Povežite se sa nama

MONITORING

Opljačkaj, zatrpaj, zaboravi

Objavljeno prije

na

Treći put u posljednje tri godine radnici nikšićkih Rudnika boksita silaze u rudarsko okno, kilometrima pod zemlju, kako bi nadležne natjerali da ispune makar dio onoga što im je garantovano kolektivnim ugovorom i radnim zakonodavstvom.

Tako je 30-ak rudara prije petnaestak dana sišlo u jamu Biočki stan, nakon zahtjeva da im Vlada pozajmi 320 hiljada za isplatu septembarske i dijela oktobarske zarade.

Premijer Milo Đukanović prećutao je njihov zahtjev, potpredsjednik Vujica Lazović odbio ultumatum, a predstavnik Vlade u bordu Boksita Predrag Stamatović saopštio da Vlada ne može da pozajmljuje novac privatnim preduzećima. I pojasnio: ,,To nećemo raditi ni ovoga puta, ali ćemo do sjednice vlade naći pravni osnov za podršku Rudniku Boksita”.

Jesenas, uoči parlamentarnih izbora, zvaničnici nijesu štedjeli obećanja. Predsjednik Sindikalne organizacije Boksita Ratko Radulović smatra kako je tada potvrđeno da je njihovo preduzeće od ,,velike važnosti za državu”. Jemac mu je premijer, a nije nevažno – i rođak, Milo Đukanović, lično. ,,Na promotivnoj tribini pred više hiljada građana Đukanović je jasno obećao da neće dozvoliti stečaj u Boksitima. Lično sam uvjeren da neće slagati jer smatra da je za Vladu nastavak rada Rudnika od izuzetnog interesa”, nadao se Radulović.

I pred novogodišnje praznike Vlada je pomogla preostalim radnicima Boksita. Svakome po hiljadu eura. Kako i zašto, ostalo je sporno. Radulović je tada objašnjavao: ,,Ta isplata ne odnosi se na zaostale zarade već je u pitanju, kako mi je pojašnjeno, pomoć radnicima. Realno nema više novca, jer mi od novembra 2011. nijesmo proizveli ni tonu rude, a prodali smo malu količinu boksita sa lagera”. Vlada je novac obezbijedila kada je bilo izvjesno da će, uz dolazeće predsjedničke, i lokalni izbori u Nikšiću biti ponoviljeni. Zakonski osnov za kupovinu glasova niko nije pominjao.

Danas, Lazoviću, Stamatoviću i društvu problematična se čini ideja da država pozajmljuje novac privatnim preduzećima. Kao da našim novcem nijesu isplaćivani krediti koje su uzeli i potrošili vlasnici Željezare, Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita, kao što su pokrivani dugovi Prve banke, a garantovani krediti kojima su biznismeni bliski vlastima kupovali nekretnine diljem Crne Gore. Ova vlast je već našim novcem isplaćivala (za naše uslove astronomske) otpremnine radnicima privatizovanih preduzeća, pa zahtjev rudara ne predstavlja presedan. Otpremnine su državnim novcem plaćane i zapošljenima koji su išli u penziju iz privatnih kompanija u stečaju.

Jedini argument kojim bi se moglo opravdati razbacivanje imovinom poreskih obveznika jeste činjenica da su vlasti, u kontinuitetu, bile u dilu sa tzv. investitorima koji su pljačkali i upropaštavali privatizovana preduzeća.

Konkretno, na primjeru Rudnika boksita: predstavnici Crne Gore (Branimir Gvozdenović, Branko Vujović, Veselin Grbović i Radonja Minić) dogovorili su, u Moskvi u oktobru 2005, uslove pod kojima će Rusal Olega Deripaske uz KAP preuzeti i Rudnike boksita. Dogovoreni koncesioni Ugovor o pravu na eksploataciju rude iz reona Nikšićka Župa predviđa da Vlada ima pravo da raskine ugovor u slučaju da koncesionar postane nelikvidan, ne obavlja djelatnost godinu, ili ne kopa rudu u skladu sa dinamikom i količinom utvrđenom Ugovorom (650 hiljada tona godišnje). Iako su sva tri uslova godinama zadovoljena, Vlada nikada nije postavila pitanje oduzimanja koncesije. Da se to desilo, došlo bi do raskida i kupoprodajnog ugovora vezanog za akcije Rudnika boksita i Kombinata aluminijuma koje je Đukanovićeva Vlada 2005. prodala Deripaskinim of-šor kompanijama.

Ovako, Rudnici boksita ne rade. Kompaniju je nakon privatizacije napustilo oko hiljadu zapošljenih. Otpremnine, u prosjeku 25.000 eura, isplaćene su im državnim novcem i prodajom imovine Rudnika. Rusi su, ne ulažući ništa, za 2,5 miliona prodali vilu u Herceg Novom, Klub rudara u Nikšiću, firmin udio u hotelu Metalurg, pogone transporta i prerade i hiljade kvadrata zemljišta. Prva banka ima hipoteku na upravnu zgradu Rudnika. CKB od oktobra traži da se u kompaniju uvede stečaj, a odluka se prolongira zahvaljujući pritiscima na sud koji stižu iz Podgorice i Nikšića.

Godinama KAP ne koristi boksit iz Nikšića već uvozi glinicu. Pitanje je može li se Fabrika glinice, u stanju u kome se nalazi, osposobiti za novu proizvodnju. Planovi predočeni iz Vlade – prema kome će broj zapošljenih u KAP-u biti smanjen sa sadašnjih 1.200 na 500 radnika ne ostavljaju dilemu – taj pogon će biti ugašen. I ne samo on. Kombinat aluminijuma biće sveden na Elektrolizu. Iz nekadašnjeg repro-lanca već su ispali Boksiti, Željeznica, Luka Bar, dok za EPCG mjesta ima samo pod uslovom da vlasnik KAP-a ne plaća struju.

Suočeni sa beznađem, nikšićki rudari su podigli ulog. Umjesto pozajmice od 320 hiljada, sada su od Vlade zahtijevali da im isplati sedam zaostalih zarada iz prošle i ove godine i obezbijedi pokretanje proizvodnje u Boksitima. U suprotnom, zaprijetili su, blokiraće ulaz u jamu i u njoj započeti štrajk glađu i žeđu. Tek tada su iz Đukanovićevog kabineta ponudili pozajmicu za septembarsku i oktobarsku platu (problematičan pravni osnov više nijesu pominjali). Kasno. Utovarna lopata je blokirala ulaz u Biočki stan a dobrovoljno zatočeni rudari su saopštili odluku da ,,prekinu svaki kontakt sa javnošću”.

U isto vrijeme, predsjednik Sindikata aluminijuma Rade Krivokapić u Podgorici je razgovarao sa ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem. ,,Tražili smo da nam resorni ministar pojasni zaključke Skupštine, ali nijesmo dobili konkretna objašnjenja, jer ih ni ministar nema”, naveo je Krivokapić. I obećao: ,,Mi nemamo jamu, nego nam ostaje ulica”. Krivokapić je razgovarao i sa izvršnim direktorom KAP-a Jurijem Moisejevim. I Rus kaže kako ne shvata zaključke parlamenta. Sve to baš obećava srećan kraj.

O nevoljama radnika Boksita i eventualnoj solidarnosti sa njihovim protestom, smanjenim platama u KAP-u ili najavi da će u Dajbabama ostati da radi tek četvrtina onih koji su 2005. dočekali Deripaskine menadžere – Krivokapić i njegovi sagovornici nijesu progovorili ni riječi.

Krivokapić je, čini se, odustao od vlastitog stava iz 2011, da se njegov sindikat neće miješati u odnose Kombinata i Vlade. ,,Rusi nam ništa ne duguju i to je za nas jedino važno”, govorio je tada, relaksirajući Vladu. Sada mijenja strategiju, ali i dalje duva u jedra izvršne vlasti, vršeći konstantan pritisak na parlament da prihvati ultimatum Deripaske i Đukanovića, i dozvoli da se Rusima isplati 40-50 miliona eura. Za ništa.

Da li su čelnici Sindikata aluminijuma svjesni da bi, bijući tuđu bitku, mogli okrenuti javnost protiv interesa vlastitog članstva?

Da se vratimo rudarima. Postoji rješenje njihovih problema. Dok je Milo Đukanović, kao AB revolucionar osvajao vlast, oni su mu davali podršku. Na mitingu gladnih, avgusta 1989, na čelu povorke demonstranata išao je bager Boksita, čiji su radnici u to vrijeme primali platu od 1.000 do 2.000 maraka.

Dok rudari pod zemljom gladuju, Đukanović se hvali stečenim milionima. ,,Jedno svoje vlasništvo sam pretvorio u drugu formu”, izjavio je potvrđujući da je prodao akcije Prve banke, ,,Sada nemam dionice, imam novac, a vidjeću šta ću s novcem”.

Neka ga pozajmi rudarima. To je način da im vrati dio dugova iz prošlosti, a nas ostale ubijedi u vlastite tvrdnje kako je pametno Deripaski dati 50 miliona državnog novca.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo