Povežite se sa nama

MONITORING

Opljačkaj, zatrpaj, zaboravi

Objavljeno prije

na

Treći put u posljednje tri godine radnici nikšićkih Rudnika boksita silaze u rudarsko okno, kilometrima pod zemlju, kako bi nadležne natjerali da ispune makar dio onoga što im je garantovano kolektivnim ugovorom i radnim zakonodavstvom.

Tako je 30-ak rudara prije petnaestak dana sišlo u jamu Biočki stan, nakon zahtjeva da im Vlada pozajmi 320 hiljada za isplatu septembarske i dijela oktobarske zarade.

Premijer Milo Đukanović prećutao je njihov zahtjev, potpredsjednik Vujica Lazović odbio ultumatum, a predstavnik Vlade u bordu Boksita Predrag Stamatović saopštio da Vlada ne može da pozajmljuje novac privatnim preduzećima. I pojasnio: ,,To nećemo raditi ni ovoga puta, ali ćemo do sjednice vlade naći pravni osnov za podršku Rudniku Boksita”.

Jesenas, uoči parlamentarnih izbora, zvaničnici nijesu štedjeli obećanja. Predsjednik Sindikalne organizacije Boksita Ratko Radulović smatra kako je tada potvrđeno da je njihovo preduzeće od ,,velike važnosti za državu”. Jemac mu je premijer, a nije nevažno – i rođak, Milo Đukanović, lično. ,,Na promotivnoj tribini pred više hiljada građana Đukanović je jasno obećao da neće dozvoliti stečaj u Boksitima. Lično sam uvjeren da neće slagati jer smatra da je za Vladu nastavak rada Rudnika od izuzetnog interesa”, nadao se Radulović.

I pred novogodišnje praznike Vlada je pomogla preostalim radnicima Boksita. Svakome po hiljadu eura. Kako i zašto, ostalo je sporno. Radulović je tada objašnjavao: ,,Ta isplata ne odnosi se na zaostale zarade već je u pitanju, kako mi je pojašnjeno, pomoć radnicima. Realno nema više novca, jer mi od novembra 2011. nijesmo proizveli ni tonu rude, a prodali smo malu količinu boksita sa lagera”. Vlada je novac obezbijedila kada je bilo izvjesno da će, uz dolazeće predsjedničke, i lokalni izbori u Nikšiću biti ponoviljeni. Zakonski osnov za kupovinu glasova niko nije pominjao.

Danas, Lazoviću, Stamatoviću i društvu problematična se čini ideja da država pozajmljuje novac privatnim preduzećima. Kao da našim novcem nijesu isplaćivani krediti koje su uzeli i potrošili vlasnici Željezare, Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita, kao što su pokrivani dugovi Prve banke, a garantovani krediti kojima su biznismeni bliski vlastima kupovali nekretnine diljem Crne Gore. Ova vlast je već našim novcem isplaćivala (za naše uslove astronomske) otpremnine radnicima privatizovanih preduzeća, pa zahtjev rudara ne predstavlja presedan. Otpremnine su državnim novcem plaćane i zapošljenima koji su išli u penziju iz privatnih kompanija u stečaju.

Jedini argument kojim bi se moglo opravdati razbacivanje imovinom poreskih obveznika jeste činjenica da su vlasti, u kontinuitetu, bile u dilu sa tzv. investitorima koji su pljačkali i upropaštavali privatizovana preduzeća.

Konkretno, na primjeru Rudnika boksita: predstavnici Crne Gore (Branimir Gvozdenović, Branko Vujović, Veselin Grbović i Radonja Minić) dogovorili su, u Moskvi u oktobru 2005, uslove pod kojima će Rusal Olega Deripaske uz KAP preuzeti i Rudnike boksita. Dogovoreni koncesioni Ugovor o pravu na eksploataciju rude iz reona Nikšićka Župa predviđa da Vlada ima pravo da raskine ugovor u slučaju da koncesionar postane nelikvidan, ne obavlja djelatnost godinu, ili ne kopa rudu u skladu sa dinamikom i količinom utvrđenom Ugovorom (650 hiljada tona godišnje). Iako su sva tri uslova godinama zadovoljena, Vlada nikada nije postavila pitanje oduzimanja koncesije. Da se to desilo, došlo bi do raskida i kupoprodajnog ugovora vezanog za akcije Rudnika boksita i Kombinata aluminijuma koje je Đukanovićeva Vlada 2005. prodala Deripaskinim of-šor kompanijama.

Ovako, Rudnici boksita ne rade. Kompaniju je nakon privatizacije napustilo oko hiljadu zapošljenih. Otpremnine, u prosjeku 25.000 eura, isplaćene su im državnim novcem i prodajom imovine Rudnika. Rusi su, ne ulažući ništa, za 2,5 miliona prodali vilu u Herceg Novom, Klub rudara u Nikšiću, firmin udio u hotelu Metalurg, pogone transporta i prerade i hiljade kvadrata zemljišta. Prva banka ima hipoteku na upravnu zgradu Rudnika. CKB od oktobra traži da se u kompaniju uvede stečaj, a odluka se prolongira zahvaljujući pritiscima na sud koji stižu iz Podgorice i Nikšića.

Godinama KAP ne koristi boksit iz Nikšića već uvozi glinicu. Pitanje je može li se Fabrika glinice, u stanju u kome se nalazi, osposobiti za novu proizvodnju. Planovi predočeni iz Vlade – prema kome će broj zapošljenih u KAP-u biti smanjen sa sadašnjih 1.200 na 500 radnika ne ostavljaju dilemu – taj pogon će biti ugašen. I ne samo on. Kombinat aluminijuma biće sveden na Elektrolizu. Iz nekadašnjeg repro-lanca već su ispali Boksiti, Željeznica, Luka Bar, dok za EPCG mjesta ima samo pod uslovom da vlasnik KAP-a ne plaća struju.

Suočeni sa beznađem, nikšićki rudari su podigli ulog. Umjesto pozajmice od 320 hiljada, sada su od Vlade zahtijevali da im isplati sedam zaostalih zarada iz prošle i ove godine i obezbijedi pokretanje proizvodnje u Boksitima. U suprotnom, zaprijetili su, blokiraće ulaz u jamu i u njoj započeti štrajk glađu i žeđu. Tek tada su iz Đukanovićevog kabineta ponudili pozajmicu za septembarsku i oktobarsku platu (problematičan pravni osnov više nijesu pominjali). Kasno. Utovarna lopata je blokirala ulaz u Biočki stan a dobrovoljno zatočeni rudari su saopštili odluku da ,,prekinu svaki kontakt sa javnošću”.

U isto vrijeme, predsjednik Sindikata aluminijuma Rade Krivokapić u Podgorici je razgovarao sa ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem. ,,Tražili smo da nam resorni ministar pojasni zaključke Skupštine, ali nijesmo dobili konkretna objašnjenja, jer ih ni ministar nema”, naveo je Krivokapić. I obećao: ,,Mi nemamo jamu, nego nam ostaje ulica”. Krivokapić je razgovarao i sa izvršnim direktorom KAP-a Jurijem Moisejevim. I Rus kaže kako ne shvata zaključke parlamenta. Sve to baš obećava srećan kraj.

O nevoljama radnika Boksita i eventualnoj solidarnosti sa njihovim protestom, smanjenim platama u KAP-u ili najavi da će u Dajbabama ostati da radi tek četvrtina onih koji su 2005. dočekali Deripaskine menadžere – Krivokapić i njegovi sagovornici nijesu progovorili ni riječi.

Krivokapić je, čini se, odustao od vlastitog stava iz 2011, da se njegov sindikat neće miješati u odnose Kombinata i Vlade. ,,Rusi nam ništa ne duguju i to je za nas jedino važno”, govorio je tada, relaksirajući Vladu. Sada mijenja strategiju, ali i dalje duva u jedra izvršne vlasti, vršeći konstantan pritisak na parlament da prihvati ultimatum Deripaske i Đukanovića, i dozvoli da se Rusima isplati 40-50 miliona eura. Za ništa.

Da li su čelnici Sindikata aluminijuma svjesni da bi, bijući tuđu bitku, mogli okrenuti javnost protiv interesa vlastitog članstva?

Da se vratimo rudarima. Postoji rješenje njihovih problema. Dok je Milo Đukanović, kao AB revolucionar osvajao vlast, oni su mu davali podršku. Na mitingu gladnih, avgusta 1989, na čelu povorke demonstranata išao je bager Boksita, čiji su radnici u to vrijeme primali platu od 1.000 do 2.000 maraka.

Dok rudari pod zemljom gladuju, Đukanović se hvali stečenim milionima. ,,Jedno svoje vlasništvo sam pretvorio u drugu formu”, izjavio je potvrđujući da je prodao akcije Prve banke, ,,Sada nemam dionice, imam novac, a vidjeću šta ću s novcem”.

Neka ga pozajmi rudarima. To je način da im vrati dio dugova iz prošlosti, a nas ostale ubijedi u vlastite tvrdnje kako je pametno Deripaski dati 50 miliona državnog novca.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo