Povežite se sa nama

MONITORING

Opljačkaj, zatrpaj, zaboravi

Objavljeno prije

na

fiberskop

Treći put u posljednje tri godine radnici nikšićkih Rudnika boksita silaze u rudarsko okno, kilometrima pod zemlju, kako bi nadležne natjerali da ispune makar dio onoga što im je garantovano kolektivnim ugovorom i radnim zakonodavstvom.

Tako je 30-ak rudara prije petnaestak dana sišlo u jamu Biočki stan, nakon zahtjeva da im Vlada pozajmi 320 hiljada za isplatu septembarske i dijela oktobarske zarade.

Premijer Milo Đukanović prećutao je njihov zahtjev, potpredsjednik Vujica Lazović odbio ultumatum, a predstavnik Vlade u bordu Boksita Predrag Stamatović saopštio da Vlada ne može da pozajmljuje novac privatnim preduzećima. I pojasnio: ,,To nećemo raditi ni ovoga puta, ali ćemo do sjednice vlade naći pravni osnov za podršku Rudniku Boksita”.

Jesenas, uoči parlamentarnih izbora, zvaničnici nijesu štedjeli obećanja. Predsjednik Sindikalne organizacije Boksita Ratko Radulović smatra kako je tada potvrđeno da je njihovo preduzeće od ,,velike važnosti za državu”. Jemac mu je premijer, a nije nevažno – i rođak, Milo Đukanović, lično. ,,Na promotivnoj tribini pred više hiljada građana Đukanović je jasno obećao da neće dozvoliti stečaj u Boksitima. Lično sam uvjeren da neće slagati jer smatra da je za Vladu nastavak rada Rudnika od izuzetnog interesa”, nadao se Radulović.

I pred novogodišnje praznike Vlada je pomogla preostalim radnicima Boksita. Svakome po hiljadu eura. Kako i zašto, ostalo je sporno. Radulović je tada objašnjavao: ,,Ta isplata ne odnosi se na zaostale zarade već je u pitanju, kako mi je pojašnjeno, pomoć radnicima. Realno nema više novca, jer mi od novembra 2011. nijesmo proizveli ni tonu rude, a prodali smo malu količinu boksita sa lagera”. Vlada je novac obezbijedila kada je bilo izvjesno da će, uz dolazeće predsjedničke, i lokalni izbori u Nikšiću biti ponoviljeni. Zakonski osnov za kupovinu glasova niko nije pominjao.

Danas, Lazoviću, Stamatoviću i društvu problematična se čini ideja da država pozajmljuje novac privatnim preduzećima. Kao da našim novcem nijesu isplaćivani krediti koje su uzeli i potrošili vlasnici Željezare, Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita, kao što su pokrivani dugovi Prve banke, a garantovani krediti kojima su biznismeni bliski vlastima kupovali nekretnine diljem Crne Gore. Ova vlast je već našim novcem isplaćivala (za naše uslove astronomske) otpremnine radnicima privatizovanih preduzeća, pa zahtjev rudara ne predstavlja presedan. Otpremnine su državnim novcem plaćane i zapošljenima koji su išli u penziju iz privatnih kompanija u stečaju.

Jedini argument kojim bi se moglo opravdati razbacivanje imovinom poreskih obveznika jeste činjenica da su vlasti, u kontinuitetu, bile u dilu sa tzv. investitorima koji su pljačkali i upropaštavali privatizovana preduzeća.

Konkretno, na primjeru Rudnika boksita: predstavnici Crne Gore (Branimir Gvozdenović, Branko Vujović, Veselin Grbović i Radonja Minić) dogovorili su, u Moskvi u oktobru 2005, uslove pod kojima će Rusal Olega Deripaske uz KAP preuzeti i Rudnike boksita. Dogovoreni koncesioni Ugovor o pravu na eksploataciju rude iz reona Nikšićka Župa predviđa da Vlada ima pravo da raskine ugovor u slučaju da koncesionar postane nelikvidan, ne obavlja djelatnost godinu, ili ne kopa rudu u skladu sa dinamikom i količinom utvrđenom Ugovorom (650 hiljada tona godišnje). Iako su sva tri uslova godinama zadovoljena, Vlada nikada nije postavila pitanje oduzimanja koncesije. Da se to desilo, došlo bi do raskida i kupoprodajnog ugovora vezanog za akcije Rudnika boksita i Kombinata aluminijuma koje je Đukanovićeva Vlada 2005. prodala Deripaskinim of-šor kompanijama.

Ovako, Rudnici boksita ne rade. Kompaniju je nakon privatizacije napustilo oko hiljadu zapošljenih. Otpremnine, u prosjeku 25.000 eura, isplaćene su im državnim novcem i prodajom imovine Rudnika. Rusi su, ne ulažući ništa, za 2,5 miliona prodali vilu u Herceg Novom, Klub rudara u Nikšiću, firmin udio u hotelu Metalurg, pogone transporta i prerade i hiljade kvadrata zemljišta. Prva banka ima hipoteku na upravnu zgradu Rudnika. CKB od oktobra traži da se u kompaniju uvede stečaj, a odluka se prolongira zahvaljujući pritiscima na sud koji stižu iz Podgorice i Nikšića.

Godinama KAP ne koristi boksit iz Nikšića već uvozi glinicu. Pitanje je može li se Fabrika glinice, u stanju u kome se nalazi, osposobiti za novu proizvodnju. Planovi predočeni iz Vlade – prema kome će broj zapošljenih u KAP-u biti smanjen sa sadašnjih 1.200 na 500 radnika ne ostavljaju dilemu – taj pogon će biti ugašen. I ne samo on. Kombinat aluminijuma biće sveden na Elektrolizu. Iz nekadašnjeg repro-lanca već su ispali Boksiti, Željeznica, Luka Bar, dok za EPCG mjesta ima samo pod uslovom da vlasnik KAP-a ne plaća struju.

Suočeni sa beznađem, nikšićki rudari su podigli ulog. Umjesto pozajmice od 320 hiljada, sada su od Vlade zahtijevali da im isplati sedam zaostalih zarada iz prošle i ove godine i obezbijedi pokretanje proizvodnje u Boksitima. U suprotnom, zaprijetili su, blokiraće ulaz u jamu i u njoj započeti štrajk glađu i žeđu. Tek tada su iz Đukanovićevog kabineta ponudili pozajmicu za septembarsku i oktobarsku platu (problematičan pravni osnov više nijesu pominjali). Kasno. Utovarna lopata je blokirala ulaz u Biočki stan a dobrovoljno zatočeni rudari su saopštili odluku da ,,prekinu svaki kontakt sa javnošću”.

U isto vrijeme, predsjednik Sindikata aluminijuma Rade Krivokapić u Podgorici je razgovarao sa ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem. ,,Tražili smo da nam resorni ministar pojasni zaključke Skupštine, ali nijesmo dobili konkretna objašnjenja, jer ih ni ministar nema”, naveo je Krivokapić. I obećao: ,,Mi nemamo jamu, nego nam ostaje ulica”. Krivokapić je razgovarao i sa izvršnim direktorom KAP-a Jurijem Moisejevim. I Rus kaže kako ne shvata zaključke parlamenta. Sve to baš obećava srećan kraj.

O nevoljama radnika Boksita i eventualnoj solidarnosti sa njihovim protestom, smanjenim platama u KAP-u ili najavi da će u Dajbabama ostati da radi tek četvrtina onih koji su 2005. dočekali Deripaskine menadžere – Krivokapić i njegovi sagovornici nijesu progovorili ni riječi.

Krivokapić je, čini se, odustao od vlastitog stava iz 2011, da se njegov sindikat neće miješati u odnose Kombinata i Vlade. ,,Rusi nam ništa ne duguju i to je za nas jedino važno”, govorio je tada, relaksirajući Vladu. Sada mijenja strategiju, ali i dalje duva u jedra izvršne vlasti, vršeći konstantan pritisak na parlament da prihvati ultimatum Deripaske i Đukanovića, i dozvoli da se Rusima isplati 40-50 miliona eura. Za ništa.

Da li su čelnici Sindikata aluminijuma svjesni da bi, bijući tuđu bitku, mogli okrenuti javnost protiv interesa vlastitog članstva?

Da se vratimo rudarima. Postoji rješenje njihovih problema. Dok je Milo Đukanović, kao AB revolucionar osvajao vlast, oni su mu davali podršku. Na mitingu gladnih, avgusta 1989, na čelu povorke demonstranata išao je bager Boksita, čiji su radnici u to vrijeme primali platu od 1.000 do 2.000 maraka.

Dok rudari pod zemljom gladuju, Đukanović se hvali stečenim milionima. ,,Jedno svoje vlasništvo sam pretvorio u drugu formu”, izjavio je potvrđujući da je prodao akcije Prve banke, ,,Sada nemam dionice, imam novac, a vidjeću šta ću s novcem”.

Neka ga pozajmi rudarima. To je način da im vrati dio dugova iz prošlosti, a nas ostale ubijedi u vlastite tvrdnje kako je pametno Deripaski dati 50 miliona državnog novca.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo