Vlada je prošlog četvrtka ispunila prijetnju, pa je oznaka tajnosti skinuta sa spiska Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore na kome su bili svi koji su, od 1. oktobra do 31. decembra prošle godine, tužili državu. Razlozi su svakoliki: od nepoštovanja ugovora, preko imovinskih pa do sporova po osnovu kršenja prava iz radnog odnosa.

Taj postupak je najavljen nedjelju ranije, nakon što je sa sjednice Vlade stigao citat premijera Duška Markovića u kome traži da sa sudskih postupaka za naknadu štete protiv države bude skinuta oznaka tajnosti. Sa obrazloženjem: „Ovakvi slučajevi ne samo da ne treba da budu sklonjeni od očiju javnosti, već, naprotiv, svaki građanin treba da raspolaže informacijom o odnosu pojedinih državnih službenika prema državnom novcu”.

U diskusiji je, prema saopštenju Vlade, navedeno da Informacija (Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa Dragane Đuranović) ukazuje i na slučajeve da pojedini državni službenici „tuže Državu za iznose od desetak eura, te da razrađena šema sa advokatima umnogostručuje iznose na štetu budžeta”.

Apostrofiran je, ,,kao upečatljiv i posebno negativan primjer” da su pojedine sudije iz nekoliko sudova tužbom tražili dosuđivanje razlike zarade u iznosu zarade stručnih saradnika za vrijeme dok su bili pripravnici, pozivajući se na koeficijente propisane kolektivnim ugovorom (riječ je o tome da pripravnici u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, prema važećem kolektivnom ugovoru, imaju bitno različitu platu čega, po svoj prilici, u Vladi nijesu bili svjesni kada su insistirali na njihovom zapošljavanju). „Pojedine sudije su tužile, a njihove kolege im dosudile značajna sredstva na teret državnog budžeta…”.

Dobili smo, dakle, spisak državnih službenika koji su u tri posljednja mjeseca prošle godine tužili državu. Po strani to što su na spisku pomiješane babe i žabe, odnosno da se na popisu nalaze i tužbe države protiv nekoliko privatnih firmi; tužbe privatnih firmi protiv države zbog neisplaćenih a ugovorenih obaveza; tužbe sudskih vještaka za neisplaćena vještačenja. I još važnije, spoznaju da slični sporovi datiraju još od proglašenja nezavisnosti, ili makar od 2007. godine.

U Informaciji Zaštitnika, ali ni u pratećim dokumentima Vlade, ne pominju su oni koji su svojim (ne)činjenjem najodgovorniji za mnogobrojne tužbe. Iako je Zašttinica, u Informaciji koju je Vlada usvojila 8. marta, stavila do znanja da je ogromna većina tih tužbi osnovana.

Potom smo bili svjedoci učinka naknadne pameti. „Stvari ste okrenuli u drugom pravcu”, kazao je je premijer Marković u razgovoru za RTCG, tvrdeći kako su mediji – a ne Vlada i njen Biro za informisanje – stvorili utisak da je vlast htjela da obilježi „ državne službenike koji su pokušali da ostvare svoja zakonom garantovana prava”. Naprotiv, rastumačio je Marković: „To ide u pravcu utvrđivanja odgovornosti”. I još kaže: „Ovaj pristup koji sam ja zagovarao je podrška svima onima koji rade u državnoj administarciji da im niko ne smije zakuniti ni jedno pravo, zato što starješina organa misli da to tako treba”.

Djelovao je ubjedljivo, pa smo mu skoro povjerovali da nije jedne, ne baš male, nedosljednosti. Zašto se, recimo, u desetinama (ili stotinama) sporova između radnika MUP-a i države (resornog Ministarstva) ne pominje ni jedan od starješina koji su odgovorni za zakidanje radnih prava zapošljenih i neminovnu štetu koju će država pretrpjeti zbog toga. Nema dakle ministara, ni bivših ni sadašnjih: Dragana Đurovića, Jusufa Kalamperovića, Ivana Brajovića, Raška Konjevića i(li) Melvudina Nuhodžića. Nema ni direktora Uprave policije Veselina Veljovića i Slavka Stojanovića. Umjesto toga, premijer prodaje priču o zastarjelim potraživanjima i nedostatku dokumentacije. „Zamislite da neko poslije 7-8 godina tuži državu za tri eura”, čika nas Marković, pa ide i korak unaprijed – tamo gdje ga ne možemo provjeriti i hvatati za riječ: „Zamislite kako oni ostvaruju svoje pravo – putem svjedoka, jer nema dokumentacije”. Nema dokumentacije!?

To govori premijer, prethodno potpredsjenik Vlade, ministar pravde, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova… sekretar Vlade. Neko ko je u svakom trenutku morao, ili makar mogao, imati sve informacije o dokumentaciji koje nema. Ili je namjerno sklonjena, odnosno uništena, da bi se nekima dalo a nekima uskratilo pripadajuće pravo.

„To je (tužbe protiv države – prim. Monitora) plan da se državni budžet ošteti i da se na nezakonit način dođe do novca”, sudi Marković. I opominje „Mi sada stavljamo vruć krompir odgovornosti funkcionerima u državnoj administraciji”.

Izostala je makar jedna odluka o smjenjivanju starješine organa koji je oštetio zapošljene a potom i državu koja mu je omogućila službu kojoj nije dorastao. Naprotiv, Markovićeva Vlada je dozvolila da čovjek koji je našim parama plaćao račune svoje partije podnese ostavku na državnu funkciju. I potom, najvjerovatnije, zatraži jednogodišnju naknadu sa državnih jasala. Do imenovanja na novu funkciju.

Jednako, premijer i danas brani prava ministra Aleksandra Andrije Pejovića koji je podnio ostavku nakon što je ozvaničeno da ga je Vlada nezakonito imenovala na tri zakonom nespojive funkcije (plus članstvo u GO vladajuće partije).

Izvršna vlast stojički prelazi preko saznanja da je nekadašnji predsjednik opštine Berane Vuka Golubović tužio opštinu zbog neiskorišćenih godišnjih odmora za godine kada je bio njen prvi čovjek. Traži ozbiljan novac. Bez objašnjenja ko mu je uskratio pravo garantovano Zakonom o radu.

Dugogodišnji izvršni direktor Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) Zoran Sekulić tuži tu instituciju zbog neiskorišćenih dana godišnjeg odmora u periodu od 2009. do 2016. Traži skoro 4,5 hiljada eura, odnosno, devetomjesečnu prosječnu platu u Crnoj Gori (sadašnju a ne tadašnju). Ko je Sekuliću zabranio da koristi godišnji odmor tih osam godina, dok je on bio izvršni direktor EKIP-a? Nijesmo čuli od Vlade.

Da nije riječ o izuzetku svjedoči i slučaj direktor Uprave za nekretnine Dragana Kovačevića koji je tužio, i na sudu dobio, vlastitu firmu zbog neisplaćenih naknada za članstvo u Komisiji za izdavanje licenci i sticanja ovlašćenja za izvođenje geodetskih radova. U koju je, po svoj prilici, Kovačević i imenovao samoga sebe – po službenoj dužnosti (što ga opet nije spriječilo da za rad koji mu je navodno u opisu posla traži dodatni novac).

Onda ne treba da čudi što Živko Andrijašević, nekadašnji savjetnik tadašnjeg premijera Mila Đukanovića tuži državu zbog neplaćenog rada u Savjetu za visoko obrazovanje (4,3 hiljade eura). Ili što direktor Luke Bar Zarija Franović na sudu pokušava naplatiti navodno neiskorišćene dane odmora iz vremena kada je bio savjetnik predsjednika Opštine Bar. „Franović u tužbi navodi”, citirao je njegov zahtjev portal Jedro, „ da mu za vrijeme trajanja radnog odnosa u opštini Bar nije bilo omogućeno, krivicom poslodavca, da iskoristi godišnji odmor za 2016.godinu, u ukupnom trajanju od 30 radnih dana, zbog bitno povećanog obima posla i bronih obaveza”. Bilo bi zanimljivo saznati da li Franović ima pisano rješenje kojim mu je uskraćeno zakonom garantovano pravo na odmor, ili će se i to rješavati uz pomoć svjedoka. Kao, nekada, boračke penzije.

U sjenci vječitih DPS kadrova koji decenijama izgaraju na braniku otadžbine – ostaju privilegovani biznismeni koji su, ili će tek, iz državne kase zaraditi veliki novac. Aco Đukanović, Oleg Deripaska, njegov direktor u nekadašnjem Kombinatu aluminijuma Dmitrij Potrubač… traže. Ili su dobili milione i milione eura. Nkome iz sadašnje ili bivših vlasti nije palo na pamet da preispita odgovornost onih koji su im omogućili da nam uzmu taj novac. Tako treba. Da slogani vladajuće partije ne bi ostali mrtvo slovo na papiru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari