Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Regulacija ili totalna eksploatacija

Objavljeno prije

na

Bemaka je demonstrirao da je moćna kompanija i da preko noći može pribaviti dozvole za bilo šta što radi u ovoj državi. Kada je pokrenuta priča oko nelegalne eksploatacije riječnog materijala iz Lima u mjestu Skakavac kod Berana, koja se vrši pod izgovorom sanacije magistrale oštećene u posljednjim poplavama, jedan od zaposlenih na radilištu samo je upitao – šta treba?

„Recite kakvu vrstu papira treba da imamo i to ćemo brzo riješiti”, kazao je on policajcima i lovočuvarima koji su zaustavili četiri teška kamiona podgoričkih registarskih oznaka.

Umjesto propisnih otpremnica i dozvola Uprave za vode, vozači kamiona kod sebe su imali dozvole izdate od sopstvene firme. U pratnji policije kamioni su promijenili pravac i dovezeni do Berana, uz opšte veselje mještana Skakavca, koji su do tada samo nijemo gledali kako se šljunak odnosi čak i sa privatnih imanja, a niko ne reaguje.

Konvoj kamiona parkiran je na ulazu u grad gdje je proveo nekoliko sati. Umjesto da se nakon toga preparkiraju i zadrže, policiji je stigao usmeni nalog da se kamioni puste. Time su intervencija i slavlje građana završeni, a Bemaks je nastavio da nesmetano obavlja posao koji je i do tada radio. Vodoprivredni inspektor je tvrdio – eksploatacija, a iz te kompanije – regulacija korita rijeke.

Činjenica da Bemaks već skoro dva mjeseca vrši eksploataciju riječnog materijala u Skakavcu teško se može osporiti. Lovočuvari Sportskog ribolovnog kluba Lim iz Berana napravili su detaljan video zapis. Amaterskom kamerom zabilježeno je kako moćna utovarna kašika ulazi čak i u korito rijeke, a zatim su propratili četiri velika kamiona kako natovareni materijal tokom čitavog dana transportuju sa teritorije beranske opštine u bjelopoljsku, dvadeset kilometara dalje, u mjestu Zaton. Na snimcima se vidi i da se materijal istovara u krugu separacije sa upečatljivo novim silosima koji nose zaštitni natpis Bemaksa.

Tako se moglo saznati da je Bemaksova separacija smještena odmah pored fabrike betonskih elementa u ovom selu. Bilo bi svakako zanimljivo istražiti kako je i ko Bemaksu dozvolio da baš tu locira separaciju? Ako se željelo učiniti nešto dobro i korisno za državu i napaćeni narod, mogla se privatizovati ova fabriku u stečaju, sa četrdeset zaposlenih, od koje ih dijeli ograda. Posljednja licitacija je bila prije samo dvadesetak dana. Neuspješna, naravno.

Bemaks je navikao da radi uspješno. Iz korita rijeke Lim u mjestu Skakavac samo u prvih mjesec izvađeno je, kako je procijenjeno, oko dvadeset hiljada kubika šljunka, što pretvoreno u najminimalnije novčane sume iznosi oko sto hiljada eura. Od toga, i onog što će u međuvremenu još biti vađeno, beranska lokalna uprava neće imati nikakve koristi.

Kada je, dakle, državni vodoprivredni inspektor napisao rješenje o zabrani eksploatacije, iz Bemaksa su odgovorili da se ne radi o eksploataciji već o regulaciji korita rijeke, i da će šljunak poslije toga vratiti?! Izvršni direktor Veselin Kovačević izjavio je, naime, da se rječni materijal „samo deponiju na određeno mjesto, odakle će biti vraćen kada bude izgrađen potporni zid u dužini od 140 metara”.

„Sve se radi strogo po projektu i onako kako nam je dala u zadatak Direkcija za saobraćaj. Vi znate da je jedan od razloga za oštećenje puta upravo ranija neplanska eksploatacija šljunka. Mi sada regulacijom korita rijeke pokušavamo da spriječimo da se to ponovo desi i da bude ugrožen potporni zid koji će biti izgrađen”, rekao je Kovačević.

On je dodao da Bemaks nema direktni kontakt sa Upravom za vode već da im je saglasnosti za izvođenje radova obezbijedila Direkcija za saobraćaj.

Potom se oglasio i direktor Direkcije za saobraćaj Veselin Grbović da potvrdi kako ova kompanija ima njihovu i saglasnost Uprave za vode za popravku dijela puta Berane – Bijelo Polje, a da je vađenje šljunka iz korita rijeke u cilju te sanacije

„U sklopu sanacije mora se počistiti da voda ide svojim tokom i da ne udara tamo gdje je izazvala haos”, izjavio je Grbović i naglasio da Bemaks legalno radi svoj posao.

Baš toga dana, sa mjesec zakašnjenja, kada su se novinari zainteresovali, izvođaču radova u Skakavcu stiglo je odobrenje Uprave za vode, u kojem, kako se moglo čuti, „okruglo na ćoše”, piše da Bemaks može, „ukoliko postoji potreba”, da ukloni sprudove, odnosno rječne nanose, ali „da se mora tačno znati gdje i koliko materijala odlaže i da se nakon završetka radova rječni materijal vrati”. Pri tome, niko iz Uprave za vode nije izašao na teren da vidi šta se radi, odnosno šta se uklanja i odnosi, koliko i gdje, i kako će da se vrati. I da eventualno pita izvođača kakva mu je računica da materijal odlaže dvadeset kilometara od radilišta, da bi ga poslije toga vraćao.

Da je magistralni put Berane – Bijelo Polje u mjestu Skakavac već bio kritično oštećen, govori i činjenica da je tender za „zaštitu trupa”, na sajtu Direkcije za saobraćaj objavljen početkom oktobra, i da je otvaranje ponuda obavljeno početkom novembra. Put u mjestu Skakavac propao je u poplavama mjesec kasnije, početkom decembra. Na sajtu Direkcije ne se mogu naći podaci o tome po kojoj cijeni je Bemaks dobio ovaj posao tada, i da li će po istoj cijeni raditi i nakon totalnog oštećenja puta.

Ili će tu razliku nadoknaditi u riječnom materijalu koji izmješta iz Skakavca u Zaton, pa iz Zatona u Skakavac. Hoće li biti viška? Biće zanimljivo na kraju tražiti podatke o tome koliko je šljunka uzeto a koliko vraćeno. U kubicima, precizno, podrazumijeva se. Tako je tražila Uprava za vode.

Slučaj sa Bemaksom skrenuo je pažnju na činjenicu da je rječni materijal veliki prirodni potencijal sjevera, i da se svih ovih godina neštedimice eksploatiše. Da su neki koncesionari dobro zabogatili.Upućeniji kažu da je takva pljačka šljunka, pijeska i riječnog kamena, započeta prije skoro dvije decenije, kada je ovaj prirodni resurs država izuzela iz domena lokalnih uprava. Od tada se koritima rijeka na ovoj teritoriji Crne Gore vršlja bez precizne kontrole. Ni na jednom mjestu eksploatacije, kojima jedva da se zna broja, nema prilazne rampe.

Vodoprivredni inspektor, jedan za čitav sjever, kontrolu može obavljati samo na mjestu eksploatacije. Kada se kamion već nađe na putu, kontrola prelazi u domen policije, a policija bi morala biti edukovana i upućena u to kakav dokument treba sa sobom da ima svaki kamion. Za sada se ne bi moglo reći da to baš tako hoda. Iz ribolovnih udruženja na sjeveru, koja se najčešće bune i „ratuju” sa koncesionarima zbog narušavanja vodotoka i ugrožavanja ribljeg fonda, i ranije je bilo prijava policiji na ovaj vid, kako kažu, privrednog kriminala. O kakvom blagu se radi govori podatak koliko je u Skakavcu uzeto šljunka, izraženo u novcu, za samo mjesec. Puta dvije decenije, i puta sva mjesta eksploatacije i svi koncesionari? U opštinske kase sada se od toga slivaju sredstva koja je čak i na godišnjem nivou mizerno spominjati.

Bemaks je inače raspolagao koncesijama na rječni materijal na čitavom toku Lima

kroz bjelopoljsku opštinu. Nevolja je što je Skakavac u Beranama. Da li je to možda nagovještaj da će ova kompanija dobiti u nerednom periodu koncesije i u ovom gradu, odnosno na kompletnom toku Lima od Plava do granice sa Srbijom, kako se spekuliše, znaće se vrlo brzo.

Bemaksova ofanziva

Da je Bemaks DOO krenuo u „ofanzivu” po sjeveru i počeo da iz poslova izbacuje neke druge velike firme, ne samo kada su koncesije u pitanju, jasno je bilo već kada je odabran da sanira jalovište u Mojkovcu. Mnogo je problematičnije kako je u oktobru prošle godine Bemaks pobijedio na tenderu za izgradnju puta Murino – Čakor, iako je bio trećerangirani u konzorcijumu sa Crnagoraputem. Povoljnije ponude od njihove imali su do tada na sjeveru neprikosnoveni Integral inženjering i Tehno-put. Tehno-put je, može se saznati, zbog toga uložio žalbu. Ishod toga prigovora još nije poznat.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo