DRUŠTVO
Ko sve smije da nas bije
Osnovnom tužilaštvu u Kotoru trebalo je tri godine da ustanovi da biznismen Zoran Ćoćo Bećirović nije kriv zbog nasilničkog ponašanja. Jeste da je šamarao svoje radnike, ali samo malo. Nije im nanio tjelesne povrede već samo crvenkastu boju na obraze, pa tužilaštvo tu nema što da radi. Brojne prijave protiv Bećirovića, vlasnika hotela Avala u Budvi i Bjanka i Lipka u Kolašinu, svjedoče da je pored verbalnih uvreda lak i na pesnicama.
,,Odmah po otvaranju vrata od lifta, s obzirom na to da sam ja bio najbliži otvoru, Zoran Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, navodi se u jednoj od prijava protiv Bećirovića.
Bećirovićev advokat Branko Čolović kaže za jednu od sličnih prijava protiv njegovog klijenta ,,da to jeste prekršaj, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju” te da oni vjeruju u zakone i institucije ove države. A kako i ne bi.
Hotelijer koji voli da tuče samo je jedan u nizu junaka našeg doba kojima nijesu dovoljni sila i moć koji ih prate, nego svoju osionost moraju i kroz batinu da iskažu. I silnici su ljudi, pa ne mogu da izdrže da ponekad nekog ne ćušnu. A svi, ne kriju, vjeruju u institucije države, koje im po pravilu za nepočinstva progledaju kroz prste.
Dešava se, recimo, da tužilaštvu nije dovoljno ni kada pored ,,bezazlenog” crvenila od udaraca, napadnutom pukne i bubna opna. Godinu i po traje farsa oko uličnog napada gradonačelnika Miomira Mugoše i njegovog sina Miljana na novinara Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Državni aparat se upregao da od žrtve napravi siledžiju. Jovović je nakon susreta sa gradonačelnikom, kako su ga lako udarili, morao na operaciju zbog pucanja bubne opne. A tužilaštvu je stalo da dokaže Jovovićevu ,,krivicu” za navodni potres mozga gradonačelnikovog vozača Dragana Radonjića. Za sada stvari stoje ovako: gradonačelnik Mugoša je platio samo kaznu za prekršaj od 400 eura, a Jovovića tužilaštvo sumnjiči za nasilništvo iako su tri vještačenja pokazala suprotno.
Da gradonačelniku Podgorice nijesu strane ove vrste obračuna šuškalo se i u ljeto 2007. kada su se u medijima pojavile informacije o njegovom fizičkom obračunu sa Acom Đukanovićem. Navodno Mugoša i Đukanović su pesnicama usaglašavali pravce urbanističkog razvoja glavnog grada. Nije ni mlađi Đukanović bez fajterskog iskustva. On je juna 2000. godine, skupa sa prijateljima u holu hotela Crna Gora učestvovao u tuči u kojoj je Zoran – Feki Kljajić zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović i prijatelji su Kljajića tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Sadašnji bankar Đukanović je tada nekoliko dana proveo u zatvoru i otuda saopštio da je napad na Kljajića uslijedio nakon njegovih verbalnih napada i vrijeđanja Đukanovićeve porodice. Četiri godine nakon prebijanja Kljajića, Osnovni sud u Podgorici izrekao je presudu – Aco Đukanović nije kriv. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela.
U odbranu porodice, početkom prošle godine, istupio je i Nenad Mićunović, bratanić kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića. Udario je Nebojšu Medojevića ispred zgrade u kojoj Medojević stanuje i zaprijetio mu da će ga likvidirati ukoliko nastavi da pominje Branislava Mićunovića. Pravosuđe je u ovom slučaju, na koji su oštro reagovali ambasadori EU i SAD, pokazalo ažurnost. Nenad Mićunović kažnjen je prekršajno sa 950 eura.
Ne biju samo biznismeni i političari. U Crnoj Gori i intelektualci stegnu pesnicu. Nedavno je prekipjelo i dekanu Pravnog fakulteta Ranku Mujoviću, pa je nasrnuo na studenta Koču Đurišića. U krivičnoj prijavi, Đurišić navodi da mu je Mujović prijetio, „uhvatio ga rukama za kragnu jakne i gurao”, te da ga je tom prilikom i ogrebao po vratu, što je „konstatovao” i doktor u Hitnoj pomoći. Tužilaštvo i dalje radi na tom slučaju, a dekan je nastavio da podučava mladež.
Meta psovki i verbalnih prijetnji najčešće su novinari. Kada se to ne pokaže djelotvornim, onda kreću napadi pod okriljem mraka.
Tokom proslave desetogodišnjice osnivanja lista Vijesti, u jesen 2007. godine, napadnut je direktor tog dnevnika Željko Ivanović. Pretučen je, a policija je kasnije pronašla dragovoljce počinioce, za koje Ivanović tvrdi da nijesu pravi napadači na njega. Stvarne napadače i njihove nalogodavce niko nije ni pokušao da traži.
Nedugo nakon napada na Ivanovića na pragu kuće pretučen je i novinar Tufik Softić, iz Berana. Završio je u bolnici – sa teškim tjelesnim povredama. Ni napadači na Softića nijesu nađeni.
Novinara Mladena Stojovića napali su u njegovoj kući, u Baru 2008. Sa leđa, dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Stojović je neposredno prije napada u serijalu Insajder televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i veoma moćne ljude u Crnoj Gori. Policija je tvrdila kako nema tragova obračuna u njegovom stanu i izdala saopštenje u kome je sugerisano da je sam sebe povrijedio. „Ako nekome idete šiljkom u obraz put vrata, onda to liči na pokušaj ubistva”, kazao je Stojović.
Da nasilje po pravilu rađa novo nasilje pokazuje i slučaj iz decembra 2009. u podgoričkom restoranu Maša. „Dvojica su prišla za naš sto, a potom su nam, uz psovke i najgore uvrede, prsnuli sprej u oči, nakon čega su po nama pljuštale šipke, palice, pištolji…”. Ovako je napad opisao podgorički advokat Nebojša Batrićević. Njega i Časlava Nenezića, koji je sa njim sjedio za stolom, napali su tjelohranitelji biznismena Veselina Barovića. Batrićević tvrdi da nikakvog kontakta niti bilo kakve veze nikada nije imao sa Barovićem i da su samo sjedjeli u istom restoranu. Batrićević sa prijateljem, Barović sa nekoliko djevojaka. No, Batrićević se, kada su tjelohranitelji po obavljenom poslu pobjegli, pridigao i Baroviću udarcem slomio nos. Policija je poslije nekoliko dana uhapsila Rada Živkovića i Marinka Banovića zbog sumnje da su, na Barovićev poziv, pretukli Batrićevića i Nenezića. U Kliničkom centru progovorio je i Veselin Barović tvrdeći da nema nikakve veze sa napadom na Nenezića i Batrićevića. Barovićevi tjelohranitelji Banović i Živković kažnjeni su zatvorskim kaznama u trajanju od 10, odnosno pet mjeseci. Zbog nedostatka dokaza Vrhovno državno tužilaštvo odustalo je od krivičnog gonjenja Veselina Barovića.
Crnogorski silnici rukovode se onom da je batina iz raja izašla, ali stalno zaboravljaju da ta ista batina ima dva kraja.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini