Povežite se sa nama

FOKUS

Ko će otvoriti pregovore

Objavljeno prije

na

Skupocjeni sat na ruci velikog vođe pokazuje da je vrijeme za akciju. Samo je pitanje trenutka kada će državni mediji dobiti naređenje da objave ekskluzivu: na obali Ženevskog jezera susreli su se veliki prijatelji Crne Gore (po sopstvenom priznanju), poznati dobrotvori i mecene – Stanko Subotić Cane i Naser Keljmendi. To što nijesu mogli, zbog profesionalnih obaveza, lično prisustvovati susretu u Švajcarskoj nije spriječilo Darka Šarića i Safeta Kalića da se pridruže dogovoru i obavežu kako će i oni svojim milionima pomoći nastojanja Crne Gore da postane punopravan član evropske porodice. Oni su, uostalom, i do sada (takođe po sopstvenom priznanju, a uz potvrdu i blagoslov prijatelja iz vladajućeg DPS-a) nesebično davali kad god je trebalo – za plate, penzije, avione, podršku Slobodanu Miloševiću, očuvanje SRJ, košarku, demokratiju, rušenje SRJ, borbu protiv Miloševića, za brAca, penzije, plate, osamostaljenje Crne Gore… Ima se, može se. Biće.

Ili, može biti da slična vijest neće stići. Kriza je. A u Evropi hapse. Subotić je nedavno prodao Montenegro (luksuznu vilu na Svetom Stefanu), samo se ne zna kome. Keljmendi se zahvalio Ranku Uboviću na cimentu, pozdravio društvo iz Granda i rekao što je imao da kaže (samo se ne zna zašto) pa se vratio poslovnim obavezama u ostalim domovinama. Šarić i Kalić su, ima neko vrijeme, na službenom putu. Samo se ne zna – đe.

Neko, ipak, mora platiti ceh evropskih integracija.

Počinje simultanka EU. Crna Gora će morati da prati dinamiku i tempo koji je utvrdila Evropska komisija. Već se zna da će pregovarački okvir imati samo sedam stranica. Svi će, dakle, zadaci biti jasni kao dan. Nakon što su rezultati u reformama izostali, Evropa više ne vjeruje obećanjima. U Briselu i Berlinu su shvatili da i ono malo što se pomjerilo u Crnoj Gori, pomjerilo se samo poslije evropskih ultimatuma.

Iz vladajuće DPS Mila Đukanovića je nakon odluke Evropskog savjeta saopšteno da je ovaj uspjeh rezultat mudre politike Vlade koju predvodi upravo ta stranka i da su spremni za ponuđeni scenario. Ali, dolazak u Podgoricu direktora Direktorata za proširenje EU Stefana Sanina nije ostavio povoda za slavlje, a posebno ne za političko poentiranje. Evropa traži da Crna Gora nedvosmisleno potvrdi svoju opredijeljenost za reforme, insistirajući da priča krene od poštovanja ljudskih prava i borbe protiv korupcije i kriminala (poglavlja 23 i 24), baš tamo gdje su razmimoilaženja vlasti u Podgorici sa Briselom i vlastitim građanima najveća i najbolnija. Sve je više onih što uviđaju da će režim, suprotno ljetošnjim uvjeravanjima Đukanovića, morati da podnese i prinese žrtvu. Uz kompletan tretman – od lisica na rukama, pritvora, do zaplijene imovine i pravosnažne osuđujuće presude. Nije pitanje šta i kako, nego ko i kad.

Već je primjetno škrgutanje zubima režimlija, naročito zbog činjenice što će se čitav posao odvijati pod supervizijom Njemačke. Kada Njemci, kao predvodnici Evrope, kažu kako mora da izgleda okvir za pregovore i da se on bezuslovno mora realizovati, onda se je đavo odnio šalu. Tim prije što je to za Uniju veoma lako. „Sada će ekspertska grupa koja se bavila pregovaračkim procesom sa Hrvatskom biti praktično ‘preseljena’ prema Crnoj Gori”, kaže crnogorski vicepremijer i ministar pravde Duško Marković. On primjećuje da je to za Crnu Goru dobro, ali istovremeno i veoma zahtjevno.

Crnogorskim građanima će to svakako biti interesantno posmatrati, s mnogo više nade nego zabrinutosti.

Sanino je, dakle, već ispostavio konkretne zadatke koje Podgorica mora da ispuni u narednih šest mjeseci, ne bi li u junu dobila pozitivno mišljenje za početak pregovora. Da bi se to desilo Crna Gora treba da pokaže odlučnost. Ako je EU uvela, na primjer, kočnice za dugove, onda i crnogorska vlast mora uvesti kočnicu za korupciju i organizovani kriminal. „Kriterijumi za pristupanje jesu stroži, jer ne želimo da nam se ponove ‘neka nova Rumunija i Bugarska’ sa neriješenim problemima korupcije”, kaže njemački evroparlamentarac Elmar Brok, iz Hrišćansko-demokratske unije kancelarke Angele Merkel.

Zapravo, ono čega se evropski parlamentarci pribojavaju, već je na djelu u Crnoj Gori. Upravo smo svjedoci pokušaja dvojice najeksponiranijih tajkuna crnogorske ekonomske tranzicije provedene u ratovima i međunarodnim sankcijama – Veselina Barovića i Dragana Brkovića – da obezbijede priliv neophodnog novca tako što će pod hipoteku staviti najvrjednije komade svog plijena. Uz pomoć, a možda i garancije, države. Barović se, tako, sprema da učini nemoguće i – nakon što je uništio niz atraktivnih preduzeća i izgubio koncesiju za proizvodnju morske soli – založi faktički kompletno zaleđe ulcinjske Velike plaže (približno 15 miliona kvadrata) koje mu je privatizacionim vizijama profesora Veselina Vukotića poklonila država. Brković se dosjetio da u pomoć pozove Vladu pošto su mu na naplatu dospjeli krediti vrijedni, prema medijskim računicama, blizu 200 miliona. Vektrine investicije u Pljevljima i Herceg Novom još dugo neće moći da vrate ni cent tog novca.

Vlade, prethodna Mila Đukanovića i aktuelna, njegovog nasljednika Igora Lukšića već su ekspertima EK morale da objašnjavaju finansijske aranžmane sa Prvom bankom Aca Đukanovića i vlasnicima podgoričkog Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita u Nikšiću koji su u Crnu Goru stigli pod pokroviteljstvom tadašnjeg ambasadora u Moskvi Milana Roćena. Neuspješna privatizacija Željezare epilog će dobiti na nekom od evropskih sudova. Tamo će biti razriješena i priroda odnosa između većinskog vlasnika Željezare, of šor firme MNSS i vladinih pregovarača predvođenih nekadašnjim ministrom Brankom Vujovićem.

U završnici pristupnih pregovora Hrvatske je kao mjerna jedinica za napredovanje na evropskom putu uveden – sanader. U čast nekadašnjeg HDZ-ovog premijera kome se sada u Zagrebu sudi, između ostalog i za ratno profiterstvo. Za sada, crnogorska vlast ostaje gluva i imuna na sve stare i nove afere. Pa se čini kao da su sasvim u redu poslovni aranžmani koje je Vojin Lazarević započeo sa EPCG kao savjetnik tadašnjeg premijera Filipa Vujanovića, a nastavio kao suvlasnik EFT-e. Bez sudskog epiloga je ostao i posao vrijedan 20-ak miliona dolara, u kom su Vujanović i Subotić – posredstvom nepostojećeg biznismena iz Podgorice – kupovali avion za Vladu Crne Gore. Jednako, danas nikoga ne uzbuđuje otkriće da opština Budva vraća kredite više privatnih kompanija, među kojima je i jedna čiji je suvlasnik Miloš Marović. Godinama traju nagađanja ko stoji iza Zorana Bećirovića koji je u posjed budvanske Avale došao uz pomoć Ane Kolarević. Još duže traju špekulacije i nagađanja o prirodi moći i uticaja koju posjeduje Branislav Brano Mićunović. A Mićunovića skoro pa da nema ni u registru Privrednog suda, ni u dokumentima crnogorskog pravosuđa.

Dok tako bude, Crna Gora neće moći da snažnije napreduje na svom evropskom putu. Sanino je potvrdio da su među uslovima koje je isporučio crnogorskom premijer Igoru Lukšiću upravo hapšenja i pravosnažne presude protiv počinilaca iz prve lige zločina i zloupotreba.

Predsjednik Vlade kaže da je Crnoj Gori potrebna nova energija. U pravu je. Pitanje je samo da li nejaki premijer ima snage da izabere pravog glavnog pregovarača sa EU, ukloni političke poslušnike koji koče napredak, a koji vrše najodgovornije poslove u pravosuđu, tužilaštvu i policiji, te da brzo izvrši nužnu rekonstrukcije Vlade. Mada iskustvo Hrvatske pokazuje da neki čelnici državnih organa, kao što je to bio slučaj sa vrhovnim državnim tužiocem Mladenom Bajićem, veoma efikasno rade svoj posao kada shvate da su posebna grana vlasti i da za to imaju evropsku podršku. I zaštitu. Moglo bi to biti korisno saznanje za Ranku Čarapić. Samo kad se upoređujemo sa susjedima, treba pocrtati važnu razliku: u Hrvatskoj je vlast smjenjiva.

Crna Gora je, voljom Berlina i Brisela, napravila kvantni međuskok i sada joj, na sreću, više nema povratka sa evropskog puta. Od svega toga Crna Gora i njezini građani mogu samo profitirati. To pokazuje odluka o potvrđivanju kreditnog rejtinga našoj zemlji, iako se dramatično povećava njezina zaduženost. Povećana je šansa za veće direktne investicije upravo iz zemalja Unije i za smanjenje kamata. Ono što je za građane najvažnije jeste da će sa približavanjem EU doći do smanjivanja veoma visokih cijena hrane u Crnoj Gori, kao i do povećanja njihovih socijalnih prava. Država će, zavisno od spremnosti i umješnosti svoje administracije, moći godišnje da povlači više od 100 miliona eura bespovratnih sredstava iz evropskih pretpristupnih fondova.

„Za par godina, ova kriza će biti iza nas, mi ćemo biti u stanju da sagledamo šta smo učinili u 2010. i 2011. I ono što sada doživljavamo kao Annus horribilis (strašna godina) vidjećemo jednog dana kao Annus mirabilis (godinu čuda)”, rekao je u utorak u Evropskom parlamentu predsjednik EU Herman van Rompej. Zdravo je naravno sumnjati i u izjave evropskih zvaničnika. Ali, treba sve učiniti da 2012. za Crnu Goru bude Annus mirabilis. Iako, iskustvo je pokazalo, sa ovom vlašću čuda se ne dešavaju.

Mustafa CANKA
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo