Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Regulacija ili totalna eksploatacija

Objavljeno prije

na

Bemaka je demonstrirao da je moćna kompanija i da preko noći može pribaviti dozvole za bilo šta što radi u ovoj državi. Kada je pokrenuta priča oko nelegalne eksploatacije riječnog materijala iz Lima u mjestu Skakavac kod Berana, koja se vrši pod izgovorom sanacije magistrale oštećene u posljednjim poplavama, jedan od zaposlenih na radilištu samo je upitao – šta treba?

„Recite kakvu vrstu papira treba da imamo i to ćemo brzo riješiti”, kazao je on policajcima i lovočuvarima koji su zaustavili četiri teška kamiona podgoričkih registarskih oznaka.

Umjesto propisnih otpremnica i dozvola Uprave za vode, vozači kamiona kod sebe su imali dozvole izdate od sopstvene firme. U pratnji policije kamioni su promijenili pravac i dovezeni do Berana, uz opšte veselje mještana Skakavca, koji su do tada samo nijemo gledali kako se šljunak odnosi čak i sa privatnih imanja, a niko ne reaguje.

Konvoj kamiona parkiran je na ulazu u grad gdje je proveo nekoliko sati. Umjesto da se nakon toga preparkiraju i zadrže, policiji je stigao usmeni nalog da se kamioni puste. Time su intervencija i slavlje građana završeni, a Bemaks je nastavio da nesmetano obavlja posao koji je i do tada radio. Vodoprivredni inspektor je tvrdio – eksploatacija, a iz te kompanije – regulacija korita rijeke.

Činjenica da Bemaks već skoro dva mjeseca vrši eksploataciju riječnog materijala u Skakavcu teško se može osporiti. Lovočuvari Sportskog ribolovnog kluba Lim iz Berana napravili su detaljan video zapis. Amaterskom kamerom zabilježeno je kako moćna utovarna kašika ulazi čak i u korito rijeke, a zatim su propratili četiri velika kamiona kako natovareni materijal tokom čitavog dana transportuju sa teritorije beranske opštine u bjelopoljsku, dvadeset kilometara dalje, u mjestu Zaton. Na snimcima se vidi i da se materijal istovara u krugu separacije sa upečatljivo novim silosima koji nose zaštitni natpis Bemaksa.

Tako se moglo saznati da je Bemaksova separacija smještena odmah pored fabrike betonskih elementa u ovom selu. Bilo bi svakako zanimljivo istražiti kako je i ko Bemaksu dozvolio da baš tu locira separaciju? Ako se željelo učiniti nešto dobro i korisno za državu i napaćeni narod, mogla se privatizovati ova fabriku u stečaju, sa četrdeset zaposlenih, od koje ih dijeli ograda. Posljednja licitacija je bila prije samo dvadesetak dana. Neuspješna, naravno.

Bemaks je navikao da radi uspješno. Iz korita rijeke Lim u mjestu Skakavac samo u prvih mjesec izvađeno je, kako je procijenjeno, oko dvadeset hiljada kubika šljunka, što pretvoreno u najminimalnije novčane sume iznosi oko sto hiljada eura. Od toga, i onog što će u međuvremenu još biti vađeno, beranska lokalna uprava neće imati nikakve koristi.

Kada je, dakle, državni vodoprivredni inspektor napisao rješenje o zabrani eksploatacije, iz Bemaksa su odgovorili da se ne radi o eksploataciji već o regulaciji korita rijeke, i da će šljunak poslije toga vratiti?! Izvršni direktor Veselin Kovačević izjavio je, naime, da se rječni materijal „samo deponiju na određeno mjesto, odakle će biti vraćen kada bude izgrađen potporni zid u dužini od 140 metara”.

„Sve se radi strogo po projektu i onako kako nam je dala u zadatak Direkcija za saobraćaj. Vi znate da je jedan od razloga za oštećenje puta upravo ranija neplanska eksploatacija šljunka. Mi sada regulacijom korita rijeke pokušavamo da spriječimo da se to ponovo desi i da bude ugrožen potporni zid koji će biti izgrađen”, rekao je Kovačević.

On je dodao da Bemaks nema direktni kontakt sa Upravom za vode već da im je saglasnosti za izvođenje radova obezbijedila Direkcija za saobraćaj.

Potom se oglasio i direktor Direkcije za saobraćaj Veselin Grbović da potvrdi kako ova kompanija ima njihovu i saglasnost Uprave za vode za popravku dijela puta Berane – Bijelo Polje, a da je vađenje šljunka iz korita rijeke u cilju te sanacije

„U sklopu sanacije mora se počistiti da voda ide svojim tokom i da ne udara tamo gdje je izazvala haos”, izjavio je Grbović i naglasio da Bemaks legalno radi svoj posao.

Baš toga dana, sa mjesec zakašnjenja, kada su se novinari zainteresovali, izvođaču radova u Skakavcu stiglo je odobrenje Uprave za vode, u kojem, kako se moglo čuti, „okruglo na ćoše”, piše da Bemaks može, „ukoliko postoji potreba”, da ukloni sprudove, odnosno rječne nanose, ali „da se mora tačno znati gdje i koliko materijala odlaže i da se nakon završetka radova rječni materijal vrati”. Pri tome, niko iz Uprave za vode nije izašao na teren da vidi šta se radi, odnosno šta se uklanja i odnosi, koliko i gdje, i kako će da se vrati. I da eventualno pita izvođača kakva mu je računica da materijal odlaže dvadeset kilometara od radilišta, da bi ga poslije toga vraćao.

Da je magistralni put Berane – Bijelo Polje u mjestu Skakavac već bio kritično oštećen, govori i činjenica da je tender za „zaštitu trupa”, na sajtu Direkcije za saobraćaj objavljen početkom oktobra, i da je otvaranje ponuda obavljeno početkom novembra. Put u mjestu Skakavac propao je u poplavama mjesec kasnije, početkom decembra. Na sajtu Direkcije ne se mogu naći podaci o tome po kojoj cijeni je Bemaks dobio ovaj posao tada, i da li će po istoj cijeni raditi i nakon totalnog oštećenja puta.

Ili će tu razliku nadoknaditi u riječnom materijalu koji izmješta iz Skakavca u Zaton, pa iz Zatona u Skakavac. Hoće li biti viška? Biće zanimljivo na kraju tražiti podatke o tome koliko je šljunka uzeto a koliko vraćeno. U kubicima, precizno, podrazumijeva se. Tako je tražila Uprava za vode.

Slučaj sa Bemaksom skrenuo je pažnju na činjenicu da je rječni materijal veliki prirodni potencijal sjevera, i da se svih ovih godina neštedimice eksploatiše. Da su neki koncesionari dobro zabogatili.Upućeniji kažu da je takva pljačka šljunka, pijeska i riječnog kamena, započeta prije skoro dvije decenije, kada je ovaj prirodni resurs država izuzela iz domena lokalnih uprava. Od tada se koritima rijeka na ovoj teritoriji Crne Gore vršlja bez precizne kontrole. Ni na jednom mjestu eksploatacije, kojima jedva da se zna broja, nema prilazne rampe.

Vodoprivredni inspektor, jedan za čitav sjever, kontrolu može obavljati samo na mjestu eksploatacije. Kada se kamion već nađe na putu, kontrola prelazi u domen policije, a policija bi morala biti edukovana i upućena u to kakav dokument treba sa sobom da ima svaki kamion. Za sada se ne bi moglo reći da to baš tako hoda. Iz ribolovnih udruženja na sjeveru, koja se najčešće bune i „ratuju” sa koncesionarima zbog narušavanja vodotoka i ugrožavanja ribljeg fonda, i ranije je bilo prijava policiji na ovaj vid, kako kažu, privrednog kriminala. O kakvom blagu se radi govori podatak koliko je u Skakavcu uzeto šljunka, izraženo u novcu, za samo mjesec. Puta dvije decenije, i puta sva mjesta eksploatacije i svi koncesionari? U opštinske kase sada se od toga slivaju sredstva koja je čak i na godišnjem nivou mizerno spominjati.

Bemaks je inače raspolagao koncesijama na rječni materijal na čitavom toku Lima

kroz bjelopoljsku opštinu. Nevolja je što je Skakavac u Beranama. Da li je to možda nagovještaj da će ova kompanija dobiti u nerednom periodu koncesije i u ovom gradu, odnosno na kompletnom toku Lima od Plava do granice sa Srbijom, kako se spekuliše, znaće se vrlo brzo.

Bemaksova ofanziva

Da je Bemaks DOO krenuo u „ofanzivu” po sjeveru i počeo da iz poslova izbacuje neke druge velike firme, ne samo kada su koncesije u pitanju, jasno je bilo već kada je odabran da sanira jalovište u Mojkovcu. Mnogo je problematičnije kako je u oktobru prošle godine Bemaks pobijedio na tenderu za izgradnju puta Murino – Čakor, iako je bio trećerangirani u konzorcijumu sa Crnagoraputem. Povoljnije ponude od njihove imali su do tada na sjeveru neprikosnoveni Integral inženjering i Tehno-put. Tehno-put je, može se saznati, zbog toga uložio žalbu. Ishod toga prigovora još nije poznat.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo