Povežite se sa nama

OKO NAS

RAJ BRAČNOG PARA ODALOVIĆ: Umjetnost druženja sa prirodom

Objavljeno prije

na

voo-pokazue-mesto-hostela

Nakon pređenih par kilometara makadamskog puta iza motela Krupac radoznali istraživač naići će na imanje bračnog para Odalović: Marine i Vojislava. Imanje je nekada ostrvo, a nekada poluostrvo – zavisno od količine vode u vještačkom jezeru, ali to njima ne smeta. Sa dvadesetak ovaca i desetak koza ovi prosvjetni radnici pred penzijom uspjeli su da, na samo desetak kilometara od centra grada, izgrade svoj mali raj. Ali i u raju ima problema.

Sve je počelo prije nekoliko godina kada je Vojislavu dosadilo da se preganja sa šumokradicama i drugim ,,posjetiocima” njegovog imanja koji su iza sebe ostavljali pustoš i tone smeća. Kap u prepunoj čaši je krađa tesanog kamena sa omeđine stare kuće Odalovića. Nešto zbog toga događaja, a nešto i zbog djelotvornog ambijenta po njegov oporavak nakon teške saobraćajne nesreće učvrstila se njihova odluka da ožive staro, zapušteno imanje.

,,Napravili smo kućicu i probili put do nje, koji ponekad nije u funkciji zbog povećanog vodostaja, ali mi se na vrijeme snabdijemo svim potrebama, i za nas i za stoku, tako da nam auto ne nedostaje. Odlučio sam da pokušam sačuvati ovo parčence zemlje od totalnog uništenja i uspijevam, mada ne uvijek”, pomiren je Vojislav sa ljudskim bezobrazlukom mada ga, kaže, ne razumije, da je taj neko umjesto što krade došao da zatraži, on bi mu tu kozu sigurno poklonio.

Nestale su mu ove jeseni dvije koze i jedno jare, pokazuje Vojislav prolaz koji su lopovi probili kroz pletenu žičanu ogradu. Prvu krađu je prijavio policiji.

,,Objasnili su mi da su to sitne krađe – ispod sto eura vrijednosti i da jedino ja sam mogu da podnosim prijavu ako hoću. Valjda i da uhvatim lopova i osudim ga. Tako da sam odustao, privezao sam psa pored tora i to mi je jedina zaštita”, smije se.

Njihovo stado sada slobodno luta šumama ostrva, spuste se do lijepog zaliva sa topolama u kojem je privezan maleni splav od šest bačvi, to je za prijatelje i za uživanje ljeti kada se izvezu na pučinu krupačku da se popije po pivo ispod tende od rogoza.

,,Dolaze nam prijatelji često i svi uživaju, hoće da probaju nekuvanu vareniku od koza, moje omiljeno piće. Inače ja svako jutro pojedem po porciju tek usirenog sira onako sa surutkom, mislim da me to liječi i da ću izdržati do penzije a onda definitivno povlačenje u naš mali raj”, otkriva nam Vojislav tajne svoje vitalnosti.

Vojislav radi u školi na Bršnu, selu na suprotnom kraju Nikšićkog polja i ima samo jednog učenika, taman dok njega izvede do šestog razreda stići će i penzija. Do tada moraju ovako on i Marina. Nije im teško, uživaju kažu u svakom momentu, samo kad bi ih još ostavili na miru nepoželjni posjetioci.

,,Otvorena je naša kuća za svakoga i svi su dobrodošli, ali ne mogu razumjeti da mladost, maturanti elitne škole dođu i iza sebe ostave pustoš, treba mi dva dana samo smeće da pokupim. A prirodu treba pripaziti. Onda i ona pripazi tebe”, čudi se Vojo današnjoj omladini.

Na rtu iza kuće Odalovića planirano je otvaranje hostela na vodi, prvog takve vrste u Crnoj Gori. Hostel će biti tipa floating house – plivajuće kuće sa divnim pogledom na krupačku pučinu. Dvjesta kvadrata na dva sprata sa jedinstvenom cijenom od pet eura dnevno za korišćenje usluga hostela: piće i hranu donosiće posjetioci, a na raspolaganju će im biti dnevna soba i kuhinja sa svim potrebnim sadržajima kao i sobe za spavanje na spratu objekta.

,,Hostel će biti futurističkog stila sa ogromnom drvenom terasom, makar tako izgleda po projektu koji je već gotov, čeka se još samo dozvola, plan investitora je da objekat otvori do početka naredne sezone. Vidjećemo”, objašnjava Vojislav.

Sjedimo ispod sunčane terase, kako je oni nazivaju i dok probamo specijalitete

Odalovića i hljeb u obliku srca koji Marina peče, jagnjad nam grickaju nogavice a jarad đipaju unaokolo i nestvarni mir vas natjera da poželite ostati kod Marine i Vojislava malo poduže.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo