Povežite se sa nama

FOKUS

POSLIJE KUMANOVA: Podrhtavanje Balkana

Objavljeno prije

na

Proteklih deset godina značilo je za Makedoniju trnovit put od uzornog kandidata za prijem u Evropsku uniju i Sjevernoatlantski savez (NATO) do ,,najlabilnije” države na jugoistoku kontinenta i krizno žarište. Sukob u Kumanovu proteklog vikenda gurnuo je Makedoniju u tešku krizu.

Sukobi su počeli tokom policijske racije u jednoj četvrti Kumanova nastanjenoj uglavnom albanskim stanovništvom. Na policajce je pucano iz snajpera, bacača granata i automatskog oružja. Poginula su osmorica pripadnika MUP-a i najmanje 14 članova terorističke grupe koja je došla iz ,,jedne susjedne države.” Blizu 40 policajaca je ranjeno.

Nasilje u Kumanovu prijeti da dodatno pogorša napetu političku situaciju u dvomilionskoj državi. Vlada Makedonije je u krizi. Premijer Nikola Gruevski je mjesecima pod pritiskom. Opozicija ga optužuje za korupciju i kriminal i to potkrjepljuje tajnim snimcima. Vlada je navodno ilegalno prisluškivala oko 20.000 građana. Protekle sedmice su tokom više dana održavane demonstracije protiv Gruevskog, u Skoplju i drugim gradovima. Policija je upotrebljavala silu kako bi rastjerala demonstrante.

Gruevski je u utorak smijenio ministarku unutrašnjih poslova Gordanu Jankulosku i ministra saobraćaja i komunikacija Mileta Janakievskog. Istovremeno, ostavku je podnio direktor Uprave za bezbjednost i kontraobavještajne poslove Sašo Mijalkov.

U makedonskoj javnosti su u opticaju razna nagađanja oko događaja u Kumanovu. Po jednima je to bila akcija kriminalaca koji su htjeli da osiguraju put za svoj šverc.

Po drugima, u pitanju je međunarodna zavjera kako bi bili osujećeni planovi o izgradnji ruskog gasovoda iz Turske preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske u centralnu Evropu. Makedonija je, navodno, izabrana kao najslabija karika u lancu. Treći su uvjereni da iza svega stoji makedonska vlada koja želi da skrene pažnju sa optužbi kojima je izložena zbog korupcije i zloupotrebe vlasti. Oglasila se Oslobodilačka narodna armija (ONA), za koju su albanski političari u Makedoniji dosad tvrdili da više ne postoji, i preuzela odgovornost za napade na policiju u Kumanovu.

Ugledni švajcarski dnevnik Noje Cirher cajtung (NZZ), prenosi sumnje ,,mnogih posmatrača”u zvaničnu verziju događaja. Taktika naoružanih je veoma čudna. UČK obično zauzima sela u nepristupačnom zaleđu. Zatim se sklanja odatle da bi na kraju iskoristila civilne žrtve u propagandne svrhe. Povlačenje iz opkoljene gradske četvrti je nemoguće, a UČK nikada nije izvodila samoubilačke misije. Mnogi u Makedoniji smatraju da je u Kumanovu insceniran međuetnički sukob. „Tajna služba, na čijem čelu se nalazi jedan rođak premijera Gruevskog, u stanju je da učini tako nešto. A i u regionu ne nedostaje mladih ljudi koji se na to mogu podstaći sa nešto novca […] Vlada premijera Gruevskog je priterana leđima uza zid… U Skoplju su se formirali protesti koji su prvi put u istoriji ove zemlje multietnički”, piše NZZ.

Postojala su upozorenja da će krug oko premijera Gruevskog, kojem pripada i njegov koalicioni partner Ali Ahmet,i lider Ujedinjene stranke za integracije, prije velikih demonstracija opozicije zakazanih za 17. maj, pokušati da iscenira međuetnički konflikt kao posljednje sredstvo za skretanje pažnje sa najtežih slučajeva zloupotrebe vlasti. Iznenađujuće su razmjere incidenta.

Svakodnevne demonstracije hiljada građana, prijetile su da kanališu veliko nezadovoljstvo osiromašenog naroda i omladine bez perspektive. Još je važnije da su Makedonci, Albanci i Srbi demonstrirali zajedno. Zajedno smo jači, uzvikivali su ljudi na protestima, pokazujući uvezane nacionalne zastave – makedonsku, albansku i srpsku.

U Makedoniji se dešava erupcija nezadovoljstva nakon što opozicija još od početka februara objavljuje prisluškivane razgovore, koji ukazuju na ponašanje vlasti, kazala je Ana Petruševa iz BIRN. Po Petruševoj nezadovoljstvo se povećava godinama oko toga šta se sve dešava na izborima, oko selektivne vladavine prava, oko potpuno partijskog upošljavanja u javnoj administraciji, kontrole nad medijima…

U makedonskoj javnosti smatraju da su međunarodna zajednica i političari morali mnogo ranije da posvete pažnju razvoju događaja u toj zemlji. Situacija u Makedoniji se zaoštravala u dubokoj sjenci krize u Ukrajini i finansijske krize u evrozoni.

Mediji u Nemačkoj prenose kako vlada velika zabrinutost, ali i razočaranje zbog dešavanja u Makedoniji, a način na koji vlada postupa u krizi ne nailazi ni na kakvo razumjevanje. Dešavanja u Kumanovu su uvećala strahove da bi „stvari mogle da izmaknu kontroli i dovedu do građanskog rata”,, izjavio je Franc-Lotar Altman, ekspert za balkanski region i član Društva za saradnju sa Jugoistočnom Evropom fondacije Bertelsman.

Njemačka ambasadorka u Makedoniji Kristine Althauzer nedavno je kritikovala vladu i izjavila da očekuje ostavke. Dnevnik Tagescajtung piše da u Briselu više ne žele da prime makedonskog premijera Nikolu Gruevskog.

Nedavno je na tri internet-portala njemačke štampe objavljen tekst novinara Norberta Mapes-Nidika o Makedoniji koja se, kako je u naslovu rečeno, nalazi – na putu ka diktaturi.„Stanje u Makedoniji, zemlji koja želi u EU, slično je onom u Bjelorusiji ili Egiptu. Pravosuđe je potčinjeno vladajućim političarima, a na listi slobode medija Makedonija je iza država kao što su Kongo ili Tadžikistan”, pisao je ovaj novinar. I podsjetio: „Već šestu godinu uzastopno, Komisija EU preporučuje da se sa tom zemljom započnu pregovori o pristupu – na šta Grčka svaki put stavlja veto zbog spora oko imena makedonske države.”

Njemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer, posjetio je početkom maja više zemalja regiona. Kako je prenijela agencija Rojters, tom prilikom izražena je zabrinutost zbog situacije u regionu, i posebno ukazano na dvije zemlje: Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu.

Ambasadori zapadnih zemalja u Skoplju su se poslije borbi u Kumanovu sastali sa čelnicima vladajuće koalicije i sa predsjednikom opozicione Socijaldemokratske stranke Makedonije (SDSM) Zoranom Zaevim, i oštro kritikovali ponašanje vlasti u aferama o kojima je opozicija izvijestila javnost. Poslije susreta sa premijerom Gruevskim, naglasili su da će kontinuirani neuspjeh da se pokaže posvećenost konkretnim akcijama, narušiti put Makedonije ka EU i NATO.

Potpredsjednik Evropskog parlamenta Aleksandar Graf Lambsdorf pozvao je u utorak premijera Makedonije da podnese ostavku kako bi doprinio smirivanju situacije. Isto je učinio i premijer Bugarske Boris Borisov. ,,Tako se vraća povjerenje”, izjavio je naglašavajući da je za vrijeme svog prvog mandata podnio ostavku zbog protesta građana.

Altman ocjenjuje da EU nema dovoljno jake instrumenta uz pomoć kojih bi mogla da djeluje. „Zaista sam zabrinut zbog negativnog razvoja situacije u Bosni (prije svega u Republici Srpskoj), ali i u Makedoniji. Pri tom smatram da je EU nemoćna i da se nešto više od verbalnih apela od nje i ne može očekivati. Jedini instrument koji Evropskoj uniji stoji na raspolaganju jeste perspektiva o članstvu, a to je, u oba slučaja, slaba alatka.”

U Makedoniji se prepliću poznate velikodržavne ambicije komšija, i geostrateški interesi moćnih. Šta god da stoji iza tragedije u Kumanovu, jasno je: ne treba potcijeniti potencijal albanskog nacionalizma u toj zemlji, ali ni podesnost Albanaca, da budu izgovor za ujedinjavanje nacionalističkih potencijala ostalih aspiranata na makedonsku teritoriju.

Makedoniji prijeti naredna kriza. Očekuje se da se zbog nasilja u Kumanovu opoziciji 17. maja pridruže i mnogi Albanci. Posmatrači misle da bi to moglo da dovede do nove destabilizacije prilika, a neki strahuju i od građanskog rata. Požar se ovdje ne lokalizuje lako. Balkan opet podrhtava.

Susret Vučić – Rama

Usred velike napetosti u regionu poslije oružanih sukoba u Kumanovu, objavljeno je da će premijer Srbije Aleksandar Vučić otputovati 27. maja u Tiranu u zvaničnu posjetu Albaniji. To će biti prva takva posjeta srpskog zvaničnika na najvišem nivou ikad.

Domaćin Vučiću biće premijer Albanije Edi Rama, koji je 10. novembra 2014. boravio u Beogradu u prvoj zvaničnoj posjeti najvišeg albanskog zvaničnika u posljednjih 68 godina.

Premijer Rama je otkazao zvaničnu posjetu Makedoniji koja je bila predviđena za 14. maj, javili su prištinski mediji. Takođe će biti odložena zajednička sjednica vlada Kosova i Makedonije, zakazana za ovaj mjesec.

,,Ukoliko je za šest ili sedam mjeseci ispravljeno ono što je cijeli prošli vijek propušteno, to je velika stvar, ne samo u albansko-srpskim odnosima, već i za cio region”, istakao je Škeljzen Malići, savjetnik premijera Albanije Edija Rame. Po Malićiju, poznatom intelektualcu iz Prištine, premijeri Rama i Vučić ,,trasiraju važnu prekretnicu na putanju koja će biti osovina mira i stabilnosti u regionu.”

Udruženi neprijatelji slobode

Nikola Gruevski nije, prema medijima na njemačkom jeziku, jedini balkanski lider koji okreće leđa demokratiji. I drugi lideri balkanskih država formalno podržavaju demokratiju, ali je svojim djelovanjem podrivaju, prenose ti mediji. Prepoznatljiva je šema djelovanja koja se zasniva na difamiranju političkih protivnika i nezavisnih medija, i slavljenju poteza vlade, pisao je NZZ.

NZZ postavlja i pitanje kako ljudi poput Aleksandra Vučića u Srbiji, Nikole Gruevskog u Makedoniji, Milorada Dodika u RS ili Mila Đukanovića u Crnoj Gori pobjeđuju na izborima? Odgovor je jednostavan: glasovi se kupuju. Zbog krize je 50 ili 100 eura danas vrednije nego prije nekoliko godina. Postoji direktna veza između radnih mjesta i podrške vladajućoj stranci. Za dobijanje posla u javnim preduzećima u državama bivše Jugoslavije, danas je važnije biti član partije nego što je to bilo u doba komunizma, naveo je NZZ.

Autor članka u NZZ primijetio je kako se partije programski i ideološki jedva razlikuju pa se od Sarajeva do Beograda može čuti – svi su isti. ,,Stoga izgleda racionalno glasati za one koji vama lično donose makar i malu prednost. Iza nacionalističko-populističke fasade stoji klijentelistička mreža uz čiju pomoć stranke osiguravaju svoju vlast.”

Po NZZ, takvo stanje odgovara državama i strankama unutar Evropske unije (EU) koje su protiv proširenja. ,,Postoji simbioza između protivnika proširenja i autoritarnih političara Balkana”, zaključeno je u listu iz Švajcarske.

EU mora da pošalje jasnu poruku čitavom regionu da je nedemokratsko ponašanje nedopustivo, ocijenio je Florijan Biber, politikolog i profesor na univerzitetu Karl Francens u Gracu, Austrija. ,,Smatram da je riječ o autoritarnom obrascu: konstantna kampanja, kontrola medija, apsurdni ‘spomenici”. Biber koji rukovodi Centrom za jugoistočne studije na univerzitetu u Gracu, smatra da postoje slične situacije u Srbiji, Mađarskoj, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Turskoj…. ,,Vlade tih drugih zemalja, balansiraju između represije i sopstvenih tvrdnji da su proevropske i demokratske.”

Povodom zbivanja u Kumanovu, advance.hr podsjeća da je Makedonija danas jedna od najsiromašnijih zemalja Europe. Nezaposlenost se kreće oko 30 odsto. a isti toliki postotak ljudi živi ispod granice siromaštva; 20 odsto živi ispod apsolutne razine siromaštva, dok sedam odsto populacije ne može u sebe unijeti niti minimalnu dnevnu količinu kalorija – gladuju.

Klasne razlike u Makedoniji, navodi advance. hr postaju sve ekstremnije, iz godine u godinu. Makedonija ima najveći jaz između bogatih i siromašnih u Evropi. 20 odsto najbogatijih ima ukupno 42 odsto raspoloživih sredstava, dok najsiromašnijih 20 odsto u Makedoniji raspolaže sa svega pet odsto sredstava. Kriminal je takođe visok, naročito krijumčarenje preko Grčke i Bugarske na čemu su se obogatili lokalni moćnici.

Advance.hr podsjeća da je Gruevski bio neko vrijeme ,,dobar”… On se 2007. godine u Tirani susreće s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem i tadašnjim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom. Da, dvojica su bila u dobrim odnosima, kako međusobno, tako i sa SAD-om.

Gruevski 2010. dolazi na megalomansku ideju, pokreće grandiozan projekt pod nazivom Skoplje 2014. Cilj je bio renovirati glavni grad (do 2014.) po uzoru na političku ideologiju vladajuće stranke VMRO-DPMNE. Počela je masovna izgradnja muzeja, spomenika, novih vladinih zgrada… Projekt je, navodi, predviđao izgradnju ukupno 20 novih zgrada i preko 40 spomenika. ,,Potrošeni su milijuni eura za ovaj nacionalistički i historicistički kič u zemlji gdje siromaštvo može svaki trenutak buknuti u socijalne nemire.”

Sumirajmo: ogromne socijalne razlike u državi , progon neistomišljenika, uzurpacija sudstva, manipulacije žrtvama, kontrola medija… Dugo, miljenik Zapada. Ako se zanemare neki lokalni predznaci i koloriti neko bi mogao pomisliti da je Nikola Gruevski pseudonim Mila Đukanovića.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REZOLUCIJA O JASENOVCU, I POSLJEDICE: Čistači komšijskog dvorišta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, baš kao u vrijeme Slobodana Miloševića, navedena da služi Beogradu. Svjesno ili nesvjesno. Da je drugačije, krenula bi redom, iz svoje kuće

 

 

Skupština Crne Gore je, piše u prošlog petka usvojenoj, Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau I Mauthauzen „jedinstvena u osudi svih zločina na tlu naše države i bivše Jugoslavije, u izražavanju pijeteta prema svim žrtvama tih zločina, kao i u saosećanju s patnjama njihovih porodica”. I,  piše dalje, potvrđuje “principijelan stav… da odgovornost može biti isključivo individualna, kao i da nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački.”

Sada stvarnost: Skupština Crne Gore bila je daleko od jedinstvene. Onih što su glasali za bilo je jedva preko nužne većine. Od 46 poslanika koji podržavaju vladu Milojka Spajića (glasali za njen izbor) prijedlog teksta koji se tada zvao  Rezolucija o genocidu u Jasenovcu potpisima su podržala 43 poslanika većine. Da se ona uvrsti u dnevni red prošlonedjeljne sjednice bila su 42 poslanika.  Za njeno usvajanje glasao je 41.

Protiv je bio poslanik vladajuće Albanske alijanse Ilir Čapuni, a nijesu glasali kompletna opozicija, te poslanici većine: Miodrag LakovićTonći Janović (Pokret Evropa sad), Artan Čobi i Nikola Camaj (Albanski forum).

Dalje: zločini koje Rezolucija osuđuje nijesu počinjeni samo, kao što piše,  “na tlu naše države i bivše Jugoslavije”, već i u Austriji i Njemačkoj. “Dahau je dodat”, pojasnio je Milan Knežević, “kako Njemci koji su bili sponzori srebreničke Rezolucije ne bi zaboravili svoju genocidnu prošlost”. Toliko i o navedenoj “individualnoj odgovornosti”, na kojoj je posebno insistirao Andrija Mandić: “Napominjem da Rezolucija nije uperena protiv bilo kojeg naroda, već za cilj ima osudu svakog poricanja genocida.”

Očito je da napomene predsjednika parlamenta nijesu doprle do njegovog decenijskog koalicionog partnera. Kao što je jednako jasno da prvaci NSD i NDP ni danas ne priznaju genocid u Srebrenici, iako je on presuđen pravosnažnim presudama nadležnih međunarodnih sudova.

Zato su egzaltirani svojom, odnosno, presudom većine u Skupštini Crne Gore koja je  poslove suda uzela u svoje ruke. Glasajući za nešto što je i Skupština Srbije odbila da usvoji.

“Vidovdane, moj očinji vide, ovo treba da bude osnova za bolju i čestitiju Crnu Goru. Ovo je većinska Crna Gora. Živjela većinska Crna Gora. Živjela Crna Gora”, likovao je Mandić.

Drugačije je. Bolja i čestitija Crna Gora bi u pospremanje istorije skupštinskim rezolucijama morala kreniti iz svoje kuće, I od ovovremenih zločina. Od nalogodavaca i izvršitelja zločina deportacija BiH izbjeglica, od ubijenih kosovskih izbjeglica na Kaluđerskom lazu, ubijenih i prognanih tokom etničkog čišćenja  Bukovice, otetih iz voza u Štrbcima, mučenih u logoru za hrvatske civile i zarobljene vojnike u Morinju, od ubistava, pljački i paljevina tokom napada na Konavle i Dubrovnik, sve do vikend zlikovaca iz 90-tih koji su nesmetano, i do danas nekažnjeno, ubijali, silovali i pljačkali po Bosni i Hercegovini.

Bolja i čestitija odredila bi se i prema Golom otoku, Masakru u Baru kada su, u proljeće 1945., pripadnici Desete crnogorske brigade NOVJ ubili nekoliko stotina, ili nekoliko hiljada, kosovskih Albanaca, prethodno mobilisanih; Pokolju bošnjačkih  civila u Sandžaku 1943., kada su na teritoriji današnjih opština Bijelo Polje, Pljevlja, Priboj, Čajniče i Foča četnici izvršili svoj najmasovniji ratni zločin u Drugom svjetskom ratu. Operacijom etničkog čišćenja rukovodio je Draža Mihailović, a izvršena je pod direktnom komandom Pavla Đurišića, Vojislava Lukačevića i Petra Baćovića.

Njima ”pomiritelji” u Crnoj Gori  i danas kliču, baš kao Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću.

“Genocid nad Srbima u ustaškoj NDH i logoru smrti Jasenovac  nije sporan, ali je zabrinjavajući politikantski razlog donošenja Rezolucije”, piše hrvatski Jutarnji list. NDH nacistička tvorevina je ratni gubitnik. Zločine u Jasenovcu priznala je i obilježava svaka vlast u Hrvatskoj od njene samostalnosti. O Hrvatskoj u SFRJ, da  ne govorimo.

Država Srbija ne priznaje genocid u Sreberenici. Rezolucija UN o sjećanju na genocid u Srebrenici  usvojena je možda i  najviše zbog toga da bi se spriječilo veličanje zločinaca. Što se svakodnevno radi. Od  Beograda i Banja Luke, do Bara i Pljevalja.

Nije tajna šta je cilj prošlonedjeljne Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen. Trebalo je  relativizovati glas Crne Gore u UN o Srebrenici.  I ništa manje ,trebalo je poremetiti odnose  Podgorice sa Zagrebom i Sarajevom ,ali  i sa Briselom i Bonom. U EU se ide preko Konavla.

Tu smo gdje smo.  “Nemam dilemu da je predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel odložio posjetu Crnoj Gori zbog posljednjih dešavanja u vezi sa motivima i okolnostima usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, i odgovornosti koju za to ima parlamentarna većina”, poručio je predsjednik Jakov Milatović prije nego je otputovao u Brisel, na sastanak sa Mišelom. Koji je odlučio da izbjegne zakazani susret sa Spajićem, Mandićem i poslaničkom većinom koja je “prva u svijetu” izglasala Rezoluciju o Jasenovcu.  “Smatram da su politički akteri koji obavljaju najvažnije funkcije u zemlji dužni da, umjesto relativizacije i izvrtanja realnosti, odgovornije pristupaju u odnosu na ono što su državni interesi Crne Gore”, poručio je Milatović. Zvučalo je državnički.

Osim što je Mišel otkazao posjetu Podgorici, iz finalnog teksta zaključaka sa Samita lidera država EU ispala je rečenica zapisana u nacrtu tog dokumenta, kojom je Crna Gora trebalo biti pohvaljena “za napredak koji je ostvarila u procesu pristupanja”.

Onda smo slušali premijera Spajića koji se čudi. “Ne može pomisliti”, rekao je novinarima, da je posjeta predsjednika Evropskog savjeta otkazana zbog usvojene Rezolucije. “Mislim da Mišel ima druge razloge zbog kojih je pozvao Milatovića u Brisel”, naveo je Spajić. Ugrabio je to da kaže prije no što se pojavio njegov razgovor za portal Politiko, u kome kaže (prije usvajanja Rezolucije): “Rezolucija nam šteti, definitivno nam ne pomaže”.

Ostaje nada da učinjeno neće naškoditi Crnoj Gori onoliko koliko će štete donijeti njenim ključnim promoterima: Milojku Spajiću i Aleksi Bečiću.

“Partneri će vas dugoročno više poštovati ako ste predvidivi i ako znaju da ćete se do kraja držati istog aršina za sve”, kazao je Spajić.  Pa potegao: “Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja sa principijelnim stavom i od njega neće odstupati”. Nije za smijanje. Pretužno je.

“Rezolucija o Jasenovcu zapravo nije ništa drugo nego Vučićevo kukavičje jaje podmetnuto Crnoj Gori da je još više pokuša privezati uz sebe, poput srpske Bjelorusije, da je izbaci iz evropskog kolosijeka te da je ponovno zavadi s Hrvatskom koja podržava evropske ambicije Crne Gore”, piše Jutarnji list očekujući da Zagreb i Brisel neće nasjesti na tu igru.

Javio  se Aleksandar Vućić. Uredno da  saopšti kako on nema nikakve veza predlaganjem i usvajanjem Rezolucije. Sasvim suprotno, insajderske informacije iz diplomatskih i bezbjednosnih krugova govore da su Vučićeve službe intenzivno radile kako bi osigurale glasove pokolebanih funkcionera PES-a i Demokrata. Onako kako službe to već rade.

Uglavnom, Vučić pozva crnogorske zvaničnike “da izađu u javnost i da objasne svojim hrvatskim prijateljima i svojim zapadnim prijateljima kojima se izvinjavaju danonoćno objašnjavajući im da je to bila velika greška, da mi kažu zašto su tu grešku počinili i da objasne ljudima da su se šalili kada su govorili da sa tim ima veze Beograd i ja lično.”

Slično se Slobodan Milošević, pred sudom u Hagu, odrekao odgovornosti za napad na Dubrovnik. “Da je bilo do mene na Dubrovnik ne bi pao ni kamičak”, rekao je, objašnjavajući kako on, kao tadašnji predsjednik Srbije,  i njegovi najbliži saradnici “nemaju nikakve veze sa tim vašim sukobom sa JNA oko Dubrovnika”. I da o svemu tome treba pitati one dole. Ono dole je Crna Gora i njena sramota.

A Spajić  se javnuo  da pritvrdi: “Sve odluke, pa i one za Srebrenicu, Jasenovac, Mathauzen i Dahau – donosimo kao nezavisna zemlja koja je principijelno odlučivala i odlučivaće na ovakve teme iz prošlosti.”

Dan pošto svijet obilježi 11. jul kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici , u Beranama ćemo imati svojevrstan nastavak svesrpskog sabora nedavno održanog u Beogradu. Mandić i Knežević nadaju se da će “u ime većinske Crne Gore” ugostiti Milorada Dodika i Vučića. Da proslave. Odmaraće sjutradan, na Dan državnosti i Dan ustanka Crne Gore.

 

Selektivno čitanje istorije

“Nije na odmet istaći da su i nekadašnji poglavar i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Gavrilo Dožić, kao i Sveti Vladika Nikolaj Velimirović bili utamničeni u ovom logoru (Dahau – prim. Monitora)”, piše u obrazloženju amandmana kojim su Mandić i Knežević Rezeoluciju o Jasenovcu preimenovali u Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen.

Pa “posebno ističu” da su u logoru Mauthauzen “i tokom Prvog svjetskog rata internirani vojnici i građani Kraljevine Srbije i Crne Gore”. Ovo Kraljevine je, vjerovatno, slovna greška, pošto ista nije postojala tokom Prvog svjetskog rata.

Veća je šteta što su predlagači amandmana selektivno čitali istoriju. Pa su, recimo, zaboravili da u sistemu logora kojima su Rezolucijom presudili pomenu i onaj na Banjici (Beograd, Srbija).Poslednji transport sa Banjice je otišao u Mauthauzen 26. septembra 1944., odvodeći 700 logoraša. Pretpostavlja se da je preko Banjice u logore po Evropi upućeno između sedam i osam hiljada zatvorenika”, navode istorijske knjige iz Drugog svjetskog rata.

Među interniranima, saznali bi Mandić i Knežević, nije bila Jelena Ćetković. Cetinjanka, partizanka, ilegalka, sekretar Mjesnog komiteta KP (komunističke partije) za Beograd, narodni heroj – strijeljana je na Banjici u maju 1943., u 27 godini. Svirepim isljednicima nije odala ni kako se zove. “Van grada na polju pustom, širokom, stoji kuća smrti, taj ukleti dom…”. To su uvodni stihovi njene pjesme Iza rešetki, ispisane u iščekivanju smrti, zabilježili su reporteri BBC-a u reportaži o logoru na Banjici.

Samo se Jelena, valjda, nije uklapala o traženi model predlagača Rezolucije. Četnički zlikovac Pavle Đurišić, ubijen u Jasenovcu jeste. Na znamo, sa sigurnošću, da li je i vojvoda koji je predvodio četnički pokolj djece, žena i staraca po Sandžaku 1943., jedan od 44 Crnogoraca (33) i Crnogorki (11) koji se nalaze na zvaničnom popisu žrtava iz koncentracionog logora Jasenovac. A koji su Rezolucijom Skupštine Crne Gore svrstani među “ostale”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR STIGAO U CRNU GORU: A sad povratak u stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon velikih riječi u Briselu i kod kuće, fotografisanja, rukovanja i selfija, vlast čeka ozbiljan reformski posao koji tek počinje. Posebna briga je je li  crnogorska politička klasa spremna za te izazove i evropsku budućnost. Simptoma mračnih ideologija je na sve strane. Otuda je planirana rekonstrukcija Vlade  prilika za stvaranje koncentracione vlade čiji bi prioritet bio upravo evropski put zemlje

 

Desilo se – Crna Gora dobila je pozitivan Izvještaj o procjeni ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24, koji se tiču vladavine prava i borbe protiv korupcije i kriminala.  IBAR u Crnu Goru stiže  11 godina otkako je Brisel pred ovdašnje vlasti postavio privremena mjerila, čije je ispunjenje preduslov za zatvaranje preostalih poglavlja.  Do sada, iako u Evropu putuje skoro deceniju i po, Crna Gora je zatvorila tek tri od 33 poglavlja.  Putovanje u Evropu se prilično odužilo i suštinski dugo godina  zaustavljeno. Zbog toga je IBAR koji je stepenik na dugom putu reformi, dobio dodatno značenje kada je u pitanju Crna Gora.  Istovremeno, evropska vrata naglo su nam se odškrinula uprkos stagnaciji u reformama, nakon početka rata u Ukrajini.

Na Međunarodnoj vladinoj konferenciji u Briselu, 26 juna ove godine, na kojoj je zemlja i zvanično dobila IBAR, čule su se  velike riječi, kako od domaćih, tako i  briselskih zvaničnika.

Premijer Milojko Spajić čestitao je  građanima Crne Gore, evropskim partnerima i zemljama u regionu koje su pomogle, posebno Hrvatskoj i Sloveniji.  “Tu nadu i evrooptimizam koji smo ponovo probudili nadam se da niko neće ugasiti”. On je uoči konferencije ocijenio da se radi o istorijskom trenutku za Crnu Goru. „Danas je važan dan, ali  će svaki idući biti mnogo kompleksniji jer moramo ispuniti važne zadatke”, kazao je Spajić u Briselu i poručio da od 26. juna proces EU integracija neće više nikad biti podređen partijskim ni drugim interesima.

Evropski zvaničnici su ocijenili da je Crna Gora ostvarila značajan napredak i da je spremna za finalnu fazu pristupanja Evropskoj uniji.

“ Danas smo svjedoci uspjeha ovog posla, postignuća i Crna Gora kreće naprijed prema članstvu u EU. Ova IGC je pokazala da je EU spremna za proširenje i da se otvara finalna faza pregovora sa Crnom Gorom”, kazao je evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji . “Očekujem da do kraja godine vidimo zatvoren kritičan broj poglavlja”.

Ministarka vanjskih poslova Belgije Adža Labib rekla je da je Crna Gora spremna da ide naprijed i da je EU  spremna da nas  podrži na svakom koraku.

I kod kuće su se ređale čestitke. Partije vlasti su ukazivale  na sopstveni doprinos u dobijanju IBAR-a optimistično najavljujući da smo sledeća članica EU. Opozicija je  podsjećala na to da je podržala napredak na evropskom putu, uz zebnju da li  će Crna Gora  tim putem nastaviti.

Nakon velikih riječi u Briselu i kod kuće, fotografisanja i  selfija, vlast čeka ne baš ružičasta stvarnost. I ozbiljan posao. Brisel je nakon IBAR-a,  Crnoj Gori  ispručio šest završnih mjerila kako bi zatvorila poglavlja 23, 24, a koja podrazumijevaju suštinske reforme u ovim oblastima (vidi box).  Pravi posao tek čeka. Tu su i ostala brojna poglavlja  a među kojima će neka, poput poglavlja 27,  koje se tiče zaštite životne sredine, biti poseban izazov.

Na stranu utemeljene kritike civilnog sektora i stručne javnosti da su nam u Briselu i za IBAR progledali za prste, te da će i ono što smo do sad uradili, u dijelu zakonodavnog okvira koji se tiče pravosuđa, medija, borbe protiv korupcije i kriminala morati na popravni.  Posebna briga je hoće li crnogorska  politička klasa biti  spremna za  izazove koji slijede, odnosno za nastavak suštinskog evropskog puta.

Tek što smo dobili IBAR, u parlamentu  se, prema pisanju medija, sprema rasprava  o Rezoluciji o Jasenovcu, koja je  uslov dijela parlamentarne većine (ZBCG) za podršku vladi nakon njenog glasa za Rezoluciju Ujedinjenih nacija o Srebrenici.  Glasanju Vlade Crne Gore za Rezoluciju o Srebrenici u Ujedinjenim nacijma prethodio je pritisak spolja i iznutra, i kampanja dirigovana iz kabineta premijera Srbije Aleksandra Vučića.  Nakon „prijateljskog ubjeđivanja“  Spajića, kako je to objasnio jedan od lidera ZBCG Milan Knežević, Rezolucija o Jasenovcu upućena je u parlament s potpisima poslanika PES-a, Demokrata i ZBCG. Njom se od crnogorskog parlamenta traži da postane sud i utvrdi davni genocid kod susjeda. Dok se u Crnoj Gori još ćuti kako smo im ne tako davno razorili Dubrovnik.

Zbog najavljene rezolucije o Jasenovcu  Hrvatska nije ometala dobijanje  IBAR-a.  Na konferenciji u Briselu hrvatski novinari pitali su premijera Spajića zašto Crna Gora, kada joj se otvara evropski put, najavljuje usvajanje rezolucije o Jasenovcu. Spajić je odgovorio da je Crna Gora „multietnička, multikonfesionalna država sa svim predstavnicima različitih naroda u parlamantu koji imaju potrebu da izguraju neke rezolucije koje su bitne za njihov politički korpus i narode ili religije kojima pripadaju“. Kazao je da u proceduri ima preko 40 rezolucija, i da ne zna hoće li se uskoro u parlamentu glasati za Rezoluciju o Jasenovcu.

Portal Borba, blizak koaliciji ZBCG, nagovještava glasanje o Rezoluciji o Jasenovcu  na zasijedanju za Vidovan. Na istoj sjednici raspravljaće se navodno i o razrešenju ministra pravde Andreja Milovića, koju u ZBCG, sudeći po napisima ovog portala, vide i kao priliku za otvaranje pitanja rekonstrukcije Vlade, koja je prema Sporazumu predviđena do kraja ove godine.  Za sada nema zvaničniih pregovora o rekonstrukciji Vlade. Osim Kneževićeve DNP, podršku Spajićevoj Vladi do dobijanja IBAR-a oročile su i Demokrate nakon sukoba sa PES-om oko bezbjednosnog sektora. Situacija u brojnim opštinama ukazuje na krizu unutar redova parlementrne većine.

Partija Milana Kneževića u međuvremenu je podršku vladi uslovila nizom zahtjeva, sve do uvođenja dvojnog državljanstva sa Srbijom. DNP  traži da trobojka bude normirana kao narodna zastava, da srpski jezik postane službeni u Crnoj Gori kao i da se sa Srbijom potpiše sporazum o dvojnom državljanstvu.  Zahtjev koji se tiče dvojnog državljanstva mogao bi biti opasan instrument izbornog inžinjeringa i dodatan mehanizam u rukama Vučića i srpskog sveta.

Problem Crne Gore, na raskršću između evropskog i srpskog sveta, su i oni koji deklarativno zagovaraju građansku i evropsku Crnu Goru, ali koji se nijesu suočili sa sopstvenim neevropskim nasleđem. Podmlađena Demokratska partija socijalista nije napravila otklon od Đukanovićevog trodecenijskog nasleđa – zločina, sistemske korupcije, srastanja sa  organizovanim kriminalom.

Predviđena rekonstrukcija Vlade, prilika je za ozbiljno suočavanje – formiranje koncentracione vlade u kojoj bi učestvovale sve partije koje su osvojile jedan ili više mandata na poslednjim parlamentarnim izborima. I čiji bi prioritet bilo članstvo Crne Gore u EU, kako je u jednom od nedavnih brojeva Monitora to definisao profesor Milan Popović.  Ova ideja nije se do sada ozbiljno razmatrala od strane novih vlasti.   Vrijeme je. IBAR je tu, Mi moramo izabrati budućnost.

 

Šta sve treba ispuniti nakon IBAR-a

Nakon što je ispunila privremena mjerila koja su pred Crnu Goru stavljena davne 2013,  sada je crnogorskim vlastima ispostavljeno šest završnih mjerila koje je neophodno da zemlja ispuni kako bi zatvorila poglavlja 23 i 24.

Iako je broj završnih mjerila znatno manji od broja pivremenih mjerila koje je Crna Gora ispunila, pred vlastima je mnogo teži posao.

Za poglavlje 23 data su tri završna mjerila, koja imaju podmjerila, njih 17.  Radi se o  suštinskim  reformama u oblasti  pravosuđa i procesuiranju ratnih zločina, prevenciji i represiji korupcije, oblasti finansiranja političkih partija, te ljudskim pravima.  Za poglavlje 24 predstoje tri završna mjerila, sa sedam podmjerila koja se odnose na oblasti –  migracija, azila i viza, te borbe protiv organizovanog kriminala.

Od Crne Gore se traži da sprovede sveobuhvatnu reformu pravosuđa, da obezbijedi njegovu nepristrasnost, nezavisnost, odgovornost, efikasnost, profesionalizam, te puni pristup pravdi.  Crnu Goru tek sada u stvari očekuje suštinski posao kada je u pitanju pravosuđe. Imenovanja nedostajćuih pozicija u pravosuđu, donošenje strategija i propisa, i sve ono  što je do sada urađeno tek je prvi korak na dugom putu ozdravljenja decenijama politički kontrolisanog pravosuđa.  Beskrajno trajanje  visokoprofilnih sudskih procesa, samo je jedan od pokazatelja koliko je pred Crnom Gorom ozbiljan zadatak. Pokušaji da se  popune pozicije u vrhu pravosuđa,  pokazali su da se vlasti nakon avgusta 2020 . nijesu odrekle  namjere da ga kontrolišu.

Od Crne Gore se, da bi zatvorila ova poglavlja, traži i „uspostavljanje snažnog i efikasnog sistema za prevenciju i suzbijanje korupcije, uključujući korupciju na visokom nivou“.  Ozbiljno tu imamo boljke. Od institucija koje ne funkcionišu, poput Agencije za sprečavanje korupcije, do hroničnog manjka rezultata u oblastima oduzimanja kriminalom stečene imovine, te finansijskih istraga. Tu je i usvajanje i efikasno sprovođenje Zakona o finansiranju političkih partija i izbornih kampanja.

Hronična boljka su i  rezultati u procesuiranju i utvrđivanju odgovornosti za ratne zločine, što je još jedan od zahtjeva da bi se zatvorilo poglavlje 23.  Od zemlje se traži „ uspostavljanje vjerodostojnog i kontinuiranog niza uspješnih istraga, gonjenja i suđenja za ratne zločine, uključujući visokoprofilne slučajeve u potpunoj saradnji sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove i obezbjeđivanje pristupa pravdi i reparacije žrtvama“.

Crna tačka je i oblast ljudskih prava, posebno rezultati koji se tiču sprečavanja torture.  Od Crne Gora  se traži efikasna primjena i sprovođenje prava i sloboda utvrđenih Evropskom konvencijom, sprovođenje  preporuke Evropskog komiteta za sprečavanje torture i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (CPT) i obezbjeđuje odgovarajući i brz sudski nastavak u slučajevima zlostavljanja.  Čime se danas nikako ne možemo pohvaliti.

Zahtijeva se i uspostavljanje vjerodostojne evidencije sprovođenja odredbi o nediskriminaciji, rodnoj ravnopravnosti i borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, zaštiti manjina, sprovođenje strategije deinstitucionalizacije za osobe sa invaliditetom, uspostavljanje snažnog sistema za zaštitu djece i obezbjeđivanje pravičnog postupka restitucije imovinskih prava u razumnom roku i potpunu nezavisnost regionalnih komisija za restituciju.

Brisel traži i da  Crna Gora uspostaviti trajnu evidenciju istraga, krivičnog gonjenja i pravosnažnih presuda u svim oblastima teškog i organizovanog kriminala i pranja novca To je oblast u kojoj nam EK hronično zamjera manjak rezultata.

Milena PEROVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo