FOKUS
TUŽILAŠTVO PROCESUIRA ZAOSTAVŠTINU RANKE ČARAPIĆ: Vlada koči nove istrage

Na crnogorskom tržištu nezvaničnih informacija, kuloarskih priča, nedokazanih tvrdnji i otvorenih špekulacija, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić postaju sve konkurentnija roba.
Hvale ih vlast i opozicija. Kude ih vlast i opozicija. Njihove odluke, kako nam interpretiraju verzirani tumači, pokazuju spremnost čelnika tužilaštva da svoj posao rade nezavisno od interesa izvršne vlasti. Njhove odluke – tvrde jednako verzirani tumači pravosudne svakodnevice – svjedoče kako se tandem Stanković-Katnić svrstao uz jedan interesni klan vladajuće partije i jednog šefa organizovanog kriminala.
Ili su sve to nepotkrijepljena nagađanja i namjenski plasirane poluistine?
,,Mi smo i ustavno, pravno i institucionalno stvorili prostor za djelovanje tih organa”, pohvalio je premijer Milo Đukanović početkom nedjelje vlastiti doprinos uspostavljanju pravne države. Naravno, našlo se tu i jedno ali. Prosto, Đukanović bolje od ikoga zna (afere Telekom, Snimak, Limenka) koliko bi moglo biti opasno ako bi se tužilaštvo, potpomognuto makar djelovima policijskih i pravosudnih struktura, otelo kontroli i krenulo u berskompromisnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Zato Đukanović kaže: ,,Tužilaštvo radi svoj posao i ono će, uvjeren sam, na pažljiv način voditi računa o finalnom iskazu svoje optužnice i argumentima koje će morati da odbrani pred nezavisnim sudom”. A nezavisni sudovi nezavisni su i samostalni taman onoliko koliko su to, recimo, Vesna Medenica (predsjednica Vrhovnog suda) i Blažo Jovanić (predsjednik Privrednog suda). Tamo se – ako ne znate – optuženima za zloupotrebu položaja i finansijske malverzacije u Luci Bar sudilo više od pet godina da bi došli do prve, nepravosnažne presude. Za isto vrijeme optuženi u slučaju Zavala suđeni su i, takođe nepravosnažno, osuđeni tri puta. A deset godina se sudi i optuženima za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Nešto manje od pet godina u Privrednom sudu traje postupak odlučivanja o zahtjevu povjerilaca da se zbog nagomilanih dugova uvede stečaj u kompanijama Dragana Brkovića. Paralelno, godinama traju stečajni postupci u nekada najvećim industrijskim postrojenjima, pa se više ne zna imaju li ona novog vlasnika, jesu li u stečaju ili nijesu, ko je šta i kome dužan.
Vratimo se priči o tužilaštvu i izvršnoj vlasti. „Ono što je za nas kao ljude politike važno, to je da ne dozvolimo da nijedan od tih procesa ne dovede do političke destabilizacije, niti da dovede do ozbiljnijeg skretanja pažnje javnosti sa onoga što je odgovornost političkih struktura u Budvi i Crnoj Gori”, precizirao je premijer u svom odgovoru. ,,U svojstvu predsjednika DPS-a mogu da kažem da se tako ponašamo, da smo se suočili na odgovoran način sa tom realnošću, da nijesmo željeli niti jednom riječju da osujetimo potrebu nadležnih državnih organa. Prema tome, oni treba da rade svoj posao i oni uživaju našu punu političku podršku”.
Dan poslije Đukanovićevih pohvala, iz Specijalnog tužilaštva stiže saopštenje da je zbog nedostatka dokaza obustavljen izviđaj protiv Zorana Đurišića, nekadašnjeg predsjednika Montene¬gro Air¬li¬nesa.
Ako imamo u vidu da je Đurišić duže od dvije decenije gazdovao crnogorskom avijacijom pod patronatom svoje supruge, nekadašnje predsjednice DPS-a i aktuelne ministarke odbrane Milice Pejanović-Đurišić, možemo zaključiti kako su Katnić i njegovi saradnici stali u zaštitu vladinih interesa. Sa druge strane, znamo li da je odbačenu prijavu podnijela Daliborka Pejović, aktuelna predsjednica borda MNA i jedna od predvodnica mlađe garde DPS-a, proslavljena angažmanom u aferi Snimak, eto povoda za zaključak da je tužilaštvo protiv vladajuće partije.
Zbunjuju i ocjene rada Državnog tužilaštva pod vođstvom Ivice Stankovića i njegovih saradnika koje stižu od vladinih zvaničnika.
Potpredsjednik Vlade Duško Marković kritikovao je, ljetos, sporost tužilaštva prema njegovom zahtijevu da su utvrdi ,,da li postoji ili ne postoji mojkovački kriminalni klan, da li postoji šverc cigareta u mojkovačkoj fabrici ili ne postoji, da li sam na čelu mojkovačkog klana ili nisam…”.
Koju nedjelju kasnije, ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević pohvalio je tužilaštvo zbog brzine kojom su odgovorili na zahtjev da ispitaju pokušaj njegove diskreditacije koji su ,,na organizovan način” sprovodili ,,djelovi organizovanog kriminala i njihovi pipci u policiji i medijima”.
,,Poslovi Državnog tužilaštva ne smiju se obavljati ni pod čijim uticajem i niko ne smije da utiče na Državno tužilaštvo u vršenju njegovih poslova, pa ni potpredsjednik Vlade”, odgovorio je VDT Ivica Stanković na kritike Duška Markovića. Povodom pohvala Raška Konjevića nije se oglašavao.
Opet, Marković i Konjević su pokazali zajedničku brigu za javnost i javni interes. Marković se ogročeno zapitao – koliko na utvrđivanje istine čekaju građani kada on toliko čeka? Konjevića je zabrinulo ,,šta je sve moguće da se desi nekome drugom ako se ovakva gnusna namještaljka pokušava napraviti ministru unutrašnjih poslova”. Premalo je vremena i prostora da se Markoviću i Konjeviću odgovori na njihove navodne nepoznanice.
Obratimo pažnju na aktivnosti tužilaštva zbog kojih su dospjeli u fokus medija. Poslednje velika operacija po nalogu Specijalnog tužilaštva započela je prošle nedjelje u Budvi. Bivši gradonačelnik Rajko Kuljača, nekadašnja načelnica budvanskog katastra Mirjana Marović i grupa njihovih saradnika i poslovnih partnera privedena je zbog navodnih zloupotreba na račun imovine i budžeta SO Budva iz 2008.
Prethodno je uhapšen bivši predsjednik SO Bar Žarko Pavićević. Njemu se, prema navodima medija, na teret stavljaju djela počinjena u periodu 2002.-2010. Lazar Rađenović, još jedan bivši gradonačelnik Budve, Milena Marović, gradski menadžer i ćerka Svetozara Marovića i pripadajuća ekipa privedeni su sredinom avgusta. Razlog: sumnjivo finansiranje gradnje koncertnog platoa na Jazu pred gostovanje Madone, 2008. godine i gradnja poslovnog centra Trejd junik, završenog krajem 2010. godine.
Namjesto daljeg nabrajanja, dovoljno je citirati nedavnu izjavu pomoćnika direktora Uprave policije Milovana Pavićevića koji je kazao da je policija tokom 2011. godine, kada je kroz izviđajni postupak kontrolisala te poslove ,,utvrdila da su počinjena krivična djela”. Prikupljena dokumentacija dostavljena je specijalnom državnom tužiocu, precizirao je Pavićević.
Stižemo do suštine: krivična djela koje je ljetos procesuiralo DT počinjena su prije pet do deset godina. O njima se znalo, govorilo i pisalo još u vrijeme kada su makar neka od njih mogla biti zaustavljena. Time bi i šteta bila manja. Stanković i Katnić su, praktično, dokaze za svaku od pomenutih optužbi zatekli u meterijalima koje su im u nasljeđe ostavili bivša VDT Ranka Čarapić i njena najbliža saradnica, glavna tužiteljica Sepcijalnog tužilaštva Đurđina Đina Ivanović. Otud pitanje – ko će i kada pokrenuti postupak za utvrđivanje njihove odgovornosti zbog neučinjenog na sprječavanju bujanja kriminala i korupcije. Koliko god da je DPS bio zadovoljan njihovim radom.
Da se neke stvari u Državnom tužilaštvu preokreću naglavačke potvrđuje i novi raspored Stojanke Radović. Nekada prva specijalna tužiteljica je, nakon višegodišnje marginalizacije, ponovo raspoređena u Specijalno tužilaštvo. Zvanično na ispomoć. Prema našim informacijama, Radovićeva je dobila zadatak da obnovi i ažurira postupke koje je vodila prije nekoliko godina, a koji su stopirani voljom tadašnjih VDT – Ranke Čarapić i njene prethodnice Vesne Medenice. Izgleda da ni to nije po volji onima koji su navikli da se pitaju o svakom potezu crnogorskog državnog tužilaštva. Kontraofanziva je u toku.
Traje borba za kontrolu Specijalnog istražnog tima za borbu protiv korupcije i organozivanog kriminala. Pitanje ko će komandovati ekipom koja bi trebalo da bude ovdašnji pandan hrvatskom USKOK-u u opticaju je već mjesecima. Specijalni tužilac Katnić želi na tom mjestu čovjeka od povjerenja. Isti naum ima i direktor Uprave policije Slavko Stojanović koji se, kažu, na tom mjestu našao zahvaljujući Dušku Markoviću i Veselinu Veljoviću.
Sanaderizacija sa velikim M
U danima kada i koalicioni partneri DPS-u prebacuju kako mu se ,,savjetnici i Kabinet okupljaju u Spužu”, zgodna je prilika da se podsjetimo da je partijsko rukovodstvo DPS-a, prije gotovo pet godina, razmatralo načine na koje se u interesu partije treba postaviti prema procesu sanaderizacije, odnosno mogućnosti da neko od čelnika vladajuće stranke dospije na optuženičku klupu zbog zloupotrebe položaja i nezakonitog bogaćenja. Zanimljivo je da je tu priču na sjednici Predsjedništva DPS-a otvorio Svetozar Marović. On je kolegama predložio da razgovaraju o sanaderizaciji i na vrijeme se pripreme za sve mogućnosti, ,,pošto je partija važnija od bilo koga od nas pojedinačno, a razgovor je potreban kako ne bi prošli kao HDZ”. Hrvastka demokratska zajednica je u to vrijeme u Zagrebu suđena da bi, potom, prešla u opoziciju i bila osuđena za kriminalno udruživanje i brojne zloupotrebe resursa državnih i paradržavnih preduzeća. Marovićeva inicijativa zatekla je njegove partijske saborce. ,,Đukanović je ustao i počeo da šeta po prostoriji, kao i uvijek kada je tema razgovora neprijatna. Marović je potom predložio da o tome razgovaraju predsjednik i četiri potpredsjednika, što je nakon kraće rasprave prihvaćeno”, posvjedočio je jedan od učesnika sastanka u Vijestima od 24. februara 2011. godine. Razgovor na kome su, prema tada važećoj partijskoj hijerarhiji trebalo da učestvuju Milo Đukanović, Igor Lukšić, Filip Vujanović, (sada pokojni) Željko Šturanović i Marović nikada nije održan. Ili se o njemu u javnosti do danas ništa nije čulo. A od sanaderizacije se, osjećao je Marović još tada, pobjeći ne može.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije