Povežite se sa nama

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, FILOZOF I POLITIČKI ANALITIČAR IZ PRIŠTINE: Sarađujmo, ne čekajmo Brisel

Objavljeno prije

na

shkelzen

MONITOR: Stižu vijesti da Albanci masovno bježe sa Kosova u Mađarsku i u Zapadnu Evropu. Samo u januaru azil je, kako prenose mediji, u Mađarskoj zatražilo 10.188 kosovskih Albanaca. O čemu se radi?
MALIĆI: Ako se uzmu u obzir i podaci o iseljavanju poslednjih meseci, ta brojka je mnogo veća, neki govore da je od septembra prošle godine ilegalno i legalno na Zapad otišlo između 30 i 50 hiljada Albanaca sa Kosova. Glavni razlog za poslednji masovni talas iseljavanja jeste ,,prohodnost” granice Mađarske pošto je vlada Orbana odlučila da praktično ukine kontrolu granice. Ta vest se raširila među Albancima na Kosovu i onima koji zbog profita organizuju transport preko Srbije i za velike sume ilegalno prebacuju ljude preko granice. Kao što je poznato, Kosovo i dalje ima vizni režim za putovanje u zemlje EU, a s druge strane i visoki stepen nezaposlenosti naročito među mladima koji žele da nađu posao i žive vani.

To je aktuelni kontekst, a odlazak sa Kosova prema Zapadu stalna je tendencija. Kosovo se ne razvija dovoljno brzo da bi moglo zadovoljiti potrebe stanovništva. I ekonomska kriza na Zapadu uticala je na kosovsku ekonomiju, a i na doznake i drugu pomoć koju dijaspora šalje rođacima na Kosovu. Skoro 25 odsto kosovskog stanovništva zavisi direktno od tih doznaka.

Na povećanje besperspektivnosti uticala je i duga kriza u formiranju kosovske vlade. Prošla godina protekla je u natezanjima hoće li se formirati vlada sa tankom i nesigurnom većinom kako bi se eliminisao bivši pemijer Hašim Tači čija je stranka na izborima bila najjača po broju glasova, ili će Tači napraviti veliku koaliciju sa DSK, strankom istorijskog lidera Ibrahima Rugove. Prevagnula je ova druga opcija time što je Tači pristao da ustupi mesto premijera Isa Mustafi. Deo građana, ne samo glasača opozicije, bio je veoma razočaran ovakvim ishodom.

MONITOR: Nedavno su organizovane demonstracije na Kosovu…
MALIĆI: Pa, ono što sam rekao u prethodnom odgovoru stvorilo je uslove za situaciju zatvorenog lonca u kojem se kuvaju tenzije i ako nema ventila onda dolazi do eksplozije. Neposredni povod bila je izjava Aleksandra Jablanovića, ministra u kosovskoj Vladi, koji je nazvao ,,divljacima” Albance iz Đakovice pošto su oni sprečili dolazak grupe Srba u ovaj grad za Božić. Đakovica je imala najviše civilnih žrtava kao i najveći broj nestalih u ratu, i vrlo su česti otpori hodočašću Srba u njihov grad, naročito kada nisu dobro organizovani, što je ovoga puta bio slučaj. Majke žrtava iz Đakovice i političke organizacije na Kosovu reagovale su protiv Jablanovića i tražile da se on smeni iz Vlade. On je dao jednu konfuznu izjavu izvinjenja da nije znao šta se desilo u Đakovici za vreme rata, što je još više razjarilo javnost i partije u opoziciji.

Drugi povod za demonstracije bilo je (ne)usvajanje zakona o metalurškom kombinatu Trepča. Postoje kontroverze oko privatizacije i obnavljanja rada u punom kapacitetu kombinata. Zakon koji je trebalo da reši i pitanje Trepče Vlada je bila povukla iz Skupštine u poslednjem trenutku pre izglasavanja, što je stvorilo utisak da je to učinjeno pod pritiskom Beograda. Opozicija je tražila da se Trepča proglasi javnim preduzećom i da bude u punom vlasništvu Kosova.

Pokret Samoopredeljenje Albina Kurtija organizovao je demonstracije, a njemu su se pridružile i opozicione partije i neke nevladine organizacije. U prvim demonstracijama polomljena su stakla na zgradi Vlade Kosova, ali nije bilo većih izgreda. Nakon nekoliko dana organizovane su nove demonstracije u kojima je došlo do, do sada, najžešćeg sukoba između policije i demonstranata, u kojima je bilo mnogo povređenih na obe strane. Nakon ovih demonstracija ministar Jablanović je smenjen, a Vlada je dala garancije da Trepča neće biti nipošto ,,otuđena”.

MONITOR: Ima li izgleda da se politička i ekonomska situacija na Kosovu stabilizuje?
MALIĆI: Ima izgleda ako se brže bude rešavalo pitanje punog međunarodnog priznanja Kosova, naročito od strane Evropske Unije, koja je na neki način preuzela nadzor nad Kosovom od Saveta bezbednosti UN, gde je status Kosova blokiran od strane Rusije. Problem je u tome što Evropska Unija nije potpuno jedinstvena oko Kosova, pet zemalja članica još ne priznaju Kosovo, te je zato jako važno da se ubrza i uspešno završi dijalog Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa između dve države, koji se vodi u Briselu. Taj dijalog je dao dobre početne rezultate, ali je godinu dana bio u zastoju, i tek je ovog 9. februara nastavljen. Velike investicije ne mogu stići na Kosovo dok se odnosi između Kosova i Srbije ne normalizuju i Kosovo ne stekne puno priznanje i međunarodni subjektivitet. Naravno, za stabilizaciju su važna i unutrašnja pitanja, demokratizacija, vladavina zakona, borba protiv korupcije itd.

MONITOR: Iz kabineta predsjednika Srbije najavljuju novu platformu o normalizaciji odnosa sa Kosovom s ciljem da se definiše status teritorije. Kako to komentarišete?
MALIĆI: Predsednik Srbije Nikolić pokušava da bude neka vrsta kočničara u pozitivnim koracima koji se preduzimaju u procesu normalizacije odnosa između Kosova i Srbije. Ne znam da li to radi na svoju ruku ili je to koordinirano da bi Srbija zadržala politiku na dva koloseka. Znajući dobro kakav je političar predsednik Srbije, očekujem da će ta nova platforma biti bazirana na onoj staroj pretenziji ,,srpskog Kosova”, prepakovana u nekakve fraze i providne i prividne kompromise.

MONITOR: Kakvo će biti finale briselskih pregovora što se tiče stvaranja uslova za normalizaciju odnosa Kosova i Srbije, a i između Albanije i Srbije?
MALIĆI: Briselski dijalog trebalo bi da se završi potpisivanjem ugovora o potpunoj normalizaciji odnosa između dve države kojim će biti prevaziđena sva sporna pitanja, uključujući i rešavanje pitanja granica, i time praktično osigurano uzajamno priznanje i poštovanje na duge staze. Na tom ugovoru se već uveliko radi prema uzoru na nemačko-nemački ugovor iz 1972. godine i on će biti potpisan kada se reše tehnička pitanja o kojima se sada razgovara u Briselu. Optimista sam da će do toga doći, što brže to bolje, jer i Srbiji i Kosovu je taj sporazum uslov da budu primljeni u EU kao punopravni članovi, dok će aspiracija Kosova biti i učlanjenje u Ujedinjenje nacije. Nemački model to podrazumeva, jer su po tom ugovoru i Zapadna i Istočna Nemačka bile članice UN.

MONITOR: Objavili ste knjigu ,,Kosovo i raspad Jugoslavije”, u kojoj iz svog ugla opisujete raspad bivše Jugoslavije i kasnijih događaja na Kosovu. Kako izgleda taj Vaš pogled?
MALIĆI: Knjiga je bila objavljena 2011. godine u Albaniji i prevashodno namenjena albanskim čitaocima, u Albaniji i na Kosovu, a kada je prošle godine prevedena na srpski jezik i objavljena u Beogradu pokazalo se da je prijem bio mnogo bolji, sudeći po osvrtima i reakcijama, u zemljama bivše Jugoslavije. Knjiga je zapravo dugačak intervju, koji je sa mnom radio novinar Baton Hadžiu, i govori o životu i raspadu Jugoslavije prelomljene kroz moju biografiju. Knjiga je mešovitog žanra, ima diskursivnih i analitičkih delova, a ima priča o događajima i naravima, gledano očima nekoga ko je rođen, odrastao i bio relativno dobro integrisan u jugoslovensko društvo, ali je onda u osamdesetim godinama, kao i mnogi drugi, prolazio kroz identitetsko “pročišćavanje”, jer sam ja još u osamdesetim godinama upozoravao da način na koji Srbija želi da reši kosovsko pitanje može voditi do raspada federacije. Moja glavna teza bila je da Kosovo nije osovina jugoslovenske krize, već samo njen katalizator. Smatrao sam da Srbija koristi pitanje Kosova da bi se preispitali temelji Jugoslavije, otvorilo pitanje odnosa između Srba, Hrvata i Slovenaca, kao osnivača Jugoslavije i to iz perspektive unitarnih i velikosrpskih ambicija koje su osvojile Beograd osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka.

MONITOR: Vi ste politički savjetnik albanskog premijera Rame. Čemu politički vrh Albanije daje prioritet u odnosima sa susjedima – državama bivše Jugoslavije?
MALIĆI: Albanija je bila zemlja koja je u prošlom veku dugo pokušavala da živi izolovana, pa je naučila lekciju da izolacija vodi do katastrofe i kolapsa. Vlada pemijera Rame daje veliki prioritet razvoju saradnje sa susedima i uopšte saradnji u regionu. Albanija se zalaže za dobrosusedske odnose oslanjajući se na maksimu ,,Nula problema sa susedima”, što ne znači da nije svesna da postoje problem, npr. sa Grčkom, koja čak još nije ukinula zakon o ratnom stanju sa Albanijom iz četrdesetih godina prošlog veka, ali je s druge strane jedna od zemalja koju smatra strateškim partnerom. Ideja je da se sa susedima o svim pitanjima može i treba razgovarati kako bi se našli dogovori ili kompromisi. Naš region ima pomalo nezgodnu geografiju, a i složenu konfiguracija etnija, vera i granica, a sve to je otežavalo odnose i zbog zaostale i nepotpune infrastrukture, koja je često onemogućavala bolju saradnju među državama. Premijer Rama stavlja znak jednakosti između aspiracije regiona da u celini postane deo EU, kao i aspiracije da sam region sarađuje što tesnije, da razvija svoje zajedničko tržište. Ne moramo čekati da nas Brisel primi u zajednicu da bismo unapredili odnose.

Kosovo i Crna Gora nemaju otvorenih pitanja

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose između Crne Gore i Kosova?
MALIĆI: Odnosi između Crne Gore i Kosova su dobri, ali bi mogli biti mnogo bolji. Mi nismo samo susedi, već i kroz istoriju, a i sada, živimo zajedno na istim prostorima. Drago mi je što će se na Kosovu uskoro i zvanično priznati crnogorska manjina kao ustavna kategorija, jer kao životna stvarnost ona je dobro poznata svima, samo smo se poslednjih decenija ne malo čudili kako je došlo do toga da su Crnogorci na Kosovu, kojih je prema ranijim popisima bilo vise od 30 hiljada, odjednom pretvoreni u drugi etnikum.

Želeo bih da istaknem da je Crna Gora bila veoma širokogruda 1999. godine kada je primila veliki broj proteranih sa Kosova, procentualno najveći u odnosu na broj stanovnika. Mislim da dve zemlje nemaju otvorenih pitanja, a da ima prostora da se ekonomska i druga saradnja proširi.

Region je ,,izduvao” ratove

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje na Balkanu, prijeti li nam opet ratni sukob?
MALIĆI: Ne očekujem nove ratove. Naš region je devedesetih godina ,,izduvao” svoje ratove. Znam da trenutno rastu brige oko toga da će se možda ukrajinska kriza i rat proširiti na naš region, ali ne vidim mogućnost za takvo ,,prelivanje” sem ako se ukrajinski rat ne pretvori u novi svetski sukob, u što ne želim da verujem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo