Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: NEVRIJEME OPUSTOŠILO DONJU MORAČU: Nadležni ne nude pomoć

Objavljeno prije

na

Samo pola sata nevremena bilo je dovoljno da, u subotu 10. juna poslijepone, opustoši donjomoračke voćnjake i njive. Mještani nekoliko sela oko manastira Morača tvrde da su ostali bez cijele ljetine. U tom najpitomijem dijelu kolašinske opštine, poznatom po proizvodnji voća, povrća i žitarica, ono što je ostalo na imanjima nakon grada i oluje opisuju kao „totalnu štetu i katastrofu”. Nije ostalo, kažu, ni za sopstvene potrebe. Grad, veličine oraha, za kratko vrijeme je uništio veliki trud i mnogo uloženog novca. Moračko zelenilo bilo je skoro 24 sata prekriveno naslagama leda. Nevrijeme koje je, prije vremena, obralo i voće i povrće, ne pamte ni najstariji.

Miloica Lakićević, koji ima 78 godina, kaže da takvo pustošenje imanja ne pamte ni mnogo stariji od njega.

„Ja nijesam zapamtio ovu katostrofu. Znala je koja graška grada da padne i ranije, ali ono u subotu je nemoguće riječima opisati. Jedva sam uspio da se sklonim. Grad je prekrio zemlju, sravnio sa zemljom sve što smo posadili i omlatio voće. Mještani koji imaju blizu 100 godina, kažu da to nijesu zapamtili”, priča starina.

U selu Bare, u domaćinstvima Lakićevića, obradovali su se što su ih bar novinari posjetili. Tvrde da im još niko od nadležnih za poljoprivredu nije dolazio, a tim agronoma iz Opštine, koji bi trebalo da utvrdi stanje na terenu, i dalje čekaju.

„Još nas se niko nije sjetio. Slike sve govore. Jasno je da se ove godine nemamo čemu nadati, kada je riječ o usjevima. Kupovaćemo i za svoje potrebe, izgleda. Kasno je sada zbog velikih vrućina da se formiraju novi zasadi, od ovih uništenih nema vajde. Toliko truda i novca bačeno. Niko nam ne vjeruje, pa, valjda, će bar fotografije u novinama pokazati šta nas je zadesilo”, kažu Donjomoračani.

Sa svojih njiva i iz voćnjaka Blažo Lakićević svake godine zaradi oko 10.000 eura. Drugih prihoda nema, sedmočlanu porodicu izdržava prodajući voće i povrće, ali i cijenjeno moračko domaće kukuruzno brašno. Ove godine na taj novac neće moći računati.

„Ovo je prava katastrofa. Imao sam ralo i po kukuruza, 1.000 pritaka boranije, sve je uništeno, kao i pardajz, paprike i svo ostalo povrće. Neće biti ni sijena za stoku koju držim. Nevrijeme je livade uništilo, umrsilo travu, utjeralo je u zemlju, pa se kositi ne mogu. Šta da vam kažem jasno je sve, ako se zna da je cijela porodica minulih mjeseci radila na ovom imanju, a za pola sata je sve nestalo pred našim očima. Niti je bilo načina, niti smo što mogli spasiti. Hitno nam je potrebna pomoć i reakcija nadležnih. Za mnoge od nas je ovo nemoguće prevazići”, kaže on.

Njegov brat Vukosav – Vule , koji je takođe ostao na selu i tim poslom izdržava osmočlanu porodicu u istoj je situaciji. Nevrijeme je ratarske kulture i na njegovim njivama sravnilo sa zemljom. Uništeni su i voćnjaci. Prvo mrazem proljetos, a onda i gradom.

„Sa ove parcele izdržavam osam članova porodice. Svake godine sam sa parcele od 2.600 m2 imao više od 5.000 eura zarade. Zasadio sam bio oko 1.000 pritaka boranije, planirao sam i da uberem 1,5 tonu paradajza. Očekivao sam i preko tonu kukuruza. Naravno i povrće i žitarice za našu ishranu. Ostali smo bez svega toga. U voćnjaku je preko 500 stabala jabuka, šljiva, krušaka, oraha, trešanja, čak smo i kivi imali. Sve je uništeno. Prethodnih godina sam pekao po 1.000 litara rakije šljive, ove godine nijedan plod nije ostao”.

Lakićević kaže da je sa livade sa koje je prethodnih godina kupio po tri tone sijena, ovih dana jedva uspio da poplasti 300 kg. To će biti, naglašava, veliki problem, jer će biti prinuđen da kupuje sijeno za stoku.

On kaže da očekuje da im se bilo ko obrati sa državnog ili lokalnog nivoa. Njegovim komšijama i njemu olakšalo bi bar kada bi se zvanično ustanovila šteta napravljena nevremenom. Lakićević tvrdi da, ipak, imaju iskustvo da ih političari iz vlasti i opozicije posjećuju samo „15 dana ped izbore”.

„Tada nas se svi sjete, svima smo potrebni i nagrnu u Donju Moraču. Sada su oni nama potrebni kada je nevolja i kad nas je zadesilo ono što nije ni naše đedove. Nema veće muke za onog ko živi od poljoprivrede nego kad mu pred očima sve nestaje”.

Grad je „obrao” voće i povrće i u selu Đuđevina. I u tom dijelu Donje Morače mnoga domaćinstva žive isključivo od prodaje voća, povrća i kukuruznog brašna na pijacama u Kolašinu i Podgorici. To su jedini prihodi i Radojice – Raša Boškovića. On se prije nekoliko godina iz grada vratio u rodno selo i do sada bez problema poljoprivredom obezbjeđivao pristojan život za četvoročlanu porodicu.

„Ovo bih opisao kao totalnu štetu, jer dugog izraza nema. Uništen je krompir , kukuruz, boranija, paprika, paradajz. Voće će vjerovatno biti bez roda i naredne godine, jer mu treba dosta da se omladi. Neophodno je da nam neko što prije kompezuje bar dio štete kako bi mogli nastaviti dalje. Novac koji smo imali uložili smo u zasade, da ne računam naporan rad, dalje sami ne možemo”, kaže Bošković.

Pomoć od nadležnih očekuje i predsjednik MZ Manastir Morača Labud Radović. Kaže, kontaktirao je predsjednicu Opštine Željku Vuksanović i ona je obećala da će ekipa agronoma stići u selo. Nevrijeme je, kaže on, najžešće pogodilo centralni dio Donje Morače, sela Đuđevine, Bare, Vočje, i dio Ljute. Radović podsjeća da su nadu da će od voća zaraditi izgubili još proljetos, ali su očekivali prihode od povrća.

„Prvo mraz, pa onda grad. Sve to u jednoj godini i sve to na imanjima porodica kojima su to jedini prihodi. Ovu godinu ćemo dugo pamtiti. Pored štete na ratarskim i voćarskim kulturama, pola sata nevremena napravilo je ogromnu štetu i na putnoj infrastrukturi. To je takođe veliki problem. Većinu od tih saobraćajnica smo sami popravljali uz pomoć donotora, uglavnom, ljudi koji su rodom iz ovog kraja. Imali smo brojne planove za dalja ulaganja, da sebi olakšamo život i plasman proizvoda do tržišta”, kaže predsjednik MZ.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo