Povežite se sa nama

FOKUS

KO JE KOMANDOVAO A KO UČESTVOVAO U SUBOTNJEM POLICIJSKOM TERORU: Milove beretke

Objavljeno prije

na

,,Ničim, ama baš ničim nijesam izazvao ove crnogorske SS divizije da me izvuku iz auta i na onako brutalan način, njih 35 pod punom ratnom opremom, pendrecima, drškama od pušaka i čizmama naočigled moja dva saputnika lome kosti ruke, noge i glavu”, napisao je Milorad Mijo Martinović na svom FB profilu nakon nekoliko dana provedenih u bolnici. Martinović, poznati član i aktivista LSCG, predsjednik Profesionalne crnogorske bokserske organzacije, žrtva je policijske torture pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) u subotnjoj noći protesta. Slike desetina specijalaca koji tuku Martinovića nakon što su ga izvukli iz automobile, a potom, dok se čuju Martinovićevi krici, demoliraju njegov automobil, možda najbolje oslikavaju noć terora nad građanima koji su ustali protiv Đukanovićeve vladavine.

Savjet za građansku kontrolu ocijenio je da se u tom slučaju radilo o policijskom ,,mučenju, nečovječnom i ponižavajućem tretmanu”. Savjet je i za ostale prijavljene slučajeve policijske torture, koju su pripadnici SAJ-a sprovodili satima nakon što su ugušene demontracije (vidi boks), ocijenio da se radilo o prekoračenju i zloupotrebama policijskih ovlašćenja.

,,Savremena tehnologija i društvene mreže olakšale su nam posao. Savjet je ovog puta reagovao najodlučnije u svom desetogodišnjem radu. Vodio se očiglednošću. Svaki drugačiji pristup značio bi njegovo obesmišljavanje i vrijeđanje javnosti u ime koje radi ovaj posao”, ocijenio je za Monitor Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta.

Nadležni još ćute. Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković u odgovoru za Monitor saopštio je da je ,,ranije od rukovodilaca Višeg i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici zatražio se da hitno preispitaju svi eventualni slučajevi i utvrde da li u pojedinim postupanjima policijskih službenika ima elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti”. O rezultatima će kaže blagovremeno obavijestiti javnost.

Ministar policije Raško Konjević i direktor Uprave policije Slavko Stojanović odbacili su na konferenciji za štampu organizovanoj u noći protesta bilo kakvu odgovornost, uz ocjene da je policija postupala u skladu sa ovlašćenjima i zakonom. Sve to dok su policijske jedinice terorisale građane na ulicama Podgorice.

,,Da je policija djelovala nezakonito jasno je odmah. Svaka akcija i intervencije policije mora biti završena privođenjem da bi bila zakonita. Tek se onda priča o prekoračenju ovlašćenja. Ovdje niko nije priveden, ljudi su sa povredama ostavljeni na ulici, a kamere i slike jasno pokazuju da nijesu pružali otpor i da su terorisani”, kaže za Monitor jedan od bivših pripadnika SAJ-a koji je insistirao na anonimnosti.

Javnost je ostala uskraćena i za imena policajaca koji su te večeri učestvovali u teroru. Na više zahtjeva iz civilnog sektora da se ta imena učine javnim i utvrdi odgovornost nema odgovora. Kao ni na zahtjeve da se razriješe oni koji komanduju SAJ-om ili da ostavku podnese direktor UP Stojanović koji nadzire tu jedinicu i koji je direktno odgovoran za ono što se dešavalo u subotu veče, uz ministra Konjevića. Stojanovića, koji se smješkao dok su u parlamentu prikazane slike mučenja Martinovića, uskoro očekuje penzija. Nema odgovora ni na zahtev MANS-a da se rasformira jedinica SAJ zbog bezbjednosti građana.

Komandant SAJ-a je Nikšićanin Radosav Rašo Lješković. Lješković je bivši tjelohranitej premijera Mila Đukanovića, a na čelu te jedinice je od prošle jeseni. Jedan od vlasnika kompanije Monte Krupac koja gazduje nekada državnim restoranom i plažom na nikšićkom jezeru Krupac .

Prema izvorima Monitora, Lješković duži službeni hamer koji je u večeri demonstracija jurio građane Ulicom slobode (vidi boks) , a koji je nekada pripadao narko-bosu Safet Kaliću. Prema pisanju pojedinih portala, Lješković se te večeri nalazio u hameru na mjestu suvozača, dok je vozilom upravljala osoba koja nije pripadnik SAJ-a. Te informacije niko nije ni potvrdio ni demantovao. Kao ni sumnje da je među policajcima koji su terorisali građane, osim pripadnika SAJ-a, bilo osoba koje nijesu pripadnici policije.

Građanska alijansa (GA) je tražila od Stojanovića da saopšti da li su u teroru učestvovali i pripadnici Specijalne jedinice Bar – N.J, R.R, J.P, I.R, za koje imaju podatke da su ranije osuđivani za slučajeve torture i mučenja.

Mnoga imena i u aktivnom, a i ranijim sastavima SAJ-a, pominjala su se u slučajevima mučenja, trgovine narkoticima i drugim nedjelima. Neki od njih pominjani su i kao pripadnici obezbjeđenja narko-bosa Darka Šarića.

GA je tražila od Stojanovića da saopšti da li je aktuelni zamjenik SAJ-a osoba ,,koja je optuživana za zlostavljanje, mučenje, koja je prijetila članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije, novinaru u Vili Gorica i prijetila ubistvom radnicima angažovanim kod njegove sestre”. Svi ti slučajevi su kao po pravilu, zastarjeli, napisali su iz GA na svom Tviter nalogu.

Radi se o Mirku Banoviću, bivšem šefu obezbjeđenja Veselina Veljovića, bivšeg šefa Uprave policije, za kog brojni izvori tvrde da i danas kontroliše SAJ i da ima vreliku uticaj na policiju, iako nije na njenom čelu.

Sumnje da je Banović tokom proljeća 2007, prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću nijesu dokazane. Zekovića je u februaru tužilaštvo obavijestilo da je njegov slučaj zastario. Nikakve mjere nijesu preduzete da se Banović procesuira uprkos podnesenoj prijavi i dokazima!

Mirko Banović je, o čemu je Monitor pisao, pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Ostao u službi kao komandir u SAJ-u.

Nebojša Medojević, predsjednik PZP-a svojevremno je ustvrdio da je „bliski saradnik Veljovića, povezivan sa prijetnjama aktivisti za ljudska prava Zekoviću, ključna veza Veljovića i zagoričkog klana”. Pripadnici zagoričkog klana, za koje su režimski mediji tvrdili da su na protestima učestvovali u napadima na policiju saopštili su da nijesu bili na protestu i da ,,nikada nećemo uraditi nešto loše po državu u kojoj živimo niti napasti na nju i ustavni poredak”. Njihova bliskost sa ,,držvom”, mnogo puta je bila očigledna.

Nakon dolaska Lješkovića na čelo SAJ-a govorilo se da bi Banović, kao i Marko Kalezić, mogli napustiti jedinicu. Kalezić je sasvim sigurno još tu, kao jedan od šefova. Kalezić je svojevremeno proveo vrijeme u istražnom zatvoru zbog optužbi za trgovinu narkoticima. Preko noći optužbe su nestale, a on je vraćen u SAJ.

Kalezić je bio optužen da je sa kolegom Darkom Šekularcem, Nenadom Šćekićem i Miloradom Mitrovićem prekoračio ovlašćenja tokom operacije Orlov let u Malesiji. Oni su u ponovljenom postupku, zbog nedostatka dokaza, oslobođeni optužbi da su prekoračili ovlašćenja prilikom pretresa kuće Petra Siništaja, 9. septembra 2006.

Banović i Kalezić su bliski Veljoviću, a pominjani su kao organizatori peticije protiv Brajuška Brajuškovića, bivšeg pripadnika SAJ-a koji je tvrdio da je Veljović organizovao i kontrolisao crne trojke, parapolicijske formacije za prebijanje kritičara režima.

Da Veljović, nekada na čelu SAJ-a, i dalje ima veze sa tom jedinicom, pokazalo se i kada je pred izbore u njihovom kampu na Zlatici navodno držao NATO predavanja. U SAJ-u je veliki broj njegovih i sugrađana ministara pravde Duška Markovića. Iz DF-a su Veljovića i Markovića direktno optužili da su u subotu ,,direktno odgovorni za protivustavno uvođenje vanrednog stanja, izazivanje nasilja i terora nad građanima”.

„Činjenica da nijedan od huligana koji su gađali policiju i izazvali incidente nijesu uhapšeni, već su u organizaciji policije i došli i napustili lice mjesta, jasno govori da režim stoji iza organizovanih hordi huligana, nasilja i terora”, kaže za Monitor Nebojša Medojević. On traži da policija ,,slobodno uhapsi i identifikuje sve ove kao ‘naše’ huligane”. DF je objavio snimke na kojima se vidi grupa huligana, identično odjevena kao oni koji su započeli incidente na protestu, mirno šeta ispred prostorija DPS-a kraj policijskih džipova. DF tvrdi da su huligani izašli iz policijskih džipova.

Prema tvrdnjama Monitorovih izvora iz bezbjednosnih krugova, u hotelu Podgorica, u noći protesta bilo je navodno spremno više desetina osoba iz kriminalnog miljea, koji su imali svoju ulogu ali na kraju ipak nijesu učestvovali u terorisanju građana. A i zašto bi kad Đukanović ima SAJ.

Uzaludna su očekivanja da će odgovorni u policiji za subotnji teror biti kažnjeni. Oni čekaju nagradu, za dobro obavljeni posao. Za šefa svih šefova.

PRIJAVLJENI I DOKUMENTOVANI SLUČAJEVI POLICIJSKE TORTURE
Sila bez granica

 Većinu slučajeva policijske torture koja je uslijedila nakon razbijanja subotnjeg protesta, i trajala nekoliko sati širom Podgorice, zabilježili su NVO Građanska alijansa, mediji, novinarske i bezbjednosne kamere.

PREBIJANJA: NVO Građanska aliajnsa objavila je slučaj građanina R.P kog je oborio policijski džip SAJ-a dok je bježao ka Ulici slobode nakon što je bačen suzavac. Nakon toga je iz kombija koji je bio iza džipa, prema njegovom svjedočenju, izašlo dvadeset specijalaca: ,,Rasporedili su se, mene su tukla trojica- četvorica, dok je ostatak trčao za drugim građanima. Bez ikakvih pitanja i komentara, kad su mislili da je dosta, otišli su”. R. P je nekoliko puta gubio svijest do Urgentnog centra, gdje je stigao zahvaljujući građanima koji su mu pritekli u pomoć, piše GA.

Sedamdesettrogodišnja Vjera Vujović svjedočila je, objavila je GA, da su je gumeni meci u noći protesta pogodili u nogu. Ona tvrdi da je vidjela kako je kod zgrade Elektrodistribucije, u policijskom autu prebijen ,,svučeni muškarac”.

V.D. univerzitetski profesor u penziji zadobio je povrede od gumenih metaka. On tvrdi da je bio svjedok kako policija gađa starije osobe ,,a ne one koji su ispred Skupštine nasrnuli na njih”.

Savjetu za građansku kontrolu policije obratili su se i direktorica HRA Tea Gorjanc- Prelević i Gojko Raičević,urednik portala IN4S. Gorjanc-Prelević je prijavila slučaj muškarca koji je nepomično ležao na pločniku, kojeg je snimila ispred svoje zgrade nakon ponoći. Prema njenom viđenju, muškarac u tom trenutku nije pokazivao znake života. Ona je posvjedočila da su joj policajci naredili da uđe u stan, a da, kasnije, kada je policija otišla, muškarac nije bio tu. Savjet se obratio rukovodstvu Uprave policije i MUP-a, tražeći informacije o zdrastvenom stanju i identitetu tog građanina.

Savjet je takođe donio zaključak, da je došlo do neprimjerene upotrebe sile prema uredniku portala IN4S Gojku Raičeviću. Pripadnik SAJ-a snimljen je kako u centru Podgorice udara Raičevića.

,,Dok je u društvu još jednog novinara fotografisao kolonu policijskih vozila koja su se kretala centrom grada, Ulicom slobode, nakon razbijanja protesta pred Skupštinom, Raičevića je napao maskirani policajac s leđa, udarivši ga u predjelu ramena i napuštajući odmah potom lice mjesta. Nakon par minuta, drugi maskirani SAJ-evac, izletio je iz vozila registarskih oznaka PG MN 234, prišao Raičeviću i udario ga snažno nogom u koljeno, pa pesnicom u predjelu brade”, objavljeno je na portalu IN4S.

Dan je objavio svjedočenja o prebijanjima u lokalu Rio na Pobrežju. Prema tim svjedočenjima pripadnici SAJ-a su u subotu veče oko 23 časa brutalno pretukli go-ste tog lokala, kao i stanare koji su se zatekli ispred zgrade u tom trenutku. Od po-licijskih batina povrijeđeno je više osoba, a niko od njih, kako tvrde žrtve ove tor-ture, nije bio na protestu DF-a. Jedan od povrijeđenih Željko Lazarević ispričao je da su maskirani SAJ-ovci ušli u lokal, sve ih izbacili i počeli ih udarati: ,,Udarali su nas u glavu i tukli čim su stigli, a razlog ne znamo. Osim mene povrijeđeni su i vlasnici lokala Vukota Pavićević i Ilija Popović… Bili su maskirani, tako da nikome lice nijesmo mogli vidjeti”.

Marko Ivanović je ispričao da su momci starosti 17-18 godina sjedjeli, kao i svako veče, ispred zgrade i u kladionici: ,,Odjednom je 15 džipova blokiralo ulicu. Izletje-li su iz vozila kao u filmovima i počeli da tuku sve na koje su naišli. Ušli su u kladio-nicu, a ja sam nekako uspio da istrčim i uđem u ulaz. Tukli su djecu od 17 godina, kao da su nešto uradili. Moglo se čuti kako stanari viču da nas puste. Nijesu rea-govali”. On je kazao da je jedan broj pripadnika SAJ-a ušao u kafić i izbacio goste. ,,Čizmama su ih u glavu udarali… Čak su trčali i za ljudima koji su u parku sjedjeli”.

Kamere kod zgrade Vijesti zabilježile su kako specijalci tuku građane M.B. i B.V. u Ulici Miljana Vukova (tzv. Zlatarska ulica), i ostavljaju ih tu da leže. Savjet za građansku kontrolu ocijenio je da su policajci i u tom slučaju ,,prekomjerno upotrijebili silu prema građanima koji u trenutku službenog postupanja ne pružaju bilo kakav otpor”. Savjet je ocijenio da to ukazuje ,,na nedostojnost obavljanja policijskog posla i ozbiljnu povredu etičkih standarda i integriteta policije” i tražio da se utvrdi identitet policajaca i odgovornost starešine. Još ništa.

NAPAD HAMEROM: Više građana ispričalo je da ih je vozač hamera sa oznakom SAJ-a, tim vozilom jurio ulicom od hotela Crna Gora ka Starom aerodromu, pokušavajući da ih povrijedi.

O istom događaju svjedočio je i Vesko Pejak, predsjednik NVO Alternativa. On je ostavio poruku na zvaničnoj FB stranici SAJ-a: ,,Vozilo tipa HMC hummer, sa vidnom oznakom SAJ na lijevim vratima, se odmah posle bacanja suzavca zaletjelo na ljude koji su bježali ka Starom aerodrumu. Čitav incident se desio preko puta bivšeg hotela Crna Gora . Incident su pratili krici, bježanje kroz živu ogradu, pozivi u pomoć”. Pejak je pitao hoće li se slučaj istražiti i utvrditi odgovorni.

SUZAVAC: ,,Više građana svjedočilo je o bacanju suzavca i šok bombi direktno u građane koji nisu pravili nikakva prekršajna i krivična djela”, objavila je Građanska alijansa. Aktivisti GA su objavili i da su vidjeli kako su u Ulici Stanka Dragojevića policajci bacali suzavac i šok bombe na vidno označene novinare.

,,Isto su, sa krovova zgrada, radili građanima koji su trčali preko mosta Blaža Jovanovića”, navodi GA.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti.  Na nama je da spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice

 

 

Kada je 2014. u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o autoputu Bar – Boljare, samo su najveći pesimisti mogli pretpostaviti da bi do početka gradnje druge dionice te saobraćajnice moglo proteći skoro punih 12 godina. A i to pod uslovom da se obistine najave iz Monteputa kako će ugovor sa konzorcijumom predvođenim kineskom državnom kompanijom PowerChina o projektovanju i izgradnji dionice Mateševo – Andrijevica biti potpisan krajem ovog ili početkom narednog mjeseca.

To da će druga dionica biti, makar u startu i po kilometru planiranog puta, znatno skuplja od prve (Smokovac – Mateševo)  nikome nije padalo na pamet. Izgubljeno vrijeme, loše prethodno iskustvo i promjena procedura učinili su svoje.

Nakon što je iz EU obezbijeđana finansijska pomoć u vidu granta od 150 miliona i 200 miliona kredita Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), tender za izbor projektanta i izvođača radova na dionici Mateševo – Andrijevica proveden je po evropskim pravilima. Na pretkvalifikacionom tenderu dokumentaciju je dostavilo 10 kompanija/konzorcijuma od kojih je pet ušlo u narednu fazu kvalifikacija. Konkretnu finansijsku ponudu dostavila su četiri učesnika a tri ponude su ocijenjene kao kompletne. Među njima, kao najpovoljnija je izabrana ponuda kineskog konzorcijuma PowerChina Ltd.–Stecol–PCCD teška 694 miliona eura. Po kilometru autoputa to dođe malo više od 31,5 miliona eura.

Ako to  uporedimo sa izgrađenom dionicom, prvo ćemo vidjeti da, ni više od tri godine nakon puštanja u saobraćaj dionice Smokovac – Mateševo, ne znamo konačnu cijenu tog projekta. U izjavama državnih zvaničnika uglavnom figurira iznos od 809 miliona, ili nešto veći. Otud proizilazi da su 42 kilometra prve dionice autoputa izgrađena po cijeni od 19,7 miliona po kilometru. Uključimo li naknadne troškove zaboravljene petlje Smokovac, vodovodnih i električnih instalacija koje nijesu obuhvaćene osnovnim projektom, te da je gradnja trajala sedam umjesto ugovorene četiri godine dolazimo do računice od preko 25 miliona po kilometru. Ukupno,  između 1,2 i 1,3 milijarde eura.

Istina, i to je manje od najavljenih 31,5 miliona po kilometru.

Stručnjaci kažu da je to, dobrim dijelom, cijena izgubljenog vremena. Cijene materijala i rada danas su mnogo veće nego pred kraj prošle decenije kada su prve, prilično paušalne, procjene, Nacionalne investicione komisije Vlade Duška Markovića (novembar 2018.) govorile da će dionica autoputa Mateševo – Andrijevica koštati 273 miliona eura. Ubrzo po smirivanju pandemije korona virusa stiglo se do procjene od 550 miliona da bi, skupa sa EBRD, u tenderski potupak ušli sa pretpostavljenom cijenom između 630 i 640 miliona. Prispjele ponude izašle su i iz tih okvira.

Nije ni to bez razloga. Od 22 kilometra  dužine dionice Mateševo – Andrijevica skoro polovina otpada na “objekte”: mostove (54 mosta kada se računaju lijeva i desna traka autoputa) u ukupnoj dužini većoj od 7,1 kilometara; dvocijevni tunel Trešnjevik ukupno dug nešto manje od četiri kilometra; te galerije i pokrivene iskope duge približno 1,7 kilometara. I na otvorenoj, uglavnom planinskoj, trasi treba obezbijediti kosine i regulisati do tada podzemne vodotoke koji se mogu pojaviti tokom zemljanih radova.

Ostane li po najavljenom, sve će to biti briga izvođača pod vođstvom PowerChina. Naše je bilo da ispostavimo narudžbu (šta želimo da se sagradi) i da dobro iskontrolišemo da naručeno dobijemo.

Prva dionica Smokovac – Mateševo ugovorena je po modelu FIDIC crvene knjige, prema kome se odabrani izvođač radova (kineska CRBC) drži projekta koji je pripremio investitor. U našem slučaju to je bila država. Pokazalo se da je projekat urađen sa mnogo manjkavosti (nepotpuna geološka istraživanja, neprecizan plan postojećih i budućih instalacija…) koje je izvođač morao da savlada u hodu. Aneks po aneks. To je koštalo mnogo dodatnog novca i mnogo vremena.

Problemi nijesu bili u betonu i asfaltu, već u ugovoru, pripremi projekta i političkoj toleranciji prema probijanju rokova i troškova.

Zato će dionica Mateševo – Andrijevica, vjerovatno na insistiranje Evropljana, biti građena po modelu FIDIC žute knjige, koja odgovornost za loše projektovanje i većinu neplaniranih problema i troškova prebacuje na stranu izvođača. Kako objašnjavaju stručnjaci, “u startu platite više da se ne bi izlagali dodatnim troškovima”.

To ne znači kako dodatnih troškova neće biti. Iz Monteputa nas već pripremaju i na tu mogućnost. “Iskustva sa realizacijom sličnih infrastrukturnih projekata u regionu pokazala su da inicijalne procjene vrijednosti mogu biti značajno izmijenjene tokom realizacije, naročito u uslovima rasta cijena i tržišnih poremećaja”.

Moguće je da se dio iskustava na koja se pozivaju iz državne kompanije odnosi upravo na odabranog partnera – PowerChina i njihove poslove u Srbiji. Tamo su, pored drugih poslova, angažovani i na projektovanju i izgradnji Novog Savskog mosta, objekata za tzv. EXPO, beogradskom metrou, toplovodu Obrenovac – Beograd…

Kako to izgleda na terenu, kada se PowerChina udruži sa podizvođačima vezanim uz vladajući establišment (dio tih firmi poput Milenijum tima već je osnovao podružnice u Crnoj Gori)  možemo vidjeti iz jedne od nezavisnih analiza dostupnih na internetu: “PowerChina ulazi na projekte gdje su politički prioriteti visoki, rokovi ambiciozni, a institucije često nespremne da dosljedno sprovode ugovor. U takvom ambijentu, kašnjenja se normalizuju, a produženja rokova postaju pregovaračka valuta…”.

To ne znači da će se isto desiti u Crnoj Gori. Pravila žute knjige nude model relativno finansijski bezbjedne saradnje, u kome je najvažnije dobro ispratiti kvalitet radova. Pošto je izvođač, zbog nemogućnosti da olako diže cijenu i probija rokove, motivisan da radi što brže ispunjavajući samo propisani minimum kvaliteta. Ali može da se desi. Posebno ako podizvođači budu birani na mig politike a država se pojavi kao arbitar u eventualnim nesporazumima njih i nosioca posla.

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da to spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice.

Paralelno, Crna Gora gradi dva važna puta. .Jedan bi nas trebao odvesti u EU. Drugi povezati sa mrežom evro-azijskih kopnenih saobraćajnica. Oba su puta turbulentna. Neizvjesno je: hoćemo li prije u Brisel ili Berane?

 

“Spajićeve ceste” između obećanja i realnosti

Na početku premijerskog mandata Milojko Spajić je najavio kako će do 2030. godine Crna Gora biti premrežena autoputevima i brzim cestama na sve četiri strane svijeta. Uz obećanje da će, već ove godine, pogled na državu pretvorenu u veliko gradilište biti “da se naježiš”. Provjerili smo, na osnovu dostupnih podataka koliko smo blizu od obećanog.

A1 (Auto-put Bar Boljare + Podgorički prsten)

Dionica Andrijevica – Boljare  (oko 49 km, podijeljenih na dvije približno jednake dionice Andrijevica-Berane i Berane-Boljare). Monteput početkom 2025. zaključio ugovor o izradi idejnog projekta uz rok izrade od 14 mjeseci. Prema najavama, dionica vrijedna oko 880 miliona eura biće završena skupa sa dionicom Mateševo – Andrijevica. Navodno 2030.

Dionica Mateševo–Andrijevica (oko 22 kilometra). Očekuje se skoro potpisivanje ugovora sa izabranim izvođačem za projektovanje i gradnju. Rok završetka radova pet godina.

Obilaznica Smokovac–Tološi (oko 10 kilometara). U februaru prošle godine potpisan ugovor za izradu idejnog projekta, čime je projekat prešao iz najave u fazu dokumentovane realizacije.

Dionica Tološi–Virpazar (oko 41,5 kilometara koji obuhvataju petlje Farmaci, Rijeka Crnojevića i Virpazar, kao i više tunela i mostova). Početkom godine raspisan tender za izradu idejnog projekta, procijenjenje  vrijednosti 4,1 milion eura (bez PDV) i rok izrade od 14 mjeseci nakon potpisivanja ugovora.

Dionica Virpazar–Stari Bar (oko 26 kilometara sa više petlji i drugu cijev tunela kroz Sozinu). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2024. i od tada nema javne objave o njegovom ishodu.

A2 Jadransko-jonski autoput

Dionica Nudo (granica s BiH) – Grahovo – Čevo (oko 33 + 33 km). “Konceptualni dizajn”  u fazi izrade, odabran je izvođač za pripremu idejnog rješenja (faza koja prethodi izradi idejnog projekta) kako bi se precizirala trasa saobraćajnice. Kao ciljani rok izgradnje u Vladinim dokumentima pominje se 2035.

Dionica Čevo – Gradac (oko 21 kilometar, do poveznice sa autoputem Bar-Boljare). Trasa definisana u Prostornom planu Crne Gore a sada se radi “na pregledu rješenja i konceptualnim studijama”.

Dionica  Gradac – Virpazar – Bar zamišljena kao zajednička dionica dva autoputa i njena gradnja se provodi kroz rad na A1 (Bar–Boljare).

Dionica Bar–Ulcinj–Sukobin  (oko 42 kilometra sa šest petlji). Tender za idejno rješenje dionice koja treba da nas poveže sa Albanijom raspisan  u julu 2024. godine, nalazi se u fazi “varijantna analiza”.

Najavljene saobraćajnice na primorju

Obilaznica Budva (9,3 kilometara od kojih je preko 70 odsto trase u tunelima i mostovima). Tender za izbor izvođača po modelu projektuj i izgradi (građevinski radovi) raspisan u oktobru prošle godine. Procijenjena vrijednost radova 196 miliona a rok realizacije četiri godine.

Brza saobraćajnica Markovići–Ljubotinj (oko 16 kilometara kojim bi se povezali autoput Bar – Boljare i budvanska obilaznica). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2025.

Brza cesta Herceg Novi–Budva (50-60 kilometara, zavisno od trase koja još nije određena). Saobraćajnica prvobitno planirana kao dio Jadransko-jonskog autoputa,  trenutno se nalazi više u fazi političke najave nego planirane investicije sa realnim rokovima.

Najavljene saobraćajnice na sjeveru

Brza cesta Crnča–Pljevlja–granica BiH (oko 93 km). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Dionica Autoputa Andrijevica–Čakor (granica sa Kosovom). Procijenjena dužina oko 27 kilometara, saobraćajnica zamišljena kao dionica autoputa koji povezuje A1 i Peć (Kosovo).  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Brza cesta Podgorica – Nikšić – Žabljak – Pljevlja

Dionica Podgorica–Danilovgrad  (oko 21 km) planirana je “kao nastavak” postojećeg bulevara.  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio je pet mjeseci. Prema dostupnim informacijama, u toku je izrada idejnog rješenja za definisanje trase i tehničkih parametara dok se, prema drugim informacijama, razmatraju i alternativni koridori prema Prostornom planu Danilovgrada.

Dionica Danilovgrad–Nikšić (oko 34 km). Tender za idejno rješenje raspisan u maju 2024. Nejasno je (bez javne odluke) u kojoj je fazi projekat.

Dionica Nikšić–Žabljak–Pljevlja (oko 96 kilometara). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u aprilu prošle godine, sa rokom izrade od šest mjeseci.

Brza cesta Podgorica –Tuzi – Božaj (oko 23 kilometra).  Sredinom 2024. potpisan  ugovor o izradi idejnog rješenja. Nema novih informacija.

Uprkos premijerovim najavama, biće dobro ukoliko se pokaže da će najavljeni projekti biti realizovani tokom važenja aktuelnog Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. I to je upitno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba

 

 

Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.

Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.

Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.

Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.

Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.

Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.

Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.

Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.

,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.

U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame,  putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena

Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.

Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile.  Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.

Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.

Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.

Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.

,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV  Vijesti.

On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.

Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen  put od Berana do Kolašina.

Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je  Grgurović.

Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.

Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.

 

Pripreme za požarnu sezonu

Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.

,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.

,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.

Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati  zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda

 

 

Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je  posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom  poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi  31. decembra.

Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević  već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević  predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo  ekološke muke Botuna i Podgorice.

Krizi sa kolektorom  koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada  u pregovore  intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani  nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio  da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.

Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“  Botuna  vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić.  To je, očito,  i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog  srpstva u CrnojGori.

Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet.  Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu.  Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“  samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.

Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući  u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih  ima na desetine, posvuda.

Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.

Lutnja Botunjana tokom intervencije policije  bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade  za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.

Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je  nastavljajući  o sebi u trećem licu.  “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je.  Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost.  Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.

Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor  pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli  u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su  „sprovodili zakon“,  izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.

Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.

Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .

Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu,  dok  njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio?  Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.

Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.

Mandić je kazao da je posebno zabrinut  zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.

Predsjednik parlamenta koji  mjesecima nije  mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje  da se problem mora riješiti “dogovorom”.

Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.

Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa  brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku  policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.

Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.

Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.

Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio,  sjajnoj akciji.

“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru  i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.

Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati  nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade  u interesu evropskog puta zemlje.  Bilo da igraju za Vučića  ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo