Povežite se sa nama

MONITORING

Karte ispod stola

Objavljeno prije

na

Službeno je javljeno: Peta sjednica prvog redovnog proljećnjeg zasijedanja biće održana 20. maja u Vladinom domu na Cetinju. Tada će, saglasno članu 97, stav treći, Ustava Crne Gore, pred poslanicima zakletvu položiti predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Po treći put, ‘tako mu Bog pomogao’.

Neustavno kandidovan, izbaran krađom, dopunjen sopstvenim ispraznim ,,personalitetom”, Filip Vujanović će biti prava slika ovdašnjih institucija. Njegova inauguracija biće jedan od onih događaja na kojima je zanimljivije ko nije, nego ko je došao. Iako će zakletvu polagati Vujanović, suštinski, ići će se na poklonjenje predsjedniku Demokratske partije socijalista Milu Đukanoviću. Uprkos krupnijim ili sitnijim pobunama koje obilježavaju ove dane, koalicioni partneri raspolagaće jednostavnim izgovorom da na svečanost, ipak, odu. Tako je pristojno.

Liberalna partija smislila je potez dosad malo poznat u političkoj teoriji i praksi: privremeno je prekinula koaliciju sa DPS-om. Predsjednik LP Andrija Popović napisao je otvoreno pismo šefu DPS-a Milu Đukanoviću. Ukazao je da su istekli svi dodatni, zajednički usaglašeni rokovi za realizaciju koalicionog Sporazuma Liberalne partije sa Demokratskom partijom socijalista potpisanog uoči prošlogodišnih izbora, a da LP nije ušla u izvršnu vlast na državnom nivou. Zato privremeno prekidaju učešće u vladajućoj koaliciji a konačnu Odluku o daljem statusu će donijeti Glavni odbor.

Popović je i sam zaključio da se ,,ništa spektakularno neće desiti”. Liberalna partija ima jedan mandat u parlamentu i, uprkos govoranciji da su ,,osnovni motivi LP-e za ulazak u vladajuću koaliciju bili preuzimanje odgovornosti za budući razvoj Crne Gore, a ne ukrašavanje dekora” svako zna da Popovića muči što i dalje nije postavljen za šefa Uprave za sport i mlade. I dekoracija ima raznih.

Glasnuli su se još poneki koalicioni partneri. ,,Ukoliko se nastavi nepoštovanje koalicionog sporazuma, koji smo potpisali sa DPS-om uoči oktobarskih parlamentarnih izbora, Bošnjačka stranka će preispitati odluku o učešću u vlasti”, kazao je Danu šef poslaničkog kluba BS Almer Kalač. On je objasnio da, iako su svi rokovi definisani, u prvom kvartalu DPS nije sproveo ono što je dogovoreno. Realizaciju koalicionog sporazuma, vjeruju u BS, omeli su predsjednički izbori: ,,Od sada pa nadalje smatramo da ne postoji prepreka za realizaciju sporazuma. Tražimo radna mjesta na svim nivoima, procentualno ono što nam pripada”.

Iz Bošnjačke stranke zvanično su odgovorili i organizatorima protesta zbog krađe na predsjedničkim izborima. Onako. Smatraju da, u Parlamentu, treba nastaviti rad na ustavnim promjenama, čijom će se primjenom reformisati i osnažiti institucije pravosuđa, te dodatno unaprijediti njihova nezavisnost, profesionalizam i odgovornost. Otvoreni su za dijalog i iskazuju punu spremnost za otvaranje svih važnih pitanja u parlamentarnoj proceduri i smatraju da je veoma važno da se i o aferi Snimak, kroz parlamentarnu istragu, ,,istraže i utvrde sve činjenice i prepoznaju i procesuiraju eventualne zloupotrebe”.

I poslanik Force Genci Nimanbegu kazao je novinama da je njegova stranka nezadovoljna poštovanjem koalicionog ugovora od strane DPS-a.

Svima skupa, po portparolu Časlavu Vešoviću, DPS je poručio: ,,Nije neophodno praviti detaljnu analizu da bi došli do zaključka da su uz DPS svi njeni partneri ostvarili političke benefite i zavrijedili trajanje na političkoj sceni”.

Liberalna partija, Bošnjačka stranka i Forca imaju pet poslanika. Bez njih, DPS-ova koalicija ostala bi, sa 40 mandata, u manjini. Tu brigu, zasad, ne treba brinuti. Neće DPS-u biti teško da stvori dovoljno činovničkih radnih mjesta da zadovolji koalicione partnere. Ionako će platiti građani. DPS muči to što je gubitkom apsolutne vlasti na oktobarskim izborima prinuđena da bilo što dijeli. Koalicioni partneri su im takvi da će biti zadovoljni i mrvicama, ali sami fakat da ih traže kao svoje pravo, ne kao milostinju, za apsolutiste je teško podnošljiv.

Godinama je DPS s mukom trpio SDP, sad mora da trpi i manjinske stranke. Poraz Filipa Vujanovića pokazao im je, kao na dlanu, da je vrijeme kad su mogli sami, nepovratno isteklo. Prije ili kasnije, isteći će i ovo u kojem još mogu da zakrpe koaliciju.

Koliko će trajati, ozbiljno zavisi od opozicije. Član Predsjedništva Demokratskog fronta Goran Danilović podsjetio je da je Front nakon parlamentarnih izbora nudio Bošnjačkoj stranci, Liberalnoj partiji i manjinama najznačajnije i centralne uloge u Vladi i da je ta ponuda još na stolu. ,,Za razliku od DPS-a, nudili smo im najznačajnije i centralne uloge, istorijsku priliku da u ograničenom i prelaznom periodu Crnu Goru učinimo slobodnom i demokratskom zemljom, sa poštenim i slobodnim izborima. Vjerujem da je ponuda još na stolu, a to je istovremeno i ispit za njihovu političku odgovornost. Ne učine li ništa za ljude koji su ih glasali, budu li se samo žalili na nekorektnost DPS-a, biće bespoštedno kažnjeni na narednim izborima.”

Žurno su iz manjinskih partija odbili poziv DF-a. Već su počeli da razgovaraju sa DPS-om.

Iako milo zvuči, nuđenje boljih pozicija nego što ih nudi DPS, suštinski je pristajanje na logiku koju godinama primjenjuje vlast. Opozicione partije mogle bi da konačno razmisle zašto je manjinama i dalje, uprkos svemu, DPS bliži. I stvore plan kako da tu stvar promijene. Za početak, umjesto što potiho optužuju manjine kako su izabrale Filipa Vujanovića, da možda glasno zahvale brojnijim pripadnicima manjinskih naroda koji su neizlaskom na izbore značajno doprinijeli pobjedničkom rezultatu Miodraga Lekića.

Pretakanja na političkom nebu Crne Gore ovih dana dovode do raznih neobičnih situacija. Putniku namjerniku ne bi bilo nimalo lako da kod SDP-a i SNP-a razazna ko je tu vlast ko opozicija.

Da SNP već poodavno ne liči na sebe ocijenio je i dugogodišnji funkcioner te partije Dragan Koprivica objavljujući da pristupa Demokratskom frontu, odnosno njegovom dijelu koji predvodi Milan Knežević. Koprivica je kazao da SNP ima čestito članstvo, ali i veliki broj konformista u partijskom vrhu, koji ne žele promjene. ,,Želim naglasiti da sam, nakon pristupanja Kneževića Frontu, i dalje vjerovao da SNP ima svoju budućnost, ali njena serija pogrešnih, a bojim se, možda i namjernih odluka, kao i dalji konformizam, praktično pokazuju da su Knežević i funkcioneri koji su s njim pristupili Frontu, bili u pravu, to jest da su očuvali izvornu ideju SNP-a”.

Koprivica je dodao da je nakon izglasavanja zaključaka SNP-a i Demokratske partije socijalista o Kombinatu aluminijuma svakodnevno doživljavao gnjevne komentare birača. ,,Oni su i ljuti i zbunjeni, dok neki tvrde da im je, u stvari, sve jasno kuda ide SNP, što me i dodatno učvrstilo u namjeri o istupanju iz ove partije.”

Nakon KAP-a, konstruktivna saradnja, po svemu sudeći, odvija se između SNP-a i vlasti u radu na promjenama Ustava. Iako i dalje bojkotuje rad parlamenta, Demokratski front je objavio da neće odstupiti od zahtjeva da se ubuduće državni tužilac u parlamentu bira dvotrećinskom većinom. Pozitivna je na Ustavnom odboru rekla isto. DPS predlaže prostu većinu, a SNP uvođenje ,,deblokirajućeg mehanizma” pomoću kojeg bi vrhovni državni tužilac i sudije Ustavnog suda, ako u dva navrata ne obezbijede dvotrećinsku, mogli biti izabrani većinom od tri petine. Umjesto sa 54, sa 49 glasova poslanika.

,,Vjerujem da bismo kompletan posao mogli da završimo do kraja juna, a da bi se svi neophodni zakoni mogli donijeti u julu, kako bi od septembra imali u primjeni ta rješenja”, rekao je poslanik DPS-a Predrag Sekulić, uz napomenu da ,,država ne može biti blokirana ukoliko tom procesu ne prisustvuju predstavnici Demokratskog fronta”. Poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović primijetio je da su izmjene Ustava važne za otvaranje najbitnijih pregovaračkih poglavlja, ali da je od toga važniji kvalitet konačnog rješenja.

Prislanjanje uz DPS kratkoročno donosi sitne koristi, u srednjoročnim planovima donosi samo štetu. U toj računici vrijeme nikako nije zanemarljiv faktor. Svaki dan DPS-a na vlasti korak je dublje u blatu iz kojeg bi se jednom trebalo početi izvlačiti. Ako se ne potone.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo