Povežite se sa nama

FOKUS

KO JE KOMANDOVAO A KO UČESTVOVAO U SUBOTNJEM POLICIJSKOM TERORU: Milove beretke

Objavljeno prije

10 godina

na

slavko-stojanovic-ljeskovic

,,Ničim, ama baš ničim nijesam izazvao ove crnogorske SS divizije da me izvuku iz auta i na onako brutalan način, njih 35 pod punom ratnom opremom, pendrecima, drškama od pušaka i čizmama naočigled moja dva saputnika lome kosti ruke, noge i glavu”, napisao je Milorad Mijo Martinović na svom FB profilu nakon nekoliko dana provedenih u bolnici. Martinović, poznati član i aktivista LSCG, predsjednik Profesionalne crnogorske bokserske organzacije, žrtva je policijske torture pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) u subotnjoj noći protesta. Slike desetina specijalaca koji tuku Martinovića nakon što su ga izvukli iz automobile, a potom, dok se čuju Martinovićevi krici, demoliraju njegov automobil, možda najbolje oslikavaju noć terora nad građanima koji su ustali protiv Đukanovićeve vladavine.

Savjet za građansku kontrolu ocijenio je da se u tom slučaju radilo o policijskom ,,mučenju, nečovječnom i ponižavajućem tretmanu”. Savjet je i za ostale prijavljene slučajeve policijske torture, koju su pripadnici SAJ-a sprovodili satima nakon što su ugušene demontracije (vidi boks), ocijenio da se radilo o prekoračenju i zloupotrebama policijskih ovlašćenja.

,,Savremena tehnologija i društvene mreže olakšale su nam posao. Savjet je ovog puta reagovao najodlučnije u svom desetogodišnjem radu. Vodio se očiglednošću. Svaki drugačiji pristup značio bi njegovo obesmišljavanje i vrijeđanje javnosti u ime koje radi ovaj posao”, ocijenio je za Monitor Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta.

Nadležni još ćute. Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković u odgovoru za Monitor saopštio je da je ,,ranije od rukovodilaca Višeg i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici zatražio se da hitno preispitaju svi eventualni slučajevi i utvrde da li u pojedinim postupanjima policijskih službenika ima elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti”. O rezultatima će kaže blagovremeno obavijestiti javnost.

Ministar policije Raško Konjević i direktor Uprave policije Slavko Stojanović odbacili su na konferenciji za štampu organizovanoj u noći protesta bilo kakvu odgovornost, uz ocjene da je policija postupala u skladu sa ovlašćenjima i zakonom. Sve to dok su policijske jedinice terorisale građane na ulicama Podgorice.

,,Da je policija djelovala nezakonito jasno je odmah. Svaka akcija i intervencije policije mora biti završena privođenjem da bi bila zakonita. Tek se onda priča o prekoračenju ovlašćenja. Ovdje niko nije priveden, ljudi su sa povredama ostavljeni na ulici, a kamere i slike jasno pokazuju da nijesu pružali otpor i da su terorisani”, kaže za Monitor jedan od bivših pripadnika SAJ-a koji je insistirao na anonimnosti.

Javnost je ostala uskraćena i za imena policajaca koji su te večeri učestvovali u teroru. Na više zahtjeva iz civilnog sektora da se ta imena učine javnim i utvrdi odgovornost nema odgovora. Kao ni na zahtjeve da se razriješe oni koji komanduju SAJ-om ili da ostavku podnese direktor UP Stojanović koji nadzire tu jedinicu i koji je direktno odgovoran za ono što se dešavalo u subotu veče, uz ministra Konjevića. Stojanovića, koji se smješkao dok su u parlamentu prikazane slike mučenja Martinovića, uskoro očekuje penzija. Nema odgovora ni na zahtev MANS-a da se rasformira jedinica SAJ zbog bezbjednosti građana.

Komandant SAJ-a je Nikšićanin Radosav Rašo Lješković. Lješković je bivši tjelohranitej premijera Mila Đukanovića, a na čelu te jedinice je od prošle jeseni. Jedan od vlasnika kompanije Monte Krupac koja gazduje nekada državnim restoranom i plažom na nikšićkom jezeru Krupac .

Prema izvorima Monitora, Lješković duži službeni hamer koji je u večeri demonstracija jurio građane Ulicom slobode (vidi boks) , a koji je nekada pripadao narko-bosu Safet Kaliću. Prema pisanju pojedinih portala, Lješković se te večeri nalazio u hameru na mjestu suvozača, dok je vozilom upravljala osoba koja nije pripadnik SAJ-a. Te informacije niko nije ni potvrdio ni demantovao. Kao ni sumnje da je među policajcima koji su terorisali građane, osim pripadnika SAJ-a, bilo osoba koje nijesu pripadnici policije.

Građanska alijansa (GA) je tražila od Stojanovića da saopšti da li su u teroru učestvovali i pripadnici Specijalne jedinice Bar – N.J, R.R, J.P, I.R, za koje imaju podatke da su ranije osuđivani za slučajeve torture i mučenja.

Mnoga imena i u aktivnom, a i ranijim sastavima SAJ-a, pominjala su se u slučajevima mučenja, trgovine narkoticima i drugim nedjelima. Neki od njih pominjani su i kao pripadnici obezbjeđenja narko-bosa Darka Šarića.

GA je tražila od Stojanovića da saopšti da li je aktuelni zamjenik SAJ-a osoba ,,koja je optuživana za zlostavljanje, mučenje, koja je prijetila članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije, novinaru u Vili Gorica i prijetila ubistvom radnicima angažovanim kod njegove sestre”. Svi ti slučajevi su kao po pravilu, zastarjeli, napisali su iz GA na svom Tviter nalogu.

Radi se o Mirku Banoviću, bivšem šefu obezbjeđenja Veselina Veljovića, bivšeg šefa Uprave policije, za kog brojni izvori tvrde da i danas kontroliše SAJ i da ima vreliku uticaj na policiju, iako nije na njenom čelu.

Sumnje da je Banović tokom proljeća 2007, prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću nijesu dokazane. Zekovića je u februaru tužilaštvo obavijestilo da je njegov slučaj zastario. Nikakve mjere nijesu preduzete da se Banović procesuira uprkos podnesenoj prijavi i dokazima!

Mirko Banović je, o čemu je Monitor pisao, pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Ostao u službi kao komandir u SAJ-u.

Nebojša Medojević, predsjednik PZP-a svojevremno je ustvrdio da je „bliski saradnik Veljovića, povezivan sa prijetnjama aktivisti za ljudska prava Zekoviću, ključna veza Veljovića i zagoričkog klana”. Pripadnici zagoričkog klana, za koje su režimski mediji tvrdili da su na protestima učestvovali u napadima na policiju saopštili su da nijesu bili na protestu i da ,,nikada nećemo uraditi nešto loše po državu u kojoj živimo niti napasti na nju i ustavni poredak”. Njihova bliskost sa ,,držvom”, mnogo puta je bila očigledna.

Nakon dolaska Lješkovića na čelo SAJ-a govorilo se da bi Banović, kao i Marko Kalezić, mogli napustiti jedinicu. Kalezić je sasvim sigurno još tu, kao jedan od šefova. Kalezić je svojevremeno proveo vrijeme u istražnom zatvoru zbog optužbi za trgovinu narkoticima. Preko noći optužbe su nestale, a on je vraćen u SAJ.

Kalezić je bio optužen da je sa kolegom Darkom Šekularcem, Nenadom Šćekićem i Miloradom Mitrovićem prekoračio ovlašćenja tokom operacije Orlov let u Malesiji. Oni su u ponovljenom postupku, zbog nedostatka dokaza, oslobođeni optužbi da su prekoračili ovlašćenja prilikom pretresa kuće Petra Siništaja, 9. septembra 2006.

Banović i Kalezić su bliski Veljoviću, a pominjani su kao organizatori peticije protiv Brajuška Brajuškovića, bivšeg pripadnika SAJ-a koji je tvrdio da je Veljović organizovao i kontrolisao crne trojke, parapolicijske formacije za prebijanje kritičara režima.

Da Veljović, nekada na čelu SAJ-a, i dalje ima veze sa tom jedinicom, pokazalo se i kada je pred izbore u njihovom kampu na Zlatici navodno držao NATO predavanja. U SAJ-u je veliki broj njegovih i sugrađana ministara pravde Duška Markovića. Iz DF-a su Veljovića i Markovića direktno optužili da su u subotu ,,direktno odgovorni za protivustavno uvođenje vanrednog stanja, izazivanje nasilja i terora nad građanima”.

„Činjenica da nijedan od huligana koji su gađali policiju i izazvali incidente nijesu uhapšeni, već su u organizaciji policije i došli i napustili lice mjesta, jasno govori da režim stoji iza organizovanih hordi huligana, nasilja i terora”, kaže za Monitor Nebojša Medojević. On traži da policija ,,slobodno uhapsi i identifikuje sve ove kao ‘naše’ huligane”. DF je objavio snimke na kojima se vidi grupa huligana, identično odjevena kao oni koji su započeli incidente na protestu, mirno šeta ispred prostorija DPS-a kraj policijskih džipova. DF tvrdi da su huligani izašli iz policijskih džipova.

Prema tvrdnjama Monitorovih izvora iz bezbjednosnih krugova, u hotelu Podgorica, u noći protesta bilo je navodno spremno više desetina osoba iz kriminalnog miljea, koji su imali svoju ulogu ali na kraju ipak nijesu učestvovali u terorisanju građana. A i zašto bi kad Đukanović ima SAJ.

Uzaludna su očekivanja da će odgovorni u policiji za subotnji teror biti kažnjeni. Oni čekaju nagradu, za dobro obavljeni posao. Za šefa svih šefova.

PRIJAVLJENI I DOKUMENTOVANI SLUČAJEVI POLICIJSKE TORTURE
Sila bez granica

 Većinu slučajeva policijske torture koja je uslijedila nakon razbijanja subotnjeg protesta, i trajala nekoliko sati širom Podgorice, zabilježili su NVO Građanska alijansa, mediji, novinarske i bezbjednosne kamere.

PREBIJANJA: NVO Građanska aliajnsa objavila je slučaj građanina R.P kog je oborio policijski džip SAJ-a dok je bježao ka Ulici slobode nakon što je bačen suzavac. Nakon toga je iz kombija koji je bio iza džipa, prema njegovom svjedočenju, izašlo dvadeset specijalaca: ,,Rasporedili su se, mene su tukla trojica- četvorica, dok je ostatak trčao za drugim građanima. Bez ikakvih pitanja i komentara, kad su mislili da je dosta, otišli su”. R. P je nekoliko puta gubio svijest do Urgentnog centra, gdje je stigao zahvaljujući građanima koji su mu pritekli u pomoć, piše GA.

Sedamdesettrogodišnja Vjera Vujović svjedočila je, objavila je GA, da su je gumeni meci u noći protesta pogodili u nogu. Ona tvrdi da je vidjela kako je kod zgrade Elektrodistribucije, u policijskom autu prebijen ,,svučeni muškarac”.

V.D. univerzitetski profesor u penziji zadobio je povrede od gumenih metaka. On tvrdi da je bio svjedok kako policija gađa starije osobe ,,a ne one koji su ispred Skupštine nasrnuli na njih”.

Savjetu za građansku kontrolu policije obratili su se i direktorica HRA Tea Gorjanc- Prelević i Gojko Raičević,urednik portala IN4S. Gorjanc-Prelević je prijavila slučaj muškarca koji je nepomično ležao na pločniku, kojeg je snimila ispred svoje zgrade nakon ponoći. Prema njenom viđenju, muškarac u tom trenutku nije pokazivao znake života. Ona je posvjedočila da su joj policajci naredili da uđe u stan, a da, kasnije, kada je policija otišla, muškarac nije bio tu. Savjet se obratio rukovodstvu Uprave policije i MUP-a, tražeći informacije o zdrastvenom stanju i identitetu tog građanina.

Savjet je takođe donio zaključak, da je došlo do neprimjerene upotrebe sile prema uredniku portala IN4S Gojku Raičeviću. Pripadnik SAJ-a snimljen je kako u centru Podgorice udara Raičevića.

,,Dok je u društvu još jednog novinara fotografisao kolonu policijskih vozila koja su se kretala centrom grada, Ulicom slobode, nakon razbijanja protesta pred Skupštinom, Raičevića je napao maskirani policajac s leđa, udarivši ga u predjelu ramena i napuštajući odmah potom lice mjesta. Nakon par minuta, drugi maskirani SAJ-evac, izletio je iz vozila registarskih oznaka PG MN 234, prišao Raičeviću i udario ga snažno nogom u koljeno, pa pesnicom u predjelu brade”, objavljeno je na portalu IN4S.

Dan je objavio svjedočenja o prebijanjima u lokalu Rio na Pobrežju. Prema tim svjedočenjima pripadnici SAJ-a su u subotu veče oko 23 časa brutalno pretukli go-ste tog lokala, kao i stanare koji su se zatekli ispred zgrade u tom trenutku. Od po-licijskih batina povrijeđeno je više osoba, a niko od njih, kako tvrde žrtve ove tor-ture, nije bio na protestu DF-a. Jedan od povrijeđenih Željko Lazarević ispričao je da su maskirani SAJ-ovci ušli u lokal, sve ih izbacili i počeli ih udarati: ,,Udarali su nas u glavu i tukli čim su stigli, a razlog ne znamo. Osim mene povrijeđeni su i vlasnici lokala Vukota Pavićević i Ilija Popović… Bili su maskirani, tako da nikome lice nijesmo mogli vidjeti”.

Marko Ivanović je ispričao da su momci starosti 17-18 godina sjedjeli, kao i svako veče, ispred zgrade i u kladionici: ,,Odjednom je 15 džipova blokiralo ulicu. Izletje-li su iz vozila kao u filmovima i počeli da tuku sve na koje su naišli. Ušli su u kladio-nicu, a ja sam nekako uspio da istrčim i uđem u ulaz. Tukli su djecu od 17 godina, kao da su nešto uradili. Moglo se čuti kako stanari viču da nas puste. Nijesu rea-govali”. On je kazao da je jedan broj pripadnika SAJ-a ušao u kafić i izbacio goste. ,,Čizmama su ih u glavu udarali… Čak su trčali i za ljudima koji su u parku sjedjeli”.

Kamere kod zgrade Vijesti zabilježile su kako specijalci tuku građane M.B. i B.V. u Ulici Miljana Vukova (tzv. Zlatarska ulica), i ostavljaju ih tu da leže. Savjet za građansku kontrolu ocijenio je da su policajci i u tom slučaju ,,prekomjerno upotrijebili silu prema građanima koji u trenutku službenog postupanja ne pružaju bilo kakav otpor”. Savjet je ocijenio da to ukazuje ,,na nedostojnost obavljanja policijskog posla i ozbiljnu povredu etičkih standarda i integriteta policije” i tražio da se utvrdi identitet policajaca i odgovornost starešine. Još ništa.

NAPAD HAMEROM: Više građana ispričalo je da ih je vozač hamera sa oznakom SAJ-a, tim vozilom jurio ulicom od hotela Crna Gora ka Starom aerodromu, pokušavajući da ih povrijedi.

O istom događaju svjedočio je i Vesko Pejak, predsjednik NVO Alternativa. On je ostavio poruku na zvaničnoj FB stranici SAJ-a: ,,Vozilo tipa HMC hummer, sa vidnom oznakom SAJ na lijevim vratima, se odmah posle bacanja suzavca zaletjelo na ljude koji su bježali ka Starom aerodrumu. Čitav incident se desio preko puta bivšeg hotela Crna Gora . Incident su pratili krici, bježanje kroz živu ogradu, pozivi u pomoć”. Pejak je pitao hoće li se slučaj istražiti i utvrditi odgovorni.

SUZAVAC: ,,Više građana svjedočilo je o bacanju suzavca i šok bombi direktno u građane koji nisu pravili nikakva prekršajna i krivična djela”, objavila je Građanska alijansa. Aktivisti GA su objavili i da su vidjeli kako su u Ulici Stanka Dragojevića policajci bacali suzavac i šok bombe na vidno označene novinare.

,,Isto su, sa krovova zgrada, radili građanima koji su trčali preko mosta Blaža Jovanovića”, navodi GA.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

POLICIJA POD KONTROLOM DEMOKRATA: Moja firma

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Decembra, 2025

Objavio:

Ministar policije otvoreno podržava kandidata Lazara Šćepanovića dok se očekuje odluka o izboru direktora Uprave policije. Tako je konkurs, raspisan 3. novembra – obesmišljen. Izvještaj EK  za 2025. godinu daje jasno uputstvo političkom vrhu policije da osigura stabilnost u bezbjednosnom sektoru „imenovanjem rukovodilaca i direktora sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak”. Toliko  o postupku koji je Brisel tražio

 

 

Ministar policije Danilo Šaranović  će podržati  vršioca dužnosti direktora Uprave policije (UP) Lazara Šćepanovića za direktora policije u punom mandatu. Šaranović je to saopštio na Odboru za bezbjednost dok se očekuje odluka o izboru direktora UP. Rok za podnošenje kandidatura na konkurs za šefa policije koji je raspisan 3. novembra završen je, a odluka o tome ko će biti izabran formalno tek treba da bude donesena.  Suštinski, očito već – jeste.

Na konkurs su se prijavila dva kandidata – Šćepanović, ministrov miljenik, i Zoran Braunović, bivši šef kolašinske policije. Monitor je već pisao da je od 2020. godine, nakon pada Demokratske partije socijalista (DPS), broj kandidata na konkursima za poziciju direktora policije samo opadao, zbog sve očiglednijih tendencija političke kontrole policije i od strane nove vlasti. Od rekordnih 19 kandidata nakon smjene trodecenijskog režima DPS, za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića i tadašnjeg ministra policije Sergeja Sekulića, stiglo se do dva kandidata na posljednjem konkursu.  Koji je ministar Šaranović potpuno obesmislio, otvoreno gurajući Šćepanovića.

Čelnici policije iz redova Demokrata koji rukovode tim sektorom rado se pozivaju na navodne pohvale  iz Brisela i  na „istorijske rezultate“. No  istorijski Izvještaj Evropske komisije za 2025. godinu daje jasno uputstvo političkom vrhu policije da „osigura stabilnost u svim sektorima i direktoratima u Upravi policije imenovanjem rukovodilaca i direktora sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak”. Toliko i o “meritokratskom postupku”, koji je Brisel eksplicitno tražio.

Evropska komisija (EK)  u ovogodišnjem Izvještaju  ukazuje i na ranjivost bezbjednosnog sektora na političku kontrolu, i u tom kontekstu problemtičnu praksu da rukovodioci tog sektora nijesu u punom već vd mandatu. “ U septembru 2024. godine, Skupština je usvojila izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima koje se odnose na zapošljavanje policijskih službenika bez ikakvih javnih konsultacija ili učešća nevladinih organizacija. Nakon usvajanja ovih izmjena, Ministarstvo unutrašnjih poslova je 2025. godine pokrenulo kampanju za zapošljavanje 815 policijskih službenika. Crna Gora mora obezbijediti da se tekuća kampanja zapošljavanja zasniva na principu zasluga. Takođe, moraju se uspostaviti proceduralne garancije protiv neprimjerenog političkog uticaja na organe za sprovođenje zakona”, navodi se u Izvještaju.

I tokom novembra, nakon što je objavljen Izvještaj EK, MUP, odnosno Šaranović, produžio je vd mandate za više rukovodilaca. Za vršiteljku dužnosti  generalne direktorice Direktorata za finansijske poslove u MUP-u ponovo je, odlukom ministra, određena Maja Liješević.  Takođe, za vršiteljku dužnosti sekretarke Ministarstva unutrašnjih poslova  postavljena je Jovana Mijović, kojoj je samo produžen v.d mandat.

U julu je na poziciju vršiteljke dužnosti generalne direktorice Direktorata za međunarodnu saradnju, evropske integracije i projekte u MUP-u određena Tijana Šuković, a istog mjeseca na poziciju vd generalnog direktora Direktorata za normativno-pravne i kadrovske poslove u MUP-u postavljen je Bojan Nišavić. Više od polovine pomoćnika u Upravi policije takođe je u v.d mandatima.  Dragan Gorović je v.d. pomoćnika direktora za Sektor policije opšte nadležnosti, Velimir Furtula je v.d pomoćnika direktora za Sektor za borbu protiv kriminala,  dok je Dejan Bojić  od marta ove godine vršilac dužnosti pomoćnika direktora za Sektor granične policije.

Rijetki pomoćnik direktora u punom mandatu je Aleksandar Radović, raniji v. d direktor UP, inače kandidat na kom je insistirao premijer Spajić na prethodnom konkursu za vd direktora UP. Taj konkurs je protekao u otvorenoj borbi Demokrata i Spajićevog Pokreta Evropa sad (PES) oko kontrole policije.  Šaranović je i tada predložio Šćepanovića, a nakon što je Vlada izabrala Radovića, podnio tužbu protiv Vlade optužujući Spajića za nezakonito imenovanje vd. direktora UP mimo volje ministra policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  tada „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Ta organizacija ukazala je da je niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut još ranije odlukom Šaranoviča da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje.

Kadrovanje Demokrata  kritikovano je i zbog sprovođenja samovoljnog vetinga u policiji, bez zakonodavnog okvira i kriterijuma.

„Vrijeme skrivanja je gotovo. Veting dolazi po sve koji služe podzemlju a ne državi“, saopštavao je potpredsjednik Vlade za bezbjednosni sistem,  lider Demokrata Aleksa Bečić.

„Crna Gora nema zakon, niti bilo koji propis koji definiše proces vetinga u bezbjednosnom sektoru. Ni Vlada  nikada nije donijela odluku da se takav veting sprovede, niti za to postoji pravni osnov. Dakle, tzv. veting sprovodi jedna politička partija, na osnovu kriterijuma samo njoj poznatih, niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi taj proces, ko ga nadzire i kontroliše i koje garancije za poštovanje osnovnih prava postoje”, saopštio je u intervjuu za Monitor u septembru  advokat Veselin Radulović. Radulović  je tada podnio krivičnu prijavu protiv čelnika Uprave policije i funkcionera Demokrata koji rukovode policijom.

Demokrate su ga označile članom kriminalne organizacije, saopštivši „da će plakati“.  Funkcioneri te partije  na sve kritike zbog načina upravljanja policijom odgovaraju na isti način – predstavljajući se jedinom branom protiv organizovnog kriminala i kadrova bivšeg režima, a kritičare kao članove organizovanih kriminalnih grupa ili saradnike bivšeg režima. Istovremeno posežući za praksama tog istog bivšeg režima. Otvoreno favorizovanje jednog kandidata nije zapamćeno ni u vrijeme DPS, iako je bilo jasno da na tu poziciju može doći samo vjerni politički kadar tadašnje vlasti.

Zbog odbrane avokata Radulovića, na meti funkcionera Demokrata našla se i direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević. Tri specijalne izvjestiteljke UN uputile su pismo crnogorskoj vladi,  izrazivši ozbiljnu zabrinutost zbog medijskih i online napada  zvaničnika Demokrata na Radulovića i Gorjanc-Prelević.

Funkcioneri Demokrata i vrh policije ne prihvataju odgovornost ni zbog kritika upućenih nakon izliva mržnje prema turskim državljanima u crnogorskim gradovima, kome je prethodio incident na Zabjelu u kom je lakše povrede zadobio crnogorski državljanin, inače sin policijskog funkcionera. Policija je, na osnovu njegove izjave,   uhapsila 40 turskih državljana, postrojivši ih uza zid, uz pratnju tzv „narodnih patrola“ koje su lovile turske državljane po Pogorici. Spajićeva vlada je hitno ukinula bezvizni režim za turske državljane. Ispostavilo se da su u incidentu na Zabjelu učestvovali državljani Azerbejdžana, a snimak koji je kružio društvenim mrežama i portalima ukazivao je  da su incident započeli crnogorski državljani. Na ovonedjeljnom Odboru za bezbjednost ministar Šaranović i vd direktor Lazar Šćepnović tvrde da je policija reagovala efikasno i profesionalno. Do danas, međutim, nije utvrdila čak ni da li je crnogorski državljanin u ruci imao nož ili neki drugi predmet, što se vidi na snimku, niti je rasvijetlila sve okolnosti tog incidenta.

Boris Bogdanović, funkcioner Demokrata i član Odbora za bezbjednost te je večeri, na svom profilu objavio sliku turskih državljana postrojenih  uza zid zgrade na Zabjelu, uz komentar: „Ovako se brani država“. Kasnije je to svoje slavljenje junačkog djela – obrisao. Na ovonedjeljnoj sjednici Odbora Bogdanović se osvrnuo i na kritike na račun policijskog rukovodstva zbog kriminalnih obračuna. Nabrajao je razne primjere incidenata i obračuna u razvijenim zemljama Evrope i SAD u kojima zbog toga nije tražena odgovornost policije,  jer tamo, kaže, žive „patriote“.

Dok akrobacije u  kadrovanju policijom ova partija pravda navodnim čišćenjem prljavih kadrova bivšeg režima iz bezbjednosnog sektora, ministar policije nije objasnio zbog čega onda ne vidi na čelu policije drugog kandidata za šefa policije Zorana Braunovića,. Braunović se ponudio da bude svjedok u Skupštini o „crnim trojkama“ i drugim mračnim epizodama bezbjednosnog sektora za vrijeme DPS. Ukazivao je  na diskriminaciju i mobing  nad jednim brojem službenika UP  za  vrijeme bivšeg režima, koji je,  po njegovim tvrdnjama, kulminirao izbornog dana 2020.,  kada im je  uskraćivan  izlazak na izbore. Braunović se više puta našao na meti medija kojima je, o čemu posebno vole da govore Bečić i njegovi, dirigovao  prljavi novac i nedavno uhapšeni Aleksandar Mijajlović, neformalni vlasnik Bemaxa. Braunović je 1996. proglašen najboljim komandirom policije. Njegovu prijavu na konkurs, ministar je  – faktički eliminisao.

To već znamo: nova vlast ne  strahuje od kadrova bivšeg režima, nego od ničijih.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JUGOSLOVENSKI NARODI POSLIJE JUGOSLAVIJE: Bolje juče

Objavljeno prije

1 sedmica

na

28 Novembra, 2025

Objavio:

Datum republike obilježavao je  godišnjicu Drugog zasijedanja AVNOJ-a održanog ratne 1943. u Jajcu. Tamo je donesena odluka o federalnom ustrojstvu buduće zajedničke države čime je srušen velikosrpski unitarni koncept ranije monarhije. Potom dolazi 1. decembar – koji slave mnogi kojima se nije sviđala partizanska ideja o jednakosti naroda i zemalja bivše države. Na taj dan je 1918, stvorena Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca. U praksi to je bila kraljevina prvog naroda, tj. njegove klike,  u kojoj su bili potčinjenji i pomenuti i nepriznati narodi. Ujedinjenju prethodi tzv. Podgorička skupština koju  su organizovali Beograd i srbijanska vojska koja je, po riječima vojvode Mišića , okupirala Crnu Goru

 

 

Novembar je pun istorijskih događaja koji su imali veliki uticaj na region i više od regiona. U subotu pada 29. novembar, nekadašnji Dan republike bivše socijalističke Jugoslavije koji se prvi put slavio 1945. godine. Tada je nova država i zvanično postala republika. Datum je obilježavao godišnjicu Drugog zasijedanja AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) održanog ratne 1943. u Jajcu. Tamo je donesena odluka o federalnom ustrojstvu buduće zajedničke države čime je srušen velikosrpski unitarni koncept ranije monarhije. Starije generacije koje su živjele u SFRJ pamte Dan republike po dva neradna dana, svečanim akademijama, školskim priredbama i crvenim maramama đaka prvaka koji su tog dana postajali Titovi pioniri i polagali svečane zakletve.

Za razliku od drugih ex-YU zemalja, u Crnoj Gori i Srbiji Dan republike je ostao praznik zbog birokratskih zavrzlama sve do 2002. godine kada ga je ukinula Savezna skupština Miloševićeve “krnje” Jugoslavije. Sjećanje na datum i dobre trenutke bivše zemlje je dobrim dijelom narušeno ratnim 90-tim u kojima se kao kula karata raspalo ono što su ranije generacije stvarale decenijama.

Odmah nakon 29. novembra dolazi i drugi značajan datum – 1. decembar koji slave mnogi kojima se nije sviđala partizanska ideja o jednakosti naroda i zemalja bivše države. Na taj dan je 1918. godine stvorena Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (KSHS). U praksi to je bila kraljevina samo prvog naroda, tj. njegove klike i u kojoj su bili potčinjenji i pomenuti i nepomenuti/nepriznati narodi.

Nedavno je i vučićevski (i nacionalno ostrašćeni) gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš najavio da je 1. decembar njegov dan proslave “Ujedinjenja Srbije i Crne Gore” koji će se zvanično obilježiti u njegovoj opštini. Skup će upriličiti ekstremisti srpskog sveta čije okupljanje je već blagoslovio i episkop Mileševski Atanasije. Ovaj episkop, u čiju jurisdikciju ulazi opština Pljevlja i dio Bijelog Polja – otrgnuti od teritorije Crnogorske crkve 1918. godine, je od Vučićeve vlasti nedavno dobio titulu “mitropolita” kao i njegov nacionalno i politički ostrašćeni kolega iz Nikšića. Vranešu je neprihvatljiv 20. novembar kao Dan opštine i oslobođenja Pljevalja od nacista i njihovih kvislinga čiji je vatreni podržavalac zajedno sa Vučićevim “mitropolitima”. Vraneš se požalio da su partizani poslije oslobođenja pogubili određeni broj kvislinga bez suđenja. Stoga i nova proslava.

Kada je tzv. “ujedinjenje” u pitanju i stvaranje KSHS, njemu prethodi opet novembarski datum održavanja tzv. Velike narodne skupštine srpskog naroda u Podgorici poznatijeg kao Podgorička skupština od 24. do 29. novembra 1918. “Skupštinu” su organizovali Beograd i njihova vojska koja je, po riječima srbijanskog generala Živojina Mišića,  okupirala Crnu Goru  i ugušila svaku agitaciju protiv srpskih imperijalnih planova. Tako je 26. novembra donijeta odluka (aklamacijom) o zbacivanju dinastije Petrović i da se Crna Gora “ujedini u jednu jedinu državu pod dinastijom Karađorđevića”. Slična ujedinjenja i prisajedinjenja su slijedila u drugim djelovima Jugoslavije uz krvavi teror, represalije i pljačke “oslobodilaca” koje ni najmanje ne zaostaju za sličnim nuspojavama 1945. godine. Za malobrojnije narode i ondašnju građansku inteligenciju 29. novembar 1943. i 1945. je značio veliki korak naprijed u emancipaciji i pored komunističkog jednoumlja.

Vremenom je jugoslavenski socijalistički sistem postao puno liberalniji i tolerantniji u odnosu na sovjetski mrak u porobljenim zemljama istočnog bloka i čiji “bratski zagrljaj” je Jugoslavija izbjegla za dlaku. Crna Gora je u socijalizmu doživjela najveći ekonomski procvat u svojoj istoriji. Izgrađeno na desetine fabrika, puteva, mostova i osnovan je univerzitet u glavnom gradu. Industrija je kasnije sva nestala ili razgrabljena tokom  vlasti Momira Bulatovića,  Mila Đukanovića i kumova. Ulaganja u socijalističku Crnu Goru su velikim dijelom omogućena zahvaljujući Fondu za nerazvijene republike i autonomne pokrajine koji su finansirale Slovenija, Hrvatska i Vojvodina. Crnogorski budžet je tokom investicionih zamaha bio dotiran i do 85 odsto iz savezne kase i Fonda.

Krajem 60-tih u Jugoslaviji dolazi i do liberalizacije putovanja, ukidanja viznih režima sa zapadnoevropskim državama i mogućnost momentalnog zapošljavanja u Zapadnoj Evropi zahvaljujući bilateralnim sporazumima Titove vlasti. Takva mogućnost je i dalje pusta želja za većinu ex-YU država – mimo Slovenije i Hrvatske. Slobode i standardi ondašnje Jugoslavije su bili san porobljenih istočnoevropskih i sovjetskih naroda.

Sredinom ove godine Numbeo je objavio novo istraživanje Indeksa kvaliteta života (LQI) u svijetu i Evropi. Numbeo je najveća svjetska online baza podataka za unose troškova života, kvaliteta, bezbjednosti, zdravstvene zaštite, zagađenja itd. Podaci nisu zvanična statistika, ali daju uvid u svakodnevna iskustva građana i omogućavaju brzo poređenje životnih uslova širom svijeta. Po ovom indeksu (kojim je obuhvaćeno 89 država) među prvih 20 se nalaze i Slovenija (19. mjesto) i Hrvatska (20. mjesto). Kao takve pretekle su mnoge zapadne zemlje – Britaniju, Francusku, Belgiju, Italiju, Kanadu itd. U bazı podataka nema Crne Gore i Kosova, dok je BiH na 49. mjestu, Srbija 59. a Makedonija na 63. mjestu. Kada je Evropa u pitanju, od 37 sondiranih zemalja, kvalitet života u Sloveniji je na 13. mjestu dok je Hrvatska na 15. mjestu. Na začelju kolone su BiH (30.mjesto), Srbija (33.) i Makedonija (34.) dok su na dnu Rusija, Ukrajina i Albanija.

Slični Indeks ljudskog razvoja (HDI), ali sa različitom metodologijom računanja, objavljuju Ujedinjene nacije (UN) tj. njihov Program za razvoj (UNDP). Slovenija i Hrvatska su i po ovom indeksu lideri u nekadašnjoj Jugoslaviji kada je u pitanju kvaliteta života po parametrima zdravlja, obrazovanja i visine primanja. Na posljednjoj  rang listi (2023. godine.) Slovenija je na 21. mjestu od ukupno 193 članice UN-a. Hrvatska dijeli 41. mjesto sa Latvijom dok Crna Gora dijeli 47. mjesto s Argentinom. Srbija je 62. zajedno sa Kosta Rikom. BiH je na najnižem 74. mjestu.

Jedan od najboljih pokazatelja kvaliteta života jedne zemlje je prohodnost njenog pasoša diljem svijeta. Po rang listi Henley & Partners (međunarodna konsultantska firma specijalizirana za migracije) za 2025. godinu svrstava slovenački pasoš kao šesti u svijetu (u grupi sa 5 drugih zemalja) s kojim se može bez vize u 185 zemalja. Hrvatska je sedma (sa još 5 država) sa 184 destinacije bez vize. Srbija je 35. mjestu sa 137 država za koje ne treba viza dok je Crna Gora na 42. mjestu sa 128 bezviznih destinacija. Inače, Slovencima i Hrvatima odavno ne trebaju vize ni za prekomorske zemlje kao SAD, Kanada, Australija što se nije moglo ni sa nekadašnjim SFRJ pasošem. Ostali Jugoslaveni i dalje ne mogu bez vize ni za Britaniju i Irsku.

I pored globalnih ocjena koje su bolje nego u doba SFRJ, i dalje veliki broj Slovenaca gaji pozitivno mišljenje o bivšoj državi. Po posljednjem istraživanju Gallup agencije objavljenog ovog mjeseca 45 odsto Slovenaca smatra da im je raspad Jugoslavije naštetio. Onih koji misle suprotno je manje – 41 odsto. U Srbiji  su najnezadovoljniji raspadom SFRJ. Čak 81 odsto misli da im je sada gore, a samo 4 posto da je bolje. U Crnoj Gori 65 odsto misli da je sada gore naspram 15 odsto suprotnog mišljenja. Postotak nezadovoljstva raspadom Jugoslavije je veliki i u BiH (77 odsto) i Makedoniji (61 odsto). Na suprotnoj strani stoje Hrvati (55 odsto da je sada bolje naspram 23 koje se ne slažu) i Kosovari (75 naspram 10 odsto u korist raspada SFRJ). Ove dvije države  imaju traumatično ratno iskustvo iz 90tih ali i pobjednički ishod u ratu sa Srbijom za razliku od BiH gdje je rezultat neriješen.

Jugoslaviji je u osvit rata 1990. godine nuđen ubrzani proces pristupanja tadašnjoj Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), preteči EU, kao i članstvo u NATO-u. EEZ se uzaludno nadala da će to biti dobra šargarepa najprosperitetnijoj zemlji socijalističkog bloka da ubrza reforme i ostavi po strani nacionalističko ludilo koje su potpirivali protivnici tekovina 29. novembra. I pored ekonomskog prosperiteta mase su se povele za onima koji su slavili 1. decembar 1918. (i 26. novembar) i njihovim drugarima koji slave 10. travanj 1941. U tome su izgleda imali i jaku podršku onih koji  danas slave Oktobarsku revoluciju, koja po novom kalendaru pada 7. novembra, i koji opet dižu spomenike Staljinu i njegovim zločincima.

Danas je Crna Gora pred vratima EU, kao što je nekad bila Jugoslavija u predvorju EEZ-a. Vlada se nada zatvaranju još nekoliko poglavlja do kraja ove godine i zatvaranju svih 33 poglavlja do kraja iduće godine. Iz EU stižu snažni signali da je to moguće i da su spremni na puno toga zažmuriti kako bi malena Crna Gora (s parametrima u domenu statističke greške) postala 28. članica bloka. Kao i 1990.godine  postoje jake sile gravitacije koje žele da je opet uvuku u kaljužu srpskog (krimi) sveta.

Izbor stoji – ili bolje sjutra ili bolje juče.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Novembra, 2025

Objavio:

Prekompozicije u vlasti i snagama donedavno lojalnim Beogradu će odrediti i pravac  i pogotovo tempo kojim će Crna Gora ići prema EU

 

 

U srijedu poslije podne u Vašingtonu je, u zakupljenoj sali Hotela Willard Intercontinental, održana svečanost povodom 120 godina uspostave diplomatskih odnosa između tadašnje Knjaževine Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Državni mediji su javili da su svečanosti pored predsjednika Jakova Milatovića, “prisustvovale brojne zvanice američke administracije, Kongresa i diplomatskog kora”. Od “brojnih zvanica administracije” je bio prisutan Danijel Loton, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za zapadnu srednju Evropu i južnu Evropu u Birou za evropska i evroazijska pitanja Stejt dipartmenta. Od kongresmena su bili prisutni republikanski kongresmen iz Ohaja Majkl Tarner i demokratska kongresmenka iz Mejna Šeli Pingri. Pingri je inače jedini preostali član crnogorskog kokusa u Kongresu (koji je nekada brojao preko 40 kongresmena uključujući i tri predsjedavajuća kongresnih komiteta).

Predsjednik je, nakon uvodnih osvrta na 1905. godinu, naglasio da su Sjedinjene Države “bile među prvim državama koje su priznale našu nezavisnost i od tog trenutka dosljedno stoje kao principijelan i pouzdan partner.“ Milatović je dodao da je “naš politički dijalog procvjetao, a saradnja se produbila u oblasti bezbjednosti, odbrane, energetike, infrastrukture, investicija, kulture i obrazovanja“.

Sudeći po navodno “brojnim zvanicama američke administracije” i njihovom rangu na svečanosti u Vašingtonu, prije se može reći da je dijalog zamro umjesto “procvjetao”. Letargija traje od kada je u crnogorsku ambasadu stigao Jovan Mirković,  prijatelj sadašnjeg premijera ali i prethodnog vladara Crne Gore i njegovog glavnog savjetnika koji se slovi za osobu blisku Kremlju.

O  dometima  crnogorske diplomatije govori i činjenica da za obilježavanje ovakvog jubileja nije osigurana jedna od sala u kompleksu Kongresa (zgrade Cannon ili Ford), ili makar sala Biblioteke Kongresa, što je uobičajena praksa za događaje ovakvog ranga. To bi u normalnim okolnostima bila stvar formalnosti da je to traženo preko crnogorskog kokusa u Kongresu koji sada ne postoji. Ambasadu, Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) i premijera očigledno ne zanimaju ni kokus ni lobiranje za dobre odnose sa SAD-om u trenutku kada druge zemlje u našem okruženju (od kojih neke imaju pretenzije prema Crnoj Gori) marljivo rade da osnaže svoje kokuse.

Ambasada i ministarstvo Ervina Ibrahimovića su tražili sastanke sa najvišim američkim zvaničnicima još sredinom ljeta i za predsjednika Milatovića i premijera Milojka Spajića čija ranija posjeta SAD-u je doživjela fijasko. Po pouzdanim informacija našeg lista, Milatović je pokušavao osigurati od sredine jula prisustvo državnog sekretara Marka Rubia za svečanost u srijedu. On se  u maju, prilikom obilježavanja 30 godina Dejtonskog sporazuma u Ohaju, sreo sa Rubiovim zamjenikom Kristoferom Landauom zahvaljujući intervencijama u zadnjem trenu mimo neupućenih savjetnika Milatovića i ambasadora Mirkovića. Ove srijede Milatović se morao zadovoljiti sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara Lotonom. Isti dan je u Stejt dipartmentu direktor srbijanskog Telekoma Vladimir Lučić primljen od Brendona Hanrahana koji ima viši rang od Lotona. Postoje neke najave, dok ovaj broj izlazi u štampu, da će Hanrahan kasnije primiti i Milatovića. To je opet daleko ispod nivoa predsjednika jedne NATO države.

Monitor neformalno saznaje da su u Stejt dipertmentu izrazili čuđenje što predsjednik države ne proslavlja ovaj značajni jubilej u svojoj zemlji gdje bi upriličio prijem za američkog ambasadora i ostale zvanice. Milatovićeva proslava jubileja u Americi bi, po rezonima američkih diplomata, imala smisla jedino ako bi je organizovao domaćin i pozvao svog crnogorskog kolegu da zajedno nazdrave dobrim odnosima.

U septembarskom intervjuu za portal RTCG Brajan Lanza, bivši šef predsjedničkog tranzicionog tima i osoba bliska predsjedniku Donaldu Trampu, je upozorila da Crna Gora “pokazuje slom diplomatskog djelovanja i propuštene prilike MVP-a i njene ambasade u Vašingtonu”. Lanza je ukazao da je “slabo primjetno da ambasada Crne Gore ostvaruje kontakte s uticajnim donosiocima odluka u Vašingtonu” i rekao da je čuo puno kritika na račun sadašnjeg ambasadora i državne vanjske politike zbog neprilagođavanja značajnim promjenama u američkoj politici od povratka Trampa.

Da se trend nastavlja bilo je vidno na sjednici Vlade od 6. novembra kada je za generalnog konzula u Njujorku imenovana Snežana Jonica, zvaničnica MUP-a. Jonica nema nikakvog iskustva u diplomatiji i konzularnim poslovima i, po nekim informacijama, slabo se služi engleskim. Pogurana je od Demokrata (koji upravljaju MUP-om) i ministra Ibrahimovića koji je dosadašnjeg konzula i kolegu u Bošnjačoj stranci Amera Cikotića prebacio u Frankfurt. Cikotića je Ibrahimović  držao u Njujorku protivno Zakonu o vanjskim poslovima. Član 92 Zakona predviđa da “vrijeme rada u diplomatsko-konzularnom predstavništvu može neprekidno trajati najduže šest godina”. Cikotić je tamo ostao osam godina.

Ibrahimović je nedavno okupio na radnom doručku i bivše ministre njegovog ministarstva radi razmjena mišljenja u okviru procesa izrade Strategije spoljnih poslova 2026–2029. Bili su prisutni i bivši DPS ministri Milan Roćen, Miodrag Vlahović i Nebojša Kaluđerović od kojih su zadnja dva bili i ambasadori u SAD-u poznati po neaktivnosti.  Ostaje pitanje da li njihova neaktivnost ima veze sa proruskom političkom orjentacijom i kriminalnim vezama njihovih nadređenih u partiji i državi.

Srđan Darmanović (nasljednik Vlahovića) i Nebojša Todorović (došao nakon Kaluđerovića) su  ostali upamćeni po saniranju nerada njihovih prethodnika i snažnom lobiranju za crnogorske interese u Americi. Darmanović je osnovao snažan crnogorski kokus koji je otvorio vrata članstvu Crne Gore u NATO-u. Brajan Lanza je u intervjuu za RTCG rekao da je Todorovićev “diplomatski rad veoma cijenjen u SAD-u”. Može biti za utjehu da sadašnji ambasador za godinu i nešto mora u penziju. Pitanje je ima li država vremena da izgubi još godinu.

U SAD su trebali nedavno putovati i politički mentori Jonice iz Demokrata CG – Boris Bogdanović i Aleksa Bečić na skup koji je organizovala Transatlantska mreža za liderstvo (TLN). Iza TLN-a koje stoji amerikanizirani Bosanac Saša Toperich (ranije Toperić). Ipak, dvojica lidera Demokrata su odustali od puta cijeneći da neće donijeti korist. Bečić je već posjetio Vašington u maju i bio govornik na skupu u privatnom Capitol Hill klubu koji je organizovao Toperich. Glavni govornik na majskom događaju je bio isti Vladimir Lučić koji je u srijedu primljen u Stejt dipartmentu. Potpredsjednik Vlade je tada zapanjio diplomatsku zajednicu neistinitom objavom na portalu stranke da je održao govor u američkom Kongresu pred članovima Kongresa. Kasnije je Bečić izbrisao dio snimka na kome se vidi publika u kojoj nije bio ni jedan kongresmen i gdje niko nije stavio slušalice za prevođenje jer su ga svi razumjeli na našem jeziku. Istina, Bečić je dan kasnije imao susret sa nekoliko kongresmena.

U Americi je nedavno bio i Andrija Mandić, predsjednik Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD). Međutim, sve je vidljiviji otklon Mandića od Prve familije Srbije čiji favorit je već neko vrijeme Milan Knežević. Mandić se oslanja na vlastite kontakte u vođenju vanjske politike nezavisno od vučićevskog Ministarstva spoljnih poslova. U tome veliku ulogu igra njegova savjetnica Nina Ofner Bokan koja je potpredsjednica Svjetskog jevrejskog kongresa (WJC) i predsjednica jevrejske zajednice u Crnoj Gori. Mandić je bio počasni gost na svečanoj dodjeli nagrade Teodor Hercl u organizaciji Svjetskog jevrejskog kongresa u Njujorku. Na skupu se Mandić sreo i sa republikanskom kongresmenkom i bliskom saradnicom američkog predsjednika Elis Stefanik. Iako nije primljen u Stejt dipartmentu, tiha voda brijeg roni. Mandićeve veze preko jevrejske zajednica, koje otvaraju mnoga vrata na Zapadu i otvorena podrška Trampovoj politici u ovom momentu možda su i jače nego crnogorska diplomatija i lobisti.

Raslojavanje u srpskom svetu u Crnoj Gori prati i raslojavanje u pravoslavnoj crkvi. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je nedavno javno podržao pristupanje Crne Gore Evropskoj Uniji (EU) uz sve, kako je rekao ,  njene mane. S druge strane novi vučićevski “mitropolit” nikšičko – budimljanski Metodije predano radi na distanciranju Crne Gore od evropskog puta,  i na veličanju srbijanskog gospodara.

Prekompozicije u vlasti i snagama donedavno lojalnim Beogradu će odrediti i pravac kojim će Crna Gora ići.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo