Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO TUŽI DRŽAVU: PRIČA O DVOSTRUKIM ARŠINIMA: Naši na kasu, ostali stoj

Objavljeno prije

na

Vlada je prošlog četvrtka ispunila prijetnju, pa je oznaka tajnosti skinuta sa spiska Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore na kome su bili svi koji su, od 1. oktobra do 31. decembra prošle godine, tužili državu. Razlozi su svakoliki: od nepoštovanja ugovora, preko imovinskih pa do sporova po osnovu kršenja prava iz radnog odnosa.

Taj postupak je najavljen nedjelju ranije, nakon što je sa sjednice Vlade stigao citat premijera Duška Markovića u kome traži da sa sudskih postupaka za naknadu štete protiv države bude skinuta oznaka tajnosti. Sa obrazloženjem: „Ovakvi slučajevi ne samo da ne treba da budu sklonjeni od očiju javnosti, već, naprotiv, svaki građanin treba da raspolaže informacijom o odnosu pojedinih državnih službenika prema državnom novcu”.

U diskusiji je, prema saopštenju Vlade, navedeno da Informacija (Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa Dragane Đuranović) ukazuje i na slučajeve da pojedini državni službenici „tuže Državu za iznose od desetak eura, te da razrađena šema sa advokatima umnogostručuje iznose na štetu budžeta”.

Apostrofiran je, ,,kao upečatljiv i posebno negativan primjer” da su pojedine sudije iz nekoliko sudova tužbom tražili dosuđivanje razlike zarade u iznosu zarade stručnih saradnika za vrijeme dok su bili pripravnici, pozivajući se na koeficijente propisane kolektivnim ugovorom (riječ je o tome da pripravnici u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, prema važećem kolektivnom ugovoru, imaju bitno različitu platu čega, po svoj prilici, u Vladi nijesu bili svjesni kada su insistirali na njihovom zapošljavanju). „Pojedine sudije su tužile, a njihove kolege im dosudile značajna sredstva na teret državnog budžeta…”.

Dobili smo, dakle, spisak državnih službenika koji su u tri posljednja mjeseca prošle godine tužili državu. Po strani to što su na spisku pomiješane babe i žabe, odnosno da se na popisu nalaze i tužbe države protiv nekoliko privatnih firmi; tužbe privatnih firmi protiv države zbog neisplaćenih a ugovorenih obaveza; tužbe sudskih vještaka za neisplaćena vještačenja. I još važnije, spoznaju da slični sporovi datiraju još od proglašenja nezavisnosti, ili makar od 2007. godine.

U Informaciji Zaštitnika, ali ni u pratećim dokumentima Vlade, ne pominju su oni koji su svojim (ne)činjenjem najodgovorniji za mnogobrojne tužbe. Iako je Zašttinica, u Informaciji koju je Vlada usvojila 8. marta, stavila do znanja da je ogromna većina tih tužbi osnovana.

Potom smo bili svjedoci učinka naknadne pameti. „Stvari ste okrenuli u drugom pravcu”, kazao je je premijer Marković u razgovoru za RTCG, tvrdeći kako su mediji – a ne Vlada i njen Biro za informisanje – stvorili utisak da je vlast htjela da obilježi „ državne službenike koji su pokušali da ostvare svoja zakonom garantovana prava”. Naprotiv, rastumačio je Marković: „To ide u pravcu utvrđivanja odgovornosti”. I još kaže: „Ovaj pristup koji sam ja zagovarao je podrška svima onima koji rade u državnoj administarciji da im niko ne smije zakuniti ni jedno pravo, zato što starješina organa misli da to tako treba”.

Djelovao je ubjedljivo, pa smo mu skoro povjerovali da nije jedne, ne baš male, nedosljednosti. Zašto se, recimo, u desetinama (ili stotinama) sporova između radnika MUP-a i države (resornog Ministarstva) ne pominje ni jedan od starješina koji su odgovorni za zakidanje radnih prava zapošljenih i neminovnu štetu koju će država pretrpjeti zbog toga. Nema dakle ministara, ni bivših ni sadašnjih: Dragana Đurovića, Jusufa Kalamperovića, Ivana Brajovića, Raška Konjevića i(li) Melvudina Nuhodžića. Nema ni direktora Uprave policije Veselina Veljovića i Slavka Stojanovića. Umjesto toga, premijer prodaje priču o zastarjelim potraživanjima i nedostatku dokumentacije. „Zamislite da neko poslije 7-8 godina tuži državu za tri eura”, čika nas Marković, pa ide i korak unaprijed – tamo gdje ga ne možemo provjeriti i hvatati za riječ: „Zamislite kako oni ostvaruju svoje pravo – putem svjedoka, jer nema dokumentacije”. Nema dokumentacije!?

To govori premijer, prethodno potpredsjenik Vlade, ministar pravde, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova… sekretar Vlade. Neko ko je u svakom trenutku morao, ili makar mogao, imati sve informacije o dokumentaciji koje nema. Ili je namjerno sklonjena, odnosno uništena, da bi se nekima dalo a nekima uskratilo pripadajuće pravo.

„To je (tužbe protiv države – prim. Monitora) plan da se državni budžet ošteti i da se na nezakonit način dođe do novca”, sudi Marković. I opominje „Mi sada stavljamo vruć krompir odgovornosti funkcionerima u državnoj administraciji”.

Izostala je makar jedna odluka o smjenjivanju starješine organa koji je oštetio zapošljene a potom i državu koja mu je omogućila službu kojoj nije dorastao. Naprotiv, Markovićeva Vlada je dozvolila da čovjek koji je našim parama plaćao račune svoje partije podnese ostavku na državnu funkciju. I potom, najvjerovatnije, zatraži jednogodišnju naknadu sa državnih jasala. Do imenovanja na novu funkciju.

Jednako, premijer i danas brani prava ministra Aleksandra Andrije Pejovića koji je podnio ostavku nakon što je ozvaničeno da ga je Vlada nezakonito imenovala na tri zakonom nespojive funkcije (plus članstvo u GO vladajuće partije).

Izvršna vlast stojički prelazi preko saznanja da je nekadašnji predsjednik opštine Berane Vuka Golubović tužio opštinu zbog neiskorišćenih godišnjih odmora za godine kada je bio njen prvi čovjek. Traži ozbiljan novac. Bez objašnjenja ko mu je uskratio pravo garantovano Zakonom o radu.

Dugogodišnji izvršni direktor Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) Zoran Sekulić tuži tu instituciju zbog neiskorišćenih dana godišnjeg odmora u periodu od 2009. do 2016. Traži skoro 4,5 hiljada eura, odnosno, devetomjesečnu prosječnu platu u Crnoj Gori (sadašnju a ne tadašnju). Ko je Sekuliću zabranio da koristi godišnji odmor tih osam godina, dok je on bio izvršni direktor EKIP-a? Nijesmo čuli od Vlade.

Da nije riječ o izuzetku svjedoči i slučaj direktor Uprave za nekretnine Dragana Kovačevića koji je tužio, i na sudu dobio, vlastitu firmu zbog neisplaćenih naknada za članstvo u Komisiji za izdavanje licenci i sticanja ovlašćenja za izvođenje geodetskih radova. U koju je, po svoj prilici, Kovačević i imenovao samoga sebe – po službenoj dužnosti (što ga opet nije spriječilo da za rad koji mu je navodno u opisu posla traži dodatni novac).

Onda ne treba da čudi što Živko Andrijašević, nekadašnji savjetnik tadašnjeg premijera Mila Đukanovića tuži državu zbog neplaćenog rada u Savjetu za visoko obrazovanje (4,3 hiljade eura). Ili što direktor Luke Bar Zarija Franović na sudu pokušava naplatiti navodno neiskorišćene dane odmora iz vremena kada je bio savjetnik predsjednika Opštine Bar. „Franović u tužbi navodi”, citirao je njegov zahtjev portal Jedro, „ da mu za vrijeme trajanja radnog odnosa u opštini Bar nije bilo omogućeno, krivicom poslodavca, da iskoristi godišnji odmor za 2016.godinu, u ukupnom trajanju od 30 radnih dana, zbog bitno povećanog obima posla i bronih obaveza”. Bilo bi zanimljivo saznati da li Franović ima pisano rješenje kojim mu je uskraćeno zakonom garantovano pravo na odmor, ili će se i to rješavati uz pomoć svjedoka. Kao, nekada, boračke penzije.

U sjenci vječitih DPS kadrova koji decenijama izgaraju na braniku otadžbine – ostaju privilegovani biznismeni koji su, ili će tek, iz državne kase zaraditi veliki novac. Aco Đukanović, Oleg Deripaska, njegov direktor u nekadašnjem Kombinatu aluminijuma Dmitrij Potrubač… traže. Ili su dobili milione i milione eura. Nkome iz sadašnje ili bivših vlasti nije palo na pamet da preispita odgovornost onih koji su im omogućili da nam uzmu taj novac. Tako treba. Da slogani vladajuće partije ne bi ostali mrtvo slovo na papiru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo