FOKUS
POSLIJE KUMANOVA: Podrhtavanje Balkana

Proteklih deset godina značilo je za Makedoniju trnovit put od uzornog kandidata za prijem u Evropsku uniju i Sjevernoatlantski savez (NATO) do ,,najlabilnije” države na jugoistoku kontinenta i krizno žarište. Sukob u Kumanovu proteklog vikenda gurnuo je Makedoniju u tešku krizu.
Sukobi su počeli tokom policijske racije u jednoj četvrti Kumanova nastanjenoj uglavnom albanskim stanovništvom. Na policajce je pucano iz snajpera, bacača granata i automatskog oružja. Poginula su osmorica pripadnika MUP-a i najmanje 14 članova terorističke grupe koja je došla iz ,,jedne susjedne države.” Blizu 40 policajaca je ranjeno.
Nasilje u Kumanovu prijeti da dodatno pogorša napetu političku situaciju u dvomilionskoj državi. Vlada Makedonije je u krizi. Premijer Nikola Gruevski je mjesecima pod pritiskom. Opozicija ga optužuje za korupciju i kriminal i to potkrjepljuje tajnim snimcima. Vlada je navodno ilegalno prisluškivala oko 20.000 građana. Protekle sedmice su tokom više dana održavane demonstracije protiv Gruevskog, u Skoplju i drugim gradovima. Policija je upotrebljavala silu kako bi rastjerala demonstrante.
Gruevski je u utorak smijenio ministarku unutrašnjih poslova Gordanu Jankulosku i ministra saobraćaja i komunikacija Mileta Janakievskog. Istovremeno, ostavku je podnio direktor Uprave za bezbjednost i kontraobavještajne poslove Sašo Mijalkov.
U makedonskoj javnosti su u opticaju razna nagađanja oko događaja u Kumanovu. Po jednima je to bila akcija kriminalaca koji su htjeli da osiguraju put za svoj šverc.
Po drugima, u pitanju je međunarodna zavjera kako bi bili osujećeni planovi o izgradnji ruskog gasovoda iz Turske preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske u centralnu Evropu. Makedonija je, navodno, izabrana kao najslabija karika u lancu. Treći su uvjereni da iza svega stoji makedonska vlada koja želi da skrene pažnju sa optužbi kojima je izložena zbog korupcije i zloupotrebe vlasti. Oglasila se Oslobodilačka narodna armija (ONA), za koju su albanski političari u Makedoniji dosad tvrdili da više ne postoji, i preuzela odgovornost za napade na policiju u Kumanovu.
Ugledni švajcarski dnevnik Noje Cirher cajtung (NZZ), prenosi sumnje ,,mnogih posmatrača”u zvaničnu verziju događaja. Taktika naoružanih je veoma čudna. UČK obično zauzima sela u nepristupačnom zaleđu. Zatim se sklanja odatle da bi na kraju iskoristila civilne žrtve u propagandne svrhe. Povlačenje iz opkoljene gradske četvrti je nemoguće, a UČK nikada nije izvodila samoubilačke misije. Mnogi u Makedoniji smatraju da je u Kumanovu insceniran međuetnički sukob. „Tajna služba, na čijem čelu se nalazi jedan rođak premijera Gruevskog, u stanju je da učini tako nešto. A i u regionu ne nedostaje mladih ljudi koji se na to mogu podstaći sa nešto novca […] Vlada premijera Gruevskog je priterana leđima uza zid… U Skoplju su se formirali protesti koji su prvi put u istoriji ove zemlje multietnički”, piše NZZ.
Postojala su upozorenja da će krug oko premijera Gruevskog, kojem pripada i njegov koalicioni partner Ali Ahmet,i lider Ujedinjene stranke za integracije, prije velikih demonstracija opozicije zakazanih za 17. maj, pokušati da iscenira međuetnički konflikt kao posljednje sredstvo za skretanje pažnje sa najtežih slučajeva zloupotrebe vlasti. Iznenađujuće su razmjere incidenta.
Svakodnevne demonstracije hiljada građana, prijetile su da kanališu veliko nezadovoljstvo osiromašenog naroda i omladine bez perspektive. Još je važnije da su Makedonci, Albanci i Srbi demonstrirali zajedno. Zajedno smo jači, uzvikivali su ljudi na protestima, pokazujući uvezane nacionalne zastave – makedonsku, albansku i srpsku.
U Makedoniji se dešava erupcija nezadovoljstva nakon što opozicija još od početka februara objavljuje prisluškivane razgovore, koji ukazuju na ponašanje vlasti, kazala je Ana Petruševa iz BIRN. Po Petruševoj nezadovoljstvo se povećava godinama oko toga šta se sve dešava na izborima, oko selektivne vladavine prava, oko potpuno partijskog upošljavanja u javnoj administraciji, kontrole nad medijima…
U makedonskoj javnosti smatraju da su međunarodna zajednica i političari morali mnogo ranije da posvete pažnju razvoju događaja u toj zemlji. Situacija u Makedoniji se zaoštravala u dubokoj sjenci krize u Ukrajini i finansijske krize u evrozoni.
Mediji u Nemačkoj prenose kako vlada velika zabrinutost, ali i razočaranje zbog dešavanja u Makedoniji, a način na koji vlada postupa u krizi ne nailazi ni na kakvo razumjevanje. Dešavanja u Kumanovu su uvećala strahove da bi „stvari mogle da izmaknu kontroli i dovedu do građanskog rata”,, izjavio je Franc-Lotar Altman, ekspert za balkanski region i član Društva za saradnju sa Jugoistočnom Evropom fondacije Bertelsman.
Njemačka ambasadorka u Makedoniji Kristine Althauzer nedavno je kritikovala vladu i izjavila da očekuje ostavke. Dnevnik Tagescajtung piše da u Briselu više ne žele da prime makedonskog premijera Nikolu Gruevskog.
Nedavno je na tri internet-portala njemačke štampe objavljen tekst novinara Norberta Mapes-Nidika o Makedoniji koja se, kako je u naslovu rečeno, nalazi – na putu ka diktaturi.„Stanje u Makedoniji, zemlji koja želi u EU, slično je onom u Bjelorusiji ili Egiptu. Pravosuđe je potčinjeno vladajućim političarima, a na listi slobode medija Makedonija je iza država kao što su Kongo ili Tadžikistan”, pisao je ovaj novinar. I podsjetio: „Već šestu godinu uzastopno, Komisija EU preporučuje da se sa tom zemljom započnu pregovori o pristupu – na šta Grčka svaki put stavlja veto zbog spora oko imena makedonske države.”
Njemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer, posjetio je početkom maja više zemalja regiona. Kako je prenijela agencija Rojters, tom prilikom izražena je zabrinutost zbog situacije u regionu, i posebno ukazano na dvije zemlje: Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu.
Ambasadori zapadnih zemalja u Skoplju su se poslije borbi u Kumanovu sastali sa čelnicima vladajuće koalicije i sa predsjednikom opozicione Socijaldemokratske stranke Makedonije (SDSM) Zoranom Zaevim, i oštro kritikovali ponašanje vlasti u aferama o kojima je opozicija izvijestila javnost. Poslije susreta sa premijerom Gruevskim, naglasili su da će kontinuirani neuspjeh da se pokaže posvećenost konkretnim akcijama, narušiti put Makedonije ka EU i NATO.
Potpredsjednik Evropskog parlamenta Aleksandar Graf Lambsdorf pozvao je u utorak premijera Makedonije da podnese ostavku kako bi doprinio smirivanju situacije. Isto je učinio i premijer Bugarske Boris Borisov. ,,Tako se vraća povjerenje”, izjavio je naglašavajući da je za vrijeme svog prvog mandata podnio ostavku zbog protesta građana.
Altman ocjenjuje da EU nema dovoljno jake instrumenta uz pomoć kojih bi mogla da djeluje. „Zaista sam zabrinut zbog negativnog razvoja situacije u Bosni (prije svega u Republici Srpskoj), ali i u Makedoniji. Pri tom smatram da je EU nemoćna i da se nešto više od verbalnih apela od nje i ne može očekivati. Jedini instrument koji Evropskoj uniji stoji na raspolaganju jeste perspektiva o članstvu, a to je, u oba slučaja, slaba alatka.”
U Makedoniji se prepliću poznate velikodržavne ambicije komšija, i geostrateški interesi moćnih. Šta god da stoji iza tragedije u Kumanovu, jasno je: ne treba potcijeniti potencijal albanskog nacionalizma u toj zemlji, ali ni podesnost Albanaca, da budu izgovor za ujedinjavanje nacionalističkih potencijala ostalih aspiranata na makedonsku teritoriju.
Makedoniji prijeti naredna kriza. Očekuje se da se zbog nasilja u Kumanovu opoziciji 17. maja pridruže i mnogi Albanci. Posmatrači misle da bi to moglo da dovede do nove destabilizacije prilika, a neki strahuju i od građanskog rata. Požar se ovdje ne lokalizuje lako. Balkan opet podrhtava.
Susret Vučić – Rama
Usred velike napetosti u regionu poslije oružanih sukoba u Kumanovu, objavljeno je da će premijer Srbije Aleksandar Vučić otputovati 27. maja u Tiranu u zvaničnu posjetu Albaniji. To će biti prva takva posjeta srpskog zvaničnika na najvišem nivou ikad.
Domaćin Vučiću biće premijer Albanije Edi Rama, koji je 10. novembra 2014. boravio u Beogradu u prvoj zvaničnoj posjeti najvišeg albanskog zvaničnika u posljednjih 68 godina.
Premijer Rama je otkazao zvaničnu posjetu Makedoniji koja je bila predviđena za 14. maj, javili su prištinski mediji. Takođe će biti odložena zajednička sjednica vlada Kosova i Makedonije, zakazana za ovaj mjesec.
,,Ukoliko je za šest ili sedam mjeseci ispravljeno ono što je cijeli prošli vijek propušteno, to je velika stvar, ne samo u albansko-srpskim odnosima, već i za cio region”, istakao je Škeljzen Malići, savjetnik premijera Albanije Edija Rame. Po Malićiju, poznatom intelektualcu iz Prištine, premijeri Rama i Vučić ,,trasiraju važnu prekretnicu na putanju koja će biti osovina mira i stabilnosti u regionu.”
Udruženi neprijatelji slobode
Nikola Gruevski nije, prema medijima na njemačkom jeziku, jedini balkanski lider koji okreće leđa demokratiji. I drugi lideri balkanskih država formalno podržavaju demokratiju, ali je svojim djelovanjem podrivaju, prenose ti mediji. Prepoznatljiva je šema djelovanja koja se zasniva na difamiranju političkih protivnika i nezavisnih medija, i slavljenju poteza vlade, pisao je NZZ.
NZZ postavlja i pitanje kako ljudi poput Aleksandra Vučića u Srbiji, Nikole Gruevskog u Makedoniji, Milorada Dodika u RS ili Mila Đukanovića u Crnoj Gori pobjeđuju na izborima? Odgovor je jednostavan: glasovi se kupuju. Zbog krize je 50 ili 100 eura danas vrednije nego prije nekoliko godina. Postoji direktna veza između radnih mjesta i podrške vladajućoj stranci. Za dobijanje posla u javnim preduzećima u državama bivše Jugoslavije, danas je važnije biti član partije nego što je to bilo u doba komunizma, naveo je NZZ.
Autor članka u NZZ primijetio je kako se partije programski i ideološki jedva razlikuju pa se od Sarajeva do Beograda može čuti – svi su isti. ,,Stoga izgleda racionalno glasati za one koji vama lično donose makar i malu prednost. Iza nacionalističko-populističke fasade stoji klijentelistička mreža uz čiju pomoć stranke osiguravaju svoju vlast.”
Po NZZ, takvo stanje odgovara državama i strankama unutar Evropske unije (EU) koje su protiv proširenja. ,,Postoji simbioza između protivnika proširenja i autoritarnih političara Balkana”, zaključeno je u listu iz Švajcarske.
EU mora da pošalje jasnu poruku čitavom regionu da je nedemokratsko ponašanje nedopustivo, ocijenio je Florijan Biber, politikolog i profesor na univerzitetu Karl Francens u Gracu, Austrija. ,,Smatram da je riječ o autoritarnom obrascu: konstantna kampanja, kontrola medija, apsurdni ‘spomenici”. Biber koji rukovodi Centrom za jugoistočne studije na univerzitetu u Gracu, smatra da postoje slične situacije u Srbiji, Mađarskoj, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Turskoj…. ,,Vlade tih drugih zemalja, balansiraju između represije i sopstvenih tvrdnji da su proevropske i demokratske.”
Povodom zbivanja u Kumanovu, advance.hr podsjeća da je Makedonija danas jedna od najsiromašnijih zemalja Europe. Nezaposlenost se kreće oko 30 odsto. a isti toliki postotak ljudi živi ispod granice siromaštva; 20 odsto živi ispod apsolutne razine siromaštva, dok sedam odsto populacije ne može u sebe unijeti niti minimalnu dnevnu količinu kalorija – gladuju.
Klasne razlike u Makedoniji, navodi advance. hr postaju sve ekstremnije, iz godine u godinu. Makedonija ima najveći jaz između bogatih i siromašnih u Evropi. 20 odsto najbogatijih ima ukupno 42 odsto raspoloživih sredstava, dok najsiromašnijih 20 odsto u Makedoniji raspolaže sa svega pet odsto sredstava. Kriminal je takođe visok, naročito krijumčarenje preko Grčke i Bugarske na čemu su se obogatili lokalni moćnici.
Advance.hr podsjeća da je Gruevski bio neko vrijeme ,,dobar”… On se 2007. godine u Tirani susreće s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem i tadašnjim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom. Da, dvojica su bila u dobrim odnosima, kako međusobno, tako i sa SAD-om.
Gruevski 2010. dolazi na megalomansku ideju, pokreće grandiozan projekt pod nazivom Skoplje 2014. Cilj je bio renovirati glavni grad (do 2014.) po uzoru na političku ideologiju vladajuće stranke VMRO-DPMNE. Počela je masovna izgradnja muzeja, spomenika, novih vladinih zgrada… Projekt je, navodi, predviđao izgradnju ukupno 20 novih zgrada i preko 40 spomenika. ,,Potrošeni su milijuni eura za ovaj nacionalistički i historicistički kič u zemlji gdje siromaštvo može svaki trenutak buknuti u socijalne nemire.”
Sumirajmo: ogromne socijalne razlike u državi , progon neistomišljenika, uzurpacija sudstva, manipulacije žrtvama, kontrola medija… Dugo, miljenik Zapada. Ako se zanemare neki lokalni predznaci i koloriti neko bi mogao pomisliti da je Nikola Gruevski pseudonim Mila Đukanovića.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
FOKUS
MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna
U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović. Milatović je u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.
Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.
Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug, procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se, gotovo sve. Možda ponajviše Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić. Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.
Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.
,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.
Mnogo toga je na Milatovićevoj strani kada je u pitanju ishod izbora 2. aprila. No stvari nijesu završene, i Milatović ne smije unprijed slaviti. Đukanović je, odmah, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora poručio kako se uzda, u kako ih je nazvao neiskorišćene rezervoare podrške. ,,Jasno smo prepoznali određene rezervoare biračke podrške koji nijesu aktivirani u prvom krugu. Znamo gdje su ti džepovi buduće podrške u drugom krugu i radićemo na tome da se aktiviraju”, kazao je.
Rezervoari o kojima govori Đukanović, smatraju analitičari su – glasovi koje je osvojila kandidatkinja SDP-a Draginja Stanković Vuksanović, potencijalno glasovi onih koji nijesu izašli u prvom krugu u krajevima u kojima Đukanović ima tradicionalnu podršku, te glasovi dijaspore, koji takođe nijesu iskorišćeni u prvom krugu. Em je Đukanovićev prolazak dalje bio sasvim izvjestan, em putovanja do domovine i nazad koštaju. Ubačena rezerva mogu biti i glasovi koji su namjenski i uzaludno u prvom krugu udijeljeni Mandiću. Analitičari takođe napominju da će Đukanović učiniti sve kako bi pobijedio Milatovića, pošto su ovi izbori za njega igra na sve ili ništa.
Milica Kovačević, izvršna direktorica CDT-a kaže da niko nema podatak koliko državljana Crne Gore u inostranstvu ima pravo glasa.
,,Ovo pitanje se potpuno ležerno uzima u okolnostima dovođenja i odvođenja… Važno je kazati da Crna Gora ima veliki broj državljana koji nijesu odjavili prebivalište i žive u zemljama zapadne Evrope, Sjeverne Amerike, ali žive i u susjednim zemljama. Sve različite politike su te građane do sada tretirale na ovaj način – kao korisnu masu za mobilizaciju u slučaju izbora…”.
V.d. pomoćnika direktora Uprave za saradnju sa dijasporom Arben Jakupi, saopštio je da je poziv dijaspori da glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori zloupotreba i da se ona neće u velikm broju odazvati. ,,Neće doći ni dvije hiljade ljudi. I vjerujte da brojka koju očekuje Đukanović neće biti toliko na njegovoj strani, već da i naša dijaspora razumije ove procese i da žele da konačno i Crna Gora postane članica EU”, saopštio je on.
Koliki je ,,rezervoar” Đukanovića, vidjećemo. Jasno je da Milatović računa na glasove koje su u prvom krugu dobili kandidati iz redova avgustovskih pobjednika – Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Goran Danilović. Ukoliko tu podršku dobije, njegova pobjeda je sasvim izvjesna. Mandić je u prvom krugu osvojio 19 posto glasova, Bečić 11, Danilović 1,4 odsto. Više nego dovoljno da pobijedi Đukanovića.
Pitanje, međutim, koje se takođe postavlja ovih dana je – koliko je podrška dijela avgustovskih pobjednika deklarativna, a koliko stvarna. Za sada je Milatović dobio deklarativnu podršku od svih avgustovskih pobjednika.
,,Demokratska Crna Gora će u drugom krugu predsjedničkih izbora podržati kandidata Pokreta Evropa sad Jakova Milatovića, poručio je predsjednik partije Aleksa Bečić. On je saopštio da je tu odluku, o ,,bezrezervnoj podršci Milatoviću”, donio Glavni odbor partije. ,,Nedvosmislenu podršku Milatoviću” dala je i URA, partija na čijem je čelu premijer Dritan Abazović, i koja je u prvom krugu podržala Bečića, koji je osvojio 11 odsto glasova. Očito ni to nije pomoglo. Na avgustovskim izborima 2020, Demokrate, odnosno koalicija Mir je naša nacija osvojila je 12, 5 odsto glasova, a lista Crno na bijelo, koju je predvodila URA 5,53 glasova. To je sedam posto glasova više nego što je Bečić dobio na predsjedničkim izborima. Analitičari ukazuju i da je jedna od poruka građana na ovim izborima – nezadovoljstvo zbog načina na koji je parlamentarna većina iz avgusta vršila vlast.
Podršku Milatoviću najavila je i Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija, Socijalistička narodna partija…
Pod posebnom lupom javnosti je glasna, nekako isuviše glasna, podrška Demokratskog fronta. Mandić je odmah nakon prvog kruga pozvao glasače da glasaju Milatovića u drugom krugu, čak je i osvanuo bilbord DF-a kao podrška Milatoviću. No primijećeno je da lideri DF-a u pozivima glasačima da daju podršku Milatoviću, uvijek napomenu i ,,opravdanu ljutnju” na Evropu sad „zbog izjednačavanja DPS-a i DF-a“, te naglašavaju da će oni biti zaslužni za Milatovićevu pobjedu.
,,Molim hrabre i odane borce protiv Mila Đukanovića i svega što on simbolizuje da bez izuzetka poslušaju poziv Andrije Mandića i da pored sve opravdane ljutnje, daju konačni doprinos našoj zajedničkom cilju”, saopštio je ove sedmice funkcioner Slaven Radunović. On je dodao da ,,razumije bijes kod pristalica Fronta kad neko bazira kampanju na jednačini DF=DPS”.
,,Ali, ne dozvolite da vas neka ‘Milojkova baba’ skrene sa puta koji smo mi zacrtali, utabali, asfaltirali”, napisao je Radunović na Fejzbuku. Ovakvo, preglasno prisvajanje Milatovićeve pobjede, od strane lidera DF-a, u realnom svijetu, ne smeta Đukanoviću. Naprotiv. On se nada da to može podstaći neke neodlučne birače suverniste, da u drugom krugu prelome i glasaju za njega.
Da partnerstvo Đukanovića i Mandića postoji, sugerišu i podaci sa terena, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora. Jedna od ,,enigmi” prvog kruga je svakako i izborni uspjeh Andrije Mandića u Tuzima.
Prema preliminarnim podacima Opštinske izborne komisije (OIK), Mandić je u Tuzima imao 827 glasova, odnosno podržalo ga je 13,4 odsto ukupno izašlih birača. Na lokalnim izborima u toj opštini 5. marta, DF nije ni učestvovao. Mandić dobar rezultat u Tuzima vidi kao odgovor građana na njegov poziv da, kako kaže, zajedno grade novu Crnu Goru. Građanski aktivisti i partijski zvaničnici iz te opštine ukazuju da bi po srijedi mogla biti politička trgovina. „Meni je najzanimljivije to što je Mandić te glasove dobio u mjestima gdje su birači na lokalnim izborima dominantno glasali za Albanski forum,” prokomentarisao je te rezultate građanski aktivista Dževdet Pepić. ,,Da li je to preko lokalnih političara, kojima je odgovaralo da Mandić bude u drugom krugu ili je to neka vrsta usluge Đukanovića? Zna se da su Tuzi tradicionalno većinski za Đukanovića”, smatra on. Funkcioner Demokrata Štjefan Camaj za rezultat Mandića u Tuzima nema dilemu. On je ocijenio je da je ,,jasno da je ovo inženjering DPS-a”. I njihov pokušaj da se u drugi krug izbora, kako kaže, ugura Andrija Mandić.
Milatović je nesporan favorit. Ali ishod trke u drugom krugu predsjedničkih izbora nije tako unaprijed poznat kako se na prvi pogled čini. Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće, svakako, od njihovih „rezervoara“. Očitih i skrivenih.
Milatoviću se dodjeljuje policijsko obezbjeđenje
Predsedničkom kandidatu Pokreta Evropa sad (PES) Jakovu Milatoviću biće dodeljeno policijsko obezbeđenje, koje je tražila njegova partija zbog bojazni da je fizički ugrožen, pišu Vijesti.
Vlada će o tome odlučiti na telefonskoj sednici ove sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Ta Vladina odluka biće privremena, sve dok Agencija za nacionalnu bezbednost (ANB) i Uprava policije ne urade procjenu bezbijednosti.
“Ministarstvu unutrašnjih poslova – Upravi policije je dostavljen zahtev od strane Pokreta Evropa sad koji je potpisala potpredsednica Olivera Injac, za izradu bezbednosne procjene stepena ugroženosti gospodina Jakova Milatovića. Postupak po ovom zahtevu je u toku”, saopštili su iz MUP-a.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova najveća šansa je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a, prema analizama, ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito, sklopljeno. Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru
Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića. Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug. Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad. Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i odličnog rezultata njegove partije. Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije. Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je uklonjen. Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.
Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala. U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na pobjedničkim izborima u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug. To važi i za Aleksu Bečića, kandidata Demokrata. U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić. Andrija Mandić u drugom krugu, za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama, ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu. Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije – TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.
Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu. Debata, je otkazana.
Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.
Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je. Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.
O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore vide svoje dugogodišnje partnere. Vučićeva propaganda već je presudila. U drugi krug idu Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.
Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.
Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata. No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata, propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.
Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.
Iako Pokret URA nema svog predstavnika na predsjedničkim izborima, Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“. Tik pred presudnu bitku u nedjelju, ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.
Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I – Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.
Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.
Mandić osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.
Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.
Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao tokom protekle tri decenije kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne zaslužuje da bude predsjednik.
Milo Đukanović igra na sve ili ništa. Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.
NASILJE NA CETINJU: Nema optuženih
Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.
Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno, uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.
Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.
Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.
„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.
Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.
„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri
Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?
Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.
Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.
Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.
U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.
Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.
Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.
Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.
Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.
Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.
Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.
Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”. Može, znači.
Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta URA. Prebacujući im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.
Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.
Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.
Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.
,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.
Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.
,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac Vladimir) Novović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.
Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.
Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.
Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.
Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.
Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni: interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
INTERVJU5 dana
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno5 dana
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način