Povežite se sa nama

FOKUS

KRIMINAL I KORUPCIJA U KRUGU (JEDNE) FAMILIJE: Marovići naprijed, ostali stoj

Objavljeno prije

na

Nezvanične najave potvrđene su u srijedu: crnogorsko Specijalno tužilaštvo je Upravi policije izdalo nalog za hapšenje Miloša Marovića. Nekadašnjeg odbojkaša, kontroverznog biznismena i, prije svega, sina jedinca doskorašnjeg potpredsjednika, sada direktora Političkog savjeta DPS-a Svetozara Marovića tužilaštvo tereti za krivično djelo ,,zloupotreba službenog položaja putem podstrekivanja”, izvršeno krajem prošle decenije, tokom kupoprodaje zemljišta iznad Jaza. Kojim je, navodno, opštinskoj kasi pričinjena višemilionska šteta.

Marovićev advokat Vladan Bojić obavijestio je glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da je njegov klijent trenutno na liječenju u Beogradu. I da će se sudskom pozivu odazvati pošto završi liječenje.

Desi li se to u skoroj budućnosti, Miloš bi se mogao naći u neobično bliskom okruženju. Što u pritvoru u Spužu, što na optuženičkoj klupi po optužbama Specijalnog tužilaštva za korupciju, organizovani kriminal i ratne zločine (brane se sa slobode), pred crnogorskim pravosuđem trenutno odgovaraju: Miloševa rođena sestra Milena, stric Dragan, tašta Dragica Popović, baba (Svetozareva i Draganova strina) Mirjana. Zavisno o rezultatima već višemjesečne istrage o tajnim računima u švajcarskim bankama i vjerodostojnosti optužbi koje iznose svjedoci saradnici Rajko Kuljača i Igor Trnski, u tom probranom društvu bi se mogli naći i Svetozar i njegova supruga Đina Marović.

Cijela familija na okupu u Spužu!? Zaslužena kazna ili kosmička nepravda prema porodici koja je, milošću njegovog premijerskog veličanstva Mila Đukanovića, izgleda predodređena da plati, da li jedina, ceh prvobitne akumulacije kapitala. Šverca, prevare i pljačke – koji su obilježili proteklih 25 godina crnogorske ekonomije.

Teško je izvagati na tom kantaru.

,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se 2009. godine Svetozar Marović ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.

Sin je razvio poslove. Prema informacijama iz ovdašnjih medija, Miloš se bavi(o) građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom, trgovinom… Mlađi Marović vodio je odbojkaški klub Budvanska rivijera (dok je stric Dragan bio predsjednik Odbojkaškog saveza Crne Gore), kafe Palma, bio jedan od suvlasnika budvanske marine u partnerstvu sa porodicom Brana Mićunovića, imao je građevinsku firmu koja je poslovala i sa SO Budva. Momačke dane provodio je u hotelu Splendid. Na maminu žalost nije bio na domaćoj hrani, tata mu je bio zahvalan: pošto nijesu dijelili adresu, on nije imao obavezu da prijavljuje sinovljevu imovinu Komisiji za sprječavanje konflikta interesa.

Sada se javnost preispituje: šta znači to što je pozornost tužilaštva usmjerena na budvanske poslove familije Marović, dok se jednako problematični aranžami bliskih prijatelja premijera Đukanovića i dalje nalaze u fazi istrage, izviđaja ili su, prosto, pohranjeni na neko suvo i tajnovito mjesto? Da li to dokazuje da su Specijalni i Vrhovni državni tužilac igrači iz ekipe Mila Đukanovića i Duška Markovića. Ili ih neko, mimo njihove volje, pokušava smjestiti u taj kontekst?

Računica je razumljiva. Ukoliko rasplitanje koruptivnih budvanskih poslova javnost doživi kao obračun sa okruženjem Svetozara Marovića, nakon što je on pao u nemilost vrhovnog gospodara (S.M. godinama nije na državnoj funkciji, a ljetos nije izabran za potpredsjednika DPS već je imenovan na čelo praktično nepostojećeg partijskog organa) onda će i glavni akteri tog posla – Katnić i Stanković – nepopravljivo zaraditi status svrstanih. Čak i u slučaju da je budvanski niz samo koincidencija.

Dok hapse ili potražuju Maroviće, čelnici tužilaštva pokušavaju otvoriti frontove i na nekim drugim stranama. Prema izvorima iz njihovog okruženja negdje za to nijesu kadri (afera Telekom). Negdje posao još nije završen (niz uhapšenih gradonačelnika će, prema saznanjima Monitora biti nastavljen u kontinentalnom dijelu zemlje). Negdje će skrivano isplivati na površinu (bivša specijalna tužiteljka Stojanka Radović reanimira svoje slučajeve – među njima i nabavku spornog softvera za Upravu policije), a za neke istrage tužilaštvo, jednostavno, još nema potrebnu podršku. Materijalnu i institucionalnu.

Opet, iako se u javnosti stiče utisak da se Stanković i Katnić bave isključivo Budvom, čak i letimičan pogleda na aktuelna dešavanja pokazuje da to nije baš jednosmjerna ulica.

Koliko juče u Crnoj Gori je potpuno nezapaženo prošla vijest da su, nakon bizarnog bjekstva osuđenog ubice Jovice Zindovića, na zahtjev tužilaštva pritvoreni načelnik zatvora u Bijelom Polju Goran Šćekić i trojica čuvara-sprovodnika. U zemlji manje ravnodušnoj prema potencijalnim zločinima sa obrisima korupcije i organizovanog kriminala to bi bila vijest dana.

Crnogorskoj javnosti je, istovremeno, promakla još jedna vijest važna za razumijevanje aktuelnog konteksta krivac-pravda-žrtva.

Miroslav Ivanišević, nekadašnji ministar finansija i potpredsjednik nekoliko Đukanovićevih vlada, vraća se na velika vrata. Nakon što je, pod pritiskom seks afere iz sopstvenog kabineta podnio ostavku na funkciju predsjednika Senata Državne revizorske institucije, Ivanišević je imenovan za predsjednika borda državnog Montenegrobonusa. To je kontroverza na kvadrat.

Ivanišević na novu državnu funkciju ide a da nije objasnio mnoge nepoznanice iz afere koja je prekinula njegov prethodni angažman. Na primjer: prezentovani novčani tokovi između njega i njegovih prijateljica nijesu odgovarale zvanično prikazanim prihodima. Jednako, crnogorska javnost je već tri godine unazad uskraćena za finansijske detalje aranžmana Montenegrobonusa, Elektroprivrede, KAP-a i, konačno, Uniproma. Ta je tajna, prema različitim procjenama, teška od šest do 60 miliona eura.

,,Sve što ću ja da uradim jeste da razobličim klopku koja mi je postavljena, sve ucjene i kriminal koji je prema meni sproveden. To ću uraditi preko institucija sistema”, poručivao je Ivanišević u vrijeme kada mu je bilo važno da minimalizuje štetu. Navodni računi u švajcarskim bankama, stan u Rimu, kuća na Žabljaku, ostali su bez komentara. Bez adekvatnog odgovora ostale su i tvrdnje jedne od njegovih drugarica iz kancelarije, da Ivanišević ,,svakodnevno uvećava imovinu prisvajajući dobit više crnogorskih kompanija koje se formalno vode na druge ljude iako su, zapravo, u njegovom vlasništvu”.

Sve to jeste ili nije stvar državnog tužilaštva?

Svaki dan koji prođe, a da crnogorsko državno tužilaštvo ne imenuje aktere afere limenka koja će crnogorski budžet koštati više od 10 miliona eura – uludo je izgubljen.

Ukratko: Vlada Mila Đukanovića 2008. godine je održala licitaciju za prodaju placa na kome se nalazi „limenka” Uprave policije (CB Podgorica). Na licitaciji je pobijedio Aco Đukanović, kome je potom bratova Vlada višestruko uvećala spratnost objekata na pazarenom placu. Vlade Đukanovića i Igora Lukšića potom kasne sa oslobađanjem lokacije, zbog čega Aco stiče osnov za tužbu. Sud mu, na ime uloženog novca i izgubljene dobiti, dosuđuje naknadu od 12 miliona eura. Presuda nije pravosnažna, ali su fakti posloženi tako da mlađi Đukanović ne može izgubiti. Pitanje je samo kada će posao biti ozvaničen. Odnosno, može li nastupiti zastara za krivična djela koja su na štetu države počinila još uvijek NN lica?

Testirajte: Priču o limenci je, uz minimalne korekcije, moguće uklopiti u bilo koju od aktuelnih budvanskih afera: Košljun, Jaz, TQ Plaza, AMD… Da ne otvaramo priču o Prvoj banci i njenoj ulozi u pranju novca Šarićevog narko klana.

Specijalno tužilaštvo, u bivšem sazivu, praktično se trudilo da na suđenju Dušku Šariću i Jovici Lončaru pobjegne od uloge koju su u tim poslovima imale ovdašnja vlast i banka. Može i obrnuto: prvi potez Đurđine Ivanović bio je zahtjev za zamrzavanje imovine Šarića i Lončara. Nijednog od budvanskih optuženika nije dočekala slična odluka.

Na okupu

Nekima danas smeta što su svi Marovići usamljeni na jednom mjestu – optuženičkoj klupi. A da li je smetalo kada je do prije pet godina u SO Budva sve bilo u rukama te familije. Dragan Marović bio je potpredsjednik SO zadužen za finansije.Čovjek koji odlučuje o prilivu i odlivu novca sa opštinskih računa, zaključuje i obračunava ugovore o komunalijama, kontroliše premjer izgrađenih objekata i odlučuje o formiranju urbanističkih parcela za nove projekte. Milena Marović glavni menadžer Opštine, zadužena za sve poslove privatno-javnog partnerstva na teritoriji Budve. Strina Mirjana Marović, načelnica područne jedinice Uprave za nekretnine, kontrolisala je upis prava nad objektima i zemljištem, katastarski premjer i izdavanje lista nepokretnosti… Uz to je vršila i procjenu vrijednosti nekretnina koje je Opština prodavala i kupovala. Opštinski načelnik za investicije bila je Dragica Popović, majka Miloševe supuge Tamare. Lana Marović, Svetozarova i Draganova sestra od strica, šefica protokola lokalnih vlasti. Dok je tatin sin i biznismen Miloš Marović bio, možda, i jedan od glavnih poslovnih partnera SO Budva. U svakom slučaju jedan je od izuzetno rijetkih čije je dugove i kredite izmirivala lokalna samouprava pod, nezvaničnom ali i neprikosnovenom, komandom tate Svetozara. Tajeći to i od građana Budve i od ,,centralnih vlasti” u Podgorici. Ne drži, dakle, vodu teza da su Maroviće na jednom mjestu okupili Ivica Stanković i Milorad Katnić. Uradio je to neko drugi. Mnogo ranije. Svi znamo ko. Samo se on pravi lud.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo