U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi,  za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije.  Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu

Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene.  Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.

Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se  neposredno tiče.

“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”.  Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje  donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila  našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.

U Crnoj Gori  ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva  zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.

Država bi,  kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju  obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI.  Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni  stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo,  kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne  funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.

Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.

Na primjer, u Bijelom Polju,  osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.

I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI –  u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI.  Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se  “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.

Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim,  i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u  kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.

“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više  boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.

Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do   apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni  su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…

Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.

“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.

Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i  nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.

”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.

Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.

                                                                                                Dragana ŠČEPANOVIĆ

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Novi studentski dom je otvoren prije potpisivanja ugovora – 13. oktobra presječena je vrpca i izvršena primopredaja objekta od strane ministarke Jakšić Stojanović i Tomislava Čelebića. Postavljena je i tabla sa natpisom Studentski dom Donja Gorica. Monitor je već pisao da se dio hotelaVerde, koji je planiran za budući studentski dom nalazi  neposredno pored Univerziteta Donja Gorica, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Tako se obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa.

Objasnio je premijer i da je Vlada zakupila ovaj objekat na period od dva mjeseca, te da  u njemu boravi 120 studenta a da će se ove sedmice useliti još njih 20.

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije kupljeno, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, zaključio je Spajić i napustio salu nakon čega je uslijedila pauza.

Da bi izbjegli eventualne krivične prijave iz Vlade su se nakon raskida ugovora trudili da, za sada, ne isplate ni jedan cent za ovaj posao. Sem naknadnog dvomjesečnog zakupa doma od Čelebića za 61.000 eura.

Nakon pisanja Monitora inženjer građevinarstva Aleksandar Rakočević koji je izvršio procjenu ovog objekta na 6,3 miliona eura piše službeniku za javne nabavke u Ministarstvu prosvjete Spasoju Ostojiću, koji je i kao član tenderskih komisija vodio ovaj posao. Rakočević obavještava Ostojića da odustaje od naknade od 5.400 eura za procjenu objekta – daje odobrenje da se storniraju troškovi a da se u slučaju da se ponovo aktivira ovaj posao tek onda plati procjena.

Ugovorom koji su 21. oktobra potpisale ministarka Anđela Jakšić-Stojanović i izvršna direktorica Čelebić City Milena Brajović bilo je predviđeno da notarske troškove od šest hiljada eura plati Ministarstvo prosvjete. Početkom ovog mjeseca notar Vladan Bekan sastavlja zapis o ispravljanju greške na notarskom zapisu pomenutog ugovora, pa sastavlja novi u kome je predviđeno da troškove plati Čelebić.

U međuvremenu, porastao je trošak koji će država morati da plati. Objekat je izgrađen 2020. i ima hotelsku kuhinju. Komisija, na čijem čelu je bio Ostojić, inače predsjednik opštinskog odbora Socijaldemokrata Žabljak,  procijenila je da je potrebno dodatno ulaganje za rekonstrukciju kuhinje za potrebe studentske menze. Procjena tokom tendera se kretala na 100.000 eura, da bi sada porasla na 160 hiljada.

Zbogu sumnje u korupciju, lider PzP-a Nebojša Medojević pokrenuo je  inicijativu kod Specijalnog državnog tužilaštva, pozivajući se između ostalog i na raniji tekst Monitora. Za Monitor kaže da ga za sada niko nije kontaktirao iz tužilaštva.

,,Nadam se da će Vlada kupiti ovaj ili neki drugi objekat, zaista ne znam, ali definitivno za tim potreba postoji”, izjavio je nedavno Luka Ilić, direktor Doma učenika i studenata Podgorica.

Za ovi sedmicu  najavljeno je da će Uprava za državnu imovinu raspisati javni poziv za odabir objekta studentskog doma. Vlada je već donijela odluku koja omogućuva da se studentski dom finansira iz ovogodišnjih budžetskih rezervi sa 3,6 miliona eura, ,,dok je sredstva za narednu godinu potrebno obezbijediti budžetima za narednu godinu”. Sve istovjetno kao u poništenom ugovoru koji je sa Čelebić City potpisala ministarka Jakšić-Stojanović. Ukupan iznos sa PDV-om od 7,5 miliona eura trebalo je u roku od sedam dana platiti sa 3,6 miliona eura, dok bi ostatak novca  od 3,9 miliona kompanija dobila najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da se u Reformskoj agendi Crne Gore do 2027. navodi da će u sljedeće tri godine biti izgrađen veliki broj novih vrtića i škola. Većina  njih je znatno jeftinija od novca koji se planira za kupovinu studentskog doma. Izgradnja osnovne škole u naselju Karabuško polje, u Podgorici, koštaće 5,5 miliona. Ista suma novca izdvojiće se i za izgradnju novog vrtića u naselju City kvart, a cijene izgradnje novih vrtića širom Crne Gore kretaće se od 1,5 miliona u Plavu, 2,3 miliona u podgoričkim naseljima Zlatici i Starom Aerodromu,  do 4,3 miliona eura za vrtić u Tivtu.

Predrag NIKOLIĆ

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Ministar Dukaj je negirao primjedbe Demokratske partije socijalista (DPS) da ovakvo rješenje otvara vrata političkim namještenicima. Rekao je da su kriteriji za imenovanje direktora široki. Razlog je što nema dovoljno stručnog kadra. Kaže da je to problem i u puno većim zemljama, a da za direktora neće biti imenovana politička ličnost – ako to bude zavisilo od njega.

Opaske o mogućim zloupotrebama je iznijela i nezavisna poslanica Jevrosima Pejović. Navela je da će zaposlene osobe predloženim zakonom dobiti velika ovlašćenja. Moći će da uzimaju “računare i telefone iz sudova, tužilaštava, banaka, poslaničkih klubova, privatnih firmi…” i svega što Agencija procijeni na mig “vladajuće većine – u jednom trenutku kada to bude politički oportuno” upozorila je Pejović. Istovremeno, službenici sajber Agencije će dobijati posao netransparentno i neće prolaziti bezbjednosnu procjenu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). “U trenutku kada čitamo na SKY-ju koliko nam je sistem bezbjednosti ranjiv, ovakvo ponašanje parlamentaraca je izdaja državnih interesa i naše evropske budućnosti”, poručila je Pejović.

Pejović (koja je nekada bila dio Pokreta Evropa sad) je  predložila svoj amandman. Tražila je da se, u skladu sa EU direktivom NIS2, predloženi “zakon ne odnosi na Skupštinu, Centralnu banku i pravosuđe”. Sama direktiva daje “minimum zaštite koju bi trebalo da uživaju svi građani EU”.

Vladajuća većina nije imala sluha za prijedlog direktno citiran iz evropske direktive koju navodno Crna Gora ovim zakonom počinje implementirati.

Jevrosima Pejović je imala još primjedbi – zakon bi, smatra ona,  trebao biti u nadležnosti druge institucije zbog opasnosti od infiltracije organizovanog kriminala. “Koji onda može da ima pristup našim podacima”. Na predloženi način se, po riječima Pejović, pravi “agencija za nacionalnu bezbjednost sa Ali expressa”. U zemljama EU i Sjedinjenim državama slične ili istoimene agencije su ili pod ministarstvima odbrane ili unutrašnjih poslova.

Nekoliko dana po usvajanju ovog zakona osvanula je i vijest na Intelligence Online (francuskom portalu profiliranom za globalno izvještavanje iz domena objavještajnih i sajber aktivnosti) da je američki Stejt dipartment lansirao program za jačanje sajber kapaciteta crnogorske Vlade. Prije svega, list navodi, radi se o američkom doprinosu u osnivanju lokalne Agencije za sajber bezbjednost i to u trenutku kada i Francuska istovremeno radi na sličnim projektima u Crnoj Gori. Ovaj portal je još javio da je  Pentagonov dobavljač Kalmen Internešenel (Culman International)  krenuo u izbor sajber stručnjaka koji bi bio poslat u Crnu Goru kao savjetnik crnogorske Vlade. Prednost će imati kandidati sa ranijim iskustvom u NSA (američka agencija za nacionalnu sigurnost).

“Radi se o visoko strateškoj ulozi gdje će savjetnik biti zadužen za stvaranje kompletne sajber infrastrukture i pomoći crnogorskoj javnoj upravi u dizanju sajber Agencije na noge”, navodi se.  Posao će se izvoditi u tijesnoj saradnji sa sigurnosnim timom američke ambasade – navodi dalje portal i napominje da je crnogorski “tvrdo prozapadni premijer Milojko Spajić tražio partnerstvo sa Sjedinjenim Državama” na ovom projektu. Ranija Vlada Dritana Abazovića je pred kraj svog mandata potpisala 16. oktobra 2023. sporazum sa Francuskom i Slovenijom za gradnju Regionalnog centra za borbu protiv sajber kriminala. Taj centar je više biti fokusiran na resurse u polju regionalne saradnje, dok sadašnja vlast preferira da Amerikanci izrade samu sajber infrastrukturu.

Crna Gora je krajem ljeta 2022. godine pretrpjela težak sajber napad. U istrazi su pomagali i američki i francuski stručnjaci. Rezultati i sudski epilog su i dalje na čekanju.

Monitor je već ranije prenio detalje istraživanja ruske opozicione Novaje gazete (koja zbog domaće cenzure izlazi u inostranstvu) o navodnoj turističkoj “investiciji” Hotel Lazuro u Meljinama 2019. godine  za vrijeme vlasti Mila Đukanovića. DPS-ova navodno “prozapadna vlada” je široko izašla u susret “investitorima” omogućivši im i kupovinu kulturnog dobra koje se naslanja na hotel. Novaja gazeta je poimenice identificirala “investitore” koji spadaju u elitu ruske obavještajne službe i stručnjake za sajber diverzije i sve druge vidove modernog elektronskog ratovanja. Crnogorsko tužilaštvo, prema dostupnim informacijama, se nikada nije pozabavilo ovim i drugim KGB-FSB “turističkim investitorima” koje je Đukanovićev režim ugodno smjestio po Crnoj Gori.

Nejasno je kakvi su stvarni inputi i reakcije američke i britanske ambasade na Zakon i da li je njihov prijedlog bio da sajber Agencije bude u rukama albanskih partija. Na njih izvjesno  mogu više računati nego na blok vučićevskih partija i DPS.

Koliko će zakon i nova Agencija biti diskontinuitet ranijeg DPS aparata i koliko će se rivalstvo velikih sila u malenoj Crnoj Gori odraziti na ovaj osjetljiv domen crnogorskog društva vrijeme će pokazati.

Jovo MARTINOVIĆ