Povežite se sa nama

FOKUS

KO JE KOMANDOVAO A KO UČESTVOVAO U SUBOTNJEM POLICIJSKOM TERORU: Milove beretke

Objavljeno prije

na

,,Ničim, ama baš ničim nijesam izazvao ove crnogorske SS divizije da me izvuku iz auta i na onako brutalan način, njih 35 pod punom ratnom opremom, pendrecima, drškama od pušaka i čizmama naočigled moja dva saputnika lome kosti ruke, noge i glavu”, napisao je Milorad Mijo Martinović na svom FB profilu nakon nekoliko dana provedenih u bolnici. Martinović, poznati član i aktivista LSCG, predsjednik Profesionalne crnogorske bokserske organzacije, žrtva je policijske torture pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) u subotnjoj noći protesta. Slike desetina specijalaca koji tuku Martinovića nakon što su ga izvukli iz automobile, a potom, dok se čuju Martinovićevi krici, demoliraju njegov automobil, možda najbolje oslikavaju noć terora nad građanima koji su ustali protiv Đukanovićeve vladavine.

Savjet za građansku kontrolu ocijenio je da se u tom slučaju radilo o policijskom ,,mučenju, nečovječnom i ponižavajućem tretmanu”. Savjet je i za ostale prijavljene slučajeve policijske torture, koju su pripadnici SAJ-a sprovodili satima nakon što su ugušene demontracije (vidi boks), ocijenio da se radilo o prekoračenju i zloupotrebama policijskih ovlašćenja.

,,Savremena tehnologija i društvene mreže olakšale su nam posao. Savjet je ovog puta reagovao najodlučnije u svom desetogodišnjem radu. Vodio se očiglednošću. Svaki drugačiji pristup značio bi njegovo obesmišljavanje i vrijeđanje javnosti u ime koje radi ovaj posao”, ocijenio je za Monitor Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta.

Nadležni još ćute. Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković u odgovoru za Monitor saopštio je da je ,,ranije od rukovodilaca Višeg i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici zatražio se da hitno preispitaju svi eventualni slučajevi i utvrde da li u pojedinim postupanjima policijskih službenika ima elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti”. O rezultatima će kaže blagovremeno obavijestiti javnost.

Ministar policije Raško Konjević i direktor Uprave policije Slavko Stojanović odbacili su na konferenciji za štampu organizovanoj u noći protesta bilo kakvu odgovornost, uz ocjene da je policija postupala u skladu sa ovlašćenjima i zakonom. Sve to dok su policijske jedinice terorisale građane na ulicama Podgorice.

,,Da je policija djelovala nezakonito jasno je odmah. Svaka akcija i intervencije policije mora biti završena privođenjem da bi bila zakonita. Tek se onda priča o prekoračenju ovlašćenja. Ovdje niko nije priveden, ljudi su sa povredama ostavljeni na ulici, a kamere i slike jasno pokazuju da nijesu pružali otpor i da su terorisani”, kaže za Monitor jedan od bivših pripadnika SAJ-a koji je insistirao na anonimnosti.

Javnost je ostala uskraćena i za imena policajaca koji su te večeri učestvovali u teroru. Na više zahtjeva iz civilnog sektora da se ta imena učine javnim i utvrdi odgovornost nema odgovora. Kao ni na zahtjeve da se razriješe oni koji komanduju SAJ-om ili da ostavku podnese direktor UP Stojanović koji nadzire tu jedinicu i koji je direktno odgovoran za ono što se dešavalo u subotu veče, uz ministra Konjevića. Stojanovića, koji se smješkao dok su u parlamentu prikazane slike mučenja Martinovića, uskoro očekuje penzija. Nema odgovora ni na zahtev MANS-a da se rasformira jedinica SAJ zbog bezbjednosti građana.

Komandant SAJ-a je Nikšićanin Radosav Rašo Lješković. Lješković je bivši tjelohranitej premijera Mila Đukanovića, a na čelu te jedinice je od prošle jeseni. Jedan od vlasnika kompanije Monte Krupac koja gazduje nekada državnim restoranom i plažom na nikšićkom jezeru Krupac .

Prema izvorima Monitora, Lješković duži službeni hamer koji je u večeri demonstracija jurio građane Ulicom slobode (vidi boks) , a koji je nekada pripadao narko-bosu Safet Kaliću. Prema pisanju pojedinih portala, Lješković se te večeri nalazio u hameru na mjestu suvozača, dok je vozilom upravljala osoba koja nije pripadnik SAJ-a. Te informacije niko nije ni potvrdio ni demantovao. Kao ni sumnje da je među policajcima koji su terorisali građane, osim pripadnika SAJ-a, bilo osoba koje nijesu pripadnici policije.

Građanska alijansa (GA) je tražila od Stojanovića da saopšti da li su u teroru učestvovali i pripadnici Specijalne jedinice Bar – N.J, R.R, J.P, I.R, za koje imaju podatke da su ranije osuđivani za slučajeve torture i mučenja.

Mnoga imena i u aktivnom, a i ranijim sastavima SAJ-a, pominjala su se u slučajevima mučenja, trgovine narkoticima i drugim nedjelima. Neki od njih pominjani su i kao pripadnici obezbjeđenja narko-bosa Darka Šarića.

GA je tražila od Stojanovića da saopšti da li je aktuelni zamjenik SAJ-a osoba ,,koja je optuživana za zlostavljanje, mučenje, koja je prijetila članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije, novinaru u Vili Gorica i prijetila ubistvom radnicima angažovanim kod njegove sestre”. Svi ti slučajevi su kao po pravilu, zastarjeli, napisali su iz GA na svom Tviter nalogu.

Radi se o Mirku Banoviću, bivšem šefu obezbjeđenja Veselina Veljovića, bivšeg šefa Uprave policije, za kog brojni izvori tvrde da i danas kontroliše SAJ i da ima vreliku uticaj na policiju, iako nije na njenom čelu.

Sumnje da je Banović tokom proljeća 2007, prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću nijesu dokazane. Zekovića je u februaru tužilaštvo obavijestilo da je njegov slučaj zastario. Nikakve mjere nijesu preduzete da se Banović procesuira uprkos podnesenoj prijavi i dokazima!

Mirko Banović je, o čemu je Monitor pisao, pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Ostao u službi kao komandir u SAJ-u.

Nebojša Medojević, predsjednik PZP-a svojevremno je ustvrdio da je „bliski saradnik Veljovića, povezivan sa prijetnjama aktivisti za ljudska prava Zekoviću, ključna veza Veljovića i zagoričkog klana”. Pripadnici zagoričkog klana, za koje su režimski mediji tvrdili da su na protestima učestvovali u napadima na policiju saopštili su da nijesu bili na protestu i da ,,nikada nećemo uraditi nešto loše po državu u kojoj živimo niti napasti na nju i ustavni poredak”. Njihova bliskost sa ,,držvom”, mnogo puta je bila očigledna.

Nakon dolaska Lješkovića na čelo SAJ-a govorilo se da bi Banović, kao i Marko Kalezić, mogli napustiti jedinicu. Kalezić je sasvim sigurno još tu, kao jedan od šefova. Kalezić je svojevremeno proveo vrijeme u istražnom zatvoru zbog optužbi za trgovinu narkoticima. Preko noći optužbe su nestale, a on je vraćen u SAJ.

Kalezić je bio optužen da je sa kolegom Darkom Šekularcem, Nenadom Šćekićem i Miloradom Mitrovićem prekoračio ovlašćenja tokom operacije Orlov let u Malesiji. Oni su u ponovljenom postupku, zbog nedostatka dokaza, oslobođeni optužbi da su prekoračili ovlašćenja prilikom pretresa kuće Petra Siništaja, 9. septembra 2006.

Banović i Kalezić su bliski Veljoviću, a pominjani su kao organizatori peticije protiv Brajuška Brajuškovića, bivšeg pripadnika SAJ-a koji je tvrdio da je Veljović organizovao i kontrolisao crne trojke, parapolicijske formacije za prebijanje kritičara režima.

Da Veljović, nekada na čelu SAJ-a, i dalje ima veze sa tom jedinicom, pokazalo se i kada je pred izbore u njihovom kampu na Zlatici navodno držao NATO predavanja. U SAJ-u je veliki broj njegovih i sugrađana ministara pravde Duška Markovića. Iz DF-a su Veljovića i Markovića direktno optužili da su u subotu ,,direktno odgovorni za protivustavno uvođenje vanrednog stanja, izazivanje nasilja i terora nad građanima”.

„Činjenica da nijedan od huligana koji su gađali policiju i izazvali incidente nijesu uhapšeni, već su u organizaciji policije i došli i napustili lice mjesta, jasno govori da režim stoji iza organizovanih hordi huligana, nasilja i terora”, kaže za Monitor Nebojša Medojević. On traži da policija ,,slobodno uhapsi i identifikuje sve ove kao ‘naše’ huligane”. DF je objavio snimke na kojima se vidi grupa huligana, identično odjevena kao oni koji su započeli incidente na protestu, mirno šeta ispred prostorija DPS-a kraj policijskih džipova. DF tvrdi da su huligani izašli iz policijskih džipova.

Prema tvrdnjama Monitorovih izvora iz bezbjednosnih krugova, u hotelu Podgorica, u noći protesta bilo je navodno spremno više desetina osoba iz kriminalnog miljea, koji su imali svoju ulogu ali na kraju ipak nijesu učestvovali u terorisanju građana. A i zašto bi kad Đukanović ima SAJ.

Uzaludna su očekivanja da će odgovorni u policiji za subotnji teror biti kažnjeni. Oni čekaju nagradu, za dobro obavljeni posao. Za šefa svih šefova.

PRIJAVLJENI I DOKUMENTOVANI SLUČAJEVI POLICIJSKE TORTURE
Sila bez granica

 Većinu slučajeva policijske torture koja je uslijedila nakon razbijanja subotnjeg protesta, i trajala nekoliko sati širom Podgorice, zabilježili su NVO Građanska alijansa, mediji, novinarske i bezbjednosne kamere.

PREBIJANJA: NVO Građanska aliajnsa objavila je slučaj građanina R.P kog je oborio policijski džip SAJ-a dok je bježao ka Ulici slobode nakon što je bačen suzavac. Nakon toga je iz kombija koji je bio iza džipa, prema njegovom svjedočenju, izašlo dvadeset specijalaca: ,,Rasporedili su se, mene su tukla trojica- četvorica, dok je ostatak trčao za drugim građanima. Bez ikakvih pitanja i komentara, kad su mislili da je dosta, otišli su”. R. P je nekoliko puta gubio svijest do Urgentnog centra, gdje je stigao zahvaljujući građanima koji su mu pritekli u pomoć, piše GA.

Sedamdesettrogodišnja Vjera Vujović svjedočila je, objavila je GA, da su je gumeni meci u noći protesta pogodili u nogu. Ona tvrdi da je vidjela kako je kod zgrade Elektrodistribucije, u policijskom autu prebijen ,,svučeni muškarac”.

V.D. univerzitetski profesor u penziji zadobio je povrede od gumenih metaka. On tvrdi da je bio svjedok kako policija gađa starije osobe ,,a ne one koji su ispred Skupštine nasrnuli na njih”.

Savjetu za građansku kontrolu policije obratili su se i direktorica HRA Tea Gorjanc- Prelević i Gojko Raičević,urednik portala IN4S. Gorjanc-Prelević je prijavila slučaj muškarca koji je nepomično ležao na pločniku, kojeg je snimila ispred svoje zgrade nakon ponoći. Prema njenom viđenju, muškarac u tom trenutku nije pokazivao znake života. Ona je posvjedočila da su joj policajci naredili da uđe u stan, a da, kasnije, kada je policija otišla, muškarac nije bio tu. Savjet se obratio rukovodstvu Uprave policije i MUP-a, tražeći informacije o zdrastvenom stanju i identitetu tog građanina.

Savjet je takođe donio zaključak, da je došlo do neprimjerene upotrebe sile prema uredniku portala IN4S Gojku Raičeviću. Pripadnik SAJ-a snimljen je kako u centru Podgorice udara Raičevića.

,,Dok je u društvu još jednog novinara fotografisao kolonu policijskih vozila koja su se kretala centrom grada, Ulicom slobode, nakon razbijanja protesta pred Skupštinom, Raičevića je napao maskirani policajac s leđa, udarivši ga u predjelu ramena i napuštajući odmah potom lice mjesta. Nakon par minuta, drugi maskirani SAJ-evac, izletio je iz vozila registarskih oznaka PG MN 234, prišao Raičeviću i udario ga snažno nogom u koljeno, pa pesnicom u predjelu brade”, objavljeno je na portalu IN4S.

Dan je objavio svjedočenja o prebijanjima u lokalu Rio na Pobrežju. Prema tim svjedočenjima pripadnici SAJ-a su u subotu veče oko 23 časa brutalno pretukli go-ste tog lokala, kao i stanare koji su se zatekli ispred zgrade u tom trenutku. Od po-licijskih batina povrijeđeno je više osoba, a niko od njih, kako tvrde žrtve ove tor-ture, nije bio na protestu DF-a. Jedan od povrijeđenih Željko Lazarević ispričao je da su maskirani SAJ-ovci ušli u lokal, sve ih izbacili i počeli ih udarati: ,,Udarali su nas u glavu i tukli čim su stigli, a razlog ne znamo. Osim mene povrijeđeni su i vlasnici lokala Vukota Pavićević i Ilija Popović… Bili su maskirani, tako da nikome lice nijesmo mogli vidjeti”.

Marko Ivanović je ispričao da su momci starosti 17-18 godina sjedjeli, kao i svako veče, ispred zgrade i u kladionici: ,,Odjednom je 15 džipova blokiralo ulicu. Izletje-li su iz vozila kao u filmovima i počeli da tuku sve na koje su naišli. Ušli su u kladio-nicu, a ja sam nekako uspio da istrčim i uđem u ulaz. Tukli su djecu od 17 godina, kao da su nešto uradili. Moglo se čuti kako stanari viču da nas puste. Nijesu rea-govali”. On je kazao da je jedan broj pripadnika SAJ-a ušao u kafić i izbacio goste. ,,Čizmama su ih u glavu udarali… Čak su trčali i za ljudima koji su u parku sjedjeli”.

Kamere kod zgrade Vijesti zabilježile su kako specijalci tuku građane M.B. i B.V. u Ulici Miljana Vukova (tzv. Zlatarska ulica), i ostavljaju ih tu da leže. Savjet za građansku kontrolu ocijenio je da su policajci i u tom slučaju ,,prekomjerno upotrijebili silu prema građanima koji u trenutku službenog postupanja ne pružaju bilo kakav otpor”. Savjet je ocijenio da to ukazuje ,,na nedostojnost obavljanja policijskog posla i ozbiljnu povredu etičkih standarda i integriteta policije” i tražio da se utvrdi identitet policajaca i odgovornost starešine. Još ništa.

NAPAD HAMEROM: Više građana ispričalo je da ih je vozač hamera sa oznakom SAJ-a, tim vozilom jurio ulicom od hotela Crna Gora ka Starom aerodromu, pokušavajući da ih povrijedi.

O istom događaju svjedočio je i Vesko Pejak, predsjednik NVO Alternativa. On je ostavio poruku na zvaničnoj FB stranici SAJ-a: ,,Vozilo tipa HMC hummer, sa vidnom oznakom SAJ na lijevim vratima, se odmah posle bacanja suzavca zaletjelo na ljude koji su bježali ka Starom aerodrumu. Čitav incident se desio preko puta bivšeg hotela Crna Gora . Incident su pratili krici, bježanje kroz živu ogradu, pozivi u pomoć”. Pejak je pitao hoće li se slučaj istražiti i utvrditi odgovorni.

SUZAVAC: ,,Više građana svjedočilo je o bacanju suzavca i šok bombi direktno u građane koji nisu pravili nikakva prekršajna i krivična djela”, objavila je Građanska alijansa. Aktivisti GA su objavili i da su vidjeli kako su u Ulici Stanka Dragojevića policajci bacali suzavac i šok bombe na vidno označene novinare.

,,Isto su, sa krovova zgrada, radili građanima koji su trčali preko mosta Blaža Jovanovića”, navodi GA.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji SPC i njima bliska srpska državna bezbjednost je prošle subote doživio zenit. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je za heroja i mučenika proglasio Pavla Đurišića. Godinama se na prostoru i MCP i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke  održavaju javni parastosi uz veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Niko od visokih zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića

 

 

„Obmana se nikada ne iznosi u svom golom, izvitoperenom obliku, jer bi tada, tako ogoljena, odmah bila prepoznata“ napisao je Irinej Lionski, episkop i svetititelj rane hrišćanske crkve s kraja drugog vijeka. „Umjesto toga, ona se lukavo prikriva privlačnim ruhom, kako bi svojim spoljašnjim izgledom neiskusnima djelovala istinitije od same istine” zaključuje Irinej. Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji Srpske crkve (SPC) i njima bliska srpska državna bezbjednost (BIA), je prošle subote doživio zenit, prikriven zlatnim episkopskim ruhom i krstom. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je služio liturgiju u novoj crkvi na Lijevča Polju, u selu Razboj na sjeveru Bosne. 

Tamo je, kako ga SPC naziva, „sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac) služio svoju posljednju lirurgiju prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini  prije 80 godina“.  Uz Joanikija su sasluživali i pakračko – slavonski episkop Jovan Ćulibrk i episkop marčanski Sava (ujedno i vikarni episkop banjalučki). Episkop Jovan je poznat po tome što mu je Sinod SPC-a zabranio da dovodi u pitanje (i naučno ispita) četničko-komunističku brojku o navodnih 700 hiljada stradalih Srba u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Episkop Sava je ranije bio šef kabineta patrijarha Porfirija Perića koji je na vaskršnji utorak izvršio podaničko poklonjenje u Kremlju  Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz bogoboračkog KGB-a (ujedno i ruskom patrijarhu) Kirilu Gunđajevu.

U besjedi nakon liturgije, Joanikije je poručio da se obilježava 80 godina od stradanja njegovog prethodnika Joanikija Lipovca i hiljada ljudi koji su „bježali ispred komunističkog noža i ispred zločinaca“ koji su „napunili jame po Crnoj Gori“. Po Joanikiju oni su „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom“ koja je „opstala jedan dan“. Tu tvorevinu su srušili „oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvoga“. Dodao je ime i vojvode Petra Baćovića i njegovu „ujediniteljsku ulogu 1918.,“ kada je Crna Gora u krvi i plamenu nestala. Joanikije je podsjetio na riječi svog prethodnika, prijatelja nacista Joanikija Lipovca koji je 1943. prorekao da „ako komunisti pobijede…ubiće dušu našem narodu, crkve će zatvoriti…“.

Joanikije Mićović namjerno ne pominje je da je u stvaranju „nacističke tvorevine“ Crne Gore učestvovao mitropolit Joanikije Lipovac. Tadašnjem crnogorskom mitropolitu je sa desne strane na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. organizovanom od strane italijanskih fašista, sjedio „zloglasni Sekula Drljević“ kako ga je sadašnji Joanikije nazvao u subotnjoj besjedi. SPC je dugo negirala da je Lipovac učestvovao u Petrovdanskom saboru tvrdeći da je on to odbio. Nakon što su prije desetak godina objavljene fotografije sa Sabora iz arhive italijanskog Ministarstva inostranih poslova u Rimu, vrh SPC-a je samo utihnuo na tu temu bez riječi kajanja i izvinjenja.   

Mitropolit Joanikije je posebno uzdignuo Đurišića, „čije se junaštvo (na Lijevča Polju) može porediti sa junaštvom Pavla Orovića“. Pomenuo je „težak položaj u kojem se našao veliki junak Pavle Đurišić, koji u tom trenutku ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike…čije živote štiti“. „Sva muka narodna je pala na njegova pleća“ pa je morao pregovarati sa Drljevićem  koji ga je „izdao“ reče mitropolit.  Sekula Drljević je „takvog junaka prelastio“ kazao je Joanikije  i  dodao da je Đurišić „mislio da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli“. „Kako je (Pavle) završio ne zna se, niti će se znati“ zaključio je Joanikije.

Da će se doći do ove ana-kajafovske tačke svijesti, moglo se pretpostaviti na vaskršnji utorak, kada  je Porfirije u Kremlju davao izjave lojalnosti ruskom državnom i crkvenom rukovodstvu. Crnogorski mitropolit je tog utorka u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „osveštao jasenovački krst” koji je Jovan Ćulibrk poklonio. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju i desetine hiljada nevino postradalih u tom sistemu logora, da u prisustvu Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora (bivšeg direktora BIA-a) Nebojše Rodića, veliča Pavla Đurišića. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako”,  kazao je. I  nastavio:  “Onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio je nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini“ koji je takođe likvidiran u Jasenovcu.  

O „velikom junaštvu Pavla Đurišića“ najbolje govore njegovi izvještaji svom komandantu Draži Mihailoviću u kojima  se februara 1943. godine hvali da su njegove jedinice pobile 8000 muslimanskih žena, djeca i staraca u Sandžaku u kampanji uništenja muslimanskog življa  bez obzira na pol i uzrast. O tim i drugim zločinima širom Jugoslavije je puno pisano uprkos pokušajima revizionista da dovedu u pitanje četnička dokumenta koja nije ni Draža Mihailović negirao na svom suđenju. Četnički izvještaji iz zime i proljeća 1945. kada se Đurišić povlačio prema Sloveniji kroz sjevernu Bosnu, dovode u pitanje istinitost maltene svake riječi koju je Joanikije izgovorio u Razboju.

Đurišić je rane 1945., otkazao poslušnost i Draži Mihailoviću i  kralju Petru II Karađorđeviću i sklopio  sporazum sa Drljevićem koji je bio u prijateljskim odnosima s ustaškim režimom u Zagrebu. Po sporazumu njegovi četnici su trebali postati Crnogorska narodna vojska i priznati Drljevićevo Crnogorsko državno vijeće  u Zagrebu, dok je Đurišić trebao ostati operativni komandant. Međutim, Đurišić je izigrao dogovor i krenuo u probijanje sjeverozapadnom Bosnom radi spajanja sa četnicima i nacistima u Sloveniji. Pri tome njegovi su poklali oko 500 katolika i muslimana u selima Junuzovci i Donja Dolina prije nego su razbijeni i zarobljeni od strane vojnih snaga NDH na Lijevča Polju. Prije toga ustaški izvori navode da je Đurišića napustilo preko 5000 prisilno mobiliziranih Crnogoraca. Đurišićevu rulju je i Draža Mihailović nazvao „vašarom bez borbene vrednosti“. Za Joanikija su oni bili „prekaljeni borci i vitezovi“. Iz izvještaja drugih četničkih komandanata lojalnih Draži, navodilo se da su Đurišićeve jedinice vršile nasilja i pljačke nad lokalnim bosanskim Srbima i prijetile im pokoljem ako ne slušaju njihove naredbe. Draža Mihailović tada piše:  „Obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika”.

Dražu su preduhitrile ustaše i presudile Đurišiću i grupi od oko 150-tak najtvrdokornijih koljača na svoj način u Jasenovcu po iskazu ustaše Ljube Miloša nakon rata. Ostali  narod, pretežno Crnogorci, propušteni su kroz Slavoniju i Zagreb bez problema.

Joanikijeva hagiografija nacističkih kolaboracionista i zločinaca je ciljano pripremana godinama uz pomoć zvanične Srbije koja je abolirala kolaboracionistički pokret. Godinama se na prostoru i crnogorske Mitropolije i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke (otkinute od Mitropolije u maju 2001. – pokriva 52 odsto teritorije Crne Gore) održavaju javni parastosi uz sve slobodnije veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i podsticanje podjela u društvu. Tome doprinosi i glasno ćutanje i tužilaštva i crnogorskih svjetovnih vlasti.

Nakon subotnje liturgije na Lijevča Polju niko od zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića koji se krio iza blještave mitropolitske odore i krsta. Predsjednik Jakov Milatović do sada nije izustio ni riječ. Premijer Milojko Spajić se nevoljno glasnuo  kada je direktno upitan o Mićovićevoj besjedi. „Sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavam i mislim da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, rekao je.  Vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji nije želio odgovoriti medijima. Demokrate CG su Vijestima odgovorile da „ne komentarišu stavove vjerskih zajednica“, i da to nijesu radili ni ranije „duboko poštuju princip odvojenosti vjerskih i državnih struktura“. Kao da vjerska odora štiti od odgovornosti za svako nepočinstvo. Predsjednica Asocijacije žena PES-a Jovana Dragović je izjavila za TV Vijesti da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. DPS i URA su osudili izjave Joanikija kao i predstavnici bošnjačkog naroda.

Dan poslije Spajićeve izjave je osvanuo tekst na portalu IN4S sveštenika Eparhije budimljansko nikšićke Ognjena Femića. Femić je od ranije poznat po govoru mržnje prema vlastitoj zemlji i crnogorskom narodu. U tekstu naslovljenom Svi smo mi Pavle Đurišić,  on je nastavio elegiju koljačima i iznio niz neistina. Uz komentar: „Stiče se utisak da ova država postoji samo zato što se i dalje sudi četnicima… Jer inače ne bi imala svoj smisao postojanja“,  Femić zaključuje da će samo u preobraženoj Crnoj Gori „i ovaj Pavle iz Drugog rata biti slavljen kao veliki borac, narodni heroj i mučenik i tada mu se više neće suditi“.

Nema naznaka da će se pravosuđe pozabaviti kampanjom vrha SPC-a i srbijanske UDBA-e na podsticanju razdora i mržnje u Crnoj Gori. Ćutanje crnogorske vlasti  samo će ohrabriti podjele u ionako unakaženom crnogorskom društvu i državi.  

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava

 

 

Prošli Prvi maj  proslavili smo  uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.

Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.

,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000  aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000  ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu  ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih –  oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.

Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.

,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak  da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.

Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.

,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.

I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od  2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.

Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.

Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.

Konstanta je i diskriminacija.

,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja  klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.

Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG)  pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.

Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje  ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“,  ističe ona.

Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.

Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.

U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.

U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona:  Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.

,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.

Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.

 

I dalje neophodno braniti tri osmice

Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da  vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.

,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.

Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede

 

U medijima zarade ispod državnog nivoa

,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.

Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.

,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti  drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji,  u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o  poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi  poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su,  pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi  to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle,  Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od  kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija  civilnog društva iz Crne Gore obratila se  Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo