Povežite se sa nama

FOKUS

PROTESTI: Na braniku domovine

Objavljeno prije

na

Protesti Demokratskog fronta koji su počeli 27. septembra i dvadestak dana trajali pred Skupštinom Crne Gore tokom proteklog vikenda su silom prekinuti, a potom se pretvorili u bunt protiv policijskog nasilja i neprimjerene upotrebe ,,snage države”. Iz ugla vlasti: od saobraćajnog problema, postali su prijetnja po ustavni poredak.

U zoru 17. oktobra, jake policijske snage u opremi za razbijanje nereda, potpomognute komunalnim bagerima i ostalim oruđem, rasturili su binu sa koje su organizatori danima pozivali na formiranje prelazne vlade, i šatore u kojima su, kako bi pokazali svoju odlučnost, konačili. Usput su uhapsili poslanike Slavena Radunovića i Vlada Bojovića, dok je poslanik Milan Knežević završio u bolnici. Pretukli su nekoliko ljudi. Uhapšeni su novinar Dana Dražen Živković i urednik portala IN4S Gojko Raičević.

,,Dva važna momenta zaboravljaju se u opštoj gužvi koja je u međuvremenu nastala”, kaže, presabirajući utiske sa rasturanja protesta, poslanica Demokratskog fronta Branka Bošnjak: ,,Kako to da stotine policajaca, uključujući i pripadnike SAJ-a, asistiraju komunalnim policajcima kojih je bilo pet ili šest? Komunalna policija je mogla da ukloni binu i šatore, ali niko nije imao pravo da ‘uklanja’ nas kao ljude. Smiješna su objašnjenja vlasti da poslanici nijesu hapšeni nego ‘dislocirani’. Zanimljivo je i to da su komunalni policajci bili nijemi na naša pitanja gdje im je rješenje koje su nam morali uručiti ukoliko su htjeli da postupaju u skladu sa zakonom”, kaže Branka Bošnjak. Ona napominje da ljudima koji nijesu iz Podgorice koji su u šatorima držali svoje stvari, policija nije dopustila da ih uzmu.

U subotu uveče ljudi su se okupili pred prostorijama DF-a. Njihov plan da u znak protesta prošetaju Ulicom Slobode, pored Skupštine do MUP-a, osujetila je policija. Preciznije – gomile do zuba naoružane, kacigama, oklopima štitovima i čizmama zaštićene policije odlučno su stale na put nenaoružanim ljudima koji su došli da izraze svoj bunt. Na demonstrante je bačen suzavac, razbijeno je nekoliko izloga. Iako policija već danima tvrdi kako ni u jednom trenutku nije upotrijebila nesrazmjernu silu, ko god se te večeri zatekao na ulicama, u užem centru Podgorice, vidio je silu spremnu da satre sve što joj se nađe na putu.

U nedjelju je održan još jedan protestni skup koji je zapao u grlo režimu zato što je došao veliki broj ljudi i zato što je postalo očigledno da to više nije samo protest Demokratsko fronta. ,,Radilo se o građanskom protestu, građanskom buntu, reakciji na silu kojom je ugušen protest DF-a. Na protestu su bili mnogi koji nijesu bili dio protesta prethodnih dana. Došli su, kao i ja, da ustanu protiv sile jednog dikatatora”, objašnjava za Monitor učesnica protesta.

,,Svuda su bile crnogorske zastave, nijesam primijetila nijedno drugo obilježje. Ljudi su mirno šetali da bi sjutra režimski mediji stvar predstavili kao nasilni protest četničkih, antievropskih snaga”, kaže Monitorova sagovornica. Ona svjeoči o incidentu ispred Skupštine, kada je policija bacila suzavac, koji je kasnije završio na naslovnim stranama režimskih medija: ,,Iz mraka, parka preko puta parlamenta, istrčao je mladić sa fantomkom i kamenicom i krenuo put Skupštine. Ljudi su ga zaustavljali, vikali provokator, provokator, ali on je uspio da baci kamen nakon čega je uslijedila intervencija policije”.

Protesti su predstavljeni u prorežimskim medijima kao – snage haosa i bezumlja. Može se, kome je do toga, sladiti što se Emilu Labudoviću, na primjer, na glavu sručuje sve ono što je on sam nekada radio političkim protivnicima, ali zahvaljujući društvenim mrežama i postojanju medija koje vlast ne kontroliše, dometi državne propagande ovoga puta ostaju, po svemu sudeći, ograničeni.

Suočena sa ozbiljnom mogućnošću da protesti koje je započeo Demokratski front nastave da se šire ka varijanti koja bi na ulice izvela još veći broj građana i sa činjenicom da demonstracija gole policijske sile ne izaziva strah nego otpor, vlast je krenula u boj svim sredstvima.

Premijer Milo Đukanović odredio je smjernice. ,,Mi nemamo izbora, mi moramo da idemo ovim putem kojim smo krenuli, jer smatram da bi tragično i po nas i po Balkan u cjelini bilo da se bilo koja zemlja vraća stranputicama kojima se tokom vjekova Balkan kretao i stranputicama zbog kojih smo se svakih 30 ili 40 godina trijebili po vjerskoj i po etničkoj osnovi. Dakle, ja smatram da Crna Gora mora ići istrajno naprijed i mi ćemo kao državna politika sve učiniti da naravno savladamo još jedan vjerujem posljednji otpor takvom kursu”, kazao je Đukanović u razgovoru za TV BiH. Precizirao je kako ,,nema nikakve sumnje da organizatori protesta žele da nasilno, dakle neustavno i nedemokratski promijene vlast”.

U intervjuu za TV BIH premijer je ukratko posložio ono čime građane Crne Gore, naročito nakon burnog vikenda nemilosrdno zasipaju provladini mediji. ,,Ideja organizatora protesta je da promijene vlast, zaustave članstvo Crne Gore u NATO savezu i vrate se preispitivanju državno-pravnog statusa Crne Gore. Dakle, oni ipak u krajnjoj liniji žele da dovedu u pitanje ono što je izbor Crne Gore na demokratskom referendumu 2006. godine da bude nezavisna i suverena država koja opredjeljuje svoju budućnost. Dakle, žele da to ponište i da opet Crnu Goru vrate u stanje zavisnosti u odnosu na one centre kojima oni pripadaju i čijim ciljevima služe”.

Uz objašnjenje da ,,zvanična politika Srbije” ne podržava ,,atake protiv suverenosti Crne Gore”, Đukanović je precizirao da sve velikosrpske strukture, poput SPC, ,,koje su nekada stajale protiv nezavisnosti Crne Gore i danas vrlo snažno, vrlo otvoreno podržavaju proteste u Crnoj Gori sa namjerom da dođe do smjene ove vlasti, da dođe do preispitivanja državno-pravnog statusa Crne Gore i da se, ako je moguće Crna Gora vrati u sferu interesa i sferu uticaja i upravljanja tih velikosrpskih krugova iz Beograda”.

Država je, dakle, opet, u pitanju. Na taj poklik postrojile su se falange plaćenih branilaca režima. Danima kroz mozgove slušalaca i gledalaca marširaju snimci sa protesta, pažljivo montirani da prikažu prljavu četničku masu koja namjerava da sruši glavni grad i državu. Predočena nam je i verzija prema kojoj u Crnoj Gori teče med i mlijeko, samo, eto, Rusija organizuje opoziciju i kako bi spriječila ulazak Crne Gore u NATO. Bivši političari, službeni intelektualci i svakakve druge sluge u punom su pogonu za proizvodnju laži da Crna Gora ne može da postoji, ako ne postoji režim Mila Đukanovića.

Da li će DPS sa satelitima i sad uspjeti da ostane na vlasti i organizuje još jedne izbore na kojima će ,,veličanstveno” i apsolutno da pobijedi zahvaljujući krađi izbora, zavisi od toga šta će i kako će u narednim danima i mjesecima opozicija i građani nenaklonjeni režimu uspjeti da proizvedu.

Demokratski front zakazao je novi protest za subotu, 24. oktobar. U organizaciji im se prema informacijama koje imamo pred zaključenje ovog broja neće pridružiti niko, ko će od opozicije u svojstvu građana biti na protestu još se precizno ne zna.

,,Da, biću na protestima u subotu”, rekla je poslanica Socijalističke narodne partije Snežana Jonica precizirajući da je to stav njene stranke.

Potpredsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović u izjavi za Monitor objašnjava kako je većinsko mišljenje u toj organizaciji da ne mogu otići na protest Demokratskog fronta ako ne znaju scenario protesta, njegove poruke i da li će protesti biti mirni. ,,Ja ne isključujem mogućnost i priželjkujem da opozicija već naredne nedjelje počne da dogovara neku zajedničku strategiju, pa ako to budu protesti – neka budu protesti”, kaže Abazović. Po njegovom mišljenju bunt koji je izbio nakon razbijanja protesta Demokratskog fronta treba da dobije novog organizatora. ,,Ako ćemo da ‘građanizujemo’ proteste u njihovu organizaciju treba da uđu, ne samo građanske partije, već i druge građanske organizacije”.

Poslanici SNP-a Aleksandar Damjanović i Snežana Jonica i poslanik Demosa Goran Danilović napustili su sjednicu parlamenta Crne Gore na kojoj su razmatrani događaji oko protesta. ,,Ne pristajemo i nećemo biti u organizacijama promotivnih skupova sve dok ne budemo zajedno postavljali zahtjeve, ali potpuno svjesni vlastite odgovornosti zadržavamo pravo da kao pojedinci istaknuti članovi DEMOS-a, ne u minulu nedjelju, i ne samo u iduću subotu, nego subotama i nedjeljama i srijedama i sa kim god hoćete, da sa svojim prijateljima branimo svoje pojedinačno pravo da vam kažemo da ne možete represijom i silom gušiti glas razuma pristojne Crne Gore”, kazao je Danilović.

Po svemu sudeći, ako se uspostavi svestrana saradnja opozicije  DPS je u ozbiljnoj, možda i bezizlanoj nevolji. Sudbina Đukanovićeva  ne zavisi samo od DPS-a.  Odgovornost za njegov svaki sekund boravka na vlasti snose, SDP i Bošnjačka stranka i još neke manjinske stranke. I kandidati za šegrte – Pajović i  Brajović. Kao što su lako pristali da služe, pod snažnim pritskom ujedinjene opocije, kad se brod ozbiljno zaljulja, prvi će iskočiti iz njega.

Mi imamo iskustvo različitih uličnih protesta. Onih sa početka

devedestih kad se ovuda valjala mržnja, i koji su Crnu Goru odveli u

pakao, ratova i zločina, a vlastima omogućili da ustanove pljačkašku

i nesmjenjivu vlast. Ali, imamo i iskustvo  protesta Narodne sloge i

MANS-a i Vanje Ćalović, koji su ne samo pozivali na princip smjenjivosti vlasti, već i liječili najdublju ranu Crne Gore – njenu podijeljenost. Svi koji organizuju proteste, i koji na njima

učestvuju, znaju kuda vodi jedan, a kuda drugi izbor.

U DF-u su optimistični: ,,Mislim da se probudio narod i da su okovi straha pokidani. Očekujem da će u subotu doći najmanje dvostruko više ljudi nego prošle nedjelje i da će poslije toga sve biti drugačije”, kaže Branka Bošnjak uz napomenu da predstavnici međunarodnih organizacija sada drugačije gledaju na ukupnu situaciju u Crnoj Gori.

U prilog tome da se vlast ima čega bojati ide fakat da se, kao otpor režimu sve češće pojavljuju na društvenim mrežama organizovane grupe koje pokušavaju da predlože sopstvene puteve za promjene u Crnoj Gori. Jednu od njih, pod imenom Pismo podrške mladih podržalo je više stotina, uglavnom mladih i obrazovanih ljudi. Poručili su: ,,Onog trenutka kada represivni državni aparat otvoreno vrši nasilje nad sopstvenim građanima, sve dotadašnje podjele – nacionalne, partijske, ideološke, religijske, rodne, seksualne, generacijske – nestaju! Ako se ovako nastavi, smatramo da u Crnoj Gori postoje samo građani i represivni režim, i braniće se srce Crne Gore – građanin kao nosilac suvereniteta. Mi Vam kao građani ovim putem to stavljamo do znanja”.

Građani imaju šansu. I toga se plaši dikator.

Saopštenje DEMOSA, Demokrata i URA

DEMOS, Građanski pokret URA i Demokrate, kao samostalni subjekti, objavili su zajedničko sopštenje u kojem između ostalog ističu: „Afera Snimak, koja je dokazala političku korupciju, nedvosmisleno upućuje da Crna Gora danas ima nelegitimne institucije. Čak i po tvrdnji jednog od konstituenta vlasti, sadašnja Vlada je tehnička, što znači i nelegitimna. Iz ove duboke krize može se izaći jedino organizovanjem fer i slobodnih izbora.

Izbore koje bi organizovao DPS po pravilima DPS-a, sa paralelnom tajnom službom DPS-a, medijskim mrakom i jednoumljem DPS-a, zloupotrebama državnih resursa i državnih organa DPS-a, javnim preduzećima DPS-a i prljavim novcem DPS-a, nikad nećemo smatrati ni približno fer i slobodnim, niti ćemo učestvovati na izborima u takvoj režiji i po dosadašnjim pravilima. Demokrate, DEMOS i Građanski pokret URA još jednom jasno podsjećaju da su odlučni da ni prije ni nakon izbora ne ulaze u bilo kakav aranžman sa DPS-om”.

U sopštenju tri partije se takođe navodi: „Crnoj Gori je sada prijeko potreban hitan dijalog. Stoga, pozivamo čelnike svih relevantnih političkih subjekata da, u atmosferi stišane retorike i izbjegavanjem logike sudnjeg dana, sjednemo za sto i u razumnom roku postignemo saglasnost oko uslova za organizovanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji Crne Gore. Ne bi bilo prvi put da se jedan takav konsenzus postigne i van institucija, odnosno na demokratskom forumu svih relevantnih političkih subjekata. Tražimo da u njemu posreduju predstavnici međunarodne zajednice, prije svega EU sa kojom je Crna Gora, kao zemlja kandidat za članstvo, u ugovornom odnosu. Formiranje Vlade narodnog jedinstva, koja bi organizovala izbore, ne bi značilo zaustavljanje integracije Crne Gore u EU niti prekinulo sporovođenje ostalih međunarodnih obaveza.”

Tri partije u saopštenju ističu da će, ako izostane spremnost DPS-a da se kroz dijalog nađe za sve prihvatljivo rješenje oko pitanja sudbonosnih za budućnost Crne Gore, zajedno sa ostalim opozicionim subjektima, svim demokratskim snagama i slobodomislećim građanima, odgovoriti adakvatnim mjerama. „Ukoliko DPS odbije dijalog i ne pokaže spremnost da se postigne sporazum, to će nužno voditi jedinoj preostaloj reakciji opozicionih snaga – od bojkota institucija sve do organizovanja zajedničkih, koordiniranih, planskih, demokratskih, masovnih i nenasilnih građanskih demonstracija, u zajedničkoj akciji sa sindikatima, studentskim organizacijama, predstavnicima civilnog sektora i drugim društvenim asocijacijama.

U soštenju se takođe navodi: „Podržavajući pravo svih na mirna okupljanja, uoči protesta najavljenih za 24. oktobar odlučno osuđujemo svako dizanje tenzija i pozivamo sadašnju vlast, organizatora i građane da daju doprinos mirnom okupljanju. Sada je neophodno djelovati hladne glave. Uvjereni smo da u Crnoj Gori ima dovoljno mudrosti da se iz evidentne krize izađe na miran i demokratski način”.

„ Očekujemo od naših prijatelja iz međunarodne zajednice, i sa istoka i sa zapada, da nijednim slovom ili potezom ne doprinose oživljavanju starih ili stvaranju novih podjela u Crnoj Gori. Nama su interesi građana najvažniji”, kaže se na kraju saopštenja koje potpisuju DEMOS, Građanski pokret URA i Demokrate

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AMANDMANSKO RATOVANJE OKO BUDŽETA: Milioni za gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimalna plata 450 ili 650 eura? Najmanja penzija 147 ili 250? Sa ili bez dječijeg dodatka … Borba za budžet, i glasače, traje. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će on ipak biti usvojen do kraja godine. A šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira

 

Rasprava u skupštinskim odborima o prijedlogu budžeta za 2022. godinu počela je tako što su poslanici aktuelne većine pred Vladine predstavnike istovarili stotinak amandmana. Gotovo bez izuzetka, njihovi su se prijedlozi/zahtjevi odnosili na budžetske rashode. U rasponu od uvođenja sveobuhvatnog dječjeg dodatka i povećanja minimalne penzije do novih kapitalnih investicija.

To je poprilično razljutilo premijera Zdravka Krivokapića. ,,Svako prekrajanje budžeta remeti osnovni koncept (Vladinog) ekonomskog razmišljanja. Budžet je projektovan sa minimalnim deficitom koji je održiv, a to je 3,8 odsto. Sve drugo remeti taj balans. Taj koji radi to u ovom trenutku ne misli dobro građaninu”, odbrusio je Krivokapić parlamentarnoj većini. Kojoj su iz Vlade već stavili do znanja da od nje očekuju, praktično, bezuslovnu podršku za program Evropa sad, predloženi budžet i paket pratećih zakona. I pored činjenice da se sa poslanicima vladajućih partija nijesu konsultovali tokom pripreme tih dokumenata.

,,Projekat Evropa sad je preslikan u predlog budžeta i preispitan sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom“, poručio je premijer. „Vlada je poslala svoj predlog i sad je odgovornost na poslanicima”.

Da bi se razumjela Krivokapićeva reakcija, treba pomenuti makar dio onoga što su od Vlade tražili poslanici vladajuće koalicije. Nakon što su neki od njih (Demokratski front) unaprijed najavili da neće glasati za budžet koji predloži Vlada.

Naknadu od sto eura mjesečno za 55 hiljada nezaposlenih tražio je SNP. To bi bio dodatni godišnji trošak od nekih 60 miliona. Povećanje minimalne penzije sa 147 na 200 eura mjesečno predložile su Demokrate. Novi izdatak bi Fond PIO, odnosno državu, koštao oko 1,5 miliona eura mjesečno (17-18 miliona godišnje).

Iz DF-a su, potom, predložili da se ljestvica za minimalnu penziju podigne na 250 eura. To bi godišnje izdatke, samo po osnovu uvećanja minimalne penzije, primaklo iznosu od 50 miliona eura. Sa iste adrese (DF) stigao je i amandman po kome minimalna zarada od naredne godine ne bi bila najavljenih 450, već 650 eura. Ideja je da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom, objasnili su iz Fronta. Nijesu  se potrudili da izračunaju koliko bi taj rashod koštao državu, a koliko privatne poslodavce. Ni sami, valjda, ne vjerujući da bi njihov zahtjev mogao biti prihvaćen.

Zato su novinari, na osnovu ranije objavljenih podataka Uprave prihoda, napravili kalkulaciju prema kojoj bi tražena povišica poslodavce koštala više od 120 miliona godišnje. Računica je, međutim, napravljena prije „korekcije“ zvanične statistike o broju zaposlenih u Crnoj Gori. A novi podaci kažu da u Crnoj Gori nema 150 nego 200 hiljada zaposlenih!? Taj podatak, ukoliko je tačan, dramatično mijenja prethodnu računicu. Ali i sve kalkulacije na osnovu kojih su Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja projektovali program Evropa sad.

Dalje, Demokrate su zatražile da se dječji dodatak isplaćuje svoj djeci mlađoj od 18 godina. Statistika kaže da u tu kategoriju spada oko 130 hiljada stanovnika Crne Gore. Sada država dječiji dodatak obezbjeđuje  samo za mlađe od šest godine, pa bi dodatni trošak tog socijalnog programa bio 47 miliona eura. Godišnje.

Iz partije Alekse Bečića stigao je i amandman o obeštećenju nekadašnjih korisnica naknade za majke sa troje (i više) djece. Taj izdatak Vlada je planirala i u ovogodišnjem budžetu, ali Skupština nije raspravljala o predloženom zakonu čije usvajanje je bilo neophodno da bi program zaživio. Vlada je, u međuvremenu, „zaboravila“ na proljetošnje obećanje, pa je obeštećenje majkama izostavljeno iz njenog prijedloga budžeta za 2022. Demokrate su ih, zato, podsjetile na predizbornu obavezu koja bi državu koštala, računa se, oko 50 miliona eura. Pod uslovom da isplata obeštećenja krene od početka naredne godine.

Stavku po stavku, svaki od pomenutih prijedloga zaslužuju pažnju. I, bez bilo kakve sumnje, ima opravdanje u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze potencijalni korisnici novih budžetskih izdataka. Ali, jedno su želje a drugo mogućnosti. Neko je izračunao da su predloženi amandmani težili između dvije i četiri milijarde eura računajući, doduše, period do kraja 2024.  i (redovnog) okončanja mandata aktuelne Vlade. I nove kapitalne projekte koje su predlagali pojedini poslanici.

Onda je Vlada obavijestila Skupštinu da je, na osnovu zahtjeva poslanika, lokalnih samouprava i potrošačkih jedinica,  suprotno javnom zahtjevu premijera da se predloženi budžet ne mijenja, prihvatila uvećanje državnih rashoda tokom naredne godine za 38 miliona eura.

Zato je, saopštili su iz Ministarstva finansija, planirani deficit budžeta za 2022. godinu povećan sa 205 na 243 miliona eura. Ponovo naglašavajući kako to ne podrazumijeva nova zaduženja namijenjena za finansiranje potrošnje, već će nedostajući novac biti obezbijeđen iz državnih depozita. Za koje je, ne tako davno, govoreno da će biti korišćeni isključivo za vraćanje kredita i nove investicije (kapitalne projekte).

Vlada je prihvatila zahtjev Demokrata o uvođenju dječjeg dodatka za sve mlađe od 18 godina, povećala planirani budžet za MUP, ANB i Zavod za zapošljavanje. Usvojila zahtjev Zajednica opština da se budžetska rezerva poveća za 15 miliona koje će biti na raspolaganju lokalnim samoupravama u slučaju da realizacija projekta Evropa sad dovede do pada njihovih prihoda po osnovu poreza i doprinosa na zarade.

Konačno, i Skupštini su, dodatno, opredijeljena dva miliona eura za modernizaciju informacionog sistema, adaptaciju prostorija i rasvjetu. Mora se. Penzioneri i nezaposleni ostavljeni  su na čekanje. Da se snađu sami, kao i do sada.

Potom su iz DF-a saopštili da će oni glasati za predloženi budžet, zbog najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Ali ne žele da preuzmu političku odgovornost za realizaciju projekta Evropa sad. U koji, kažu, ne vjeruju.

Neuporedivo oštriji bio je Nebojša Medojević. „Poslije ovoga populističkog i samoubilačkog plana nema nam spasa. Čeka nas bankrot i oštri planovi štednje. Rezanje plata i penzija i otpuštanja”, najavio je predsjednik Pokreta za promjene. Uz poruku neznavenim, neobaviještenim, neobrazovanim, neinformisanim, nesvjesnim: „Nemojte da mi se obraćate za pomoć kada krenu rezanja plata i penzija i otpuštanja. Tražili ste – gledajte. Sami pali, sami se ubili”.

Medojevićeva alarmantna objava, međutim, ne znači da njegov Pokret za promjene neće glasati za usvajanje ponuđenog budžeta. (Medojević je proljetos podnio ostavku na poslaničku funkciju). Odnosi unutar te partije su, da tako kažemo, neobični a poslanici aktuelne većine već su nas navikli da glasaju za Vladine prijedloge koje prethodno dobro popljuju.

**Uglavnom izgledalo je  da će vladajuća koalicija podržati predloženi budžet, uz minimalne korekcije koje je prihvatila Vlada. Onda je  u Odboru za finansije otvorena rasprava o mogućem zaduženju države tokom naredne godine. Burna.

Vlada je od Skupštine zatražila odobrenje da se u slučaju potrebe, odnosno, za jačanje depozita, zaduži 500 miliona. A još 900 miliona ukoliko se stvore uslovi za refinansiranje postojećih kredita pod povoljnijim uslovima. To je, pomenimo, uobičajana praksa kojom Vlada, uz prijedlog budžeta, od Skupštine zatraži i dobije i saglasnost za potencijalna kreditna zaduženja. Koje može, a ne mora realizovati.

To, takođe, podrazumijeva da Vlada ima makar elementarnu podršku parlamentarne većine. Što kod nas, u ovom trenutku, nije slučaj. Zato su DF i SD od ministra finansija Milojka Spajića zatražili da odustane od najavljenih zaduženja. Ukoliko mu taj novac nije neophodan za realizaciju projekta Evropa sad. Što je Spajić, još jednom, demantovao. Onda je poslanik Slaven Radunović, u ime DF-a, Vladi spočitao da želi da se zaduži kako bi najavljenim povećanjem zarada „kupila popularnost“ za partiju čije osnivanje pripremaju premijer i njegovi najbliži saradnici.

Slijedio je novi preokret. Vlada će iz predloženog Zakona o budžetu brisati dva stava koja se odnose na moguća zaduženja tokom naredne godine, saopštio je Spajić. Da bi onda dogovore o budžetu vratio na početak: ,,Istovremeno Vlada povlači sve svoje amandamane i neće prihvatiti druge amandmane koji su predloženi na Zakon o budžetu. To radimo da bismo imali izbalansiranu prihodnu i rashodnu stranu”.

Uzvratio je DF. Odnijeli smo veliku pobjedu sprječavajući novo zaduženje države, pohvalio se Andrija Mandić, da bi javnost i Vladu obavijestio kako DF ne odustaje od svojih amandmana. I da će u parlamentarnoj raspravi „pred crnogorskom javnošću“ pokazati da to što predlažu (minimalna plata 650, minimalna penzija 250…)  „može da se obezbijedi na uštrb nekih elemenata za koje procjenjujemo da u ovom trenutku nijesu važni za građane Crne Gore“.

Borba za budžet, i glasače, se nastavlja. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će, uz sve što smo čuli i vidjeli, on ipak biti usvojen do kraja godine. Šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo