FOKUS
PROTESTI: Na braniku domovine
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor onlineProtesti Demokratskog fronta koji su počeli 27. septembra i dvadestak dana trajali pred Skupštinom Crne Gore tokom proteklog vikenda su silom prekinuti, a potom se pretvorili u bunt protiv policijskog nasilja i neprimjerene upotrebe ,,snage države”. Iz ugla vlasti: od saobraćajnog problema, postali su prijetnja po ustavni poredak.
U zoru 17. oktobra, jake policijske snage u opremi za razbijanje nereda, potpomognute komunalnim bagerima i ostalim oruđem, rasturili su binu sa koje su organizatori danima pozivali na formiranje prelazne vlade, i šatore u kojima su, kako bi pokazali svoju odlučnost, konačili. Usput su uhapsili poslanike Slavena Radunovića i Vlada Bojovića, dok je poslanik Milan Knežević završio u bolnici. Pretukli su nekoliko ljudi. Uhapšeni su novinar Dana Dražen Živković i urednik portala IN4S Gojko Raičević.
,,Dva važna momenta zaboravljaju se u opštoj gužvi koja je u međuvremenu nastala”, kaže, presabirajući utiske sa rasturanja protesta, poslanica Demokratskog fronta Branka Bošnjak: ,,Kako to da stotine policajaca, uključujući i pripadnike SAJ-a, asistiraju komunalnim policajcima kojih je bilo pet ili šest? Komunalna policija je mogla da ukloni binu i šatore, ali niko nije imao pravo da ‘uklanja’ nas kao ljude. Smiješna su objašnjenja vlasti da poslanici nijesu hapšeni nego ‘dislocirani’. Zanimljivo je i to da su komunalni policajci bili nijemi na naša pitanja gdje im je rješenje koje su nam morali uručiti ukoliko su htjeli da postupaju u skladu sa zakonom”, kaže Branka Bošnjak. Ona napominje da ljudima koji nijesu iz Podgorice koji su u šatorima držali svoje stvari, policija nije dopustila da ih uzmu.
U subotu uveče ljudi su se okupili pred prostorijama DF-a. Njihov plan da u znak protesta prošetaju Ulicom Slobode, pored Skupštine do MUP-a, osujetila je policija. Preciznije – gomile do zuba naoružane, kacigama, oklopima štitovima i čizmama zaštićene policije odlučno su stale na put nenaoružanim ljudima koji su došli da izraze svoj bunt. Na demonstrante je bačen suzavac, razbijeno je nekoliko izloga. Iako policija već danima tvrdi kako ni u jednom trenutku nije upotrijebila nesrazmjernu silu, ko god se te večeri zatekao na ulicama, u užem centru Podgorice, vidio je silu spremnu da satre sve što joj se nađe na putu.
U nedjelju je održan još jedan protestni skup koji je zapao u grlo režimu zato što je došao veliki broj ljudi i zato što je postalo očigledno da to više nije samo protest Demokratsko fronta. ,,Radilo se o građanskom protestu, građanskom buntu, reakciji na silu kojom je ugušen protest DF-a. Na protestu su bili mnogi koji nijesu bili dio protesta prethodnih dana. Došli su, kao i ja, da ustanu protiv sile jednog dikatatora”, objašnjava za Monitor učesnica protesta.
,,Svuda su bile crnogorske zastave, nijesam primijetila nijedno drugo obilježje. Ljudi su mirno šetali da bi sjutra režimski mediji stvar predstavili kao nasilni protest četničkih, antievropskih snaga”, kaže Monitorova sagovornica. Ona svjeoči o incidentu ispred Skupštine, kada je policija bacila suzavac, koji je kasnije završio na naslovnim stranama režimskih medija: ,,Iz mraka, parka preko puta parlamenta, istrčao je mladić sa fantomkom i kamenicom i krenuo put Skupštine. Ljudi su ga zaustavljali, vikali provokator, provokator, ali on je uspio da baci kamen nakon čega je uslijedila intervencija policije”.
Protesti su predstavljeni u prorežimskim medijima kao – snage haosa i bezumlja. Može se, kome je do toga, sladiti što se Emilu Labudoviću, na primjer, na glavu sručuje sve ono što je on sam nekada radio političkim protivnicima, ali zahvaljujući društvenim mrežama i postojanju medija koje vlast ne kontroliše, dometi državne propagande ovoga puta ostaju, po svemu sudeći, ograničeni.
Suočena sa ozbiljnom mogućnošću da protesti koje je započeo Demokratski front nastave da se šire ka varijanti koja bi na ulice izvela još veći broj građana i sa činjenicom da demonstracija gole policijske sile ne izaziva strah nego otpor, vlast je krenula u boj svim sredstvima.
Premijer Milo Đukanović odredio je smjernice. ,,Mi nemamo izbora, mi moramo da idemo ovim putem kojim smo krenuli, jer smatram da bi tragično i po nas i po Balkan u cjelini bilo da se bilo koja zemlja vraća stranputicama kojima se tokom vjekova Balkan kretao i stranputicama zbog kojih smo se svakih 30 ili 40 godina trijebili po vjerskoj i po etničkoj osnovi. Dakle, ja smatram da Crna Gora mora ići istrajno naprijed i mi ćemo kao državna politika sve učiniti da naravno savladamo još jedan vjerujem posljednji otpor takvom kursu”, kazao je Đukanović u razgovoru za TV BiH. Precizirao je kako ,,nema nikakve sumnje da organizatori protesta žele da nasilno, dakle neustavno i nedemokratski promijene vlast”.
U intervjuu za TV BIH premijer je ukratko posložio ono čime građane Crne Gore, naročito nakon burnog vikenda nemilosrdno zasipaju provladini mediji. ,,Ideja organizatora protesta je da promijene vlast, zaustave članstvo Crne Gore u NATO savezu i vrate se preispitivanju državno-pravnog statusa Crne Gore. Dakle, oni ipak u krajnjoj liniji žele da dovedu u pitanje ono što je izbor Crne Gore na demokratskom referendumu 2006. godine da bude nezavisna i suverena država koja opredjeljuje svoju budućnost. Dakle, žele da to ponište i da opet Crnu Goru vrate u stanje zavisnosti u odnosu na one centre kojima oni pripadaju i čijim ciljevima služe”.
Uz objašnjenje da ,,zvanična politika Srbije” ne podržava ,,atake protiv suverenosti Crne Gore”, Đukanović je precizirao da sve velikosrpske strukture, poput SPC, ,,koje su nekada stajale protiv nezavisnosti Crne Gore i danas vrlo snažno, vrlo otvoreno podržavaju proteste u Crnoj Gori sa namjerom da dođe do smjene ove vlasti, da dođe do preispitivanja državno-pravnog statusa Crne Gore i da se, ako je moguće Crna Gora vrati u sferu interesa i sferu uticaja i upravljanja tih velikosrpskih krugova iz Beograda”.
Država je, dakle, opet, u pitanju. Na taj poklik postrojile su se falange plaćenih branilaca režima. Danima kroz mozgove slušalaca i gledalaca marširaju snimci sa protesta, pažljivo montirani da prikažu prljavu četničku masu koja namjerava da sruši glavni grad i državu. Predočena nam je i verzija prema kojoj u Crnoj Gori teče med i mlijeko, samo, eto, Rusija organizuje opoziciju i kako bi spriječila ulazak Crne Gore u NATO. Bivši političari, službeni intelektualci i svakakve druge sluge u punom su pogonu za proizvodnju laži da Crna Gora ne može da postoji, ako ne postoji režim Mila Đukanovića.
Da li će DPS sa satelitima i sad uspjeti da ostane na vlasti i organizuje još jedne izbore na kojima će ,,veličanstveno” i apsolutno da pobijedi zahvaljujući krađi izbora, zavisi od toga šta će i kako će u narednim danima i mjesecima opozicija i građani nenaklonjeni režimu uspjeti da proizvedu.
Demokratski front zakazao je novi protest za subotu, 24. oktobar. U organizaciji im se prema informacijama koje imamo pred zaključenje ovog broja neće pridružiti niko, ko će od opozicije u svojstvu građana biti na protestu još se precizno ne zna.
,,Da, biću na protestima u subotu”, rekla je poslanica Socijalističke narodne partije Snežana Jonica precizirajući da je to stav njene stranke.
Potpredsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović u izjavi za Monitor objašnjava kako je većinsko mišljenje u toj organizaciji da ne mogu otići na protest Demokratskog fronta ako ne znaju scenario protesta, njegove poruke i da li će protesti biti mirni. ,,Ja ne isključujem mogućnost i priželjkujem da opozicija već naredne nedjelje počne da dogovara neku zajedničku strategiju, pa ako to budu protesti – neka budu protesti”, kaže Abazović. Po njegovom mišljenju bunt koji je izbio nakon razbijanja protesta Demokratskog fronta treba da dobije novog organizatora. ,,Ako ćemo da ‘građanizujemo’ proteste u njihovu organizaciju treba da uđu, ne samo građanske partije, već i druge građanske organizacije”.
Poslanici SNP-a Aleksandar Damjanović i Snežana Jonica i poslanik Demosa Goran Danilović napustili su sjednicu parlamenta Crne Gore na kojoj su razmatrani događaji oko protesta. ,,Ne pristajemo i nećemo biti u organizacijama promotivnih skupova sve dok ne budemo zajedno postavljali zahtjeve, ali potpuno svjesni vlastite odgovornosti zadržavamo pravo da kao pojedinci istaknuti članovi DEMOS-a, ne u minulu nedjelju, i ne samo u iduću subotu, nego subotama i nedjeljama i srijedama i sa kim god hoćete, da sa svojim prijateljima branimo svoje pojedinačno pravo da vam kažemo da ne možete represijom i silom gušiti glas razuma pristojne Crne Gore”, kazao je Danilović.
Po svemu sudeći, ako se uspostavi svestrana saradnja opozicije DPS je u ozbiljnoj, možda i bezizlanoj nevolji. Sudbina Đukanovićeva ne zavisi samo od DPS-a. Odgovornost za njegov svaki sekund boravka na vlasti snose, SDP i Bošnjačka stranka i još neke manjinske stranke. I kandidati za šegrte – Pajović i Brajović. Kao što su lako pristali da služe, pod snažnim pritskom ujedinjene opocije, kad se brod ozbiljno zaljulja, prvi će iskočiti iz njega.
Mi imamo iskustvo različitih uličnih protesta. Onih sa početka
devedestih kad se ovuda valjala mržnja, i koji su Crnu Goru odveli u
pakao, ratova i zločina, a vlastima omogućili da ustanove pljačkašku
i nesmjenjivu vlast. Ali, imamo i iskustvo protesta Narodne sloge i
MANS-a i Vanje Ćalović, koji su ne samo pozivali na princip smjenjivosti vlasti, već i liječili najdublju ranu Crne Gore – njenu podijeljenost. Svi koji organizuju proteste, i koji na njima
učestvuju, znaju kuda vodi jedan, a kuda drugi izbor.
U DF-u su optimistični: ,,Mislim da se probudio narod i da su okovi straha pokidani. Očekujem da će u subotu doći najmanje dvostruko više ljudi nego prošle nedjelje i da će poslije toga sve biti drugačije”, kaže Branka Bošnjak uz napomenu da predstavnici međunarodnih organizacija sada drugačije gledaju na ukupnu situaciju u Crnoj Gori.
U prilog tome da se vlast ima čega bojati ide fakat da se, kao otpor režimu sve češće pojavljuju na društvenim mrežama organizovane grupe koje pokušavaju da predlože sopstvene puteve za promjene u Crnoj Gori. Jednu od njih, pod imenom Pismo podrške mladih podržalo je više stotina, uglavnom mladih i obrazovanih ljudi. Poručili su: ,,Onog trenutka kada represivni državni aparat otvoreno vrši nasilje nad sopstvenim građanima, sve dotadašnje podjele – nacionalne, partijske, ideološke, religijske, rodne, seksualne, generacijske – nestaju! Ako se ovako nastavi, smatramo da u Crnoj Gori postoje samo građani i represivni režim, i braniće se srce Crne Gore – građanin kao nosilac suvereniteta. Mi Vam kao građani ovim putem to stavljamo do znanja”.
Građani imaju šansu. I toga se plaši dikator.
Saopštenje DEMOSA, Demokrata i URA
DEMOS, Građanski pokret URA i Demokrate, kao samostalni subjekti, objavili su zajedničko sopštenje u kojem između ostalog ističu: „Afera Snimak, koja je dokazala političku korupciju, nedvosmisleno upućuje da Crna Gora danas ima nelegitimne institucije. Čak i po tvrdnji jednog od konstituenta vlasti, sadašnja Vlada je tehnička, što znači i nelegitimna. Iz ove duboke krize može se izaći jedino organizovanjem fer i slobodnih izbora.
Izbore koje bi organizovao DPS po pravilima DPS-a, sa paralelnom tajnom službom DPS-a, medijskim mrakom i jednoumljem DPS-a, zloupotrebama državnih resursa i državnih organa DPS-a, javnim preduzećima DPS-a i prljavim novcem DPS-a, nikad nećemo smatrati ni približno fer i slobodnim, niti ćemo učestvovati na izborima u takvoj režiji i po dosadašnjim pravilima. Demokrate, DEMOS i Građanski pokret URA još jednom jasno podsjećaju da su odlučni da ni prije ni nakon izbora ne ulaze u bilo kakav aranžman sa DPS-om”.
U sopštenju tri partije se takođe navodi: „Crnoj Gori je sada prijeko potreban hitan dijalog. Stoga, pozivamo čelnike svih relevantnih političkih subjekata da, u atmosferi stišane retorike i izbjegavanjem logike sudnjeg dana, sjednemo za sto i u razumnom roku postignemo saglasnost oko uslova za organizovanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji Crne Gore. Ne bi bilo prvi put da se jedan takav konsenzus postigne i van institucija, odnosno na demokratskom forumu svih relevantnih političkih subjekata. Tražimo da u njemu posreduju predstavnici međunarodne zajednice, prije svega EU sa kojom je Crna Gora, kao zemlja kandidat za članstvo, u ugovornom odnosu. Formiranje Vlade narodnog jedinstva, koja bi organizovala izbore, ne bi značilo zaustavljanje integracije Crne Gore u EU niti prekinulo sporovođenje ostalih međunarodnih obaveza.”
Tri partije u saopštenju ističu da će, ako izostane spremnost DPS-a da se kroz dijalog nađe za sve prihvatljivo rješenje oko pitanja sudbonosnih za budućnost Crne Gore, zajedno sa ostalim opozicionim subjektima, svim demokratskim snagama i slobodomislećim građanima, odgovoriti adakvatnim mjerama. „Ukoliko DPS odbije dijalog i ne pokaže spremnost da se postigne sporazum, to će nužno voditi jedinoj preostaloj reakciji opozicionih snaga – od bojkota institucija sve do organizovanja zajedničkih, koordiniranih, planskih, demokratskih, masovnih i nenasilnih građanskih demonstracija, u zajedničkoj akciji sa sindikatima, studentskim organizacijama, predstavnicima civilnog sektora i drugim društvenim asocijacijama.
U soštenju se takođe navodi: „Podržavajući pravo svih na mirna okupljanja, uoči protesta najavljenih za 24. oktobar odlučno osuđujemo svako dizanje tenzija i pozivamo sadašnju vlast, organizatora i građane da daju doprinos mirnom okupljanju. Sada je neophodno djelovati hladne glave. Uvjereni smo da u Crnoj Gori ima dovoljno mudrosti da se iz evidentne krize izađe na miran i demokratski način”.
„ Očekujemo od naših prijatelja iz međunarodne zajednice, i sa istoka i sa zapada, da nijednim slovom ili potezom ne doprinose oživljavanju starih ili stvaranju novih podjela u Crnoj Gori. Nama su interesi građana najvažniji”, kaže se na kraju saopštenja koje potpisuju DEMOS, Građanski pokret URA i Demokrate
Miloš BAKIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore
Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.
Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.
Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.
Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu. Spajićevski.
Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
NAŠ EVROPSKI PUT: Reformska agenda nereformska praksa
Objavljeno prije
1 sedmicana
25 Oktobra, 2024Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je naša vlast obećala kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka članstvu u Evropskoj uniji. I da se prisjetimo i ko bi to trebalo da uradi, kada i kako
Evropska komisija (EK) odobrila je Reformsku agendu Crne Gore 2024 -2027. Crna Gora se kvalifikovala za pristup novcu EU koji je predviđen „za reformu i rast“ zemalja kandidata u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. Riječ je o oko 385 miliona podrške podijeljene u bespovratna sredstva (110 miliona) i povoljne kredite (273,5 miliona). Ozbiljan novac. Tim prije što bi Crna Gora dio tog novca, oko 29 miliona eura, trebala dobiti do kraja godine, kao svojevrstan avans za obećane reformske korake.
Drugo je pitanje znaju li u EK za ovdašnje pravilo da majstorima pare nikada ne treba davati unaprijed, jer je najčešći ishod takve saradnje – nezavršen posao. Premijer Milojko Spajić djeluje kao da nema ni trunku bojazni da bi obećano moglo ostati neurađeno. „Evropska komisija odobrila je danas Reformsku agendu Crne Gore, čime je državi zvanično obezbijeđeno 383,5 miliona eura podrške“, saopštio je Spajić koristeći svoj uobičajen kanal komunikacije sa crnogorskom javnošću – društvenu mrežu X. “Što će, siguran sam, uz reforme koje ćemo sprovesti Crnu Goru učiniti spremnom za članstvo 2028. godine”.
Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je to naša vlast obećala kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka glavnom cilju – članstvu u Evropskoj uniji.
„Radni tim je u nekoliko koraka definisanih metodologijom EU dostavljao unaprijeđene radne verzije predloga osnovnih reformskih mjera i koraka za njihovo sprovođenje EK“, navodi se u finalnoj verziji Agende s kojom su se u Briselu upoznali prije nego zainteresovana javnost u Podgorici. „Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu je na tehničkom nivou usaglašen 19. juna 2024. godine, nakon čega je razmotren i usvojen od strane Vlade 20. juna 2024. godine. Finalni Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu za Instrument EU za reforme i rast sadrži 32 indikativne prioritetne reformske mjere u okviru četiri oblasti politika, 14 podoblasti politika (sektora) i korake definisane kao neophodne za ispunjavanje reformi. Definisani koraci ujedno sadrže i pokazatelje uspjeha (indikatore), koji će biti osnov za praćenje napretka u sprovođenju reformskih mjera i procjenu EU o ispunjenosti uslova za dodjelu sredstava.“
Samo da se ne pokaže da bi ti indikatori (pokazatelji uspjeha) u bliskoj budućnosti mogli postati problem. Neke od preuzetih obaveza iz Reformske agende djeluju gotovo banalno. Odnosno, podrazumijevajuće.
Uzmimo za primjer obećanje da će država (Vlada) „napraviti javno dostupan registar preduzeća u vlasništvu države i preduzeća sa državnim učešćem, uključujući opštinska preduzeća“. Prosto je nevjerovatno da tako nešto još ne postoji. Zapravo, imamo jedan registar nalik na taj koji je obećan EK. Samo što on egzistira u formi nezvanično, pošto ga ne vodi Vlada, ili bilo koja državna institucija, već jedna nevladina organizacija (Institut alternativa) svjesna potreba da građanima Crne Gore ponudi osnovne (dostupne) podatke u državnim preduzećima.
Na sajtu mojnovac.me oni građanima nude „sve o privrednim društvima u vlasništvu države i opština na jednom mjestu: ko ih vodi i koliko zarađuju, broj zaposlenih, finansijski pokazatelji, dokumentacija, sponzorstva, donacije i mnogo više“. U vladinoj Reforsmkoj agendi to je sažeto u obećanje da će „Registar uključivati sve relevantne podatke o finasijskim performansama preduzeća u vlasništvu države, kao i podatke o rezultatima eksterne revizije“. Biće dobro ako bude tako jednostavno. I brzo.
U dio obećanih reformi koje bi mogli opisati kao davno najavljivane ali nikad započete, treba svrstati najveći dio poglavlja Poslovno okruženje i razvoj privatnog sektora. Tamo se, kao dio Reformske agende, navodi: pojednostavljenje administrativnih procedura, smanjenje regulatornih prepreka za poslovanje, smanjenje neformalne ekonomije, te reforme u oblasti upravljanja državnim preduzećima, sistema javnih nabavki i povećanja efikasnosti inspekcijskih službi. Zvuči poznato?
„Kroz ove mjere, cilj je povećanje konkurentnosti crnogorske privrede, podsticanje preduzetništva, otvaranje novih radnih mjesta, kao i podsticanje istraživanja i inovacija“, navodi se u dokumentu, „Posebna pažnja posvećuje se smanjenju birokratskih barijera i unapređenju transparentnosti poslovnog okruženja. Ova oblast politike podijeljena je na dva sektora, unutar kojih je definisano sedam indikativnih reformi sa 33 pojedinačna koraka koja je potrebno realizovati da bi se reforme smatrale ispunjenim.“
Nije baš najjasnije kako se u obećano uklapaju hiljade novozapošljenih u državnoj administraciji, partijska podjela uticaja na preduzeća u državnom vlasništvu, odomaćeno kršenje procedura u sistemu javnih nabavki ili, da svedemo na svakodnevicu, partijsko dogovaranje o uvozi/izvozu prehrambenih proizvoda (slučaj zetske lubenice čiju su trgovinu ljetos ugovarali Milan Knežević i Aleksandar Vućić).
Neka druga obećanja Vlada je dala u tuđe ime, pa će njihova realizacija u zadatim rokovima biti još upitnija. Poput obećanja da će Prostorni plan Crne Gore biti usvojen do kraja godine. Nakon što je glasačima obećano naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice, desetak dionica autoputeva i brzih cesti… Iako dobar dio toga nije prepoznat u javnosti dostupnim verzijama budućeg Prostornog plana. Sa čijim se usvajanjem debelo kasni.
Zapravo, i već pomenuti Registar preduzeća u vlasništvu države treba napraviti do kraja godine. To se i ne čini kao pretjerano težak zadatak kada saznate da je Vlada Crne Gore Briselu obećala kako će u istom roku, za nešto više od dva mjeseca, doći do izbora predsjednika Vrhovnog suda. Krovno mjesto u crnogorskom pravosuđu upražnjeno je od kraja 2020. godine i do sada je propalo makar osam konkursa za izbor osobe koja će naslijediti Vesnu Medenicu.
Vjerovali ili ne, ako se ostvare obećanja/projekcije iz Reformske agende Crne Gore, u istom roku doći će do „usvajanje novog, sveobuhvatnog i harmonizovanog pravnog okvira za sprovođenje izbora“. Ko nije odmah razumio, to je ona reforma izbornog zakonodavstva o kojoj ovdašnji političari pričaju desetak godina. Zazivajući je kada su u opoziciji, i zaboravljajući dok su dio vladajuće većine. Bez ozbiljnijeg pokušaja da se o bilo čemu dogovore. Počev od biračkog spiska, a završno sa izborima u Šavniku. Ili obrnutim redom, nakon što su prošle dvije godine od kako, zvanično, traje izborni proces u najmanjoj poddurmitorskoj opštini.
Kao da nije posla preko glave, sve to treba završiti paralelno sa pričama o ustavnim izmjenama službenog jezika, zakona o državljanstvu, najavljenom zakonu o agentima stranog uticaja… Pa prijetnjama štrajkom tužilaca, sada već hroničnim i obimnim nedostakom kandidata za sudske funkcije, te sve očiglednijim i ozbiljnijim sporenjima između različitih grana vlasti, baš kao i unutar vladajuće većine. Da ostavimo po strani sumnje kako se novi ne razlikuju bitnije od starih po sklonostima za korupciji, nepotizmu i vezama sa grupama i pojedincima iz kriminalnog miljea. Afera do Kwon, hapšenje Mila Božovića i Rada Miloševića, oslobađajuća presuda Marku Batu Careviću da ne idemo dalje po dubini.
„Da bi Crna Gora postala punopravna članica EU do 2028. godine, potrebno je zatvoriti svih trideset otvorenih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine“, navodi predsjednik Jakov Milatović u analizi objavljenoj prošlog vikenda u dijelu ovdašnjih medija (dio je potpuno ignorisao). „Zato je za ovu godinu bilo planirano zatvaranje skoro deset pregovaračkih poglavlja. Međutim, u međuvremenu je najavljeno zatvaranje samo četiri poglavlja.“
„Ovaj trend prijeti da uspori predviđeni proces pristupanja, a time i krajnji cilj članstva zemlje u EU do 2028. godine“, upozorio je Milatović navodeći 10 „zabrinjavajućih trendova“ koji dovode u pitanje demokratski napredak postignut nakon razvlašćivanja DPS-a 2020:1) zakoni se u većini slučajeva usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću; 2) zabrinjava politizacija institucija kroz zakonski okvir; 3) izostaje reforma javne uprave; 4) nema suštinske reforme sudstva; 5) predlog zakona o agentima stranog uticaja predstavlja atak na civilni sektor; 6) nezakonita postavljenja i razrješenja podrivaju vladavinu prava; 7) pogoršanje odnosa sa Hrvatskom remeti dobrosusjedske odnose kao jedan od ključnih preduslova za članstvo u EU; 8) populističke ekonomske mjere izazivaju zabrinutost; 9) neokončani lokalni izbori u opštini Šavnik pokazuju slabosti izbornog sistema; 10) izostaje institucionalna podrška kao odgovor na ekološke krize i vanredne situacije.
Možemo o Milatoviću i njegovom predsjednikovanju misliti i ovo i ono, ali hajde da vidimo – šta od navedenog nije tačno. Ili da se probamo uozbiljiti ne bi li Evropskoj komisiji, a ponajprije građanima Crne Gore, „isporučili“ neophodne reforme. Tada bi nesputani optimizam premijera Spajića imao puno više pokrića.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se političari nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim (ne)skrivenim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori
Monstat nam je, u utorak, prezentovao prve pakete konačnih rezultata prošlogodišnjeg popisa, uključujući i statistički obrađene odgovore na tzv. identitetska pitanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti popisanih, i jeziku kojim se služe. Igra brojevima je počela.
Ovo su manje ili više precizno utvrđeni fakti.
U Crnoj Gori živi nešto manje od 624 hiljade stanovnika. U odnosu na prethodni popis iz 2011, u plusu smo za nepune četiri hiljade stanovnika.
Prije nego zaključimo da li je to malo ili dovoljno, još jedan značajan podatak: prema popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori živjelo je 576 hiljada njenih državljana (4,5 hljada sa dvojnim državljanstvom). A tu je bilo i preko 50 hiljada stanovnika koji su imali državljanstvo neke druge države (28 hiljada), lica bez državljanstva (4,3 hiljade), stanovnika koji su bili u proceduri sticanja crnogorskog državljanstva (nepunih 13 hiljada) i više od 3,6 hiljada onih koji nijesu odgovorili na pitanju o državljanstvi.
Prošlogodinjim popisom registrovano je da u Crnoj Gori živi, opet, 576 hiljada njenih državljana (nepunih 11 hiljada sa dvojnim državljanstvom). A popisano je još 44 hiljade naših državljana „sa uobičajenim mjestom prebivališta u Crnoj Gori“ koji su se u vrijeme popisa nalazili na radu, boravku ili školovanju u inostranstvu. Možda se neko od njih i vrati kući.
Prema tim podacima, u Crnoj Gori je u decembru prošle godine živjelo nepunih 60 hiljada stranaca sa uredno prijavljenim, privremenim ili stalnim, boravkom u našoj državi. Međutim, prema podacima MUP-a s kraja prošle godine prijavljenih stranaca bilo je oko 90 hiljada. To, možda, znači da dobar dio njih nije obuhvaćen decembarskim popisom. Kao što, javna je tajna, postoji i jedan dio građana/državljana Crne Gore koji žive ovdje ali su ostali nepopisani. Svojom voljom ili neažurnošću popisivača.
Monstat još nije izašao sa približnim brojem ili procjenom nepopisanih građana i stranaca sa pravnim statusom stanovnika Crne Gore. „Ne znamo da li je baza MUP-a bila osnova da onaj ko se nije popisao bude uključen, a neko ko se popisao a nema osnova za to, kroz registar, bude brisan iz popisnih rezultata“, kazala je nekadašnja direktorka Monstata, dr Gordana Radojević.“Vjerujem da će to Monstat objaviti”. Nešto slično optimisti su očekivali i od skupštinskog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva. Ali nijesu dočekali.
Gordana Radojević napominje da je ključni nalaz prošlogodišnjeg popisa da raste broj stranaca, a smanjuje se broj domicilnog stanovništva/državljana. „Važno je da na strance računamo kao na dio demografskog potencijala. Ne samo ekonomski, kroz prilive od trgovine i PDV-a: oni koriste našu infrastrukturu, puteve, stanove, bolnice i škole… Bitno je tako posmatrati stvarnost bez obzira na državljanstvo”, kaže Radojević.
Prezentovane činjenice govore da su, danas, Rusi (13 hiljada ili više od dva odsto ukupnog stanovništva) sa prijavljenim mjestom boravka, peta po veličini nacionalna zajednica u Crnoj Gori. Iza Crnogoraca, Srba, Bošnjaka i Albanaca, a ispred Muslimana, Hrvata, Roma… Dok su i Ukrajinci i Turci na putu da postanu sastavni dio ovdašnje demografske statistike i svakodnevne realnosti. I, za razliku od većine domaćih nacionalnih zajednica, njihov broj bi u budućnosti mogao značajno rasti. Što, uz očigledne ekonomske i društvene povoljnosti, donosi i potencijalno ozbiljna politička pitanja. Prije svega u odnosu na prava i obaveze koje se crpe na osnovu identitetskih određenja i političkih prava manje brojnih naroda u državi.
Uz one koji su stigli iz Rusije, najviše popisanih stranaca sa urednim prebivalištem u Crnoj Gori dolazi iz Srbije – 13 hiljada, Bosne i Hercegovine – pet hiljada, Ukrajine i Kosova – po tri hiljade, Turske – 1,8 hiljada (ovdje su odstupanja između MUP-ovih i Monstatovih podataka najveći)…
Dodatno, aktuelni podaci pokazuju kako Crna Gora ima manje punoljetnih stanovnika sa državljanstvom, nego trenutno upisanih u birački spisak. I to za 60 do 80 hiljada. I ako pridodamo „privremeno odsutne“ državljane, od kojih neki već decenijama žive u inostranstvu, u biračkom spisku ima nas 40-tak hiljada više nego u stvarnosti. A baza MUP-a u kojoj je Monstat provjeravao svoje podatke, prema nezvaničnim informacijama Monitora, sadrži blizu 800.000 imena i ostalih identifikacionih podataka navodnih državljana i registrovanih stanovnika (bez državljanstva) Crne Gore. Đe su i ko su ti ljudi, ne znamo.
Kad se već prebrojavamo: prema rezultatima prošlogodišnjeg popisa, u Crnoj Gori ima 256.436 osoba koje su se izjasnile kao Crnogorci/Crnogorke (41,12 odsto), 205.370 stanovnika su Srbi (32,93 odsto), Bošnjaka je bilo 58.956 (9,45 odsto), Albanaca/Albanki 30.978 ili 4,97 odsto. Slijede Rusi, pa svi ostali. Srpskim jezikom govori 43,18 odsto, crnogorskim 34,52, bosanskim 6,97, a albanskim 5,25 odsto stanovnika Crne Gore.
Izlazeći u suret mnogobrojnim zahtjevima sa strane, Monstat je iste ove podatke objavio i kada su u pitanju samo državljani Crne Gore. Na toj tabeli stvari izgledaju nešto drugačije: Crnogoraca je 44,6 odsto, Srba 33,1; Bošnjaka 9,8 a Albanaca pet odsto. Slijede Muslimani – 1,7 odsto, Hrvati – 0,7 odsto, Romi – 0,6 odsto, pa Jugosloveni 0,3 odsto popisanih državljana. Slično je i sa maternjim, odnosno, jezikom u svakodnevnoj upotrebi. Srpski govori 44,1 odsto popisanih državljana, crnogorski – 37,3; bosanski – 7,2; albanski – 5,1; srpskohrvatski – 2,1; romski – 0,5 a hrvatski – 0,3 odsto građana.
To je bilo to što je interesovalo političare. I svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se makar nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim političkim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da Srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori.
Objavljene brojeve možemo iščitavati i na drugačiji način. I to čitanje najavljuju ozbiljne izazove pred kojima će se Crna Gora naći u bliskoj budućnosti.
Jedva svaki peti popisani stanovnik mlađi je od 20 godina, dok je prosječni stanovnik države na pragu 40. Devet ovdašnjih opština /Plužine, Pljevlja, Žabljak, Šavnik, Mojkovac, Kolašin, Andrijevica, Gusinje i Prijestonica Cetinje) nalazi se u najdubljoj demografskoj starosti (prosječna starost veća od 43 godine), spram samo jedne (Plužine) sa popisa iz 2011. Još osam opština je u dubokoj starosti (40 – 43 godine u prosjeku): Ulcinj, Tivat, Kotor, Herceg Novi, Nikšić, Danilovgrad, Barane, Petnjica i Bijelo Polje. Preostalih osam su, u demografskom smislu, samo – stare (35 – 39 godina). Mladih nemamo.
U odnosu na popis iz 2011. godine, broj stanovnika porastao je samo u devet opština. Prednjači Budva, uglavnom zahvaljujući prilivu stranih državljana koji su krajem protekle godine činili trećinu popisanih stanovnika turističke prijestonice. Najveći pad broja stanovnika zabilježen je u Plužinama, koje su između dva popisa ostala bez trećine stanovništva. Zanimljivo, među gradovima u kojima je smanjen broj stanovnika nalazi se i Kotor – opština sa najmanjom stopom nezapošljenosti u Crnoj Gori. Dakle, nije sve ni u mogućnosti da se nađe posao i zaradi neki novac. To što je i Cetinje na tom popisu manje je iznenađenje.
U četiri crnogorske opštine: Podgorici, Nikšiću, Baru i Bijelom Polju živi više od polovine svih stanovnika Crne Gore (skoro 53 odsto).
Za razliku od jedva primjetnog rasta broja stanovnika, i nešto osjetnijeg rasta broja domaćinstava (nepunih 20 hiljada), između dva popisa osjetno je porastao broj postojećih stanova – za približno 80 hiljada ili 26 odsto. Znači, svaki četvrti stan/kuća u Crnoj Gori je novogradnja, izgrađena nakon 2011. godine.
Popisni podaci koje Monstat tek treba da objavi, uz prateće analize, reći će nam nešto više o ovom fenomenu. Do tada, samo kao ilustracija: Na Žabljaku se između dva popisa broj stanovnika smanjio za približno 15 odsto, a broj stanova porastao za trećinu. Pa sada pod Durmitorom imamo za trećinu više stanova (4750) nego stanovnika (3569), dok je odnos stanovi – domaćinstva veći od 4:1!
Još jedan izazov za javne politike koje će, najavljuju, političari osmišljavati na osnovu prezentovanih popisnih rezultata.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala
Čas snova
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 dana
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
FOKUS4 sedmice
POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno
-
INTERVJU4 sedmice
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ključna pouka je da ne treba potcjenjivati građane
-
Izdvojeno3 sedmice
FORUM 2BS U KGB HOTELU: Koga i šta zastupa Atlantski savez CG
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Lov na agente
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Odbrojavanje
-
Izdvojeno4 sedmice
33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina
-
Izdvojeno4 sedmice
SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl