Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRJANA MEDOJEVIĆ, REDITELJKA: Traganje za novim putevima

Objavljeno prije

na

Presvlačenje, prva predstava u režiji Mirjane Medojević nakon završenog Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, premijerno je izvedena u DODEST-u protekle nedjelje. O utiscima sa premijere Medojević za Monitor kaže:

Osjećam da u odnosu na gledaoce i njihov doživljaj Presvlačenja, naš rad na ovoj predstavi ima nekog smisla. Teško je danas i ovdje u pozorištu napraviti nešto lišeno efekata, pompeznih scenografija i skupih kostima, lišeno velike scene i megalomanstva bilo koje vrste, ne udvarati se gledaocu na banalan način, a opet razmijeniti s njim ozbiljnu priču koja ga se tiče. Prva samostalna režija mi je istovremeno značila suočavanje sa sobom, svojim ograničenjima ili bar onim što sam mislila da jesam ili nijesam. Imala sam utisak da se život u nekom smislu zaustavio i da su sve moje potrebe svedene na minimum…postalo je važno samo – napraviti predstavu koja neće iznevjeriti piščev tekst, sjajne glumce s kojima radim i konačno očekivanje gledalaca. Valjda je to tako prirodno da se zbiva.

MONITOR: Koliko je bilo teško postaviti na scenu inspirativni tekst Ljubomira Đurkovića o beznađu savremenog čovjeka?
MEDOJEVIĆ: Ovaj Đurkovićev tekst je dosta specifičan u odnosu na ostale njegove drame, i zbog dramske strukture, ali i zbog teme kojom se bavi. On kao pisac uglavnom vrlo jasno postavi okvire, didaskalijama izrežira ključne momente predstave. U Presvlačenju to nije bio slučaj. Imala sam utisak da mi tekst ponekad izmiče, da ga je teško postaviti na noge, iako je napisan vrlo pitko i jasno. Bila sam pod velikim pritiskom jer sam bila svjesna kakvog pisca radim i da ga je podgorička pozorišna scena i publika željna. On mi je tokom procesa bio veliki korektiv i surovo realan kritičar. Ne zbog toga što ima sentiment prema svom tekstu, već zbog toga što je želio da zbog glumaca i mene predstava uspije. Premijeru ne doživljavam kao završenu predstavu, daleko od toga. Mi smo radili dosta korekcija i u noći između pretpremijere i premijere. Planiram da nastavimo da radimo i pred svako naredno izvođenje. Često čujemo taj kliše da je predstava živa stvar. A u praksi, iz mog dosadašnjeg iskustva, ne vidim da reditelji i glumci dovoljno tragaju za novim putevima čitanja i igre, već predstava uglavnom ostaje fiksirana i zakucana u rješenjima koja smo vidjeli tokom prvih nekoliko izvođenja. Meni je u tom smislu Tomi Janžić, čiji sam bila asistent za vrijeme rada na Operi za tri groša, pokazao kako je moguće za tri dana napraviti žanrovski i idejno potpuno novu predstavu. Od njega sam naučila značajne vještine po pitanju zanata.

MONITOR: Koliko Vam je kao mladoj rediteljki bio izazovan rad sa glumcima, s obzirom na to da su dvije glumice i dva glumca koja igraju u Presvlačenju, ostvarili upečatljive uloge?
MEDOJEVIĆ: Glumce koji igraju u Presvlačenju gledala sam na sceni mnogo puta prije nego smo počeli rad na ovoj predstavi. Tijana Bjelica je u tom smislu, čini mi se, bila nepravedno zapostavljena i nije imala dovoljno prilika da je vidimo u pozorištu. Glumce doživljavam kao partnere u toku proba. Isto kao kada ste s nekim u ljubavnoj vezi, pa morate da ga poštujete, čujete, brinete o njegovim potrebama i posvećujete mu vrijeme i energiju. Inače, režija podrazumijeva prije svega veliku odgovornost koju je potrebno preuzeti, prije svega u odnosu na ljude koje ste okupili. Dva mjeseca smo pravili ovu predstavu. Ni u jednom trenutku nijesam osjetila da će neko od glumaca otići, iako su uslovi nezavisne produkcije nekada bili prilično iscrpljujući. Glumci su bili motor ovog procesa. Bili smo jedni prema drugima otvoreni i iskreni, bez sujete smo prihvatali međusobne kritike… Čini mi se da niko iz procesa nije izašao sa bilo kakvom vrstom gorčine. Možda nemam pravo da govorim u njihovo ime, ali opet, govorim o tome šta je bio moj doživljaj.

MONITOR: Najupečatljiviji je ipak bio Stevan Radusinović u ulozi Kristine Šoć, rođene kao sin jedinac Krsto koji je operativnim putem promijenio pol. Istakli ste da iako se ova predstava bavi, između ostalog, razbijanjem predrasuda o seksualnoj i rodnoj ravnopravnosti niko od organizacija koja štite ova prava nije bio voljan za saradnju.
MEDOJEVIĆ: Ljubo Đurković je ovaj tekst pisao prije 14 godina, kada u Crnoj Gori nije bilo govora o LGBT pravima. Ne smijemo zaboraviti da komad u temi oštro kritikuje i civilni, odnosno NVO sektor. Kontaktirala sam obje organizacije koje bi trebalo da se bave pravima LGBT osoba i koje u medijima to i propagiraju. Moja inicijativa prema njima nije bila finansijskog karaktera, već sam htjela da uspostavimo neku vrstu saradnje… onda naiđete na obećanje da će vas primiti na sastanak, a zatim se ogluše o vaše pozive. To je dosta čudno. Dugo sam razmišljala kakva je logika njihovog funkcionisanja i zašto ih bavljenje ovom temom kroz pozorište ne zanima. Da li je u pitanju nekakav lični animozitet prema meni, piscu ili nekom od glumaca, ne bih vam znala reći, jer se personalno i ne poznajemo. Jedan od LGBT aktivista mi je poručio da mu je ovaj tekst problematičan. To je, zbilja, nevjerovatno. Ne zbog toga što neko nema ili ima pravo da govori o kvalitetu Đurkovićevog teksta, već zbog toga što je ovaj tekst bio dovoljno dobar da se igra u Ljubljani i Parizu, a nije dovoljno dobar da se igra kod nas. No, sve je to iza nas. Trebalo se baviti suštinom, a ne formom. Predrasude se ne razbijaju paradiranjem, već druženjem. Naš mentalitet je prilično patrijarhalan, a naše društvo zatvoreno, i to se sigurno neće promijeniti ako se bavimo isključivo sobom, a ne poslom za koji smo plaćeni.

MONITOR: Predstava je rađena u nezavisnoj produkciji. Koliko je to teško izgurati u ovakvim uslovima i ovakvoj Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Predstava je nastala kao koprodukcija pozorišta Dodest i KC Gavroche uz podršku Sekretarijata za kulturu glavnog grada. Oni su nam obezbijedili finansijsku potporu u samom finišu procesa, jer u suprotnom ne bi bilo moguće da se premijera održi u uslovima koji su pozorišni i dostojanstveni. Ipak, kao što sam već pomenula, glumci, kostimografkinja Lina Leković, montažer Saša Radović, audio obrada i usluge studija koje nam je ustupio Jovo Kljajić, radili su predano i u početnoj fazi proba, onda kada o novcu nije ni bilo riječi. Vezani smo bili za tekst i vođeni željom da napravimo kvalitetnu predstavu u nezavisnoj produkciji, jer ma koliko uslovi rada bili alternativni, to gledaoca ne bi trebalo da zanima. Meni je drago što postoje ljudi koji su vjerovali da nam vrijedi pružiti podršku. To su prije svega Ljubo Kaličanin, Nela Savković, Snežana Burzan i Filip Leković. S druge strane, raditi u nezavisnoj produkciji je prije svega velika sloboda, jer vam niko ne stoji nad glavom. Sama sam birala tekst, glumce i saradnike, i u tom smislu mogu biti zadovoljna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo