Povežite se sa nama

OKO NAS

KO JE KOGA PREVARIO U UGOVORU ZA IZGRADNJU AUTOPUTA: Kredit raste, puta nigdje

Objavljeno prije

na

Nakon nekoliko blamaža oko početka realizacije ,,posla stoljeća”, Vlada Crne Gore nije bila spremna da zateže oko svake stavke u ugovoru sa Kinezima. Računali su da će javnost, posebna ona na sjeveru zemlje, sa oduševljenjem pozdraviti izvjesnu gradnju makar jedne dionice, te olako progutati njihove argumente o izuzetno povoljnom kreditu, kamati od dva posto, grejs periodu od šest godina… Ko bi u toj sveopštoj svečarskoj atmosferi želio da čuje upozorenja o ekonomskoj neopravdanosti jedne takve investicije ili o nekakvim kursnim razlikama.

Sada već znamo: na dan potpisivanja kredita sa Exim bankom kredit za izgradnju dionice Smokovac-Mateševo, dužine 43,5 km, od 944 miliona dolara je vrijedio 743 miliona eura, a ovih dana vrijedi 874 miliona, odnosno 131 milion eura više!

Takva jednostavna, a opora računica proizilazi iz tzv. kursnih razlika u odnosu dolar-euro, odnosno drastičnog pada evropske valute. Ali, ono što još više zabrinjava jeste trend koji će se, gotovo izvjesno, nastaviti.

To je, prije svega, rezultat programa upumpavanja oko 60 milijardi eura mjesečno, koji je u martu počela Evropska centralna banka, a što će trajati do juna naredne godine. Ostavljena je i mogućnost prolongiranja tog roka.

Na taj korak u Frankfurtu su se odlučili kako bi smanjili kamatnu stopu za finasiranje javnog sektora u Evropskoj uniji i pospješili oporavak evropske ekonomije. Sličan program imao je posljednjih godina SAD. Monetarna ekspanzija je znatno oslabila dolar, pa je logično bilo očekivati da će i euro, u narednom periodu, biti relativno slab u odnosu na glavne vodeće valute, naročito na američki dolar.

Da euro pojeftinjuje, odnosno da gubi utakmicu sa većinom valuta na međunarodnim tržištima, upozoravali su već u junu prošle godine ne samo poznate svjetske institucije i analitičari, već i oni regionalni. U prošloj godini euro je izgubio 11 odsto vrijednosti u odnosu na dolar.

U martu je jedna od najuticajnijih banaka na svijetu, Goldman Saks, procijenila da će vrijednost evropske valute na kraju 2016. biti 0,85, a krajem 2017. godine samo 0,80 dolara!

No, crnogorskoj vlasti i posebno onima koji su mnogo ranije pokupovali zemlju na projektovanoj trasi, kao i mašine za gradnju autoputa, takođe je trebalo upumpavanje novca, pa se nijesu previše osvrtali na upozorenja.

,,Ugovor je sklopljen u februaru 2014, tako da promjena kursa eura i dolara nije uticala na cijenu. Otplata glavnice kredita počinje 2020. godine i niko ne može predvidjeti kakav će biti kurs eura i dolara za pet godina”, govorio je ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović, poručujući skepticima da ,,ćemo 10. maja 2019. autoputem doći na proslavu završetka gradnje dionice Smokovac-Uvač-Mateševo”.

U toj poplavi optimizma malo je ko čuo upozorenje predsjednika crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića da se ,,boji da ugovor za finansiranje gradnje autoputa, vezano za kursne razlike, nije sklopljen kako treba”. Još manje lidera Pokreta za promjene Nebojšu Medojevića, koji je još početkom godine pozvao Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) da otvori istragu protiv premijera Mila Đukanovića i ostalih funkcionera, jer su, kako je tvrdio oštetili budžet 105 miliona eura sklapajući ugovor o kreditu za autoput u američkim dolarima.

On je ocijenio da bi VDT morao da, u skladu sa ovlašćenjima, zaštiti interes države i stavi van snage ugovor o kreditu koji može dovesti zemlju do bankrota i kašnjenja ili prestanka isplata plata u javnom sektoru i penzija.

Medojević je istovremeno optužio Vladu za neznanje, nebrigu i neodgovornost, dodajući da je najvjerovatnije u pitanju korupcija.

,,Siguran sam da su svoju korupciju ugovorili u američkim dolarima i da će imati dobit od katastrofe u koju guraju zemlju. Ni lopata nije zakopana, a mi već kraći za 105 miliona eura. Koliko je to novih radnih mjesta, kredita za nezaposlene, škola, bolnica, stipendija za najbolje đake i studente i kredita za poljoprivredne proizvođače?”, pitao je Medojević u januaru ove godine navodeći da su na njegovo konkretno pitanje: zašto je kredit ugovoren u američkim dolarima i kako će se država zaštititi od ogromnog valutnog rizika porasta kursa dolara u odnosu na euro, nasmijani i bezbrižni ministar i njegovi ,,eksperti” slijegali ramenima.

Tri mjeseca kasnije, odnosno početkom maja, ministar finansija Radoje Žugić je priznao da Kinezi nijesu ostavili mogućnost za davanje kredita u eurima. Razlog je već tada bio poznat: svoje finansijske rezerve oni drže u dolarima.

,,Kineska Exim banka nije davala prostora za kredit u eurima i u tom vremenu pregovaranja mi smo imali stabilan odnos dolara i eura. Drugi važan element je dug period povrata kredita 20 godina, odnosno dug period odgađanja vraćanja anuiteta glavnice i kamate, šest godina”, kazao je Žugić i poručio javnosti da ima dobroga i u činjenici da euro pada. ,,Mi imamo blizu dvije milijarde eura javnog duga, pa potonućem eura dobijate na drugoj strani, pod navodnicima”.

Brajović je poručivao kritičarima da ne bi trebalo da narednih pet godina svakodnevno gledaju što nam donose promjene kursa. ,,Da ne govorimo o tome što bi se desilo ako euro skoči u odnosu na dolar. Treba li da se hvalimo time da smo uspjeli da prevarimo Kineze?”, upitao je on.

Kako se stvari odvijaju, prevareni su najviše građani Crne Gore koji će decenijama plaćati za dionicu koja vodi iz ničega u ništa. A ako se imaju u vidu i geostrateške igre oko Crne Gore, račun može da bude mnogo veći. Jer, NATO sigurno neće olako dopustiti da Crna Gora postane „snažno kinesko sidro” na jugoistoku Evrope, odnosno da se realizuje tzv. „Win-Win” strategija NR Kine sa zemljama Centralne i Istočne Evrope.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo