MONITORING
Kamionom na Šarićevog partnera
Objavljeno prije
16 godinana
Objavio:
Monitor online
Kada na rastojanju od 600 kilometara za manje od 24 sata dvije osobe izgube život zato što mogu da budu dovedene u vezu sa odbjeglim narko bosom je li to razlog za sumnju kriminalističkih službi ili paranoju po medijima? Pokazaće naredni dani.U saobraćajnoj nesreći kod Feketića na sjeverozapadu Vojvodine, nešto poslije ponoći u nedjelju, stradala su trojica srpskih žandarma koji su bili u obezbjeđenju Mileta Jerkovića, poslovnog partnera kontroverznog pljevaljskog biznismena Darka Šarića. Nepunih 12 sati kasnije u Kotoru je teško ranjen Dragan Dudić Fric, blizak prijatelj Darka Šarića, za kojim su srpske vlasti raspisale potjernicu zbog optužbe za šverc preko 2,4 tone kokaina tokom 2009. U nedjelju uveče Dudić je preminuo u podgoričkom Kliničkom centru.
SUMNJIVA SAOBRAĆAJNA NESREĆA: Kamion kojim je upravljao Mihajlo Radošević (64) iz Tomislavaca pored Bačke Topole učestvovao je u udesu u kome je poginuo žandarm Zoran Šuković, a njegove kolege Ivan Mihajlović i Rajko Vulin teško su povrijeđene. Policajci su bili u jednom od tri vozila iz kolone u kojoj se sa svadbe vraćao svat Jerković, za koga štampa piše da je svjedok saradnik u slučaju odbjeglog Šarića.
U razgovoru za Večernje novosti Radošević je kazao da nije zaspao za volanom i da je bio priseban i sposoban za vožnju. Kazao je i da nije znao da je u koloni Mile Jerković, koga inače poznaje još od 1980-tih.
Interesantno je i da je Radošević u izjavi za Blic kazao kako je i on sa suprugom trebalo da bude na svadbi na kojoj je bio Jerković, pošto je ona priređena u njegovom komšiluku.
Srpski ministar policije Ivica Dačić rekao je u ponedjeljak da se još istražuju okolnosti pod kojima je poginuo žandarm Šuković: ,,Imajući u vidu neka ranija iskustva, želimo da damo jasan odgovor da li je u pitanju saobraćajna nesreća ili možda ovaj slučaj ima elemenata krivičnog dela koji ima određenu namjenu.”
U Srbiji su 3. oktobra 1999. pripadnici Državne bezbjednosti kamionom punim pijeska pokušali da ubiju predsjednika Srpskog pokrata obnove Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali i tada su poginula četvorica funkcionera SPO. Za taj zločin su na po 40 godina robije osuđeni nekadašnji vođa Crvenih beretki Milorad Ulemek Legija i tadašnji šef Državne bezbjednosti Rade Marković.
Član „zemunskog klana” Dejan Milenković je 21. februara 2003. kamionom na autoputu kod beogradskog sportskog centra Arena pokušao da prepriječi put koloni premijera Zorana Đinđića. Đinđić je tri nedjelje kasnije ubijen na ulazu u vladu Srbije, a u procesu njegovim ubicama Milenković Bagzi je bio zaštićeni svjedok.
SVJEDOK ŠARIĆEVOG POSLOVANJA U VOJVODINI: Večernje novosti pišu da je Jerković dobio obezbijeđenje u februaru, kada je policiji prvi ispričao i predočio dokumentaciju o Šarićevom poslovanju u Vojvodini i kupovini preduzeća. Mediji su tada pisali da je Jerković za Šarića kupovao zemlju u Vojvodini.
Poslije informativnog razgovora u policiji 8. februara, Jerković je u početku, saznaju beogradski mediji, dobijao prijetnje, a bilo ih je i kasnije. Zato se u ,,konvoju” ispred i iza njegovog crnog džipa kretalo po jedno policijsko vozilo. Pod prismotrom šestorice žandarma je 24 sata. Jerković se „tretira kao ozbiljno ugroženo bezbjednosno lice”, naveo je izvor iz policije.
Jerković je, u nekoliko intervjua datih u to vrijeme, kazao da neće biti zaštićeni svjedok protiv Šarića, jer nema nikakve veze sa njim; da je od 2008. do kraja 2009. kod Šarića u Sremskoj Kamenici bio tri-četiri puta; da je smatrao pljevaljsku braću biznismenima i da im je nudio na prodaju neka svoja preduzeća, ali im cijena nije odgovarala…
Sada se beogradski mediji pitaju da li je Darko Šarić počeo da uklanja nezgodne svjedoke?
,,Ima dosta čudnih stvari u ovoj nesreći. Moramo da utvrdimo ko sat i po poslije ponoći na početku leta vozi kamion pun drva. Vidjećemo gdje su ta drva isječena, ko je naručio drva u junu,” navode u policiji.
MAFIJA HVALI ŠARIĆEV KOKAIN: Uporedo sa ovim događajem, Darko Šarić dobija zapaženo mjesto u medijima i povodom istrage u Sloveniji u okviru opsežne međunarodne akcije “Balkanski ratnik” protiv narko-mafije, na čijem je čelu bio Šarić. Policija je došla do čvrstih dokaza da je ovaj Pljevljak bio narkobos i u centru prebogate sjeverne Italije – Milanu!
Prema izvorima u Ljubljani, beogradske Večernje novosti pišu da je policija u saradnji sa Odjeljenjem za borbu protiv organizovanog kriminala Vrhovnog tužilaštva Slovenije, na 119 stranica podnijela krivičnu prijavu sa podacima o djelovanju grupe Darka Šarića u ovom dijelu Evrope. Odatle proizlazi da je Šarić odavno bio “kapo” za narkomanske poslove u Milanu i da je zajedno sa svojm saučesnicima bio u dobrim odnosima sa italijanskom mafijom.
Italijani smatraju da je Šarićev kokain najčistiji i najkvalitetniji na tržištu, zbog čega su bili njegovi česti kupci. Italijanskoj mafiji takođe se sviđalo i kako grupa sa Balkana pakuje kokain, a posebno kilogramski paketi u balonima.
Do imena Darka Šarića italijanska policija došla je tokom akcije Loptice, kad je uhapšen Dragan Gaćeša i kad je zapljenjeno 146 kilograma kokaina. Naime, krajem 2008. policiju Ljubljane kolege iz Milana obavijestile da su počeli akciju pod šifrom Loptica i da se pod istragom našla međunarodna kriminalna grupa u Italiji, a da su njeni članovi državljani nekadašnje SFRJ.
U izvještaju je navedeno da se na sjeveru Italije nalazi nekoliko lokacija gdje banda skladišti kokain, a prema informacijama policije narkotici stižu i u nekoliko italijanskih luka. Ipak, glavni centar kojim vlada grupa Darka Šarića je Milano. Dobar deo poslova u Italiji Šarić je organizovao preko ,,slovenačkog kraka” klana čijih je 17 članova prošle nedjelje našlo iza rešetaka, među kojima i ,,šef” Pljevljak Dragan Tošić.
Zadatak grupe bio je i da putuje u Južnu Ameriku, gdje su ugovarali i plaćali kokain, a potom ga prekookeanskim brodovima dopremali do Obale Slonovače, a zatim do luke Kopar. Tu je prepakivan i dalje distribuiran u Italiju i druge zemlje zapadne Evrope. Kokain se skladištio po stanovima na sjeveru Italije.
OPERACIJA ŠAH MAT: U stanu nedaleko od Pize 19. januara 2009. otkriveno je oko 230 kilograma kokaina. Tada su uhapšena trojica Šarićevih saradnika.
Nedelju dana kasnije u Milanu, Rimu i Riminiju izvršena je operacija Šah mat, koja je rezultirala hapšenjem 30 osoba, među kojima su bili Italijani, Srbi, Crnogorci, Albanci i jedan Kolumbijac. Italijanske vlasti tada su objavile da iza najnovije zaplijene stoji Darko Šarić, kao i to da se u Srbiji nalazi jedna od logističkih baza za dilovanje. Došlo se do podataka da su narkotici dopremljeni brodom iz Južne Amerike, a pronađeni su u jednoj vili u Toskani, sakriveni u dječje balone.
Blic tvrdi da će bliski saradnici Darka Šarića, za koje se pretpostavlja da su bili zaduženi za distribuciju kokaina u zemljama EU, uskoro biti uhapšeni u jednoj državi u zapadnoj Evropi. Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal u Srbiji podiglo je optužnicu protiv Darka Šarića (40) i još 19 osoba tereteći ih za krijumčarenje 2.174 kilograma kokaina iz Južne Amerike oktobra prošle godine i za švercovanje 235 kilograma kokaina januara 2009. kroz Italiju.
Protiv članova Šarićeve grupe u Srbiji se vodi istraga i za pranje novca i njome je obuhvaćeno 12 osoba, od kojih se sedmoro nalazi u pritvoru.
Od optuženih u Srbiji za krijumčarenje kokaina osim Darka Šarića u bjekstvu su još Goran Soković, optužen kao jedan od organizatora, Boško Nedić, Nenad Novaković, Draško Vuković, Darko Tošić i Marko Pandrc.
NARKO KARTEL SPREMA PROTIVUDAR: Blic piše da je širenje akcije Balkanski ratnik i na zemlje EU poslije hapšenja u Sloveniji izazvalo dodatno uznemirenje među pripadnicima klana Šarića koji su još na slobodi. Jer, sada je očigledno da se istraga širi na pripadnike klana koji do sada nisu bili obuhvaćeni postupcima u Srbiji, Urugvaju, Argentini. Osim istrage za krijumčarenje kokaina u zapadnoevropskim zemljama vode se paralelno i finansijske istrage, što takođe pogađa pripadnike narko-klana, navode mediji. Oni prenose da je na nedavnom sastanku predstavnika službi bezbjednosti, održanom u Italiji, o akciji Balkanski ratnik uperenoj protiv klana Šarića, zaključeno da ova grupa sprema protivudar, jer joj se znatno sužava prostor i blokiraju finansijski izvori.
,,Zaključci su da će Šarić sa svojim saradnicima pokušati preko medija pokretanje kampanja kompromitovanja ljudi koji vode istragu. Drugo je politička destabilizacija i treće fizička likvidacija osoba koje učestvuju u akciji Balkanski ratnik”.
Na pomenutom sastanku predstavnika bezbjednosnih službi zaključeno je da za protivudar narko-kartel ima dosta gotovog novca koji potiče direktno sa ulice od prodaje droge. No, problem je što je novac uglavnom u apoenima od 10 i 20 eura, tako da je teško transportovati veće količine i njime manipulisati.
Stanaj i Cane povezani sa Šarićem?
Mileta Jerković je 9. februara priveden u policiju, ali je poslije saslušanja i „pokazane volje za saradnjom”, pušten, objavio je beogradski Press. Navodno su njegove informacije veoma značajne za istragu o pranju novca koja se vodi protiv Šarića.
,,Štrbac, Jerković i još nekoliko ljudi sumnjiče se da su kupovali zemlju za Šarića. Preko njih bi trebalo da bude povezan i Antun Stanaj, duvanski bos koji je već tri godine u zatvoru, a zatim i Stanko Subotić Cane, koji je takođe pod istragom zbog sumnje da je prao novac za Šariće.
Optužnica se očekuje do avgusta i sigurno je da je Jerković mnogima trn u oku, naveli su sagovornici Pressa bliski istrazi.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
Objavljeno prije
6 danana
24 Januara, 2026
Pročitali ili ne 4.997 stranica vladinih predloga, na Skupštinskom sajtu stoji da će poslanici 2. februara početi rad u 11 a završiti u 12 sati. Za to vrijeme treba da odluče o 37 zakona
Nije poslanicima lako. Predloge 49 zakona, koji sadrže 5.262 stranice teksta, treba da pročitaju da bi se spremili za vanrednu sjednicu Skupštine Crne Gore koja je zakazana za 2. februar.Samo Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sanaciji investicionih društava ima 829 stranica, a dostavljen je Skupštini 15. januara ove godine. Izvjesnije je da će predloženi zakoni biti izglasani, nego pročitani.
Vlada Milojka Spajića uputila je 16. januara zahtjev predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću na usvajanje 37 predloga zakona. Predlozi, njih 21, upućeni su Skupštini uglavnom krajem decembra, 14 predloga zakona dostavljeno je tokom ovog mjeseca, a većina 15. januara. Jedan predlog zakona je iz novembra, a Predlog zakona o ANB-uje Skupštini dostavljen 23. jula prošle godine, pa su za njega poslanici imali kad da se spreme.
Pročitali ili ne 4.997 stranica vladinih predloga, na Skupštinskom sajtu stoji da će poslanici 2. februara na sjednici Prvog vanrednog zasijedanja Skupštine Crne Gore u 2026.početi rad u 11, a završiti u 12 sati. Nakon toga ih od 12 do 16 sati, očekuje lakši dio posla, usvajanje predloga 12 uglavnom izmjena i dopuna zakona, samo 265 stranica teksta.
Doduše, poslanici su u formi. Samo 27. decembra, na Četvrtoj sjednici Drugog redovnog (jesenjeg) zasjedanja u 2025. godini, usvojili su 26 zakona, među kojima i Zakon o budžetu Crne Gore za 2026. godinu.
Rekordnim učinkom Skupštine, ove sedmice, pohvalio se potpredsjednik parlamenta Boris Pejović. Saopštio je da je Skupština tokom 2025. godine usvojila 201 zakon, što je dvostruko više u odnosu na prosjek u posljednjih deset godina!
,,Ukupan broj usvojenih zakona varirao je od 46 u 2020. godini, kao najslabijeg rezultata u posmatranom periodu, do 134 zakona u 2017. godini, koja je do sada važila za najproduktivniju godinu u zakonodavnom smislu. U tom kontekstu, podaci za 2025. godinu potvrđuju da je riječ o dvostruko većem obimu zakonodavnog rada u odnosu na desetogodišnji prosjek”, kazao je Pejović.
Takvu dinamiku najavio je i premijer Spajić koji je početkom decembra izjavio da će se tokom tog mjeseca u Skupštini naći preko 100 zakona i da su uglavnom prošli analize EU, kao i javne rasprave.
Da nije baš tako, potvrdili su i poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad. ,,Osnovne tekstove zakona su zajedno sa savjetnicima kroz evropske fondove i kroz evropske projekte uglavnom radili ljudi iz ministarstva”, kazao je za TV Vijesti poslanik Jovan Subotić (Pokret Evropa sad, Novska lista).
Mediji su izvjestili da su najmanje 20 zakona, od 100 koje je parlament razmatrao do kraja prošle godine, formalno predložili poslanici većine, iako priznaju da ih je pisala Vlada. U opoziciji i dijelu nevladinog sektora ocjenjuju da je takva praksa neprihvatljiva jer Vlada zaobilazi redovne procedure, a poslanici umjesto kontrole postaju produžena ruka izvršne vlasti, maltene ne čitajući šta predlažu.
,,Za nas je to izrazito zabrinjavajuća pojava zbog toga što se ona više i ne krije, sama i Vlada i poslanici koji u tome učestvuju ne kriju činjenicu da rade po diktatu Vlade, odnosno da su predali tekst koji je pripremila Vlada”, kazao je za TV Vijesti Marko Sošić iz nevladine organizacije (NVO) Institut alternativa.
U analizi koju je prošle godine uradio Institut alternativa navodi se da je u 2024. godini, u skupštinsku proceduru predato156 prijedloga zakona. Poslanici su bili aktivni i prethodne godine u predlaganju zakona. Od 46 zakona koje su podnijeli, njih 20 je usvojeno. S druge strane, od 110 prijedloga Vlade, usvojena su 72. U analizi za 2024. navodi se i da kada je to obaveza Vlade, izostaje javna rasprava za zakonske prijedloge – od 110 zakonskih prijedloga Vlade, čak 67 njih nije prošlo javnu raspravu.
Iz vladajuće većine žurbu pravdaju EU obavezama. ,,Više od 120 zakona bilo je direktno vezano za EU agendu, a rezultat takvog zakonodavnog tempa je zatvaranje brojnih pregovaračkih poglavlja, od čega i formalno šest pregovaračkih poglavlja samo u protekloj godini”, navodi se u saopštenju potpredsjednika Skupštine Pejovića. On tvrdi i da je vanredna sjednica zakazana 2. februara sa ciljem usvajanja novog seta zakona sa EU agende, odnosno zakona usklađenih sa pravnom tekovinom Evropske unije. Provuče se i nešto mimo EU agende, kao što je Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.
U decembru se čekalo mišljenje Brisela na više od 70 zakona. Evropska i Venecijanska komisija u kontinuitetu upozoravaju da brzina ne smije ići na štetu kvaliteta zakonodavstva. Predviđeno je da Evropska komisija prati i ocjenjuje kvalitet i uticaj donešenih zakona na reforme, posebno u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije.
No i u relaksiranijim vremenima nije išlo baš sve po predviđanjima. Po podacima hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova, od 2001. do ulaska u EU 2013. Hrvatski sabor je usvojio preko 500 zakona i preko hiljadu podzakonskih akata radi usklađivanja sa pravnim okvirom EU.
Slična iskustva imala su prije Hrvatske, Bugarska i Rumunija. Na kraju pristupnog perioda, naročito tokom 2005-2006., parlamenti u ove dvije zemlje usvajali su pakete od desetine zakona odjednom, u svega nekoliko dana. Evropska komisija je konstatovala da je prebrzo usvajanje često dovodilo do slabe primjene novih zakona, lošeg nadzora i nedovoljne pripremljenosti administrativnog aparata.
Da se poslanicima (ne)čitanje onoga što usvajaju isplati, pokazala je nedavna analiza Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz koje saznajemo da se od 2021. do 2026. godine bilježi neprekidan rast izdvajanja iz Budžeta za Skupštinu.
U 2021. godini iznosio je 8.777.429 eura, da bi već 2022. porastao na 9.995.499 eura, odnosno za 13,9 odsto. Već u 2023. godini dostiže 10.953.232 eura, a 2024. godine 11.390.643 eura.
Najveći skok zabilježen je 2025. godine sa 14.493.506 eura ili 27,2 odsto više nego godinu ranije. S obzirom na rekordni broj usvojenih zakona, u Skupštini se mogu braniti da su učinkom zaslužili ovo povećanje.
I za ovu godinu je planirano novo povećanje na 15.627.901 eura, što je 7,8 odsto više u odnosu na prethodnu godinu. Sve ukupno, budžet Skupštine se za pet godina od promjene vlasti povećao za 78 odsto!
A posla će još biti. Nacrt programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji za period 2026 –2027 predviđa donošenje 564 akta, od čega 490 u ovoj godini, dok su 122 obaveze direktno vezane za ispunjavanje mjerila i zatvaranje pregovaračkih poglavlja, saopštilo je Ministarstvo evropskih poslova (MEP).
INSTITUT ALTERNATIVA
Premijerovo ignorisanje Skupštine
Iz Instituta alternativa saopštili su da za nešto više od dvije godine rada Vlade Milojka Spajića, premijer se u skupštinskom plenumu pojavio svega jedanaest od predviđenih 18 puta (61 odsto).
“Uprkos tome što se, shodno utvrđenoj praksi, premijerski sat održava jednom mjesečno u toku redovnog zasijedanja Skupštine, Spajić je tokom 2025. godine na pitanja poslanika i poslanica odgovarao svega pet od predviđenih osam puta”, navodi se u njihovom saopštenju.
Vlada lidera Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića formirana je 31. oktobra 2023. godine.
,,U pomenutom periodu, Spajić je umjesto 18 na poslanička pitanja odgovarao svega jedanaest puta. Čak pet sjednica premijerskog sata je u posljednje dvije godine odlagano jednom ili više puta, a tokom 2025. održano je tek pet od predviđenih osam sjednica posvećenih premijerskom satu”, kažu iz Instituta alternativa.
Prema njihovoj ocjeni, od početka rada 44. Vlade Milojka Spajića ovaj kontrolni mehanizam Skupštine je na više načina obesmišljavan – dominantno na način što su sjednice premijerskog sata odlagane i otkazivane uprkos već zakazanim termina.
Kako su naveli, nešto drugačiji odnos prema parlamentu Spajić je pokazao u toku Jesenjeg zasijedanja – u oktobru, novembru i decembru 2025. godine održana je po jedna sjednica posvećena premijerskom satu, bez prethodnih sporenja i odlaganja.
,,Ipak, nepredvidivost premijerovog odazivanja i postavljanje uslova pod kojim će odgovarati na pitanja direktno utiču na (ne)stabilnost u radu parlamenta, ali i direktno obesmišljava institut premijerskog sata, čija je glavna funkcija nadzor nad izvršnom vlašću”, zaključuju iz Instituta alternativa.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Na najnovijoj listi 100 najbogatijih regiona beogradskog Nedeljnika i dalje su Ivan Ubović, Dragan Bokan, Komnen Laković i Risto Drekalović. U odnosu na prethodnu godinu, nedostaju Aco Đukanović, Veselin Pejović i porodica Franca. Zvaničnim listama, istovremeno, hronično nedostaju neka moćna ovdašnja imena. Njihova metodologija ne vidi tajne račune
Beogradski Nedeljnik objavio je novu listu stotinu najbogatijih u regionu. U odnosu na prošlogodišnju, broj ovdašnjih milijunaša smanjio se. Prošle godine na listi ih je bilo sedam, sada su ostala četvorica.
Prema Nedeljniku, najbogatiji Crnogorac i dalje je Ivan Ubović, zvanični vlasnik kompanije Bemax. Njegovo, odnosno bogatstvo firme, procjenjuje se na 430.916.634 eura, što je mladog Ubovića postavilo na 70. mjesto najbogatijih u regionu. Prošle godine bogatstvo Ubovića je prema ovoj listi bilo veće. Procijenjeno je tada na preko 482 miliona, zbog čega se našao na 52. mjestu.
Najbogatiji Crnogorac ima drugačiju priču od mnogih regionalnih bogataša. Krajnje neobičan put do milionera. Do prije par godina bio je tek student. Onda je kupio jednu od najmoćnijih građevinskih kompanija u Crnoj Gori i preko noći postao milioner. Kako, ne zna ni njegov otac, Ranko Ubović, nedavno uhapšen zbog sumnje da je prao novac za vođu kavačkog klana Radoja Zvicera.
Tokom saslušanja u tužilaštvu krajem prošle godine, Ranko Ubović, koji se smatra stvarnim vlasnikom Bemaxa, negirao je da je kompanija njegova i kazao da ne zna odakle njegovom sinu, tek svršenom studentu, novac da je kupi. Objasnio je da ga to nije pitao jer „nije želio da se u to petlja“. Samo mu je , kazao je, preporučio da kupi Bemax, i bio mu pri ruci.
Ivan Ubović je u julu 2022. kupio Bemax od Veselina Kovačevića, tadašnjeg zvaničnog vlasnika kompanije. I Kovčević je nedavno uhapšen.
Mladi Ubović je od Kovčevića kupio Bemax za 750 hiljada eura, što je manje od jedan odsto tadašnje vrijednosti firme iskazane u zvaničnim izvještajima. Kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital je bio procijenjen na 142 miliona, a na računu je bila i neraspoređena dobit iz ranijih godina od 141 milion eura. Dobar roditeljski savjet zlata vrijedi.
Na Nedeljnikovoj listi najbogatijih i ove godine je kompanija Voli, odnosno njen vlasnik Dragan Bokan, sa bogatstvom procijenjenim na 421.114.020 eura. Prošle godine Bokanovo bogatstvo, odnosno vrijednost Volija, procijenjeno je na 413 miliona. Za razliku od Ubovića i Bemaxa, u međuvremeno je poraslo. Bokan se na ovogodišnjoj listi našao tik iza Ubovića, na 71. mjestu.
Među najbogatijima regiona opet je i vlasnik Hard Discount Lakovića, Komnen Laković, na 91. mjestu, sa bogatstvom procijenjenim na 311.427.170 eura. I vrijednost Lakovićevog lanca porasla je, pošto je prošle godine procijenjena na 234 miliona eura. Konačno, tu je i vlasnik kompanije KIPS Risto Drekalović, sa bogatstvom od 297.927.624 eura, koje ga je dovelo na 94. mjesto ovogodišnje liste. I ono je uvećano. Prošle godine vrijednost KIPS-a procijenjena je na 260 miliona.
Listi, u odnosu na prošlogodišnju, nedostaju tri domaće kompanije, odnosno bogataša: Aco Đukanović, Veselin Pejović i porodica Franca. Pejović se tada kao vlasnik Uniproma našao na 81. mjestu, Đukanović sa Invest novom i Prvom bankom na 84. mjestu), a Franca i njihov Mesopromet, na 100-tom mjestu. Đukanovićevo bogatstvo tada je procijenjeno na 285 miliona, Pejovića na 296 miliona, a France na 218 miliona.
Ove godine posljednje, stoto mjesto, zauzeo je Milan Beko, odnosno Luka Beograd sa 265.000.000 eura. Bogatstvo 100 najbogatijih u regionu uvećano je za godinu dana za čak – dvije milijarde eura.
Na Listi je najviše, čak 48 biznismena iz Srbije, dok je prethodne dvije godine prednjačila Hrvatska. Vlasnik Delta holdinga Miroslav Mišković ponovo je najbogatiji poslovni čovjek u regionu. Njegovo bogatstvo procijenjeno je na 3.011.403.812 eura. Nešto malo manje ima porodica Kostić, koja je preuzela upravljanje MK grupom.
“Četvorica najbogatijih Crnogoraca vrijede koliko sam Filip Cepter. Nesumnjivo, veličina tržišta igra presudnu ulogu u bogatstvu vlasnika kompanija”, npomenuli su iz Nedeljnika.
Naznačili su da su i ovu Listu sačinili eksperti dvije renomirane konsultantska firme koji rade na Njujorškoj berzi. Koristili su najmjerodavnije multiplikatore Stern School of Business New York University (i komparativnih kompanija) a u analizu su uključili i rezultate tržišnih transakcija u regionu i svijetu. Korišćena je finansijska metodologija i niz alatki koje dopuštaju da se dođe do što realnije vrijednosti kompanija, saopštili su.
Koliko god bile renomirane konsultantske firme koje izrađuju liste najbogatijih, te liste imaju jednu falinku. Njihove metodologije ne vide tajne račune. Otuda, na zvaničnim listama, kada je Crna Gora u pitanju, hronično nedostaju neka moćna imena, o čijem na oko vidnom bogatstvu decenijama nema zvaničnih podataka.
Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase. Do danas nema institucionalnog odgovora, kako su oni to i postali. Pa ni kako su stasali domaći tajkuni, kumovi i prijatelji, milioneri zahvaljujući političkim konekcijama. Odgovor nije stigao ni nakon pada višedecenijske vlasti DPS u avgustu 2020. Pet godina kasnije, nema čak ni novog zakona o oduzimanju nelegalno stečenog bogatstva.
O bogatstvu ovdašnjih milionera koje ne prepoznaju zvanične liste, ne šuška se samo decenijma po kuloarima, već su tu i brojni medijski članci, i svjedočenja.
Jedno od najpoznatijih je ono bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića. On je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004., pisao da mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Napisao je i da mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Zauzvrat Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.
O švercu cigareta i bogaćenju, govorio je nešto kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji šef trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio dobar dio priče. Koja do danas nije institucionalno potvrđena. Što se tiče institucija, jedini Đukanovićev višak trenutno je kolekcija skupih satova.
Đukanović se prije više od decenije našao među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima. Koju su metodologiju koristili autori te liste, ne zna se, ali njegovo bogatstvo procijenjeno je na preko 160 milina eura. Istovremeno, prema zvaničnim registrima, Đukanović je živio kao obični državni službenik. Dok je i golom oku bilo jasno da postoji opasan nesklad između zvaničnog i stvarnog.
Zvanično, još nema odgovora ni na neke afere novijeg datuma. Tajni Đukanovićevi poslovi, iskočili su i u okviru svjetske afere Pandorini papiri. Nalazi velike, globalne istrage Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICFJ) nazvane Pandorini papiri, objelodanjeni su 3. oktobra 2021. godine. Radi se o oko 12 miliona dokumenata o poslovnim tajnama 35 aktuelnih i bivših svjetskih lidera. Dokumenta razotkrivaju sakrivena bogatstva, izbjegavanje poreza, ali i pranje novca nekih od najmoćnijih ljudi na svijetu. Nazivani su – “finansijski zemljotres“.
Ti podaci pokazuju da su Đukanović i njegov sin Blažo formirali kompleksnu mrežu trustova i kompanija na offshore destinacijama, da su poslovnu dokumentaciju čuvali u Švajcarskoj, da su iznajmljivani fiktivni direktori i vlasnici kompanija, londonski i panamski advokati, te da su kćerke firme otvarane u Londonu, ali i u Crnoj Gori. Na sve to Đukanović je saopštio da se radi o kompanijama koje nijesu poslovale ni dan. Tužilaštvo ni na to još nema odgovor.
I tako, iz godine u godinu, od liste do liste, u raskoraku između zvaničnog i stvarnog.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NASTAVAK SAGE O IZGRADNJI POSTROJENJA ZA PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA: Botunizacija
Objavljeno prije
2 sedmicena
16 Januara, 2026
Teritorijalno širenje protesta zbog izgradnje PPOV, uz širenje liste zahtjeva DNP-a prema koalicionim partnerima, postaju alat za destabilizaciju Crne Gore i njenih EU aspiracija
Poslije prazničnog zatišja, situacija sa izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Botunu ušla je u novu fazu. Složeniju.
Na samom gradilištu, uz stalno obezbjeđenje, jedan bager angažovan je na pripremnim (tzv. zemljanim) radovima. Svjedoči o ubjeđenju čelnika Opštine Podgorica, kao investitora projekta, da su problem nezadovoljnih mještana riješili ili ih, makar, “pacifikovali” do mjere koja ne ugrožava izgradnju PPOV.
Demonstrirana je odlučnost vlasti, lokalne i državne, da provodi odluke koje trenutno nijesu popularne, ali su neophodne. Razloge te nužnosti – od rješavanja jednog od najvećih ekoloških problema u Crnoj Gori do adekvatnog odnosa prema projektima koje finansira EU, kao pomoć u procesu pristupanja – nepotrebno je detaljnije elaborirati. Bilo je o tome već priče.
Na drugoj strani, raste nezadovoljstvo sumnjičavih prema tom projektu. Protestne blokade saobraćajnica izlile su se, poput poplava, sa teritorije opštine Zeta. Trenutno je fokus demonstranata na raskršću puteva između Cetinja, Podgorice i Nikšića. Prethodno je na meti bila saobraćajnica koja vodi ka Aerodromu Golubovci.
Nezvanični glasnogovornici protesta najavljuju da bi blokade mogle stići i u druge djelove zemlje. Ako se “onaj” bager ne ugasi, a najavljeni/obećani pregovori ne nastave. I uprkos tome što se čini da nema niti može biti kompromisa između stanovnika Botuna/Zete koji “po svaku cijenu” traže izmještanje projektovanog postrojenja sa planirane lokacije, i zvaničnika Glavnog grada i Vlade koji insistiraju, jednako odlučno, da je to jedina lokacija na kojoj PPOV može biti izgrađen.
O čemu se, sa tih pozicija, može razgovarati i dogovarati ostaje nejasno. Čak i nakon najave predsjednika Skupštine Andrije Mandića da će inicirati novu rundu pregovora između strana koje personifikuju njegov dugogodišnji koalicioni partner Milan Knežević sa jedne i premijer Milojko Spajić, odnosno gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, sa druge strane. U sadašnjim okolnostima, Mandićeva najava djeluje više kao pokušaj kupovine vremena nego kao stvarna potraga za rješenjem.
Ljestvica je, u međuvremenu, podignuta. Milan Knežević je, na izmaku prošle godine, najavio da će njegova DNP donijeti odluku u napuštanju “krvave vlade” i vladajuće koalicije u Glavnom gradu ili će on podnijeti ostavku na mjesto predsjednika partije i poslanika. Umjesto najavljenog, stigla je proširena lista zahtjeva.
DNP će, saopšteno je nakon sjednice predsjedništva partije, pred Vladu iznijeti niz inicijativa koje uključuju pitanje ustavne definicije srpskog jezika, izmjene ili dopune državnih simbola Crne Gore, liberalizaciju sticanja dvojnog državljanstva… Pomenut je i kolektor. Ukoliko njihove inicijative u Vladi ne naiđu na podršku većine oni će napustiti vlast.
Analitičari u tom ultimatumu prepoznaju dosta nedosljednosti i nedorečenosti.
Prvo, zahtjevi DNP su u suprotnosti sa Sporazumom o formiranju vladajuće većine, ali i njegovom dopunom poznatom kao Barometar 26. Tamo stoji kako će se potpisnici suzdržavati “od svih tema koje mogu obnavljati ili produbljivati podjele”. Odnosno, da će se “fokusirati na državno jedinstvo i saradnju u oblasti EU integracija, ostavljajući polarizujuća pitanja koja bi mogla ugroziti proces pristupanja Crne Gore u EU posebnom mehanizmu razrješenja… Takva pitanja uključuju identitetske teme i druga pitanja koja mogu izazvati etničke ili vjerske tenzije ili destabilizovati nacionalnu bezbjednost Crne Gore”.
Proizilazi da Knežević i njegovi sljedbenici udaraju u temeljne principe na kojima je formirana aktuelna većina. Ili će ti principi biti redefinisani, ili će Knežević i njegov DNP… šta? Preći u opoziciju? Ili, napuštajući ministarska mjesta a čuvajući ona dobijena “po dubini”, postati tihi partner vladajuće većine. Odričući se odgovornosti a koristeći benefite te pozicije.
Ovonedjeljni ultimatum dovoljno je neodređen da ostavlja otvorenim obje mogućnosti. Iz saopštenja DNP ne znamo rokove u kojima Vlada, a valjda i parlament, moraju prihvatiti najavljene inicijative. Ni šta tačno one podrazumijevaju. Pitanja jezika, simbola, državljanstva nijesu problematizovana od juče. I svima je poznata procedura za njihovo razrješenje, baš kao i procjena da postojeće raspoloženje u parlamentu i među biračima, ne obaćava ishod koji priželjkuje DNP.
Za razliku od Kneževića, Mandić zauzima drugačiju poziciju. Iako formalno podržava zahtjeve DNP, on insistira da „nije vrijeme“ za njihovo otvaranje. Zvanično, prioritet su EU integracije. Suštinski, jasno je da bi otvaranje fronta koji zahtijeva Knežević moglo biti unaprijed izgubljena bitka. Ukoliko bi se vodila na način propisan Ustavom Crne Gore.
Umjesto toga, Mandić najavljuje borbu da vladajuća koalicija na izborima 2027. dobije novi mandat. Nadajući se, vjerovatno, i nešto drugačijem rasporedu snaga u parlamentu, sa većim uticajem srpskih nacionalnih partija.
Pokazalo se da strategija predsjednika parlamenta ima pobornike i među Kneževićevim najbližim partijskim saradnicima. Nakon pomenute sjednice Predsjedništva DNP oglasio se njegov član, poslanik Dragan Bojović, obavještavajući partijske drugove da podnosi ostavku na sve političke funkcije, ali da zadržava poslanički mandat. “Svako ko Srbe danas ponovo nagovara da se nađu u opoziciji i na političkim marginama – nije im prijatelj”, naveo je Bojović u svojoj ostavci.
Eto novog izazova za Milana Kneževića. A još nije svojim partijskim drugovima, postizbornim koalicionim partnerima ni javnosti objasnio zašto se partija koju predvodi ponaša suprotno u institucijama i na barikadama. Da podsjetimo, PPOV u Botunu ne bi bilo moguće legalno graditi da poslanici i podgorički odbornici DNP nijesu podržali niz propisa (Prostorni plan Crna Gore… budžet Glavnog grada za 2026.) koji su prethodno morali biti usvojeni.
DNP, odnosno njen predsjednik, predvodi proteste protiv realizacije projekta koji je ta partija, prethodno, institucionalno omogućila. Dok su glasali, pred njima su bile zastavice EU, na protestima i u naknadnim zahtjevima insistira se na nacionalnim obrascima ugroženosti, obespravljenosti, sveopšte zavjere.
Dio analitičara kaže da nije riječ o nesnađenosti ili slučajnoj grešci, nego o političkoj strategiji. Sjedjenje na dvije stolice, u najkraćem.
Prema toj interpretaciji Knežević ne predvodi proteste uprkos tome što je DNP glasao za odluke koje su omogućile izgradnju PPOV u Botunu, nego – baš zato. Pokušavajući da političku odgovornosti zamijeni legitimacijom “s narodom”, u nadi da će to biti dovoljno da se zaboravi prethodno glasanje ali i sva obećanja o suštinskoj izmjeni klijentelističko-nepotističkog sistema vladavine koje su naslijedili od prethodnika. Pa nadogradili i unaprijedili.
U tom kontekstu, protesti postaju alat za proizvodnju trajne krize. Za destabilizaciju Crne Gore i njenih EU aspiracija. Koje, gle čuda, priželjkuje i srpski predsjednik Aleksandar Vučić, čiji je Knežević najmiliji gost.
Zato je, između ostalog, Kneževiću važno da za sporenja u Botunu, u istom kontekstu, optuži šefa delegacije EU u Podgorici i predstavnika turske firma koja je izabrana za izvođača radova na izgradnji PPOV. Kad se pronađu strani neprijatelji biće lakše normalizovati model u kojem nijedna odluka nije konačna, nijedna odgovornost lična, a svaka započeta reforma može okončati pred zidom barikada i blokada.
Odatle do botunizacije Crne Gore i njenog evropskog puta samo je par koraka.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
INTERVJU3 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
FOKUS4 sedmiceBOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
-
DRUŠTVO4 sedmiceVISOKOPROFILNI PROCESI NA KRAJU 2025. GODINE: Još jedna godina prođe
-
INTERVJU4 sedmiceBOŽO KOPRIVICA, PISAC: Nema pravog duplog pasa
-
Izdvojeno4 sedmiceSVIJET U 2025.: Nova godina, nove strijepnje
-
Izdvojeno3 sedmiceBJELORUSIJA NA RAKRŠĆU: Lukašenko će pokrenuti staru igru, ovaj put uz Trampovu pomoć
-
INTERVJU3 sedmiceKRISTIAN NOVAK, PISAC: Književnost protiv nepovjerenja
