Povežite se sa nama

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, FILOZOF I POLITIČKI ANALITIČAR IZ PRIŠTINE: Sarađujmo, ne čekajmo Brisel

Objavljeno prije

na

MONITOR: Stižu vijesti da Albanci masovno bježe sa Kosova u Mađarsku i u Zapadnu Evropu. Samo u januaru azil je, kako prenose mediji, u Mađarskoj zatražilo 10.188 kosovskih Albanaca. O čemu se radi?
MALIĆI: Ako se uzmu u obzir i podaci o iseljavanju poslednjih meseci, ta brojka je mnogo veća, neki govore da je od septembra prošle godine ilegalno i legalno na Zapad otišlo između 30 i 50 hiljada Albanaca sa Kosova. Glavni razlog za poslednji masovni talas iseljavanja jeste ,,prohodnost” granice Mađarske pošto je vlada Orbana odlučila da praktično ukine kontrolu granice. Ta vest se raširila među Albancima na Kosovu i onima koji zbog profita organizuju transport preko Srbije i za velike sume ilegalno prebacuju ljude preko granice. Kao što je poznato, Kosovo i dalje ima vizni režim za putovanje u zemlje EU, a s druge strane i visoki stepen nezaposlenosti naročito među mladima koji žele da nađu posao i žive vani.

To je aktuelni kontekst, a odlazak sa Kosova prema Zapadu stalna je tendencija. Kosovo se ne razvija dovoljno brzo da bi moglo zadovoljiti potrebe stanovništva. I ekonomska kriza na Zapadu uticala je na kosovsku ekonomiju, a i na doznake i drugu pomoć koju dijaspora šalje rođacima na Kosovu. Skoro 25 odsto kosovskog stanovništva zavisi direktno od tih doznaka.

Na povećanje besperspektivnosti uticala je i duga kriza u formiranju kosovske vlade. Prošla godina protekla je u natezanjima hoće li se formirati vlada sa tankom i nesigurnom većinom kako bi se eliminisao bivši pemijer Hašim Tači čija je stranka na izborima bila najjača po broju glasova, ili će Tači napraviti veliku koaliciju sa DSK, strankom istorijskog lidera Ibrahima Rugove. Prevagnula je ova druga opcija time što je Tači pristao da ustupi mesto premijera Isa Mustafi. Deo građana, ne samo glasača opozicije, bio je veoma razočaran ovakvim ishodom.

MONITOR: Nedavno su organizovane demonstracije na Kosovu…
MALIĆI: Pa, ono što sam rekao u prethodnom odgovoru stvorilo je uslove za situaciju zatvorenog lonca u kojem se kuvaju tenzije i ako nema ventila onda dolazi do eksplozije. Neposredni povod bila je izjava Aleksandra Jablanovića, ministra u kosovskoj Vladi, koji je nazvao ,,divljacima” Albance iz Đakovice pošto su oni sprečili dolazak grupe Srba u ovaj grad za Božić. Đakovica je imala najviše civilnih žrtava kao i najveći broj nestalih u ratu, i vrlo su česti otpori hodočašću Srba u njihov grad, naročito kada nisu dobro organizovani, što je ovoga puta bio slučaj. Majke žrtava iz Đakovice i političke organizacije na Kosovu reagovale su protiv Jablanovića i tražile da se on smeni iz Vlade. On je dao jednu konfuznu izjavu izvinjenja da nije znao šta se desilo u Đakovici za vreme rata, što je još više razjarilo javnost i partije u opoziciji.

Drugi povod za demonstracije bilo je (ne)usvajanje zakona o metalurškom kombinatu Trepča. Postoje kontroverze oko privatizacije i obnavljanja rada u punom kapacitetu kombinata. Zakon koji je trebalo da reši i pitanje Trepče Vlada je bila povukla iz Skupštine u poslednjem trenutku pre izglasavanja, što je stvorilo utisak da je to učinjeno pod pritiskom Beograda. Opozicija je tražila da se Trepča proglasi javnim preduzećom i da bude u punom vlasništvu Kosova.

Pokret Samoopredeljenje Albina Kurtija organizovao je demonstracije, a njemu su se pridružile i opozicione partije i neke nevladine organizacije. U prvim demonstracijama polomljena su stakla na zgradi Vlade Kosova, ali nije bilo većih izgreda. Nakon nekoliko dana organizovane su nove demonstracije u kojima je došlo do, do sada, najžešćeg sukoba između policije i demonstranata, u kojima je bilo mnogo povređenih na obe strane. Nakon ovih demonstracija ministar Jablanović je smenjen, a Vlada je dala garancije da Trepča neće biti nipošto ,,otuđena”.

MONITOR: Ima li izgleda da se politička i ekonomska situacija na Kosovu stabilizuje?
MALIĆI: Ima izgleda ako se brže bude rešavalo pitanje punog međunarodnog priznanja Kosova, naročito od strane Evropske Unije, koja je na neki način preuzela nadzor nad Kosovom od Saveta bezbednosti UN, gde je status Kosova blokiran od strane Rusije. Problem je u tome što Evropska Unija nije potpuno jedinstvena oko Kosova, pet zemalja članica još ne priznaju Kosovo, te je zato jako važno da se ubrza i uspešno završi dijalog Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa između dve države, koji se vodi u Briselu. Taj dijalog je dao dobre početne rezultate, ali je godinu dana bio u zastoju, i tek je ovog 9. februara nastavljen. Velike investicije ne mogu stići na Kosovo dok se odnosi između Kosova i Srbije ne normalizuju i Kosovo ne stekne puno priznanje i međunarodni subjektivitet. Naravno, za stabilizaciju su važna i unutrašnja pitanja, demokratizacija, vladavina zakona, borba protiv korupcije itd.

MONITOR: Iz kabineta predsjednika Srbije najavljuju novu platformu o normalizaciji odnosa sa Kosovom s ciljem da se definiše status teritorije. Kako to komentarišete?
MALIĆI: Predsednik Srbije Nikolić pokušava da bude neka vrsta kočničara u pozitivnim koracima koji se preduzimaju u procesu normalizacije odnosa između Kosova i Srbije. Ne znam da li to radi na svoju ruku ili je to koordinirano da bi Srbija zadržala politiku na dva koloseka. Znajući dobro kakav je političar predsednik Srbije, očekujem da će ta nova platforma biti bazirana na onoj staroj pretenziji ,,srpskog Kosova”, prepakovana u nekakve fraze i providne i prividne kompromise.

MONITOR: Kakvo će biti finale briselskih pregovora što se tiče stvaranja uslova za normalizaciju odnosa Kosova i Srbije, a i između Albanije i Srbije?
MALIĆI: Briselski dijalog trebalo bi da se završi potpisivanjem ugovora o potpunoj normalizaciji odnosa između dve države kojim će biti prevaziđena sva sporna pitanja, uključujući i rešavanje pitanja granica, i time praktično osigurano uzajamno priznanje i poštovanje na duge staze. Na tom ugovoru se već uveliko radi prema uzoru na nemačko-nemački ugovor iz 1972. godine i on će biti potpisan kada se reše tehnička pitanja o kojima se sada razgovara u Briselu. Optimista sam da će do toga doći, što brže to bolje, jer i Srbiji i Kosovu je taj sporazum uslov da budu primljeni u EU kao punopravni članovi, dok će aspiracija Kosova biti i učlanjenje u Ujedinjenje nacije. Nemački model to podrazumeva, jer su po tom ugovoru i Zapadna i Istočna Nemačka bile članice UN.

MONITOR: Objavili ste knjigu ,,Kosovo i raspad Jugoslavije”, u kojoj iz svog ugla opisujete raspad bivše Jugoslavije i kasnijih događaja na Kosovu. Kako izgleda taj Vaš pogled?
MALIĆI: Knjiga je bila objavljena 2011. godine u Albaniji i prevashodno namenjena albanskim čitaocima, u Albaniji i na Kosovu, a kada je prošle godine prevedena na srpski jezik i objavljena u Beogradu pokazalo se da je prijem bio mnogo bolji, sudeći po osvrtima i reakcijama, u zemljama bivše Jugoslavije. Knjiga je zapravo dugačak intervju, koji je sa mnom radio novinar Baton Hadžiu, i govori o životu i raspadu Jugoslavije prelomljene kroz moju biografiju. Knjiga je mešovitog žanra, ima diskursivnih i analitičkih delova, a ima priča o događajima i naravima, gledano očima nekoga ko je rođen, odrastao i bio relativno dobro integrisan u jugoslovensko društvo, ali je onda u osamdesetim godinama, kao i mnogi drugi, prolazio kroz identitetsko “pročišćavanje”, jer sam ja još u osamdesetim godinama upozoravao da način na koji Srbija želi da reši kosovsko pitanje može voditi do raspada federacije. Moja glavna teza bila je da Kosovo nije osovina jugoslovenske krize, već samo njen katalizator. Smatrao sam da Srbija koristi pitanje Kosova da bi se preispitali temelji Jugoslavije, otvorilo pitanje odnosa između Srba, Hrvata i Slovenaca, kao osnivača Jugoslavije i to iz perspektive unitarnih i velikosrpskih ambicija koje su osvojile Beograd osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka.

MONITOR: Vi ste politički savjetnik albanskog premijera Rame. Čemu politički vrh Albanije daje prioritet u odnosima sa susjedima – državama bivše Jugoslavije?
MALIĆI: Albanija je bila zemlja koja je u prošlom veku dugo pokušavala da živi izolovana, pa je naučila lekciju da izolacija vodi do katastrofe i kolapsa. Vlada pemijera Rame daje veliki prioritet razvoju saradnje sa susedima i uopšte saradnji u regionu. Albanija se zalaže za dobrosusedske odnose oslanjajući se na maksimu ,,Nula problema sa susedima”, što ne znači da nije svesna da postoje problem, npr. sa Grčkom, koja čak još nije ukinula zakon o ratnom stanju sa Albanijom iz četrdesetih godina prošlog veka, ali je s druge strane jedna od zemalja koju smatra strateškim partnerom. Ideja je da se sa susedima o svim pitanjima može i treba razgovarati kako bi se našli dogovori ili kompromisi. Naš region ima pomalo nezgodnu geografiju, a i složenu konfiguracija etnija, vera i granica, a sve to je otežavalo odnose i zbog zaostale i nepotpune infrastrukture, koja je često onemogućavala bolju saradnju među državama. Premijer Rama stavlja znak jednakosti između aspiracije regiona da u celini postane deo EU, kao i aspiracije da sam region sarađuje što tesnije, da razvija svoje zajedničko tržište. Ne moramo čekati da nas Brisel primi u zajednicu da bismo unapredili odnose.

Kosovo i Crna Gora nemaju otvorenih pitanja

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose između Crne Gore i Kosova?
MALIĆI: Odnosi između Crne Gore i Kosova su dobri, ali bi mogli biti mnogo bolji. Mi nismo samo susedi, već i kroz istoriju, a i sada, živimo zajedno na istim prostorima. Drago mi je što će se na Kosovu uskoro i zvanično priznati crnogorska manjina kao ustavna kategorija, jer kao životna stvarnost ona je dobro poznata svima, samo smo se poslednjih decenija ne malo čudili kako je došlo do toga da su Crnogorci na Kosovu, kojih je prema ranijim popisima bilo vise od 30 hiljada, odjednom pretvoreni u drugi etnikum.

Želeo bih da istaknem da je Crna Gora bila veoma širokogruda 1999. godine kada je primila veliki broj proteranih sa Kosova, procentualno najveći u odnosu na broj stanovnika. Mislim da dve zemlje nemaju otvorenih pitanja, a da ima prostora da se ekonomska i druga saradnja proširi.

Region je ,,izduvao” ratove

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje na Balkanu, prijeti li nam opet ratni sukob?
MALIĆI: Ne očekujem nove ratove. Naš region je devedesetih godina ,,izduvao” svoje ratove. Znam da trenutno rastu brige oko toga da će se možda ukrajinska kriza i rat proširiti na naš region, ali ne vidim mogućnost za takvo ,,prelivanje” sem ako se ukrajinski rat ne pretvori u novi svetski sukob, u što ne želim da verujem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo