Na crnogorskom tržištu nezvaničnih informacija, kuloarskih priča, nedokazanih tvrdnji i otvorenih špekulacija, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić postaju sve konkurentnija roba.
Hvale ih vlast i opozicija. Kude ih vlast i opozicija. Njihove odluke, kako nam interpretiraju verzirani tumači, pokazuju spremnost čelnika tužilaštva da svoj posao rade nezavisno od interesa izvršne vlasti. Njhove odluke – tvrde jednako verzirani tumači pravosudne svakodnevice – svjedoče kako se tandem Stanković-Katnić svrstao uz jedan interesni klan vladajuće partije i jednog šefa organizovanog kriminala.
Ili su sve to nepotkrijepljena nagađanja i namjenski plasirane poluistine?
,,Mi smo i ustavno, pravno i institucionalno stvorili prostor za djelovanje tih organa”, pohvalio je premijer Milo Đukanović početkom nedjelje vlastiti doprinos uspostavljanju pravne države. Naravno, našlo se tu i jedno ali. Prosto, Đukanović bolje od ikoga zna (afere Telekom, Snimak, Limenka) koliko bi moglo biti opasno ako bi se tužilaštvo, potpomognuto makar djelovima policijskih i pravosudnih struktura, otelo kontroli i krenulo u berskompromisnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Zato Đukanović kaže: ,,Tužilaštvo radi svoj posao i ono će, uvjeren sam, na pažljiv način voditi računa o finalnom iskazu svoje optužnice i argumentima koje će morati da odbrani pred nezavisnim sudom”. A nezavisni sudovi nezavisni su i samostalni taman onoliko koliko su to, recimo, Vesna Medenica (predsjednica Vrhovnog suda) i Blažo Jovanić (predsjednik Privrednog suda). Tamo se – ako ne znate – optuženima za zloupotrebu položaja i finansijske malverzacije u Luci Bar sudilo više od pet godina da bi došli do prve, nepravosnažne presude. Za isto vrijeme optuženi u slučaju Zavala suđeni su i, takođe nepravosnažno, osuđeni tri puta. A deset godina se sudi i optuženima za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Nešto manje od pet godina u Privrednom sudu traje postupak odlučivanja o zahtjevu povjerilaca da se zbog nagomilanih dugova uvede stečaj u kompanijama Dragana Brkovića. Paralelno, godinama traju stečajni postupci u nekada najvećim industrijskim postrojenjima, pa se više ne zna imaju li ona novog vlasnika, jesu li u stečaju ili nijesu, ko je šta i kome dužan.
Vratimo se priči o tužilaštvu i izvršnoj vlasti. „Ono što je za nas kao ljude politike važno, to je da ne dozvolimo da nijedan od tih procesa ne dovede do političke destabilizacije, niti da dovede do ozbiljnijeg skretanja pažnje javnosti sa onoga što je odgovornost političkih struktura u Budvi i Crnoj Gori”, precizirao je premijer u svom odgovoru. ,,U svojstvu predsjednika DPS-a mogu da kažem da se tako ponašamo, da smo se suočili na odgovoran način sa tom realnošću, da nijesmo željeli niti jednom riječju da osujetimo potrebu nadležnih državnih organa. Prema tome, oni treba da rade svoj posao i oni uživaju našu punu političku podršku”.
Dan poslije Đukanovićevih pohvala, iz Specijalnog tužilaštva stiže saopštenje da je zbog nedostatka dokaza obustavljen izviđaj protiv Zorana Đurišića, nekadašnjeg predsjednika Montene¬gro Air¬li¬nesa.
Ako imamo u vidu da je Đurišić duže od dvije decenije gazdovao crnogorskom avijacijom pod patronatom svoje supruge, nekadašnje predsjednice DPS-a i aktuelne ministarke odbrane Milice Pejanović-Đurišić, možemo zaključiti kako su Katnić i njegovi saradnici stali u zaštitu vladinih interesa. Sa druge strane, znamo li da je odbačenu prijavu podnijela Daliborka Pejović, aktuelna predsjednica borda MNA i jedna od predvodnica mlađe garde DPS-a, proslavljena angažmanom u aferi Snimak, eto povoda za zaključak da je tužilaštvo protiv vladajuće partije.
Zbunjuju i ocjene rada Državnog tužilaštva pod vođstvom Ivice Stankovića i njegovih saradnika koje stižu od vladinih zvaničnika.
Potpredsjednik Vlade Duško Marković kritikovao je, ljetos, sporost tužilaštva prema njegovom zahtijevu da su utvrdi ,,da li postoji ili ne postoji mojkovački kriminalni klan, da li postoji šverc cigareta u mojkovačkoj fabrici ili ne postoji, da li sam na čelu mojkovačkog klana ili nisam…”.
Koju nedjelju kasnije, ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević pohvalio je tužilaštvo zbog brzine kojom su odgovorili na zahtjev da ispitaju pokušaj njegove diskreditacije koji su ,,na organizovan način” sprovodili ,,djelovi organizovanog kriminala i njihovi pipci u policiji i medijima”.
,,Poslovi Državnog tužilaštva ne smiju se obavljati ni pod čijim uticajem i niko ne smije da utiče na Državno tužilaštvo u vršenju njegovih poslova, pa ni potpredsjednik Vlade”, odgovorio je VDT Ivica Stanković na kritike Duška Markovića. Povodom pohvala Raška Konjevića nije se oglašavao.
Opet, Marković i Konjević su pokazali zajedničku brigu za javnost i javni interes. Marković se ogročeno zapitao – koliko na utvrđivanje istine čekaju građani kada on toliko čeka? Konjevića je zabrinulo ,,šta je sve moguće da se desi nekome drugom ako se ovakva gnusna namještaljka pokušava napraviti ministru unutrašnjih poslova”. Premalo je vremena i prostora da se Markoviću i Konjeviću odgovori na njihove navodne nepoznanice.
Obratimo pažnju na aktivnosti tužilaštva zbog kojih su dospjeli u fokus medija. Poslednje velika operacija po nalogu Specijalnog tužilaštva započela je prošle nedjelje u Budvi. Bivši gradonačelnik Rajko Kuljača, nekadašnja načelnica budvanskog katastra Mirjana Marović i grupa njihovih saradnika i poslovnih partnera privedena je zbog navodnih zloupotreba na račun imovine i budžeta SO Budva iz 2008.
Prethodno je uhapšen bivši predsjednik SO Bar Žarko Pavićević. Njemu se, prema navodima medija, na teret stavljaju djela počinjena u periodu 2002.-2010. Lazar Rađenović, još jedan bivši gradonačelnik Budve, Milena Marović, gradski menadžer i ćerka Svetozara Marovića i pripadajuća ekipa privedeni su sredinom avgusta. Razlog: sumnjivo finansiranje gradnje koncertnog platoa na Jazu pred gostovanje Madone, 2008. godine i gradnja poslovnog centra Trejd junik, završenog krajem 2010. godine.
Namjesto daljeg nabrajanja, dovoljno je citirati nedavnu izjavu pomoćnika direktora Uprave policije Milovana Pavićevića koji je kazao da je policija tokom 2011. godine, kada je kroz izviđajni postupak kontrolisala te poslove ,,utvrdila da su počinjena krivična djela”. Prikupljena dokumentacija dostavljena je specijalnom državnom tužiocu, precizirao je Pavićević.
Stižemo do suštine: krivična djela koje je ljetos procesuiralo DT počinjena su prije pet do deset godina. O njima se znalo, govorilo i pisalo još u vrijeme kada su makar neka od njih mogla biti zaustavljena. Time bi i šteta bila manja. Stanković i Katnić su, praktično, dokaze za svaku od pomenutih optužbi zatekli u meterijalima koje su im u nasljeđe ostavili bivša VDT Ranka Čarapić i njena najbliža saradnica, glavna tužiteljica Sepcijalnog tužilaštva Đurđina Đina Ivanović. Otud pitanje – ko će i kada pokrenuti postupak za utvrđivanje njihove odgovornosti zbog neučinjenog na sprječavanju bujanja kriminala i korupcije. Koliko god da je DPS bio zadovoljan njihovim radom.
Da se neke stvari u Državnom tužilaštvu preokreću naglavačke potvrđuje i novi raspored Stojanke Radović. Nekada prva specijalna tužiteljica je, nakon višegodišnje marginalizacije, ponovo raspoređena u Specijalno tužilaštvo. Zvanično na ispomoć. Prema našim informacijama, Radovićeva je dobila zadatak da obnovi i ažurira postupke koje je vodila prije nekoliko godina, a koji su stopirani voljom tadašnjih VDT – Ranke Čarapić i njene prethodnice Vesne Medenice. Izgleda da ni to nije po volji onima koji su navikli da se pitaju o svakom potezu crnogorskog državnog tužilaštva. Kontraofanziva je u toku.
Traje borba za kontrolu Specijalnog istražnog tima za borbu protiv korupcije i organozivanog kriminala. Pitanje ko će komandovati ekipom koja bi trebalo da bude ovdašnji pandan hrvatskom USKOK-u u opticaju je već mjesecima. Specijalni tužilac Katnić želi na tom mjestu čovjeka od povjerenja. Isti naum ima i direktor Uprave policije Slavko Stojanović koji se, kažu, na tom mjestu našao zahvaljujući Dušku Markoviću i Veselinu Veljoviću.
Sanaderizacija sa velikim M
U danima kada i koalicioni partneri DPS-u prebacuju kako mu se ,,savjetnici i Kabinet okupljaju u Spužu”, zgodna je prilika da se podsjetimo da je partijsko rukovodstvo DPS-a, prije gotovo pet godina, razmatralo načine na koje se u interesu partije treba postaviti prema procesu sanaderizacije, odnosno mogućnosti da neko od čelnika vladajuće stranke dospije na optuženičku klupu zbog zloupotrebe položaja i nezakonitog bogaćenja. Zanimljivo je da je tu priču na sjednici Predsjedništva DPS-a otvorio Svetozar Marović. On je kolegama predložio da razgovaraju o sanaderizaciji i na vrijeme se pripreme za sve mogućnosti, ,,pošto je partija važnija od bilo koga od nas pojedinačno, a razgovor je potreban kako ne bi prošli kao HDZ”. Hrvastka demokratska zajednica je u to vrijeme u Zagrebu suđena da bi, potom, prešla u opoziciju i bila osuđena za kriminalno udruživanje i brojne zloupotrebe resursa državnih i paradržavnih preduzeća. Marovićeva inicijativa zatekla je njegove partijske saborce. ,,Đukanović je ustao i počeo da šeta po prostoriji, kao i uvijek kada je tema razgovora neprijatna. Marović je potom predložio da o tome razgovaraju predsjednik i četiri potpredsjednika, što je nakon kraće rasprave prihvaćeno”, posvjedočio je jedan od učesnika sastanka u Vijestima od 24. februara 2011. godine. Razgovor na kome su, prema tada važećoj partijskoj hijerarhiji trebalo da učestvuju Milo Đukanović, Igor Lukšić, Filip Vujanović, (sada pokojni) Željko Šturanović i Marović nikada nije održan. Ili se o njemu u javnosti do danas ništa nije čulo. A od sanaderizacije se, osjećao je Marović još tada, pobjeći ne može.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice