Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko sve smije da nas bije

Objavljeno prije

na

Osnovnom tužilaštvu u Kotoru trebalo je tri godine da ustanovi da biznismen Zoran Ćoćo Bećirović nije kriv zbog nasilničkog ponašanja. Jeste da je šamarao svoje radnike, ali samo malo. Nije im nanio tjelesne povrede već samo crvenkastu boju na obraze, pa tužilaštvo tu nema što da radi. Brojne prijave protiv Bećirovića, vlasnika hotela Avala u Budvi i Bjanka i Lipka u Kolašinu, svjedoče da je pored verbalnih uvreda lak i na pesnicama.

,,Odmah po otvaranju vrata od lifta, s obzirom na to da sam ja bio najbliži otvoru, Zoran Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, navodi se u jednoj od prijava protiv Bećirovića.

Bećirovićev advokat Branko Čolović kaže za jednu od sličnih prijava protiv njegovog klijenta ,,da to jeste prekršaj, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju” te da oni vjeruju u zakone i institucije ove države. A kako i ne bi.

Hotelijer koji voli da tuče samo je jedan u nizu junaka našeg doba kojima nijesu dovoljni sila i moć koji ih prate, nego svoju osionost moraju i kroz batinu da iskažu. I silnici su ljudi, pa ne mogu da izdrže da ponekad nekog ne ćušnu. A svi, ne kriju, vjeruju u institucije države, koje im po pravilu za nepočinstva progledaju kroz prste.

Dešava se, recimo, da tužilaštvu nije dovoljno ni kada pored ,,bezazlenog” crvenila od udaraca, napadnutom pukne i bubna opna. Godinu i po traje farsa oko uličnog napada gradonačelnika Miomira Mugoše i njegovog sina Miljana na novinara Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Državni aparat se upregao da od žrtve napravi siledžiju. Jovović je nakon susreta sa gradonačelnikom, kako su ga lako udarili, morao na operaciju zbog pucanja bubne opne. A tužilaštvu je stalo da dokaže Jovovićevu ,,krivicu” za navodni potres mozga gradonačelnikovog vozača Dragana Radonjića. Za sada stvari stoje ovako: gradonačelnik Mugoša je platio samo kaznu za prekršaj od 400 eura, a Jovovića tužilaštvo sumnjiči za nasilništvo iako su tri vještačenja pokazala suprotno.

Da gradonačelniku Podgorice nijesu strane ove vrste obračuna šuškalo se i u ljeto 2007. kada su se u medijima pojavile informacije o njegovom fizičkom obračunu sa Acom Đukanovićem. Navodno Mugoša i Đukanović su pesnicama usaglašavali pravce urbanističkog razvoja glavnog grada. Nije ni mlađi Đukanović bez fajterskog iskustva. On je juna 2000. godine, skupa sa prijateljima u holu hotela Crna Gora učestvovao u tuči u kojoj je Zoran – Feki Kljajić zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović i prijatelji su Kljajića tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Sadašnji bankar Đukanović je tada nekoliko dana proveo u zatvoru i otuda saopštio da je napad na Kljajića uslijedio nakon njegovih verbalnih napada i vrijeđanja Đukanovićeve porodice. Četiri godine nakon prebijanja Kljajića, Osnovni sud u Podgorici izrekao je presudu – Aco Đukanović nije kriv. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela.

U odbranu porodice, početkom prošle godine, istupio je i Nenad Mićunović, bratanić kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića. Udario je Nebojšu Medojevića ispred zgrade u kojoj Medojević stanuje i zaprijetio mu da će ga likvidirati ukoliko nastavi da pominje Branislava Mićunovića. Pravosuđe je u ovom slučaju, na koji su oštro reagovali ambasadori EU i SAD, pokazalo ažurnost. Nenad Mićunović kažnjen je prekršajno sa 950 eura.

Ne biju samo biznismeni i političari. U Crnoj Gori i intelektualci stegnu pesnicu. Nedavno je prekipjelo i dekanu Pravnog fakulteta Ranku Mujoviću, pa je nasrnuo na studenta Koču Đurišića. U krivičnoj prijavi, Đurišić navodi da mu je Mujović prijetio, „uhvatio ga rukama za kragnu jakne i gurao”, te da ga je tom prilikom i ogrebao po vratu, što je „konstatovao” i doktor u Hitnoj pomoći. Tužilaštvo i dalje radi na tom slučaju, a dekan je nastavio da podučava mladež.

Meta psovki i verbalnih prijetnji najčešće su novinari. Kada se to ne pokaže djelotvornim, onda kreću napadi pod okriljem mraka.

Tokom proslave desetogodišnjice osnivanja lista Vijesti, u jesen 2007. godine, napadnut je direktor tog dnevnika Željko Ivanović. Pretučen je, a policija je kasnije pronašla dragovoljce počinioce, za koje Ivanović tvrdi da nijesu pravi napadači na njega. Stvarne napadače i njihove nalogodavce niko nije ni pokušao da traži.

Nedugo nakon napada na Ivanovića na pragu kuće pretučen je i novinar Tufik Softić, iz Berana. Završio je u bolnici – sa teškim tjelesnim povredama. Ni napadači na Softića nijesu nađeni.

Novinara Mladena Stojovića napali su u njegovoj kući, u Baru 2008. Sa leđa, dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Stojović je neposredno prije napada u serijalu Insajder televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i veoma moćne ljude u Crnoj Gori. Policija je tvrdila kako nema tragova obračuna u njegovom stanu i izdala saopštenje u kome je sugerisano da je sam sebe povrijedio. „Ako nekome idete šiljkom u obraz put vrata, onda to liči na pokušaj ubistva”, kazao je Stojović.

Da nasilje po pravilu rađa novo nasilje pokazuje i slučaj iz decembra 2009. u podgoričkom restoranu Maša. „Dvojica su prišla za naš sto, a potom su nam, uz psovke i najgore uvrede, prsnuli sprej u oči, nakon čega su po nama pljuštale šipke, palice, pištolji…”. Ovako je napad opisao podgorički advokat Nebojša Batrićević. Njega i Časlava Nenezića, koji je sa njim sjedio za stolom, napali su tjelohranitelji biznismena Veselina Barovića. Batrićević tvrdi da nikakvog kontakta niti bilo kakve veze nikada nije imao sa Barovićem i da su samo sjedjeli u istom restoranu. Batrićević sa prijateljem, Barović sa nekoliko djevojaka. No, Batrićević se, kada su tjelohranitelji po obavljenom poslu pobjegli, pridigao i Baroviću udarcem slomio nos. Policija je poslije nekoliko dana uhapsila Rada Živkovića i Marinka Banovića zbog sumnje da su, na Barovićev poziv, pretukli Batrićevića i Nenezića. U Kliničkom centru progovorio je i Veselin Barović tvrdeći da nema nikakve veze sa napadom na Nenezića i Batrićevića. Barovićevi tjelohranitelji Banović i Živković kažnjeni su zatvorskim kaznama u trajanju od 10, odnosno pet mjeseci. Zbog nedostatka dokaza Vrhovno državno tužilaštvo odustalo je od krivičnog gonjenja Veselina Barovića.

Crnogorski silnici rukovode se onom da je batina iz raja izašla, ali stalno zaboravljaju da ta ista batina ima dva kraja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo