Nekako zakonomjerno – kad god se desi udar na neposlušne grupe, propaganda nastoji da to prikaže kao incident, slučajnost, koja nema veze sa ambijentom u kome živimo. Jer, ovdje je sve u najboljem redu: cvjeta demokratija, zemlja izlazi iz recesije i napreduje ka Evropi.
Prijeteća pisma upućena vrhu Vijesti, TV Vijesti i profesoru Milanu Popoviću, osudili su predstavnici opozicionih partija, SDP-a i Igor Lukšić iz vladajuće DPS. Stigle su i prve reakcije iz inostranstva. Ali, da bi se stvar relativizovala, stupili su na scenu čuvari poretka.
Glasine da su sami sebi napisali: gotov si, ti si sljedeći, prosute su po podaničkim portalima, novom agitpropu vladajućeg vrha. U anonimnim komentarima moglo se pročitati da Vijesti opet brljaju da bi podigli tiraž.
Sjetićete se devedesetih – Sarajlije su bacale bombe na Markale, Albanci na Kosovu su protjerivali same sebe, a Milošević je vodio miroljubivu politiku.
Tako i kod nas: režim nema nikakve veze sa nasiljem, samo ispunjava standarde. Kad je ubijen Duško Jovanović, odmah su majstori pustili stotinu verzija – da zločin ima veze sa Jovanovićevom epizodom oko Tribunala; da su posrijedi neki neraščišćeni finansijski računi; da je poludio neki marginalac… Ako je tako, kako slučaj još nije rasvijetljen. Glasine caruju tamo gdje je pravda troma, ili je nema.
Kad je prebijen Željko Ivanović, otišlo se korak dalje, pa su procesuirali dobrovoljce. Kad je Miomir Mugoša nasrnuo na urednika i fotografa Vijesti, državna mašina ustala je u odbranu gradonačelnika i od Mihaila Jovovića napravila nasilnika. Jasno – laž nema granica, u sistemu koji počiva na izbezumljivanju podanika stalnim manipulacijama, što je fantastičnija to je uspješnija.
Iako je sloboda medija jedan od važnih političkih kriterija za pristupanje Uniji, ovdje je na snazi projekt da se profesionalni mediji ugase. Oligarhijske strukture su preko svojih paramedija usvaršile manufakturu konstruisanja privida. Pogledajte kako teče med i mlijeko u vijestima RTCG-a. Kako je to precizno rekao Ranku Krivokapiću Jelko Kacin: kad gledam vaš javni servis pomislim da Crna Gora predsjedava Evropskom unijom, a ne da treba da postane kandidat za članstvo.
Medijsko zakonodavstvo danas je manje u skladu sa onim u EU, nego početkom decenije. Novim rješenjima, posobno oko finansiranja i izbora Savjeta RTCG, srušeni su temelji za stvaranje javnog servisa. Ubrzano se radi na uništavanju Zakona o slobodnom pristupu informacijama, da bi vlast još lakše mogla kriti informacije o mutnim partnerima i poslovima – od hidroelektrana na Morači, do kredita našeg premijera i sumnjivih kolaterala u banci njegovog brata.
Kritičari vladajućeg poretka postali su legitimna meta nasilja, posebno nakon Đukanovićeve fetve o sramotnim ljudima i one tužbe u kojoj je premijer tražio milion eura za duševne bolove. Odštetni zahtjevi prema privatnim medijima u ovom momentu prelaze 13 miliona eura, a povlačenjem oglašivača i stečajem velikih distributera nastoje se dodatno ekonomski iscrpiti. Istovremeno, paradržavna Pobjeda, kojom predsjedava direktor DPS-a, služi za bacanje stigme na neposlušne. Novcem iz državne kase.
Devedesetih je osnivanjem privatnih glasila, opozicionih partija i antiratnog pokreta stvoreno jezgro pobune iz koga je moglo izaći nešto veliko. Vlast je utrošila mnogo energije da tačke otpora razbije, posvađa ili jednostavno potkupi. Tu je postigla uspjeh veći nego na bilo kom drugom polju. Otpor korumpiranom poretku, danas je slabiji od otpora ratu i nasilju devedesetih.
Rečenica iz anonimnog pisma – gotov si, ti si sljedeći, prirodno se uklapa u atmosferu u kojoj je većina prihvatila Đukanovića kao manje zlo. Dok se veliko zlo krije u opoziciji i oponentima koji nijesu pristali da ćute o prirodi ovog režima.
Ali, kako je to precizno rekla Hana Arent – prihvatanje manjeg zla svjesno se koristi za pripremu cjelokupnog stanovništva na poslušno prihvatanje zla kao takvog.
Milka TADIĆ MIJOVIĆ