Povežite se sa nama

FOKUS

KANDIDATI ZA 100 GODINA ROBIJE: Drž’te se, ljubimo vas

Objavljeno prije

na

Aleksandar Bogdanović, gradonačelnik Cetinja pridružio se podugačkoj listi crnogorskih gradonačelnika protiv kojih su podnijete krivične prijave zbog zloupotrebe službenog položaja. Protiv Bogdanovića i ,,njegovih saradnika” krivičnu prijavu podnio je Cetinjanin Milorad Stanković krajem prošle godine, a osnovno cetinjsko tužilaštvo sada je pokrenulo saslušanja u tom predmetu, objavile su Vijesti.

Stanković je optužio gradonačelnika za zloupotrebu službenog položaja i nesavjesno poslovanje, navodeći kao dokaz izvještaj Državne revizorske institucije (DRI) o poslovanju cetinjske Opštine za 2013. godinu, u kom se između ostalog konstatuje da je Prijestonica u završnom računu utvrdila suficit od 1.802.000 eura, dok je revizijom utvrđen deficit od 920.000 eura. Stanković tvrdi da se radi o lažnom bilansu. Članovi porodice Milorada Stankovića uhapšeni su, tokom svečanog otvaranja gradske tržnice i pijace na Cetinju 13. novembra prošle godine. Oni tvrde da im je uzurpirana imovina na prostoru gdje se nalazi pijaca, da je nezakonito upisana na Prijestonicu.

Bogdanović se tako našao u povelikom društvu osumnjičenih gradonačelnika. Neki od njih čak dio radnog vremena već godinu provode u sudnici, poput budvanskog gradonačelnika Lazara Rađenovića.

Rađenović je uhapšen u martu 2014. godine po nalogu Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal, zbog sumnje da je kao potpredsjednik Opštine zadužen za finansije i član Komisije za javno nadmetanje tokom 2007. godine zloupotrijebio službeni položaj i oštetio gradsku kasu za dva miliona eura.

Radi se o aferi Košljun, optužbama budvanskih čelnika za koruptivnu i unaprijed dogovorenu kupoprodaju opštinskog zemljišta na brdu Košljun.

Uz Rađenovića tada je uhapšen i Aleksandar Tičić, savjetnik premijera Mila Đukanovića, bivši gradski menadžer, a u vrijeme sporne prodaje predsjednik Komisije za javno nadmetanje. Uhapšena je i Jelica Petričević, bivša direktorica Prve banke.

Kada je pušten iz pritvora, Rađenovića je dočekala torta i zabava koju su mu priredili službenici Opštine.

Obaveze na sudu još ima i bivši budvanski gradonačelnik Rajko Kuljača. Njemu i akterima afere Zavala, bivšoj lokalnoj vlasti, među kojima je i brat visokog DPS funkcionera Svetozara Marovića, Dragan, još se sudi pred crnogorskim sudovima. Kuljača i Marović uhapšeni su 2010. godine zbog optužbi da su oštetili budžet Budve za više od 820 hiljada eura vezano za nelegalnu gradnju na Zavali. Proveli su više mjeseci u pritvoru. Kuljača je dva puta bio osuđen na pet, a Marović na četiri godine zatvora, ali je Apelacioni sud dva puta ukidao osuđujuće presude Višeg suda u Podgorici.

I dok je ranija garnitura budvanske vlasti smijenjena nakon afere, aktuelna praktikuje vlast kao da se ništa ne dešava. A premijeru ne pada na pamet da promijeni savjetnika. Veze s premijerom svakako mogu biti od koristi kad je primjena pravde u pitanju.

Ostavka funkcionera zbog teških optužbi u Crnoj Gori nije praksa. Krivične prijave i tužilačke istrage dođu im više kao garancija za dalje napredovanje u sistemu u kom Šef bira samo saradnike koje može da apsolutno kontroliše, bespogovorno. U tom smislu, ima li šta efikasnije od krivičnih istraga i prijava koje se na njegov mig uvijek mogu aktivirati.

Miomir Mugoša, gradonačelnik šampion u broju krivičnih prijava i istraga tako je recimo nagrađen ambasadorskim mjestom u Sloveniji. Bivši gradonačelnik Podgorice ima podugačku listu zloupotreba za koje je bio sumnjičen: od afera u zdravstvu, preko nezakonitog oslobađanja poreza podgoričke kompanije Carine u iznosu od čak dva miliona eura, do optužbi da je kupcu KAP-a nezakonito poklonio zemljište vrijedno 26 miliona eura. Na sudu je završio jedino nakon fizičkog napada na urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera te novine Borisa Pejovića. Kažnjen je prekršajno sa 400 eura. Mediji su spekulisali da bi Mugoša mogao biti jedna od ,,krupnih riba” servirana za poglavlja 23. i 24. Umjesto toga završio je u Ljubljani.

Lista depees gradonačelnika kandidata za poglavlja 23, 24, poduža je. Neki od njih su – bivši gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, bivši gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković, bivši gradonačelnik Nikšića Nebojša Radojičić…

Pavićević je ,,pod istragama” godinama. Evropski eksperti su svojevremno tražili od tužilaštva da im dostavi podatke o tome šta je urađeno sa istragom protiv Pavićevića zbog ,,organizovanja kriminalne strukture u upravljanju opštinskim zemljištem, razvojnom planiranju i izgradnji i javnim nabavkama”. Tada su se raspitivali i za Mugošu.

U maju ove godine objavljeno je da se vodi istraga protiv Filipa Vukovića jer je Opština Pljevlja od 2007. godine potrošila 3,4 miliona eura za rekonstrukciju Doma kulture, a radovi nijesu završeni ni nakon osam godina. Krivičnu prijavu podnijela je NVO MANS. U međuvremenu od obećanja predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića da će Vuković krivično odgovarati zbog izjave da su ,,Šarići korektni momci” i da ne bi rekao gdje se skrivaju ni da zna gdje su, bilo je – ništa.

Bivšem gradonačelniku Nikšića Nebojši Radojičiću sudi se pred nikšićkim sudom jer je po tvrdnjama tužilaštva počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju, tako što je od kraja 2008. godine i tokom naredne dvije godine kršio Zakon o javnim nabavkama. Radojičić je tvrdio na sudu da je njegova greška samo ,,jer se nije pokrio papirima”.

NVO TAA podnijela je krivičnu prijavu protiv bivšeg gradonačelnika Tivta Dragana Kankaraša u maju ove godine zbog ,,nesavjesnog rada u službi i drugih krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti”. Terete ga da je prije više godina protivzakonitim obračunom i naplatom naknade za komunalije za objekat Regent u Portu Montenegro, oštetio budžet Opštine Tivat za više od milion eura. Kankaraš je u međuvremenu takođe završio u diplomatiji.

Tužilaštvo je teretilo i bivšeg gradonačelnika Ulcinja Gzima Hajdinagu da je prekoračenjem službenih ovlašćenja pribavio korist brojnim investitorima, uključujući i Nasera Keljmendija sa kojima je sklapao ugovore o avansnoj uplati dijela komunalija za objekte na lokacijama za koje nijesu postojali planski dokumenti. Nagodili sa njim.

Nova opoziciona beranska vlast bivšeg gradonačelnika Vuku Golubovića iz DPS i njegove saradnike tereti za „zluopotrebu službenog položaja” i „nesavjesan rad u službi “, a dokumentaciju koju su zatekli u opštini dostavili su tužilaštvu. Golubović je demantovao sve navode tužbe.

Na krivične prijave nijesu imuni ni opozicioni gradonačelnici, pa je za zloupotrebu službenog položaja policija sumnjičila i bivšeg gradonačelnika Herceg Novog Dejana Mandića, da je dozvolio M.S. iz Herceg Novog da otkupi dio zemljišta u naselju Topla, iako je zemljište bilo kategorisano kao javni put.

Tako, redom.

Stvar je gotovo identična i kada su u pitanju državni vlastodršci. Skoro da nema aktuelnog ministra protiv kog nije podnesena krivična prijava, uključujući i premijera Đukanovića, a protiv nekih se godinama vode istrage. Razlika je samo što kako se hijerarhija približava vrhu, istraga je manje, a sudskih procesa – nema.

Među rekorderima po broju krivičnih prijava je ministar turizma i održivog razvoja Branimir Gvozdenović. Prijave protiv Gvozdenovića pokretao je MANS, optužujući ga da je zloupotrijebio položaj u brojnim procesima izdavanja građevinskih dozvola, u vrijeme kada je bio ministar uređenja prostora.

MANS je podnio krivičnu prijavu protiv Gvozdenovića i u slučaju Zavala, u kom su procesuirani budvanski funkcioneri. MANS je tvrdio da taj koruptivni posao ne bi mogao biti realizovan bez Gvozdenovića, ali ni Svetozara Marovića. MANS je od tužilaštva tražio da ispita sve pojedinosti ,,u vezi sa formalnom i neformalnom komunikacijom koju je Gvozdenović moguće imao s braćom Šarić, zbog dozvola izdatih njihovim kompanijama u Crnoj Gori”. Vlada je Gvozdenovića oslobodila optužbi i prije istrage, javno ustvrdivši da nije komunicirao sa Šarićima.

Gvozdenović je za Monitor kazao da nijedna od tih i drugih prijava koje je protiv njega podnio MANS ,,nije dovela do pokretanja krivičnog postupka, što govori o njihovoj potpunoj neutemeljenosti”.

A možda govori i o tužilaštvu.

Gvozdenoviću je prigovarano da, između ostalog, nije izašao čistih ruku iz privatizacije KAP-a, Rudnika mrkog uglja u Beranama, davanja u zakup hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža i građevinskih dozvola za stambeno -poslovne zgrade u Podgorici.

Vlasnici više od jedne krivičnih prijava su i ministar finansija Radoje Žugić i ministar ekonomije Vladimir Kavarić.

MANS je 2012. protiv Žugića, kao i protiv tadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića i premijera Đukanovića, podnio krivičnu prijavu zbog izdavanja kredita Prvoj banci u iznosu od 44 miliona eura.. MANS je teretio Lukšića da je pri tom omogućio lažno prikazivanje da je Prva banka izmirila prvu ratu odobrenog kredita od 11 miliona eura. Lukšić je nakon afere postao premijer, a Žugić napredovao u guvernera Centralne banke.

MANS je podnio krivičnu prijavu protiv Žugića i zbog posla sa autoputem, kao i protiv aktuelnog ministra saobraćaj Ivana Brajovića. Po njima su Brajović i Žugić, prilikom zaključenja tog aranžmana na protivustavan način i uz tešku zloupotrebu službenog položaja doveli Crnu Goru u položaj potčinjenosti i zavisnosti prema Kini.

MANS je Žugića prijavio i zbog planiranja budžetskih sredstava za prošlu godinu. Prijava je podnesena ,,zbog teške zloupotrebe službenog položaja prilikom planiranja budžetskih izdataka kojima se oko 10 miliona eura iz državne kase potpuno nezakonito izdvaja za nove subvencije Kombinatu aluminijuma Podgorica”.

NVO Green Home i MANS podnijele su svojevremeno krivičnu prijavu protiv Kavarića zbog kršenja zakona prilikom sprovođenja procedure za izradu dva ključna dokumenta za razvoj energetike u zemlji – Nacrta Strategije razvoja energetike i Strateške procjene uticaja na životnu sredinu. Organizacije su tvrdile da je ministar omogućio da oba dokumenta izrade firme iz konzorcijuma COWI, čime je grubo prekšen Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu

MANS je protiv Kavarića i predsjednika Komisije za kontrolu državne pomo-ći Veselina Bajčete, podnio prijavu za grubu zloupotrebu službenog položaja i kršenje više zakona u sprovođenju programa razvoja klastera, ,,za koji postoji osnovana sumnja da je korišćen i u izbornim periodima”.

Ista NVO podnijela je prijavu protiv Kavarića i zbog zloupotrebe službenog položaja prilikom projektovanja bilansa električne energije za 2014. godinu. Iz te NVO tvrdili su da je bilans projektovan na štetu potrošača, a u korist ener-getskih kompanija. Kavarić se Đukanovića, Gvozdenovića, Žugića, Vujicu Lazovića, Branka Vujovića, Milorada Katnića, našao i među onima koje je tada potpredsjednik Skupštine Branko Radulović nabrojao kao odgovorne za milijarde štete nanijete KAP-u.

I Lazović ima više krivičnih prijava. MANS je podnio prijavu protiv njega i zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u postupku odabira najpovoljnijeg ponuđača na tenderu za valorizaciju lokaliteta Valdanos pored Ulcinja.

Krivična prijava podnijeta je i protiv ministra policije Raška Konjevića. MANS je protiv njega podnio prijavu ,,jer nije preduzeo sve službene radnje u otklanjanju neregularnosti u biračkom spisku za predsjedničke izbore”.Konjević je uzvratio kontratužbom.

Rijetka od odbačenih prijava je ona koju je tužilaštvo prošle godine odbacilo protiv ministra pravde Duška Markovića. Protiv njega je prijavu podnio zamjenik urednika Dana Nikola Marković, a nakon televizijske izjave ministra rekao da je prije likvidacije Duška Jovanovića znao za prijetnje koje je Jovanović dobijao. U to vrijeme Marković je bio šef Službe državne bezbjednosti. Urednik Dana u prijavi je teretio ministra da je Marković počinio krivično djelo pomoć izvršiocu poslije izvršenog krivičnog djela. U vrijeme ubistva Duško Marković bio je šef SDB-a.

I kad je lakše utvrditi odgovornost, ministri ostaju na svojim funkcijama, i uglavnom ne odgovaraju za nezakonitosti i malverzacije.

I pored ozbiljnih dokaza da je ministarka Sanja Vlahović plagirala naučni rad, ona nije odgovarala za plagijat, niti podnijela ostavku. Saslušavana je u tužilaštvu po krivičnoj prijavi Centra za građansko obrazovanje (CGO). Isti slučaj sa Suadom Numanovićem i mijenjajem tablica na službenom automobile.

I kada se rijetko desi da podnesu ostavku, ministri završe za kaznu u kabinetu premijera ili predsjednika države, kao što je slučaj sa bivšim ministrom zdravlja Miodragom Radunovićem, nakon slučaja smrti inficiranih beba u bjelopoljskom porodilištu. Sudi se samo nižim u hijerarhiji.

Najteža krivična djela i najskuplje finansijske malverzacije rezervisane su za radne biografiji ljudi iz samog vrha vlasti.

Tužilaštvo tako još ispituje tajni račun supruge Svetozara Marovića u švajcarskoj banci HSBC sa 3,8 miliona eura.

Đukanoviću se osim afere Telekom, teške preko sedam miliona eura, a čija istraga traje deceniju, te sumnjivih privatizacionih ugovora i izdavanja garancija vrijednih milijarde, pripisuje i odgovornost za deportacije bosanskih izbjeglica, zločin koji ne zastarijeva. Za taj zločin krivičnu prijavu protiv premijera podnijeli su Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta UCG, Esad Kočan, urednik Monitora i Koča Pavlović , poslanik PzP. Ništa.

Jasno je – što si bliži vrhu hijerarhije, to si dalje od eventualnog sudskog procesa. Osim ako Šef ne odluči da te ne pogodi selektivna pravda za uljepšavanje briselske statistike. To je ono što vlastodršce drži skupa.

U praksi to izgleda ovako: Rađenović poziva šefa budvanskog DPS-a Bora Lazovića i obavještava ga da su policajci došli da ga uhapse. ,,Samo da ti rečem – milicija je došla po mene”, kaže.

,,Je li? A, hoće li i po mene doći, hoće? “, odgovora Lazović.

,,Neće, biće sve u redu. Drži se. Ljubim te”, odgovara uhapšeni gradonačelnik.

Zato se drže skupa kandidati za vjekove robije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i  svjedočenja, poput onog pokojnog  predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio  tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.

O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji  šef  trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.

Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa   među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima.  Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima,  nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.

Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina  potrošio nešto oko 200 hiljada eura.  Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom.  Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali  da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske  brendove, ali nijesmo dobili  odgovor na  suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam  – otkud mu novac.

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019.  da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.

DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice  imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.

Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No,  nije baš za radovanje to što je nakon više  decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase  koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama.  Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje  vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini.  Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom  crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.

„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.

Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da  im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.

Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije  uvid u bankovne račune. Još je nema.

Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena  svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine,  Ministarstvo pravde  opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona.  Tako je valjda sve krenulo iznova.

Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.

„Više  neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.

 Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda

Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika.  U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je  predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.

Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti,  od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.

Od 22 čelnika sudstva  samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.

Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.

“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.

Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu  prema svojim građanima.  Tako što će za početak biti transparentna.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo