Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRJANA MEDOJEVIĆ, REDITELJKA: Traganje za novim putevima

Objavljeno prije

na

Presvlačenje, prva predstava u režiji Mirjane Medojević nakon završenog Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, premijerno je izvedena u DODEST-u protekle nedjelje. O utiscima sa premijere Medojević za Monitor kaže:

Osjećam da u odnosu na gledaoce i njihov doživljaj Presvlačenja, naš rad na ovoj predstavi ima nekog smisla. Teško je danas i ovdje u pozorištu napraviti nešto lišeno efekata, pompeznih scenografija i skupih kostima, lišeno velike scene i megalomanstva bilo koje vrste, ne udvarati se gledaocu na banalan način, a opet razmijeniti s njim ozbiljnu priču koja ga se tiče. Prva samostalna režija mi je istovremeno značila suočavanje sa sobom, svojim ograničenjima ili bar onim što sam mislila da jesam ili nijesam. Imala sam utisak da se život u nekom smislu zaustavio i da su sve moje potrebe svedene na minimum…postalo je važno samo – napraviti predstavu koja neće iznevjeriti piščev tekst, sjajne glumce s kojima radim i konačno očekivanje gledalaca. Valjda je to tako prirodno da se zbiva.

MONITOR: Koliko je bilo teško postaviti na scenu inspirativni tekst Ljubomira Đurkovića o beznađu savremenog čovjeka?
MEDOJEVIĆ: Ovaj Đurkovićev tekst je dosta specifičan u odnosu na ostale njegove drame, i zbog dramske strukture, ali i zbog teme kojom se bavi. On kao pisac uglavnom vrlo jasno postavi okvire, didaskalijama izrežira ključne momente predstave. U Presvlačenju to nije bio slučaj. Imala sam utisak da mi tekst ponekad izmiče, da ga je teško postaviti na noge, iako je napisan vrlo pitko i jasno. Bila sam pod velikim pritiskom jer sam bila svjesna kakvog pisca radim i da ga je podgorička pozorišna scena i publika željna. On mi je tokom procesa bio veliki korektiv i surovo realan kritičar. Ne zbog toga što ima sentiment prema svom tekstu, već zbog toga što je želio da zbog glumaca i mene predstava uspije. Premijeru ne doživljavam kao završenu predstavu, daleko od toga. Mi smo radili dosta korekcija i u noći između pretpremijere i premijere. Planiram da nastavimo da radimo i pred svako naredno izvođenje. Često čujemo taj kliše da je predstava živa stvar. A u praksi, iz mog dosadašnjeg iskustva, ne vidim da reditelji i glumci dovoljno tragaju za novim putevima čitanja i igre, već predstava uglavnom ostaje fiksirana i zakucana u rješenjima koja smo vidjeli tokom prvih nekoliko izvođenja. Meni je u tom smislu Tomi Janžić, čiji sam bila asistent za vrijeme rada na Operi za tri groša, pokazao kako je moguće za tri dana napraviti žanrovski i idejno potpuno novu predstavu. Od njega sam naučila značajne vještine po pitanju zanata.

MONITOR: Koliko Vam je kao mladoj rediteljki bio izazovan rad sa glumcima, s obzirom na to da su dvije glumice i dva glumca koja igraju u Presvlačenju, ostvarili upečatljive uloge?
MEDOJEVIĆ: Glumce koji igraju u Presvlačenju gledala sam na sceni mnogo puta prije nego smo počeli rad na ovoj predstavi. Tijana Bjelica je u tom smislu, čini mi se, bila nepravedno zapostavljena i nije imala dovoljno prilika da je vidimo u pozorištu. Glumce doživljavam kao partnere u toku proba. Isto kao kada ste s nekim u ljubavnoj vezi, pa morate da ga poštujete, čujete, brinete o njegovim potrebama i posvećujete mu vrijeme i energiju. Inače, režija podrazumijeva prije svega veliku odgovornost koju je potrebno preuzeti, prije svega u odnosu na ljude koje ste okupili. Dva mjeseca smo pravili ovu predstavu. Ni u jednom trenutku nijesam osjetila da će neko od glumaca otići, iako su uslovi nezavisne produkcije nekada bili prilično iscrpljujući. Glumci su bili motor ovog procesa. Bili smo jedni prema drugima otvoreni i iskreni, bez sujete smo prihvatali međusobne kritike… Čini mi se da niko iz procesa nije izašao sa bilo kakvom vrstom gorčine. Možda nemam pravo da govorim u njihovo ime, ali opet, govorim o tome šta je bio moj doživljaj.

MONITOR: Najupečatljiviji je ipak bio Stevan Radusinović u ulozi Kristine Šoć, rođene kao sin jedinac Krsto koji je operativnim putem promijenio pol. Istakli ste da iako se ova predstava bavi, između ostalog, razbijanjem predrasuda o seksualnoj i rodnoj ravnopravnosti niko od organizacija koja štite ova prava nije bio voljan za saradnju.
MEDOJEVIĆ: Ljubo Đurković je ovaj tekst pisao prije 14 godina, kada u Crnoj Gori nije bilo govora o LGBT pravima. Ne smijemo zaboraviti da komad u temi oštro kritikuje i civilni, odnosno NVO sektor. Kontaktirala sam obje organizacije koje bi trebalo da se bave pravima LGBT osoba i koje u medijima to i propagiraju. Moja inicijativa prema njima nije bila finansijskog karaktera, već sam htjela da uspostavimo neku vrstu saradnje… onda naiđete na obećanje da će vas primiti na sastanak, a zatim se ogluše o vaše pozive. To je dosta čudno. Dugo sam razmišljala kakva je logika njihovog funkcionisanja i zašto ih bavljenje ovom temom kroz pozorište ne zanima. Da li je u pitanju nekakav lični animozitet prema meni, piscu ili nekom od glumaca, ne bih vam znala reći, jer se personalno i ne poznajemo. Jedan od LGBT aktivista mi je poručio da mu je ovaj tekst problematičan. To je, zbilja, nevjerovatno. Ne zbog toga što neko nema ili ima pravo da govori o kvalitetu Đurkovićevog teksta, već zbog toga što je ovaj tekst bio dovoljno dobar da se igra u Ljubljani i Parizu, a nije dovoljno dobar da se igra kod nas. No, sve je to iza nas. Trebalo se baviti suštinom, a ne formom. Predrasude se ne razbijaju paradiranjem, već druženjem. Naš mentalitet je prilično patrijarhalan, a naše društvo zatvoreno, i to se sigurno neće promijeniti ako se bavimo isključivo sobom, a ne poslom za koji smo plaćeni.

MONITOR: Predstava je rađena u nezavisnoj produkciji. Koliko je to teško izgurati u ovakvim uslovima i ovakvoj Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Predstava je nastala kao koprodukcija pozorišta Dodest i KC Gavroche uz podršku Sekretarijata za kulturu glavnog grada. Oni su nam obezbijedili finansijsku potporu u samom finišu procesa, jer u suprotnom ne bi bilo moguće da se premijera održi u uslovima koji su pozorišni i dostojanstveni. Ipak, kao što sam već pomenula, glumci, kostimografkinja Lina Leković, montažer Saša Radović, audio obrada i usluge studija koje nam je ustupio Jovo Kljajić, radili su predano i u početnoj fazi proba, onda kada o novcu nije ni bilo riječi. Vezani smo bili za tekst i vođeni željom da napravimo kvalitetnu predstavu u nezavisnoj produkciji, jer ma koliko uslovi rada bili alternativni, to gledaoca ne bi trebalo da zanima. Meni je drago što postoje ljudi koji su vjerovali da nam vrijedi pružiti podršku. To su prije svega Ljubo Kaličanin, Nela Savković, Snežana Burzan i Filip Leković. S druge strane, raditi u nezavisnoj produkciji je prije svega velika sloboda, jer vam niko ne stoji nad glavom. Sama sam birala tekst, glumce i saradnike, i u tom smislu mogu biti zadovoljna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo