Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Baklja koja osvjetljava put

Objavljeno prije

na

Međunarodna nagrada Kurt Haris dodjeljena je u ponedjeljak u Podgorici Slobodanu Pejoviću, penzionisanom policijskom inspektoru koji je jedni iz policijske strukture javno progovorio o deportaciji bosanskih izbjeglica 1992. Pejoviću je nagradu uručio Uve Kicinger, član harvardskog Instituta za evropske studije i osnivač fondacije Naše drvo koja se bavi zaštitom ljudskih prava, a koja je utemeljivač nagrade Kurt Haris. „Tom nagradom”, naglasio je Kicinger, „Fondacija Slobodanu Pejoviću odaje počast za nepokolebljivu moralnu hrabrost”.

„Istog, ogromnog moralnog integriteta”, podsjetio je Kicinger, „bio je i Kurt Haris čije ime nagrada nosi”. Haris je bio njemački oficir koji je pred ludilom nacizma spasio ruske ratne zarobljenike naredivši svom bataljonu da ih odbrani od SS-ovaca, „ako treba i oružjem”. Porodica Uve Kicingera jedna je od jevrejskih porodica koje je Haris spasio u Nirnbergu.

„Zašto čovječanstvo nikada ne izvuče pouke iz prošlosti?”, zapitao se Kicinger.

Slobodan Pejović je postao član Liberalnog saveza Crne Gore 1990. Odbio je da učestvuje u napadu na Dubrovnik 1991. u okviru specijalne policijske jedinice. Iste noći kada je počeo napad na Konavle, iz ruku vojske spasio je Hrvata Stipu Perušku, kojeg je vojska htjela da odvede iz Herceg Novog da im bude ,,vodič” kroz minska polja. Od razularenih četničkih bandi iz Foče uspio je da spasi kuću uglednog ljekara iz Herceg Novog, Hama Kusturice, koji je sa suprugom morao pobjeći iz Herceg Novog. Godinama ustrajno svjedoči o zločinu deportacije bosanskih izbjeglica zbog čega trpi pritiske i napade. .

Iako je nakon svjedočenja Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore jasno da je državni vrh Crne Gore najodgovorniji za taj zločin, sutkinja koja vodi proces Milenka Žižić odbila je da sasluša, po zahtjevu advokata odbrane, Mila Đukanovića i Svetozara Marovića.

Profesor Milan Popović je na dodjeli nagrade Pejoviću, ukazao na paralelu između nacističke Njemačke iz 40-ih godina i nacističke Crne Gore početkom 90-ih, upozoravajući da u Crnoj Gori nije započeo proces suočavanja. “U jedan od najmračnijih recidiva spada i ono što Slobodan Pejović i danas doživljava u Crnoj Gori – produženi fizički progon i pokušaj moralne likvidacije, odnosno blaćenja u kojima učešće uzimaju čak i neki ljudi za koje ni u snu nijesmo mogli pomisliti da će to raditi”.

Zbog nagrade Pejoviću reagovala je Jasenka Perović u ime Udruženja porodica deportovanih. Ona je pozivajući se na tvrdnje policajca Ranka Martinovića, kazala da je Pejović bio inspektor za potrage zadužen za lociranje i hapšenje izbjeglica. Monitor je dokumentovano dokazao da Pejović nije bio nikakav inspektor za potrage.

Glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan je kazao: „Kurt Haris i Slobodan Pejović vlastitim djelom svjedoče da u svakom vremenu i u svim okolnostima čovjek može vršiti svoj ljudski dug i odbraniti ljudsko ime. Ljudi kao Kurt Haris i Slobodan Pejović su znak u vremenu, baklja koja osvjetljava put i inspiriše one najbolje”.

Zahvaljujući se na nagradi Pejović je naglasio: ,,Ovdje smo se sakupili ne zbog nas,da bi davali mjeru svojem doprinosu i uzdizali svoje zasluge,ne da bi se dokazivali i slavili svoj lik, već da izrazimo samilost i pijetet i odamo počast žrtvi,i tako je na neki način odbranimo, ako ne u pravo vrijeme,onda makar i u smrti”.

„Uvidjeti i obznaniti da je zločin počinjen, da je neizmjerna nepravda prema nevinima učinjena, ili da smo samo bili ravnodušni na patnje nedužnih, samo je zrno napora koje bi svako morao da uloži da bi svijet bio humanije mjesto sa manje patnje i stradanja”, kazao je Pejović.

Dodjeli nagrade prisustvovali su mnogi aktivisti civilnog sektora, pripadnici nekadašnjeg antiratnog pokreta, advokati, te predstavnici medija. Bili su prisutni i predstavnici vjerskih zajednica: mitropolit CPC Mihailo i sekretar IZ Bajro Agović.

Pejović je dosad dobio nagradu Duško Kondor, NVO Gariwo iz Sarajeva, za građansku hrabrost; Povelju Rifat Burdžević nacionalnog savjeta Bošnjaka Crne Gore, i plaketu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.

UVE KICINGER, CBE
Da bude hiljade Slobodana Pejovića

Dvaput u posljednjih sto godina evropska civilizacija se vratila u kukavni barbarizam. Mislili smo da se to nikada više neće dogoditi. A ipak jeste, ponovilo se u vašoj regiji prije samo dvadeset godina. Danas posebno oplakujemo jednu od mnogih tragedija: nevine bosanske izbjeglice koje su poslate iz Crne Gore u smrt u zločinu koji je konačno priznat. Izjavljujemo saučešće svima koji su izgubili svoje najdraže.

Kao i tokom istorije, kada je bilo ljudi koji su odbili izdati svoju moralnu svijest tako je i širom tadašnje Jugoslavije, u svakom od suprotstavljenih naroda, bilo građana sa moralnom hrabrošću, običnih i izvanrednih ljudi koji su odbili dijeliti ljudska bića po vjeri ili naciji, po imenu, dijalektu ili akcentu; koji su odbili pridružiti se kukavičkim ili uspaničenim ruljama stimulisanim kriminogenom poslušnošću mnogih novinara i učestvovati u diskriminaciji, zastrašivanju, širenju mržnje, kršenju ljudskih prava svojih susjeda; koji su se odbili poniziti učestvovanjem u zločinima i sramotiti svoje vlastite nacionalne zajednice, čemu je svjedočio i što pamti ostatak svijeta.

Oni su dokaz da svaki građanin, uvijek ima mogućnost pridružiti se zločincima, postati zastrašeni posmatrač ili ustati u odbranu svog morala. U svakom trenutku mi imamo moralnu dužnost neposluha, koju svako od nas nosi ili izbjegava. To su odluke koje sami donosimo. Tu nema skrivanja iza kolektivne odgovornosti…

Svakom društvu, kako bi se moglo prilagoditi neizbježnim promjenama, neophodni su odvažni nekonformistički građani koji se usuđuju stajati sami i govoriti istinu u lice sili… Ovi usamljeni buntovnici neophodni su za ljudski napredak, pa čak i za dugoročni opstanak čovječanstva.

Ovdje smo danas da bismo slavili protest i otpor; da bismo odali počast dvojici takvih ljudi, koji su simbol onih koji su se ostvarili i izdržali u opoziciji. Dvojici ljudi koji se razlikuju po nacionalnosti, religiji, životnim okolnostima, a vremenski skoro dvije generacije. Obojica se odlikuju nepokolebljivom upornošću u čuvanju moralnog svjedočenja, iz godine u godinu, bez obzira na rizik, bez obzira na zvanične optužbe, bez obzira na teške prijetnje po život. Jedan je bio Nijemac, drugi je Crnogorac.

Jedan je djelovao tokom dvanaest godina kada je fašizam zlostavljao Evropu. Prvo kao pravedan i human građanin, a zatim kao čestit vojnik koji se pridržava međunarodnih zakona ratovanja.

Drugi je djelovao prvo kao humani policajac, koji se pridržava međunarodnih zakona o ljudskim pravima, a potom kao čestit građanin javnog duha, usamljeni svjedok koji se nije dao kupiti novcem, nije dao zaplašiti prijetnjama niti ućutkati zastrašivanjima.

Uprkos stalnom uznemiravanju i klevetama, kao i napadima na njegovu porodicu, Slobodan Pejović je odbio da se sakrije u sigurnu kuću na tajnoj adresi, kako bi otvoreno živio što je moguće normalnije u svom vlastitom domu, iako mu je policija, ista ona koju je inkriminirao, osiguravala jadnu i neefektivnu zaštitu.

Vaša zemlja mora da mu zahvali što je svijetu pokazao drugo lice Crne Gore i kakve snažne moralne likove možete odgojiti ovdje na sunčanim obalama i crnim planinama. Vi nikada nećete imati slobodnu i sretnu zemlju sve dok ne budete imali hiljade Slobodana Pejovića!

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo