MONITORING
Koje Šarićeve tajne zna

Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Da li se steže obruč oko jednog od najtraženijih bjegunaca, Darka Šarića, optuženog da je narko-bos na Balkanu, pa i šire? Protiv njega se u Srbiji optužnice. Mediji su prenijeli da je podignuta i četvrta, ovoga puta za krijumčarenje 990 kilograma kokaina iz Brazila. Znak da Šariću stvari ne idu kako treba može biti i to što se Draško Vuković (34) iz Berana, njegova desna ruka predao srpskom pravosuđu poslije godinu dana skrivanja.
Vuković, se oko devet sati pojavio u zgradi Posebnog odjeljenja beogradskog Višeg suda. Na prijavnici je rekao kako se zove, da bi zatim tražio da ga primi predsjednik Odjeljenja, sudija Velimir Lazović.
MUP Srbije o predaji i o toku pregovora nije bio obaviješten. U toku je istraga na koji način i kad je ušao u Srbiju. Prema nezvaničnim informacijama, Vuković je poslije predaje tražio da se u javnost neko vrijeme ne izlazi sa ovom informacijom, kako bi se obezbijedila njegova porodica.
Prema Novostima Vuković je sve vrijeme bio u Crnoj Gori. Prema nezvaničnim informacijama do kojih je došao taj list, crnogorska policija je imala saznanja da su u toku pregovori između Vukovića i nadležnih iz srpskog pravosuđa. Drugi mediji pišu kako se od momenta raspisivanja potjernice, Vuković najvjerovatnije krio na Kosovu i u Albaniji. Moguće je i da je bio u kontaktu sa ostalim pripadnicima klana koji su u bjekstvu.
Draško Vuković je sedmooptuženi u optužnici za šverc kokaina iz Južne Amerike i Italije u kojoj se pored njega i Šarića tereti još 18 osoba. Tužilaštvo tvrdi da je Vuković sa ostalim članovima klana, putovao u Južnu Ameriku, gdje su iznajmljivali stanove i prostore za skladištenje kokaina. On je oslovljavan po nadimcima Beranac ili Ken.
Vuković se u februaru 2010. predao policiji u Beranama, ali je pušten, jer kao crnogorski državljanin tada nije mogao biti izručen Srbiji. Poslije potpisivanja sporazuma o izručenju državljana između Crne Gore i Srbije, u oktobru prošle godine Vukoviću se gubi trag. U Crnoj Gori je uhapšen Boris Laban, koji je Srbiji izručen u januaru ove godine. Prije dvije nedjelje on je pred Specijalnim sudom iznio odbranu u kojoj je istakao da je sa Vukovićem u septembru 2009. godine putovao u Argentinu. Tvrdio je da je tamo išao kako bi presadio kosu, a Vuković da bi se vidio sa suprugom i ćerkom koje žive u Buenos Ajresu.
Tužilac nije želio da komentariše ništa u vezi sa eventualnim nuđenjem statusa svjedoka saradnika. Napomena sada već njegovog bivšeg advokata Borivoja Borovića da ,,ne zastupa svjedoke saradnike”, kao i činjenica da je Vukovićeva predaja izvedena u potpunoj tajnosti, u koju nije bilo upućeno ni rukovodstvo MUP Srbije, ukazuje na mogućnost da je tužilaštvo ušlo u dogovor koji bi Berancu obezbijedio status svjedoka saradnika.
Njegova uloga u klanu ukazuje na to da bi on mogao da otkrije detalje koji su u dosadašnjem postupku protiv Šarića ostali nejasni, a koji se odnose na kupovinu 2,1 tone kokaina koja je u oktobru 2009. godine u akciji Balkanski ratnik zaplijenjena u Urugvaju, i sa kojom je počelo razbijanje pljevaljskog narko-klana.
Vuković je bio dio ekipe koja je po nalogu Šarića, i u organizaciji Gorana Sokovića i Željka Vujanovića u Urugvaju kupila 2,1 tonu kokaina i zatim pokušala da ga prošvercuje do Evrope.
Tabloid Alo piše kako je Vuković tražio od tužilaštva slobodu i zaštitu porodice od moguće odmazde Darka Šarića, u zamjenu da otkrije narko-mrežu, kojom je rukovodio odbjegli Pljevljak.
,,Bio je primoran da se preda jer je ostao bez para, a svjestan je da tužilaštvu i sudu može da ponudi važne informacije o švercu narkotika, pošto je bio jedan od glavnih Šarićevih operativaca u Južnoj Americi. Od tužilaštva je tražio da mu na sigurno sklone supruga i maloljetno dijete u Argentini”, kazao je izvor tabloida i napomenuo kako će Beranac „propjevati” i skrovišta odbjeglih članova klana.
Navodno, Vuković ima keca u rukavu i raskrinkaće Šarićeve saradnike u Argentini i u Srbiji. U optužnici se navodi izjava jednog od glavnih organizatora, optuženog Željka Vujanovića, da Vuković najbolje od svih zna šta se radi u Argentini „Beranac mnogo više zna od svih njih jer sam ga ja sve istestirao na sastancima”, naveo je Vujanović u uputstvima članovima grupe, koji su prije dvije godine pokušali da iz Urugvaja prokrijumčare 2,1 tonu kokaina u Evropu. Vuković je o zaplijeni pošiljke na prekookeanskom brodu Maui, kao i o hapšenjima pripadnika grupe u akciji Balkanski ratnik, preko imejl adrese obavijestio okrivljenog Dragana Labudovića.
Press piše da tužilaštvo i dalje vaga koliko bi Vukovićeve informacije bile korisne za dalji tok suđenja. Izvor tog lista je napomenuo da na suđenju Darku Šariću i njegovoj grupi već postoje dva svjedoka saradnika, Nebojša Joksović i Radan Adamović, tako da je pitanje koliko bi treći svjedok mogao da pomogne tužilaštvu. ,,Teško je”, kazao je sagovornik Pressa, ,,povjerovati da on raspolaže podacima o Šarićevom kretanju, a kamoli o mjestu gdje se on skriva, a to su informacije koje bi sigurno obezbijedile status svjedoka saradnika”.
Blic, takođe, piše da je optužnica protiv Šarića veoma jaka u pogledu dokaza, već postoje dva svjedoka saradnika, tako da tužilaštvu nije potreban treći, osim ako ne ponudi nove informacije. Otuda se pretpostavlja da je Vu¬ković ponudio saznanja o događanjima koja nisu vezana samo za sudski postupak protiv Šarića i njegovih saradnika, primijetio je ovaj list.
Zvali su ga ,,Zorica Brunclik”
Draško Vuković potiče iz ugledne beranske porodice intelektualaca. Jedan je od rijetkih obrazovanih pripadnika klana Darka Šarića. Studirao je vojno-policijsku akademiju, ali je napustio i nakon toga završio fakultet za fizičku kulturu, a neki kaži i pravo. U crnogorskoj varijanti, on bi mogao biti ono što je u Beogradu bio ,,Zemunac” Vladimir Milosavljević, zvani Vlada Budala, koji je nadimak dobio od ortaka zbog toga što je jedini među njima završio visoke škole. Draško Vuković važi za izuzetno inteligentnog mladića, govori nekoliko svjetskih jezika. Bio je poznat po skupocjenim cipelama Luj Viton i rasipanju novca na pomodne detalje. U njegovom miljeu zvali su ga ,,Zorica Brunclik”. Priča se da je taj nadimak dobio od ortaka zbog sklonosti da ,,propjeva” prilikom hapšenja. Izvori Monitora tvrde da je zbog toga izvedena spektakularna akcija njegovog spašavanja iz danskog zatvora 2007. Postojala je velika vjerovatnoća da bi mogao propjevati kao što je to učinio nekoliko godina ranije u Luksemburgu, kada je odao čitavu ekipu saradnika. Da će i sada propjevati, postojali su nagovještaji prije više mjeseci. Ne treba zaboraviti da se u zatvoru nalazi i njegov brat od tetke Dragan Labudović. Upućeni vjeruju da Draško, da bi sebe spasio, neće prezati da ispriča sve, ne štedeći nikoga. Samo pitanje – koliko zna, i da li će to biti milozvučno za uši tužioca da bi mu obezbijedilo status zaštićenog svjedoka-saradnika.
Spektakularna otmica
Draško Vuković je 2007. uhapšen u Danskoj, kad je policija u automobilu u kome se nalazio pronašla dva kilograma kokaina. Kasnijim pretresom stana u kojem je boravio, pronađeno je još 36 kilograma ove droge. Pored Vukovića, uhapšeno je još nekoliko Srba, koji su, kao i on, imali pasoše Hrvatske. Nekoliko dana po hapšenju, Vuković je na spektakularan način otet iz zatvora Frederiksaund u Kopenhagenu. U ranu zoru neko je pozvonio na vrata zatvorske zgrade, a čuvara koji je otvorio dočekali su udarci pesnicama u glavu. Maskirani napadači su ga savladali, kao i nekoliko njegovih kolega i izveli Vukovića iz ćelije. Prije toga izbušili su gume na policijskim automobilima na parkingu. Nedugo zatim Vuković se pojavio u rodnim Beranama, gdje se uredno prijavio policiji, odakle je pušten. Blic piše kako bi Vuković mogao da bude i svjedok u razotkrivanju funkcionisanja Šarićevog klana u Skandinaviji.
Šarića kriju dobre veze s vlastima?
Darko Šarić za kojim su srpske vlasti raspisale Interpolovu potjernicu, već se dvije godine uspješno skriva od policije. Iako su stizale dojave da je viđan u Crnoj Gori, Švajcarskoj, Južnoj Africi, Latinskoj Americi i Albaniji, Kosovu… Božo Spasić, nekadašnji operativac Službe državne bezbjednosti, kazao je za Alo kako misli da će Šarić biti uhapšen tek kada padnu pojedinci sa vrha vlasti u Srbiji i Crnoj Gori kojima hapšenje narko-bosa nije u interesu. ,,On neće biti uhapšen sve dok neko od visokih funkcionera ne bude procesuiran i priveden. Kada padnu pojedinci iz ove dvije vlade koji su povezani sa Šarićem, pašće i on. Njega štite i visoki službenici iz bezbjednosnih struktura, tako da su ove predaje njegovih saradnika obična fasada. Moguće je da se Šarić krije i u Beogradu, jer je to najzgodnije mjesto za skrivanje, a da ga za to vrijeme traže po Latinskoj Americi”, kazao je Spasić, napominjući da se najtraženiji narko-bos može kamufliran prošetati i po beogradskim Terazijama, a da ga niko ne prepozna, jer je ,,možda pustio bradu i ošišao se na ćelavo”. ,,Sjetite se samo da je Radovan Karadžić skrivao u Beogradu dok ga je tražio cio svijet, da se Milorad Ulemek Legija predao u svojoj kući na Košutnjaku, a članovi zemunskog klana, u vrijeme najveće potrage za njima, po nekoliko mjeseci skrivali u Beogradu,” podsjetio je bivši obavještajac. Spasić ističe da Šarića traži ogroman službeno-bezbjednosni aparat – Odjelenje za borbu protiv narkotika Sjedinjenih Američkih Država, policije Italije, Slovenije, Hrvatske i drugih država, ali da nije siguran da li zaista žele da ga pronađu. ,,Kada su u pitanju Amerikanci i njihova služba, javnost treba da zna da oni vrlo vjerovatno stoje iza zaštite Šarića, jer DEA zapravo 70-80 procenata svojih informacija vuče iz nekog saradničkog odnosa sa akterima u poslovima s drogom”.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

Objavljeno prije
6 satina
1 Maja, 2025
Posjeta premijera Americi završena je bez razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora Monitoru je rečeno da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora
Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.
I premijer, kao i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).
U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.
U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.
Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.
Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.
Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.
M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.
Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.
Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.
U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.
Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.
Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.
Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.
Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.
Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.
Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.
Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju

Objavljeno prije
6 satina
1 Maja, 2025
Skupština, Vlada i Tužilaštvo sa dužnom pažnjom izbjegavaju da se oglase o aferi koja je na putu da potvrdi očigledno: prije pet godina nijesmo promijenili sistem nego samo ljude koji su, i dalje, spremni da zaloupotrebljavaju institucije zarad ličnih privilegija i koristi
Skoro je petnaest dana od kako se, pred zoru 19. aprila, na ulici u centru Podgorice dogodio pokušaj dvostrukog ubistva koji i dalje intrigira javnost. Dok se, sa druge strane, nadležne institucije ponašaju kao da se trude da oko cijelog događaja podignu zid ćutanja ne bi li ga, što prije i temeljnije, predali zaboravu.
Podsjetimo: prema navodima policije, Podgoričanin Danilo Mandić (35) pucao je i ranio dvojicu sugrađana, Darka Perovića i Arisa Turkovića u blizini raskrsnice ulica Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića, nakon što je bijelim range roverom prepriječio put njihovom vozilu. Policija je, po dolasku, na mjestu događaja zatekla samo jednog od povrijeđenih. Nije im se žurilo, pa su Osnovno tužilaštvo o događaju obavijestili dva, a Više tužilaštvo – skoro četiri sata nakon pretpostavljenog vremena izvršenja krivičnog djela. Pogodilo se, nekako,da ni jedni ni drugi nijesu našli za potrebno da izađu na uviđaj…
Tako smo dobili jednu, i za crnogorske standarde, neuobičajenu istragu jednako neuobičajenog događaja. Povrijeđeni su, na jedvite jade, prihvatili da su ranjeni („povrede u predjelu nogu“, tvrdi policija). Turković se, navodno, ne sjeća kada je, gdje i kako ranjen. Perović je pri prvom susretu sa policijom kao napadača imenovao Danila Mandića da bi, dva dana kasnije, pred tužiocima ustvrdio da su ga policajci natjerali da optuži nevinog. Iako on, zapravo, ne poznaje napadača.
Uviđaj možda jeste a možda nije obavljen. Dežurni tužioci su ostali u kancelarijama dok su službenici policije, kako tvrde, „izvršili kriminalističko-tehnički pregled lica mjesta po pravilima struke o čemu je sačinjena odgovarajuća dokumentacija“. Jesu li i kakve dokaze pronašli tokom te pretrage ne zna se. Ali, u istom saopštenju možemo pričitati i sljedeće: „Po saznanju da se lice D.M. dovodi u vezu sa krivičnim djelom, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su raspisali lokalnu potragu za imenovanim, odnosno raspis o traganju, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teško ubistvo u pokušaju”.
Ostaje nepoznanica zašto policija nije tražila osumnjičenog za pokušaj dvostrukog ubistva, nego su čekali da se on, u pratnji beogradskog advokata Miroja Jovanovića, sam pojavi u Odjeljenju bezbjednosti Podgorica. Dvadesetak sati nakon vatrenog obračuna.
Danilo Mandić u tom trenutku nije bio potraživano lice, tvrdi njegov advokat, nego su u policiju došli nakon što su se pojavile ulične priče. Pomenuti range rover sa mjesta pucnjave dovezao je pred policiju, izgleda, neko treći. Oružje iz koga je pucano još se nije pojavilo.
Advokat Jovanović je, ujedno, jedan od rijetkih koji kaže da razumije to što tužioci nijesu izašli na mjesto događaja. “Zato što tragova na licu mjesta nije bilo, a pošto tragova na licu mjesta nije bilo, to se nikakav događaj, posebno ne događaj u kom je postojao nekakav navodni krvavi obračun, nikad nije dogodio“, pojasnio je . „Dakle, policija nije pogriješila što nije izvršila uviđaj, jer se uviđaj ne vrši kada nema nijednog traga na licu mjesta navodno izvršenog krivičnog djela”. Još da nam neko objasni da Perović i Turković, zapravo, ni nijesu ranjeni – pa da stavimo tačku na ovu priču.
Možemo i da pokušamo razumjeti nemušti jezik institucija.
Počevši od toga da policija nije tragala za osumnjičenim. Pošto je Danilo Mandić ranije osuđivano lice (napad na policajca, nedozvoljeno posjedovanje oružja…) i, prema informacijama iz policije na koje se pozivaju ovdašnji mediji, bezbjednosno interesantno lice (BIL), svrsishodno je pretpostaviti da su znali adresu njegove kuće u Zagoriču.
Danila Mandića nijesu tražili ni na poslu. Možda policija ne zna gdje radi? To bi značilo da makar jedan pripadnik Službe za obezbjeđenje štićenih osoba nadležnima iz Uprave policije nije prijavio svakodnevne kontakte sa osuđivanim, bezbjednosno interesantnim licem. Naime, Danilo Mandić ima (ne)formalni status pripadnika obezbjeđenja predsjednika Skupštine Crne Gore, i njegovog strica, Andrije Mandića. O tome, pored izjava tipa jedan od njegovih „dugogodišnjih najbližih saradnika“, svjedoče i dokumenta.
Objavljujemo jedan od njih, na kome je Danilo, krajem marta prošle godine, naveden kao član obezbjeđenja predsjednika parlamenta tokom puta za Beograd. Avionom Vlade Crne Gore.
Opet, može da bude da u UP, osim što međusobno ne pričaju o zajedničkom poslu (kontakti sa BIL), ni ne prate medije. Pa nijesu čuli/pročitali da je Danilo Mandić dio stričevog obezbjeđenja. Nezakonito, po svoj prilici. U tom slučaju, kako im nije bilo interesantno to što je osumnjičeni za pokušaj dvostrukog ubistva koristio vozilo koje je, odlukom Vlade Crne Gore iz aprila prošle godine, dodijeljeno Skupštini Crne Gore? Da utvrde da li osumnjičeni radi u parlamentu i duži službeno vozilo, da ga nije možda nezakonito otuđio ili mu ga je na korišćenje ustupio stric? Mimo procedure i instutucije.
Ni to ne bi bilo posebno neobično. Ispostavilo se da je Danilo Mandić prilikom izvršenja jednog od krivičnih djela koja su mu stavljana na teret, u nelegalnom posjedu imao pištolj koji je dobio od strica Andrije. A ovaj ga je, prema službenom iskazu, prethodno preuzeo od kuma. Iako su ta preuzimanja ostala neprijavljena, aktuelni predsjednik parlamenta nije sankcionisan.
Mimo običaja, resorni ministar i potpredsjednik Vlade nadležan za bezbjednost Danilo Šaranović i Aleksa Bečić ignorisali su ovu zanimljivu priču. Od njih nijesmo čuli ni rječ pohvale/kritike na račun policije. Uz redovnu poruku nema nedodirljivih.
Službe Skupštine Crne Gore ignorišu upite novinara, pa brojna pitanja i dalje čekaju odgovore. Da li je Danilo Mandić službenik parlamenta? Da li je naoružan kada prati predsjednika Skupštine kao dio ličnog obezbjeđenja? Je li to oružje privatno ili službeno, odnosno, da li je u legalnom ili ilegalnom posjedu? Jesu li poslanici i službenici parlamenta upoznati sa činjenicom da se u Skupštini mogu sresti sa osuđivanom bezbjednosno interesantnim licem koja je moguće naoružana? Da li je sa tom činjenicom upoznato obezbjeđenje parlamenta?
Drugi set pitanja, jednako ignorisanih, namijenjen je tužilaštvu i Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću.
Taj zid ćutanja pokušava da probije i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) , inicijativom Tužilačkom savjetu da preispitaju postupanje u ovom slučaju. „U kontekstu izraženog nepovjerenja javnosti u postupanje pravosudnih organa i ozbiljnosti javnih optužbi – uključujući i sumnje da se favorizuje osumnjičeno lice zbog njegovih političkih veza – smatramo da je hitna i transparentna reakcija Tužilačkog savjeta neophodna u cilju zaštite integriteta pravosudnog sistema, ali i povjerenja građana u institucije. Uvjereni smo da će Tužilački savjet prepoznati važnost ovog slučaja za javni interes i djelovati u skladu sa svojim nadležnostima”, piše u inicijativi CDT.
Mnogi ne dijele njihov optimizam (ili tek profesionalnu ljubaznost). Tradicija zataškavanja duboko je ukorijenjena u crnogorskim institucijama sve tri grane vlasti. Afera Mandići razvija se u pravcu potvrde tog kontinuiteta. I sve rasprostranjenijeg zaključka da političke promjene 2020. nijesu bile sistemske već samo personalne prirode.
Na kraju jedna dobra vijest: nestali predsjednik parlamenta je živ i zdrav. Javio se iz službene posjete španskom parlamentu.
Danilu Mandiću određen je pritvor od 30 dana. Mogućnost, koju je predočio njegov advokat – da je zatvoren nevin čovjek – za sada javnost ne uzima pretjerano ozbiljno. Mada su, čini se, dokazi i svjedočenja krenuli da se transformišu baš u tom pravcu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere

Objavljeno prije
6 satina
1 Maja, 2025
Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži Galija izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup te plaže i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta
Građane Budve i Svetog Stefana uznemirila je nedavno informacija da se na poznatoj prirodnoj plaži Galije izvode obimni građevinski radovi. Snimci dugog betonskog zida sa armaturom na dijelu plaže na kome se doskora nalazio plažni restoran sa terasom, postavljen je na mnogim društvenim mrežama, uz oštre kritike javnosti, posebno prema nadležnim institucijama koje su to dozvolile.
Plaža Galije predstavlja jedan od bisera budvanske rivijere, udaljena na 1,3 kilometra od Svetog Stefana. Smještena u istoimenoj uvali među stijenama, sa bijelim kamenim oblutcima umjesto sitnog pijeska, posjetiocima je davala osjećaj da se nalaze u divljini, u netaknutoj prirodi uz čisto plavo more. Za promjenu ove idilične slike pobrinuli su se pojedini biznismeni i nadležni u Javnom preduzeću Morsko dobro koji su vidjeli samo priliku za unosan posao.
Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok trajanja od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta.
Investicioni ugovori za zakup morskog dobra po pravilu su dugoročni sa određenim povlasticama tokom izgradnje.
Nije međutim jasno, po kojem kriterijumu je postojeća prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Dvije decenije ranije, bila je u zakupu mještana, na period do četiri godine. Na plaži je postojao ugostiteljski objekat sa terasom i uređenim kupalištem sa plažnim mobilijarom.
U produžetku plaže nalazi se neuređeni kameniti dio obale, koji je i kao takav privlačan turistima koji preferiraju prirodno okruženje, u odnosu na plažu Galija pretvorenu u pravo mondensko kupalište sa cijenama plažnih kompleta i baldahina, hrane i pića, koje su mogle konkurisati uslugama na plažama hotela Sveti Stefan i Miločer.
Početkom jula 2020. godine JP Morsko dobro objavilo je javni poziv za zakup obale za izgradnju kupališta, u dužini od 308 metara, površine od 7.273 m2., „u cilju realizacije druge faze projekta izgradnje i opremanja novih kupališta“. Kao najpovoljnija ponuda prihvaćena je ona koju je dostavila privatna firma Beach Doo.
Prvog septembra 2020., dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020. godine, kada je Demokrastka partija socijalista izgubila vlast, JP Morsko dobro i tadašnji direktor Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu morskog dobra na rok od 25 godina. Godišnja rata zakupa iznosila je 36.000 eura, bez PDV-a.
Na taj način dio atraktivne morske obale dužine 300 metara dat je na korišćenje fizičkom licu do 2045. godine. Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija, koja je dio zakupljenog prostora, zapuštena krševita obala koji treba urediti.
Predmetno kupalište u Atlasu crnogorskih plaža, internom dokumentu JPMD, označeno je kao lokacija 22B, Budva.
Podizanje betonskog zida na plaži dio je pripremnih radova za izgradnju ugostiteljskih objekata na lokaciji koju je investitor zakupio.
Urbanističko tehnički uslovi za izgradnju i postavljanje privremenih objekata u zoni morskog dobra, za uređenje kupališta, šetališta i drugih objekata na obali, izdaju se na osnovu smjernica Prostornog plana posebne namjene za obalno područje –PPPNOP. Dio morske obale oko plaže Galija u zahvatu je sektora 47 tog prostornog plana.
Na osnovu dobijenih UT uslova i Programa postavljanja privremenih objekata u zoni morskog dobra, koji donosi Ministarstvo prostornog planiranja, investitor je uradio projekat uređenja plaže Galija. Idejno rješenje projekta potpisuje biro AEQUUM Doo iz Splita.
Prema tom projektu ukupan prostor podijeljen je na tri kupališta kao tri cjeline, zapadni, središnji i istočni dio. Na tim kupalištima planirani su ugostiteljski objekti, restorani površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….
Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom središnje plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru. Umjesto poznate plaže Galija dobija se jedan veliki građevinski kompleks.
Na način izvođenja betonskih radova, kvalitet betona i željeza koji će se ugraditi na plaži Galija i u moru koje je okružuje, u obimnom tekstu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu – Uređenje plaže Galija II faza, koji je investitor uputio na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine, odnose se desetine stranica od ukupno 220.
„Armirano betonski blokovi čuvari, AB baldahini – oplata, ugradnja armature I betoniranje obavljaju se na suvom, u betonjerci ili na platou unutar gradilišta. Betoniranje se izvodi betonom za betoniranje pod morem, uz dodatak aditiva za sprječavanje djelovanja hlorida I ubrzivača vezanja betona. Blokovi čuvari se kao gotovi postavljaju u more. Ukupno je predviđeno izgradnja 64 komada baldahina (23 na AB platou “B” i 41 na AB platou “C”, samo je dio uputa za betoniranje plaže, mora i zaleđa jedne od najljepših uvala na budvanskoj rivijeri, navednih u tekstu Elaborata.
U Agenciji za zaštitu životne sredine su Monitoru kazali da je Elaborat dva puta vraćan investitoru na doradu te da će konačnu odluku o predloženom projektu donijeti uskoro.
Investitor Saša Kaluđerović kog je Monitor takođe kontaktirao nakon informacija o betoniranju na plaži Galija, kazao je da radove izvodi u skladu sa zakonom, dobijenim UT uslovima i predviđenim procedurama.
U maju 2022. prijavio je građenje objekta Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma – Direkciji za inspekcijski nadzor. U prijavi je navedeno da je u pitanju investiciono kupalište sa pratećim objektima i potpornim zidom sa navedenim katastarskim parcelama.
On je kazao kako je betonski zid koji je izazavao revolt građana, sanacioni, izgrađen kao zaštita od odrona stijenja i kamenja sa zaleđa plaže. Saglasnost za sanaciju dobijena je od JP Morsko dobro i komunalne inspekcije radi sigurnosti posjetilaca, nakon što je tokom prošle zime u jakom nevremenu i odronu veće stijene, oštećen restoran na plaži Galija.
Građevinske mašine mogu se vidjeti i na susjednim plažama, na lokaciji Crvena glavica. I sve je u skladu sa zakonom i propisima Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, njihovim pravilnicima, atlasima i raznim smjernicama plana obalnog područja, čijom primjenom obala Crnogorskog primorja nepovratno gubi svoje prirodne atribute.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne

Novi broj


PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH3 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO4 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET4 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU3 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO3 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
FOKUS4 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje