u smi­slu opre­ma­nja lo­ka­ci­ja ko­mu­nal­nom infrastrukturom”. Đurišić tvrdi da je njegovo preduzeće tako pretrpjelo vi­še­mi­li­on­sku šte­tu.

Sve to znači da štete koje je proizvelo ovakvo poslovanje nijesu konačne. Dio njih će, kroz odštetne zahtjeve, tek dospjeti za naplatu.

,,MANS je do sada nebrojeno puta ukazivao na činjencu da mnoge opštine nezakonito troše sredstva koja se ubiraju po ovom osnovu, te da se taj novac ne investira u lokalnu infrastrukturu za šta je namijenjen, već da ide u tekuću potrošnju”, kaže za Monitor Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora NVO MANS.

,,U ovakvoj praksi prednjači Budva u kojoj se ujedno i najintenzivnije gradi. U ovoj opštini smo imali slučajeve kada su novcem od komunalija plaćani dugovi opštine ka trećim licima, a nerijetko je Opština sklapala ugovore o regulisanju komunalija gdje je investitor umjesto ukupnog iznosa koji treba da plati, za obavezu imao isplatu plata zaposlenima po specifikaciji nekog od opštinskih preduzeća…”, navodi Milovac, ,,Sa druge strane, nedostatak sredstava za investicije u infrastrukturu je kompezovan zaduživanjem opštine, što su na kraju po mnogo većoj cijeni ipak plaćali građani”.

Naš sagovornik ukazuje i na problem koji su, pri naplati zakonom propisanih komunalija, donijele mjere podsticaja ulaganja u izgradnju turističkih kapaciteta. ,,Iako se ovakva odluka može činiti opravdana na dugi rok, investitori su tu situaciju koristili i pod izgovorom izgradnje takozvanih kondo-hotela i rezidencijalno-turističkih kompleksa, zapravo stanova za tržište. Kako su bili oslobođeni plaćanja komunalija, ta razlika je išla direktno u njihove džepove”, objašnjava Milovac, ,,To je za posljedicu imalo ogromnu ekspanziju gradnje uz samu obalu, što je dodatno opteretilo lokalnu komunalnu infrastrukturu”.

Ovu tezu nije teško potkrijepiti primjerima.

Objelodanjeno je da je dug koji opština Ulcinj potražuje na ime nenaplaćenih poreza i komunalija (više od šest miliona eura) tek malo manji od realizovanog budžeta za prošlu godinu.

Ili barski slučaj. Tamo je bivši gradonačelnik Žarko Pavićević napravio više antologijskih urbanističkih poslova, svaki – po pravilu – na štetu SO. Možda je najslikovitiji primjer njegovog vođenja grada prodaja opštinskog placa na kome je bila dozvoljena gradnja 21.000 m2 stambeno-poslovnog prostora. Nakon što je parcelu kupio Aco Đukanović dozvoljeni gabariti povećani su za tri puta – na 66 hiljada kvadrata. Za iste pare.

,,Ogroman potencijal za naplatu komunalija i dalje postoji u velikom broju nelegalno podignutih objekata za koje nikada nisu plaćene komunalije”, navodi Milovac, ,,Rješavanje tog problema će zahtijevati političku volju koja za sada ne postoji”.

I Branka Bošnjak smatra da bi Vrhovno državno tužilaštvo trebalo da se pozabavi firmama (i njihovim političkim mentorima) koje su ,,mešetarenjem sa zonama, aneksima, kompenzacijama, naknadnim radovima ili na neki drugi način profitirali na račun građana”.

Slična upozorenja i zahtjevi su, po pravilu, do sada bila samo pucanj u prazno. Ali, ko zna.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo