Povežite se sa nama

FOKUS

Dnevno šesto kila, godinama

Objavljeno prije

na

Prema tvrdnjama Monitorovog izvora iz policije, klan kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija samo u jednom poslu u toku prošle godine prebacio je preko Kule, kroz Crnu Goru 250 kilograma droge. Naš izvor navodi da je taj posao precizno isplaniran, tako da je čak ,,žrtvovan mali dio pošiljke kako bi se skrenula pažnja policije i carine s glavnog tovara”. ,,To se u švercerskim krugovima naziva ‘priprema za rizik’. Prepusti se policiji, kao što je to tada učinjeno da, recimo, na makedonskoj granici uhvati dvadeset kilograma. Žrtvuju se i neki sitni kuriri. Policiji na Kuli je praktično poklonjen jedan kontrolni kilogram. I crnogorska i makedonska policija bile su zadovoljne zaplijenjenom drogom i mediji su naveliko pisali o ‘uspješnoj’ akciji. Skrenuta je pažnja, i kroz Crnu Goru nesmetano je prošlo skoro čitavih 250 kilograma”, objašnjava izvor iz policije.

Prema njegovim riječima istim metodama kontrolnih pošiljki i ,,žrtvovanja” minimalnih količina, dok glavni tovari prolaze, služi se i rožajski kriminalni klan, koji je direktno naslonjen na klan Keljmendi, o čemu govori slučaj iz 2008. godine.

,,Dvanaestog avgusta te godine u dvadeset časova granicu preko Kule, sa izvjesnom količinom droge, prešao je Valjdet Keljmendi. Njegovo odredište je bilo Berane. Ono što je bitno, Valjdet je koristio automobil ‘audi’ A4 beranskih oznaka, koji je bio registrovan na Samira Musića, bliskog rođaka Safeta Kalića. Taj auto je bio u voznom parku klana Keljmendi, što govori o direktnoj vezi toga klana s rožajskim klanom”, priča policijski izvor.

Monitorov izvor iznosi užasan podatak da šverceri narkotika kroz Crnu Goru dnevno transportuju čak šesto kilograma raznih droga, ili 18 hiljada kilograma, odnosno osamnaest tona mjesečno.

„Kada to pomnožite sa dvanaest mjeseci, onda dobijate informaciju da kroz Crnu Goru godišnje prođe oko 219 tona heroina, kokaina i marihuane, tj. skanka, kao modifikovane marihuane”, kaže izvor iz policije.

On kaže da je ta „roba” uglavnom u tranzitu kroz našu državu, i da policija nema podatak da li se kod nas eventualno negdje skladišti, da bi se dalje distribuirala.

Sa Kosovom stvari ne stoje tako. Međunarodne agencije za borbu protiv droge već su odavno ucrtale na mapama ,,avganistansku transverzalu”, na kojoj je Kosovo označeno kao veliko skladište heroina i distributivni centar za Evropu, pa i ostatak svijeta. Mađarski mediji su, recimo, pisali da sa Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Kada je taj podatak saopšten prije sedam osam godina, to je djelovalo kao preuveličavanje. Danas je sasvim jasno da je to bila najblaža slika onoga što se stvarno dešava na putu heroina i kokaina.

Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina” spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio te dvijehiljadite godine, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da kosovski kriminalci uvoze 80 odsto evropskog heroina. U ovoj analizi se navodi da je heroin vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedan na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

„Pouzdano mogu reći da se u Suvoj Reci u svakom trenutku nalazi lagerovano dvije i po tone heroina. U tom mjestu na Kosovu nalazi se i laboratorija za preradu narkotika. U ovom kosovskom gradiću postoji i zasad hašiša površine od jednog hektara”, tvrdi Monitorov policijski izvor.

Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko sjevera Crne Gore, Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge. Heroina, koji je dolazio sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno s druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu, i da veoma dobro međusobno sarađuju.

Ako je riječ o heroinu, naš izvor podsjeća da se Crna Gora nalazi na jednoj trasi takozvane avganistanske transverzale. Heroin, naime, iz Avganistana, preko Turske, jednim krakom ide prema Kosovu i Makedoniji i odatle stiže u Crnu Goru i dalje prema zapadu. Druga avganistanska ruta iz Turske vodi preko Bugarske, Srbije i Mađarske do zapadne Evrope.

Kokain iz Južne Amerike dolazi do Hamburga u Njemačkoj, Antverpena u Belgiji, Marbelje u Španiji, zatim do luka Đoja di Turo i Đenova u Italiji, Marseja u Francuskoj, Gdanjska u Poljskoj, kao i Soluna u Grčkoj.

„Kada se radi o bivšim jugoslovenskim republikama, kokain iz Južne Amerike stiže do Bara u Crnoj Gori, Rijeke u Hrvatskoj i Kopra u Sloveniji”, objašnjava izvor iz policije.

Nije isključeno da kokain u Crnu Goru dolazi takođe sa Kosova, jer jedan krak puta ove droge iz Grčke , odnosno Soluna, stiže do Kosova.

„Ovaj put kokaina iz Grčke do naših prostora vodila su tri beogradska klana – rakovački, zemunski i novobeogradski. Novobeogradski predstavlja staru Arkanovu liniju. Klan Darka Šarića takođe je dosta naslonjen na Grčku”, kaže policijski izvor.

Marihuana u Crnu Goru stiže uglavnom iz pravca Albanije, kao i sa Kosova, da bi dalje bila distribuirana prema Hercegovini. Sa marihuanom u Crnoj Gori rade dvije kriminalne grupe iz Podgorice koje su povezane sa deset narko bandi u Bileći, Trebinju i Mostaru, o kojima je Monitor ranije detaljno pisao. Marihuana se preko graničnih prelaza transportuje uglavnom uz pomoć udresiranih životinja, magaraca i konja. Tu se takođe koristi sistem probne pošiljke, gdje se uputi jedna životinja, bez ikakve pratnje. Ako ona stigne na odredište sa druge strane granice, onda se upućuje i čitav konvoj. Na taj način vrlo je teško otkriti ko šalje i ko je naručilac robe. Marihuana se transportuje i automobilima koji se kupuju samo za tu priliku.

„S kokainom u Crnoj Gori rade dvije zavađene strane, odnosno dva klana iz Kotora, kao i dvije barske kriminalne grupe. Transport se obično obavlja brodskim kontejnerima koji se vode na lažne otpremnice, upućene na neku fiktivnu firmu i treće lice”, priča policijski izvor.

Ovaj izvor kaže da u transportu heroina kroz našu državu radi rožajski klan koji se naslanja na Kosovo i Novi Pazar.

„Transportom i švercom heroina bavi se i beranska kriminalna grupa. Ova grupa je naslonjena na Jagodinu i Novi Beograd. Ove kriminalne grupe posebno su angažovane na transportu droge do skandinavskih zemalja, naročito Danske. Zbog toga i imate mnogo njih iz ovih gradova i kriminalnih grupa koje Danska potražuje zbog droge”, kaže ovaj izvor.

Ranije je šef međunarodne asocijacije za borbu protiv droge Marko Nicović izjavio kako kriminalci iz Berana i Crne Gore nijesu slučajno odabrali Dansku za omiljenu adresu. To je, prema njegovim riječima, skandinavska, bogata zemlja, sa visokom standardom, a krijumčari idu uvijek za novcem. Ekonomski bogatije zemlje su, razumljivo, interesantnije za krijumčarenje od siromašnih. Tamo se droga prodaje skuplje i zarade su bolje.

Monitorov izvor iz crnogorske policije kaže da je pored rožajskih i beranskih grupa u transport heroina kroz Crnu Goru uključen i jedan narko kriminalni klan iz Podgorice.

„Heroin se kroz našu državu krijumčari putničkim autima, pa i automobilima koji se često iznajmljuju u rent a car agencijama, zatim teretnim vozilima s duplim dnom ili specijalno napravljenim bunkerima. Tu je angažovano mnogo drumskih špedicija i privatnih prevoznika”, kaže policijski izvor.

Malo matematike. Ako je vrijednost heroina u Crnoj Gori oko 2,5 hiljada eura po kilogramu, to bi značilo da je klan Keljmendi samo u jednom poslu u prošloj godini, koji su, prema našem policijskom izvoru, organizovali Flamur Redža i Redžep Keljmendi, kroz Crnu Goru tranzitovao 625 hiljada eura.

Ako bi se 600 kilograma droge koja dnevno prolazi kroz našu državu pretvorilo u novac, računajući prosječne cijene heroina, kokaina i marihuane, to bi iznosilo oko 1,3 miliona eura. Puta trideset dana – trideset devet miliona mjesečno. Puta dvanaest mjeseci – 468 miliona godišnje.

Kroz Crnu Goru, dakle, tokom jedne godine narkodileri prokrijumčare oko pola milijarde eura, po ovdašnjim cijenama droge. Ova se brojka na tržištima zapadnoevropskih zemalja najmanje udvostručava. Naravno, govorimo samo o drogi, ne računajući druge švercerske robe. Za to što kroz Crnu Goru droga prolazi lakše no bižuterija službeno su najodgovorniji čelni ljudi carine, Uprave policije, ANB -a i Ministarstva unutrašnjih poslova: Božidar Vuksanović, Veselin Veljović, Vladan Joković, Ivan Brajović. Najavljeno je da će neki od njih ovih dana otići a drugi popuniti njihova mjesta. Organizovani kriminal ima da se – stravi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo