Povežite se sa nama

OKO NAS

BIZNIS ZONE NA SJEVERU: I dalje samo prostor za nadu

Objavljeno prije

na

bizniszona

Prema podacima lokalnih uprava Berana, Bijelog Polja, Mojkovca, Kolašina i Nikšića još će strpljenja biti potrebno da se osjeti korist od projekata biznis zona. Iako postoje nekoliko godina, do sada, ti prostori, na kojima su uspostavljene brojne olakšice za investitore, sa lokalnog i državnog nivoa, nijesu značajnije popravile ekonomsku sliku sjevera države. No, izvršnim vlastima u tim opštinama i dalje su zajednička velika očekivanja od tog projekta.

Za sada, uglavnom u svim opštinama, potencijalnim zakupcima prostora u biznis zonama, u zavisnosti od visine investicije i broja otvorenih radnih mjesta nude oslobađanje od plaćanja doprinosa, poreza na dobit, naknada za komunalno opremanje zemljišta…

,,Do sada je interesovanje za ulaganje u biznis zonu pokazalo preko 30 uglavnom stranih investitora. Međutim, nije realizovana nijedna investicija koja bi otvorila nova radna mjesta”, kaže projekt menadžer biznis zone Babića polje u Mojkovcu Bojan Zejak.

SO Mojkovac prošle godine donijela je odluku o proglašenju biznis zone sa paketom podsticajnih mjera za poslovanje. Zejak naglašava da su prednosti tog prostora – riješeni svojinski odnosi, brzo i efikasno izdavanje građevinske dozvole investitoru koji ima potpunu dokumentaciju, te logistička podrška Opštine investitorima.

Pretjeranog interesovanja investitora za biznis zone nema u kolašinskoj lokalnoj upravi. I pored nekoliko javnih poziva tek nekoliko stranih firmi se zainteresovalo za biznis zonu Bakoviće, ali to interesovanje nije rezultiralo ugovorima.

,,Jedna firma je bila navodno jako zainteresovana, ali su u startu pokazali neozbiljnost. Nijesu ni taksu platili. Predstavnici izvršnih vlasti su razgovarali sa još nekoliko investitora, ali bez nekih rezultata koji bi obećali sigurna ulaganja. Još nijedno radno mjesto ulaganjima na tom prostoru nije otvoreno, ali se nadamo da hoće uskoro”, kaže sekretar za finanasije u kolašinskoj lokalnoj upravi Goran Rakočević.

Razlog više za optimizam Kolašinca je autoput, kojim će, kako naglašavaju, biznis prostor u Bakovićima, imati prednost nad ostalima.

Iako je biznis zona u Nikšiću proglašena još prije tri godine, interesovanje investitora nije veliko. Benefite biznis zona, kaže sekretar za finansije, razvoj i preduzetništvo Đoko Krivokapić, koristio je, uglavnom, Toščelik sa svojim vezanim kompanijama.

,,Kako je riječ o subjektu, koji je ranije poslovao pod nazivom Željezara Nikšić, nijesam siguran da se upošljavanje 330 zaposlenih u Toščeliku, može smatrati proisteklim iz benefita biznis zone”, kaže Krivokapić.

U Barenama se nadaju da će tamošnja biznis zona Rudeš biti proglašena za jednu od četiri od nacionalnog značaja, što bi, tvrde, povećalo interesovanje stranih i domaćih poslovnih ljudi. U toj opštini je formiran Regionalni biznis centar i ostvareno partnerstvo sa bjelopoljskom, andrijevačkom, plavskom i rožajskom lokalnom upravom. Uloga tog centra je da pruži pomoć pri pokretanju biznisa investitorima, kojima u Beranama nude besplatnu pravnu i računovodstvenu pomoć. No, ipak, to još nije rezultiralo konkretnim novim ugovorima sa stranim kompanijama.

,,Nekoliko stranih investitora do sada je posjetilo Rudeš i pokazalo interesovanje za pokretanje svojih poslovnih aktivnosti na tom prostoru. Te posjete organizovane su posredstvom predstavnika Ministarstva ekonomije i MIPA agencije kao i kontakata ostvarenih posredstvom aktivnosti predstavnika lokalne samouprave”, kaže Nebojša Babović iz Biroa za odnose sa javnošću beranske lokalne uprave.

Prema njegovim riječima, do sada u okviru biznis zone, pored Regionalnog biznis centra, funkcioniše još nekoliko lokalnih firmi u privatnom vlasništvu, kao i carinsko skladište preduzeća Zornić iz Tutina koje se bavi proizvodnjom i prometom mliječnih proizvoda. Babović kaže da ta firma planira izgradnju mljekare u okviru biznis zone.

I u Beranama očekuju da će promovisanjem i daljim infrastrukturnim ulaganjem uspjeti da dovedu što više zainteresovanih investitora, koji bi otvaranjem novih radnih mjesta popravili ukupnu ekonomsku sliku ne samo te opštine već i sjevera države.

Kako kaže Džafer Gusinjac, sekretar za preuzetništvo i ekonomski razvoj u bjelopoljskoj Opštini, trenutno je pet investitora koji su zainteresovani da posluju u okviru biznis zone Nedakusi i proširuju privrednu djelatnost i otvaraju nova radna mjesta. Još osam stranih investitora najavilo je da bi ulagali na tom prostoru, a posebno interesovanje je za mikrolokalitet Vunko. Po osnovu investiranja u okviru bjelopoljske biznis zone i davanja olakšica-oslobađanja od plaćanja naknada, naglašava on, zaključeni su ugovori sa dvije kompanije za 114 novootvorenih radnih mjesta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo