Povežite se sa nama

OKO NAS

PREUREĐENJE BALKANA: Šta sadrži njemački paket

Objavljeno prije

na

„Želimo da Zapadni Balkan postane dio EU i da pristupni proces donese osjetni boljitak građanima”, kaže koordinator za jugoistočnu Evropu u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova Kristijan Helbah.

Novi plan za Zapadni Balkan – agendu Berlin plus predstavio je početkom juna njemački ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel. On je kazao da je to dodatni podsticaj Berlinskom procesu sa ciljem da se od regiona napravi atraktivan ekonomski prostor, a stanovništvu donese boljitak. Uz, podrazumijeva se, finansijsku injekciju iz Berlina i Brisela.

Helbah smatra da treba iskoristiti svaku šansu koja se pomoli kako bi se brzo poboljšalo teško ekonomsko i socijalno stanje u kojem žive mnogi na Balkanu. U to spada i poboljšana regionalna saradnja u sferi ekonomije, transporta i telekomunikacija. Pojedinačne zemlje Zapadnog Balkana su premale za potencijalne investitore. Ako se region zajednički „ponudi”, onda se isplati ulagati tamo. To stvara radna mjesta i prihod. Zemlje mogu odmah da čine napretke i to bez obzira na to koliko brzo ili sporo preduzimaju sljedeće korake u procesu proširenja EU.

Na samitu predsjednika vlada zapadnobalkanske šestorke koji će se održati 12. jula u Trstu biće predstavljeni konkretni projekti. Prije svega u oblasti energetike i infrastrukture. Berlin i Brisel, koji snažno podržava ovu njemačku inicijativu, žele uputiti poruku da geografija i ekonomija moraju biti jače od ideologije. „Tu, na primjer, spadaju i prekogranični infrastrukturni projekti poput autoputa između Srbije, Kosova i Albanije (Beograd-Niš-Priština-Tirana-Drač). Neshvatljivo je što je tako komplikovano putovati iz Beograda do Prištine ili Tirane, iako su ti gradovi u komšiluku. Ako pružimo podršku u takvim oblastima ljudi će primijetiti: nešto se radi”, ističe Helbah dodajući da je vrlo važno da se na tom samitu podstakne regionalna saradnja koja će pomoći regionu na putu ka EU, koja će ga učiniti spremnijim, i koja će pomoći zemljama pojedinačno na njihovom putu ka EU.

Načelne deklaracije o jačanju saradnje i povjerenja u regionu i maglovita obećanja o budućem članstvu, što se navodilo i prilikom diplomatske inicijativa Brdo-Brioni prije sedam godina, više ne mogu zadovoljiti balkanske zemlje koje brže žele u EU.

Njemačka inicijativa, koja, kako ocjenjuju analitičari, ima realnih šansi za uspjeh, dolazi u veoma važnom trenutku: balkanske države su u dubokoj strukturalnoj krizi, već duže vrijeme prepuštene sebi samima, dok se i EU nakon Bregzita mora redefinisati.

Ima mišljenja da bi Berlin plus mogao značiti i ,,time out” dok se situacija u EU ne razbistri, a da odgovara onima na Balkanu koji bi da vode politiku ,,i Zapad i Istok”. Do kraja nedefinisana inicijativa regionalnog udruživanja (stvaranje ekonomskog područja, zajedničko tržište ili carinska unija), ostavlja prostor za različite komentare. Prije svega onih čije su zemlje odmakle u procesu pridruživanja Uniji, među kojima je Crna Gora. ,,Ideja kreiranja zajedničkog tržišta je politički, a ne ekonomski projekat i predstavlja svojevrsno odlaganje integracija. To je pokušaj usaglašavanja integracione dinamike u regionu, što za jedne zemlje predstavlja podsticaj integracijama, ali za druge ne, već naprotiv – odlaganje integracija u EU, i pokušaj pravljenja balkanskog integracionog konvoja, umjesto važećeg regata pristupa”, ocijenila je profesorica na Ekonomskom fakultetu u Podgorici i bivša crnogorska ministarka za evropske integracije Gordana Đurović.

Ona primjećuje i da se ,,ovakav eksperiment nije sprovodio kada su bile u pitanju zemlje Centralne i Istočne Evrope i da stoga ne vidim razlog zbog čega bi sada trebalo ulaziti u takvu neizvjesnu i nejasnu avanuturu”.

I direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević kaže za Monitor da formiranje zajedničkog tržišta na jugoistoku Evrope ima niz svojih prednosti, ali i mana za poziciju Crne Gore.

,,Postavlja se pitanje: koja je poenta formiranja zajedničkog tržišta ukoliko će sve države regiona pripadati već jednom zajedničkom tržištu Evropske unije. U prevodu bi to značilo da Crna Gora treba da usaglašava svoje ekonomske politike i sa državama regiona sa jedne strane, i sa EU na drugoj strani. To iziskuje dodatne administrativne kapacitete, ali i vrijeme. Dodatno, skoro je pa i nemoguće zamisliti saradnju Srbije i Kosova na takvom jednom tržištu, naročito nakon nedavnih parlamentarnih izbora na Kosovu gdje je desna i radikalno desna opcija osvojila najveći broj glasova što bi moglo da ugrozi i temelje Briselskog sporazuma”, ocjenjuje Uljarevićeva.

Ona ne sumnja da je posrijedi dobra namjera EU u vezi sa tim, ali ističe da su pozicije država regiona u procesu evropskih integracija značajno različite. ,,Ekonomska politika kao jedan od ključnih stubova integracije je povezana i sa političkim dijelom integracija. Pregovori se ne mogu završiti ukoliko se njegova i politička, institucionalna i ekonomska politika ne usaglasi sa onom EU. Crna Gora je u tom dijelu značajno ispred recimo BiH i Kosova, a vjerujem da uprkos brojnim problemima koje tangiraju crnogorsko društvo, Crna Gora ne zaslužuje da, na vratima EU, čeka zemlje sa dubokim političko-ekonomskim rascjepima”, smatra čelnica CGO-a.

I poslanik u Parlamentarnoj Skupštini Savjeta Evrope Predrag Sekulić iz Demokratske partije socijalista ocjenjuje da bi formiranje ,,jedinstvenog balkanskog tržišta”, o čemu govori predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, zaustavilo Crnu Goru u procesu evropskih integracija.

,,Što se tiče pozicije Crne Gore vjerujem da, s obzirom na činjenicu da smo otvorili više od dvije trećine poglavlja u pregovorima sa EU i na činjenicu da zatvaramo neka poglavlja, ovaj predlog ne vjerujem da će naići na neko šire odobravanje. Iz prostog razloga što bi se vratili na početak i poziciju onih država koje tek počinju sa pregovorima sa EU”, naglašava Sekulić.

Odlazeći premijer Kosova Isa Mustafa rekao je da takvo zajedničko tržište ne nosi jednak interes za sve zemlje Balkana, te da Kosovo treba da odbije takvu ideju s obzirom da ona podsjeća na prošlost. Premijer Albanije Edi Rama je takođe kazao da mu nije prihvatljiva ideja o zajedničkom tržištu, odnosno da neće da prihvati nikakvu ,,alternativu evropskim integracijama”.

Američki analitičar Januš Bugajski smatra da iza takvih izjava zapravo stoji Rusija. ,,Moskva nastoji da potopi kompletan projekat evropskih integracija, tako što Beograd predlaže formiranje regionalne zone slobodne trgovine i carinske unije, koja bi mogla da bude iskorišćena da izazove kašnjenja ili izuzeće članstva Crne Gore”, rekao je on.

No, još od tzv. zagrebačkog samita EU, koji je održan krajem 2000., jasno je upućenijima da nema prijema u EU za zemlje ,,zapadnog Balkana” u paketu, nego će one biti primljene u zavisnosti od dinamike vlastite transformacije, shodno visokim standardima prilagođavanja (Kopenhaški i Madridski kriterijumi, monitorinzi, izvještaji…) Dakle, ne u formi konvoja nego regate, pa ko prije ispuni kriterijume prilagođavanja, biće prije i primljen u EU. Niko ne vjeruje u to da bi Berlin, iako kancelarka Angela Merkel ima izuzetno dobre odnose sa Vučićem, taj princip koji važi u EU, posebno od Solunske agende do danas, mogao da pogazi.

Njemački ambasador u Beogradu Aksel Ditman uvjerava da se inicijativom želi podstaći regionalna saradnja i da se njome pomaže svakoj zemlji pojedinačno na njezinom putu ka EU.

O tome svjedoče redovni godišnji izvještaji Evropske komisije o tzv. individualnom napretku zemalja zapadnog Balkana. Niko u tim izvještajima ne dovodi individualni pristup u pitanje, ali se redovno preporučuje zemljama regije tzv. debalkaniziranje putem regionalne saradnje.

Istina je da je približavanje ovih zemalja EU posljednjih godina značajno usporeno, jer nemaju svi akteri iskreni interes za održivim reformama. No, njemački šef diplomatije Gabrijel naglašava da nema popusta kod centralnih uslova kao što su vladavina prava, ljudska prava i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. „Ove teme spadaju u temelje približavanja EU. Što taj proces više odmiče, sve više dolaze u fokus. Jasno je da zemlja koja ne ispunjava standarde EU na ovim poljima ne može postati članica. Tu nema gledanja kroz prste. Donosioci odluka u regionu to odlično znaju”, poručuju iz Berlina.

Evropski komesar za pridruživanje Johanes Han pruža punu podršku ovoj inicijativi Njemačke. ,,Mi podržavamo regionalnu ekonomsku zonu, koja nije alternativa pristupanja Uniji, već priprema za pridruživanje”, tvrdi on.

Lider URE Dritan Abazović, koji je ove sedmice boravio u Njemačkoj, uvjeren je da pomoć te države može biti od presudnog značaja ne samo u procesu integracija, već i rješavanja političke krize u Crnoj Gori.

U svakom slučaju, za države na jugoistoku Evrope i njihove građane je najvažnije da su ponovo na agendi u centrima evropske politike. To jača reformske snage u regionu. Bliska prošlost je pokazala da svaki nedostatak evropske perspektive, odnosno pad tzv. evroentuzijazma izaziva raslojavanje i destabilizaciju u svim ovim zemljama.

,,Ne znamo ni sami kako će EU izgledati narednih godina. Ali hoćemo da je natjeramo da ispuni obećanja koja je dala zemljama zapadnog Balkana”, kaže italijanski diplomata Đuzepe Manco.

Berlin je postavio rok: svi sporazumi između ovih zemalja treba da se dogovore do 2020. godine, a Akcioni plan „balkanske infrastrukturne agende” će biti predstavljen već u ponedjeljak, 26. juna, na sastanku visokih funkcionera vlada regiona i Savjeta za regionalnu saradnju, čije je sjedište u Sarajevu.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ SUĐENJA ZA DVOSTRUKO UBISTVO NA STAROM AERODROMU U PODGORICI: Osam godina patnje zbog gubitka dva sina i nemara pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud Crne Gore krajem prošle godine naložio Apelacionom sudu da ponovo pokrene postupak u kojem je prvobitno Mašana Čogurića osudio na 20 godina zatvora zbog ubistva braće Danijela i Davorina Ćulafića

 

Pravda je spora, ali dostižna. Kada je riječ o crnogorskom pravosuđu, pravda je prilično spora, dok je dostižnost veoma upitna. To pokazuje i slučaj Borislava Ćulafića iz Murina, koji je 2014. godine prilikom pucnjave u kafiću Moskva na Starom Aerodromu izgubio dva sina – tridesetogodišnjeg Davorina i dvadesetčetvorogodišnjeg Danijela.

Živote ovih mladića je, nakon kraće svađe, okončao dvadesetogodišnji Cetinajnin Mašan Čogurić ispalivši u njih tri hica i pobjegavši sa mjesta zločina. Iako je iz svih tužilačkih i sudskih spisa jasan slijed događaja – jedan mladić naoružan pištoljem lišio je života dva druga mladića, od kojih je jedan bio naoružan metalnim boksem, Borislavu Ćulafiću, unesrećenom ocu koji je ostao bez potomstva, nije jasno kako ni nakon četiri godine nema pravosnažne presude u tom predmetu. Posljednja presuda Vrhovnog suda donesena je krajem prošle godine i njome je poništena drugostepena presuda i slučaj ubistva braće Ćulafić vraćen je na ponovni postupak Apelacionom sudu. Ćulafić za Monitor tvrdi da je cijelo suđenje bilo „obična farsa“ sa podmetnutim dokazima (između ostalih i boks) i tužilačkim opstrukcijama kako bi se stvorio uvid da je bilo riječi o Čogurićevoj samoodbrani.

Čogurića je Više državno tužilaštvo teretilo za krivično djelo teško ubistvo u prekoračenju granica nužne odbrane u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. U prvostepenom postupku pred podgoričkim Višim sudom dva puta je osuđen na 13 godina zatvora zbog ubistva i sedam mjeseci zatvora zbog nedozvoljenog držanja oružja. U drugom stepenu, pred Apelacionim sudom, preinačena je kazna zatvora na 20 godina zatvora, dok su optužbe za nedozvoljeno držanje oružja odbačene, jer je, po nalazu tog suda, zastarjelo krivično gonjenje za to krivično djelo.

Vrhovni sud je na kraju potvrdio da je zastarjelo krivično gonjenje za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, što znači da je Čogurić gotovo pravosnažno oslobođen ovog krivičnog djela. Najviša sudska instanca vratila je predmet Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje.

Iz presude Vrhovnog suda vidi se nemar sudija, zbog loših rečeničnih formulacija i protivrječnosti, dok se predstavnik tužilaštva nije ni interesovao da zastupa optužnicu i oštećene pred najvišom sudskom instancom. Nemar tužilaca, koji su zastupali optužnicu, vidi se i u odnosu prema unesrećenoj porodici, zbog čega je otac ubijenih Borislav Ćulafić pisao i Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT). Ćulafić je VDT-u podnio prigovor na postupanje Veselina Vučkovića, državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu, koji nije prisustvovao na nekoliko ročišta pred Apelacionim sudom (a nije poslao zamjenu), dok je u jednom trenutku prekinuo komunikaciju sa porodicom oštećenih. Vrhovno državno tužilaštvo obavijestilo ga je da je prigovor proslijeđen Tužilačkom savjetu, koji još o tome nije odlučivao.

Ćulafić je i tokom postupka pred Višim sudom (bezuspješno) tražio izuzeće postupajućeg višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, zbog, kako je tvrdio, opstrukcija postupka. Neobično je da Vrhovnom sudu nije pisao Vučković, koji je zastupao optužnicu pred Apelacionim sudom, već Šoškić. Neobično je i to što Šoškić nije tražio potvrđivanje ili strožu presudu, već da se predmet vrati Apelacionom sudu na ponovni psotupak, što je Vrhovni sud i učinio, s obzirom da su isto zahtijevale obje strane – i tužilaštvo i odbrana.

Otac ubijene braće sumnja da je Šoškić „sinhronizovano“ sa bivšim kolegom tužiocem, sada advokatom Danilom Mićovićem, traži vraćanje na ponovno suđenje u Apelacioni sud. Šoškić je u prvostepenom postupku tražio maksimalnu kaznu od 40 godina, a isti zahtjev ponovio je pred Vrhovnim sudom zbog čega je i tražio vraćanje predmeta drugostepenom sudu.

Ćulafić je za Monitor rekao da očekuje da neće biti povećanja na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, niti da će biti potvrđena kazna od 20 godina za dva oduzeta života. On smatra da je presudom Vrhovnod suda „nacrtano“ da kazna bude 13 godina zatvora kao prvostepena presuda Višeg suda u Podgorici, a sumnja da kazna može biti manja ili oslobađajuća.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KREDIT U ŠVAJCARCIMA, ISKUSTVO ŽRTVE: Proces, apsurdniji od Kafkinog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Računi 113 klijenata Hipo Alpe Adrija banke (HAAB), sadašnje Adiko banke, blokirani su zbog kredita u švajcarskim francima i oni su prinuđeni da toj banci isplate još preko million eura sudskih troškova, nakon što je prije nekoliko dana Viši sud potvrdio presudu Osnovnog suda u Podgorici. Za Monitor o svom iskustvu govori jedna od žrtava prevare

 

Nakon što je prije nekoliko dana Viši sud potvrdio presudu Osnovnog suda u Podgorici, klijentima Hipo Alpe Adrija banke (HAAB), sadašnje Adiko banke, zbog kredita u švajcarskim francima blokirani su računi i oni su prinuđeni da toj banci  isplate još preko million eura sudskih troškova. Život jedne od žrtava prevare, čije je ime poznato redakciji Monitor, preko noći se pretvorio u pakao.

„Mislila sam da ću, tog sasvim običnog dana davne 2007. godine, kada sam poslije posla svratila do jedne od filijala HAAB-a da se raspitam o uslovima za kredit, konačno obezbijediti krov nad glavom. Računala sam na to da mogu da se oslonim na bankarske stručnjake. Nisam ni slutila da pravim životnu grešku”, kaže sagovornica Monitora.

Po zanimanju diplomirana ekonomistkinja i računovotkinja, prihvatila je savjet da podigne kredit indeksiran u švajcarskim francima (CHF) u iznosu od 82.500 CHF sa rokom otplate od 276 mjeseci ili 23 godine, po kamatnoj stopi na nivou tromesječnog libora za CHF (promjenljivoj kamatnoj stopi). ,,Iz HAAB-a su me ubijedili kako im je to tada bila najbolja opcija za klijente koji traže stambene kredite i da je baš taj popularan i kod mnogih bankara, zbog odličnih uslova. Povjerovala sam i tako je horor počeo”.

U toku prva tri mjeseca, rata je iznosila koliko je i dogovoreno – 385 eura. ,,Nakon toga, počinje drastično da skače. Prvo na 395, pa na 440, pa onda skoro na 500 eura. U kratkom vremenskom periodu, mjesec ili dva, rata je iznosila 360 eura. Tih godina prosječne plate su bile veće, pa je nekako bilo i podnošljivo. No, ubrzo su se, zbog ekonomske krize, smanjile i počinjem da krpim kraj s krajem da isplatim dugove. Plaćala sam rate, gledala da preživim i možete zamisliti šok kada sam saznala da mi je račun blokiran i da ću morati da isplatim još preko 8.000 eura za nešto sa čim nisam ni bila upoznata. Nikakvo upozorenje pred blokadu računa nije stiglo”.

Nakon što se njih 113 našlo u istoj, beznadežnoj situaciji i pred svršen čin, kontaktirao ih je Centar za zaštitu potrošača (CEZAP) 2013. godine i ponudio logističku i pravnu pomoć u borbi za njihova prava. „Tada smo potpisali punomoćja advokatu i CEZAP-u u prostorijama tog centra i ne upoznavši advokata”, objašnjava sagovornica Monitora.

U sporu pred Osnovnim sudom u Podgorici 113 klijenata HAAB banke tražilo je da se utvrdi djelimična ništavost ugovora o kreditima indeksiranim u francima. Skupština Crne Gore je 2015. izglasala Zakon o konverziji kredita u francima u eure, čime je ispunjen  zahtjev klijenata i kojim im je omogućeno da konvertuju kredite po fiksnoj kamatnoj stopi. Tada su, po drugi put, povjerovali da je njihovim nedaćama kraj.

Izvršena je konverzija, a advokat koji je zastupao klijente odrekao se tužbenog zahtjeva. To advokati HAAB-a nisu prihvatili, pa je Osnovni sud presudio da sudske troškove prvi put snose klijenti, drugi put da se podijele, a treći ponovo – klijenti.

Dva puta je Viši sud vraćao presudu, a prije nekoliko dana je potvrdio, što je dovelo do toga da sada njih 113 treba da plati oko milion eura sudskih troškova, svako od osam do deset hiljada eura.

„Nakon što je Zakon stupio na snagu, iz HAAB-a su izvršili konverziju, iako, kako se navodi u novom ugovoru, smatraju da Zakon nije u skladu sa Ustavom Crne Gore iz više pravnih razloga, kao i da ga treba poništiti. Iz banke su, sa tim ciljem, i preduzeli neke radnje, ali mi do danas o njihovom ishodu ništa ne znamo. Ne znamo ni do kad će nas ovaj zakon „štititi”. Ja sam izgubila život i sebe u ovom procesu”, kaže Monitorova sagovornica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ODLAGANJE ISKORIŠTENIH BATERIJA U CRNOJ GORI DALEKO OD EVROPSKIH STANDARDA I PRAKSE: Opasni otpad se vraća hranom i vazduhom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milioni komada baterija koje se koriste u domaćinstvu, umjesto izvoza i reciklaže, završe u smeću. ,,Kada alkalne baterije odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, upozorava biolog Vuk Iković

 

Majkl Bader se prije 14 godina iz Njemačke doselio u Crnu Goru. Otvorio je apartmane u uvali Utjeha između Bara i Ulcinja. Od Evropske unije (EU)  2012. godine, prvi je od ukupno 12 osoba u Crnoj Gori dobio sertifikat Ecolabel , kao ekspert koji je upućen i sprovodi ekološke standarde. 

Bader je primijetio je da gosti ostavljaju za sobom veliki broj potrošenih baterija, pa se, s obzirom da je riječ o opasnom otpadu i vođen iskustvom iz Njemačke obratio Komunalnom preduzeću u Baru, pitajući gdje da ih donese. Rekli su mu da nemaju uslova za to. 

,,Kako ne postoji sistem odlaganja i reciklaže baterija stavio sam kutiju u koju ih gosti i ja odlažemo. Navikle su se na to i komšije, pa umjesto da ih bacaju, ostavljaju baterije kod mene”, kaže Bader u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor

Nekoliko puta godišnje on je odlazio u Njemačku i tamo nosio baterije. 

,,Tamo, u svakom gradu postoji reciklažni centar za opasni otpad – gume, kompjutere, baterije, bijelu tehniku i drugo. Tamo se takav otpad besplatno preuzima. Organizovan je sistem da u prodavnicama preuzimaju upotrebljene baterije”, priča Bader. 

Majkl Bader

Osam godina kasnije, na ponovljeno Baderovo pitanje, CIN-CG/Monitora od barskih komunalaca stigao je sličan odgovor: ,,U Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada – akumulatori i otpadne baterije su klasifikovani kao opasni otpad i s obzirom da nijesmo registrovani za obavljanje takve vrste djelatnosti, nemamo uslove za sakupljanje i dalji tretman”.

Iako u Crnu Goru godišnje uđe i utroši se oko 50 tona baterija, svega nekoliko stotina kilograma preko ovlašćenih kompanija vrati se u inostranstvo na reciklažu ili bezbjedno odlaganje. 

Najveći dio završi u komunalnom otpadu, što predstavlja  ogroman rizik po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Distributeri i prodavci, uprkos zakonskoj obavezi prepisanoj iz Evropske unije, uglavnom ne preuzimaju istrošene baterije na mjestima gdje se nabavljaju nove, a rijetki su i reciklažni centri koji to rade – pokazalo je istraživanje CIN-CG/Monitora.

Kao i u EU zakonodavstvu tako i u domaćem, baterije se tretiraju kao opasni otpad. One mogu da sadrže opasne materije – olovo, kadmijum i živu. Teški metali imaju dalekosežne negativne efekte na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Procesom raspadanja i razgradnje teški metali odlaze u zemlju, ali i u podzemne vode, i potom u lanac ishrane. Sa druge strane, ukoliko se spale, teški metali dospijevaju u vazduh u vidu sitnih čestica, a dalje opet u zemljište i vode.

Baterije, akumulatori, čađ, otpad od boja, lakova i ljepila, motorna ulja, pecticidi…, neki su od opasnih otpada sa kojima smo često u kontaktu, podsjeća biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD.

Vuk Iković

,,Kod nas nije organizovano razdvajanje otpada. Tako, često dolazi do miješanja opasnog sa neopasnim otpadom. Kada alkalne baterije ili ambalažu od motornog ulja odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj tog kontejnera poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, kaže Iković za CIN-CG/Monitor.

On podsjeća da se kazne za miješanje otpada i nepravilno odlaganje kreću od 1.000 do 40.000 eura. Ekološka inspekcija, međutim, nema precizne podatke o izrečenim kaznama, koje se, sudeći prema odgovoru na pitanja CIN-CG/Monitor, uglavnom odnose na nezakonito prikupljanje i postupanje sa akumulatorima za motorna vozila i druge namjene.  

,,Ekološka inspekcija shodno Zakonu o upravljanju otpadom pokreće prekršajne postupke. I u prethodnom periodu je bilo prekršajnih postupaka koji su se odnosili, između ostalih vrsta otpada, i na nezakonito upravljanje otpadnim baterijama-akumulatorima (sakupljanje bez dozvole, predaja otpada neovlašćenom sakupljaču, nepropisno skladištenje na lokaciji sakupljanja itd.), ali evidencija se ne vodi na način da bismo mogli da izdvojimo broj postupaka posebno po vrstama otpadama”, kazala je za CIN-CG/Monitor Veselinka Zarubica, glavna ekološka inspektorka Odsjeka za ekološku inspekciju Uprave za inspekcijske poslove.

Tokom 2018. i 2019. godine, prema podacima Uprave carina (UC), uvezeno je više od 1,3 miliona primarnih baterija. Razlika između primarnih i sekundarnih baterija je što sekundarne baterije mogu da se dopune, dok je primarnim znatno kraći rok upotrebe. Podaci Monstata se donekle razlikuju od UC i govore da je 2018. uvezeno više od 700.000 primarnih baterija, 2019. godine 875 hiljada, a od januara do novembra prošle godine 716 hiljada. Akumulatora za motorna vozila i druge namjene se uveze znatno više: 2018. – 4,7 miliona, 2019. – 4,4 miliona, a od početka do novembra protekle godine 3,5 miliona. 

Izvjesno je da dio baterija namijenjenih domaćinstvu stiže i mimo carinske procedure i prodaje se izvan zvaničnih tokova na pijacama i buvljacima. Monstat nema podatke, niti procjenu o tome koliko jednokratnih baterija godišnje potroši jedno domaćinstvo, kao ni o količini baterija i akumulatora koji završe na otpadu, saopštili su za CIN-CG/Monitor. Zato je moguće samo poređenje. Specijalizovani portal Balkan Green Energy News, koji prati teme održivog razvoja i ekologije, navodi statističke podatke koji pokazuju da u Srbiji četvoročlano domaćinstvo godišnje potroši 20 baterija. 

U Crnoj Gori sa gotovo 200.000 domaćinstava to bi moglo da znači da godišnje na otpadu završi oko četiri miliona baterija s opasnim materijama, ili oko 50 tona. 

Vasilije Seferović, izvršni direktor DOO Čistoća Herceg Novi, kazao je za CIN-CG/Monitor da godišnje sakupe oko 330 kilograma baterija. Ali, preciziraju, to su isključivo baterije koje iskoristi Čistoća u procesu rada. Selekciju baterija iz ukupne količine otpada koja se prikuplja ne obavljaju, a nisu za to ni registrovani.

Da svijest o odlaganju opasnog otpada nije dovoljno razvijena pokazuju i podaci Odjeljenja za upravljanje otpadom Čistoće d.o.o. Podgorica. Od januara do kraja oktobra prošle godine, na šest reciklažnih dvorišta kojima gazduju, odloženo je svega 62 kilograma baterija. 

„Privremeno se skladište na  reciklažnim dvorištima, u posudama koje su specijalno namijenjene za ove vrste otpada. Nakon popunjavanja kapaciteta, predaju se firmama koje imaju licencu za upravljanje ovom vrstom otpada, od resornog ministarstava”, rekli su iz podgoričke Čistoće za CIN-CG/Monitor

Iz barske firme Hemosan koja se bavi sakupljanjem opasnog otpada, kažu da je u 2020. godini preuzeto 291 kilogram baterija. One se privremeno skladište, a potom izvoze u zemlje EU. 

,,U akciji koju smo organizovali zajedno sa trgovinskim lancem Idea i Fakultetom za poslovnu ekonomiju i pravo (iz Bara), sakupljali smo stare baterije 2019. a prošle godine sa distributerom S plus”, kaže direktor Hemosana Zoran Nikitović. 

U ovoj kompaniji nemaju tačnu cijenu izvoza, jer su baterije otpremljene sa ostalim opasnim otpadom. Procjenjuju, ipak, da bi se na nivou Crne Gore moglo sakupiti 15 tona baterija, a izvoz bi koštao do 20.000 eura. 

,,U Austriji baterije uništavaju, dok ih u Njemačkoj recikliraju”, kaže Nikitović.

Na tržište EU nekoliko stotina hiljada tona industrijskih i prenosnih baterija dospije svake godine. Približno – 800 hiljada tona automobilskih, 190 hiljada tona industrijskih i 160 hiljada tona potrošačkih baterija.

U slučaju da ne postoji održivo krajnje tržište za proizvode recikliranja, ili ako detaljna procjena uticaja na okolinu, poljoprivredu i društvo utvrdi da recikliranje nije najbolje rješenje, države EU mogu da odlažu otpadne prenosne baterije koje sadrže kadmijum, živu ili olovo, na odlagališta ili u podzemna skladišta. 

Upravljanje ovom vrstom otpada u Crnoj Gori uređeno je Zakonom o upravljanju otpadom.  

,,Po zakonu, otpadne baterije i akumulatori koji, u skladu sa katalogom otpada, nisu komunalni otpad, predaju se privrednom društvu ili preduzetniku koji obavlja djelatnost sakupljanja, prerade ili zbrinjavanja posebnih vrsta otpada. Otpadne baterije i akumulatori koje čine komunalni otpad, predaju se na mjesta koja su predviđena za ovu vrstu otpada u okviru odvojenog sakupljanja komunalnog otpada , ili na mjesta predviđena za sakupljanje ovih vrsta otpada kod distributera”, objašnjava glavna ekološka inspektorka Zarubica.

Prema riječima Zarubice, u praksi, samo sakupljanje otpadnih akumulatora funkcioniše. 

,,Većina akumulatora se kroz otkup sekundarnih sirovina vrati na reciklažu. Takođe, značajna količina otpadnih akumulatora se sakupi preko akcija distributera akumulatora koji daju određeni popust prilikom kupovine novog akumulatora ukoliko se vrati stari”, napominje glavna ekološka inspektorka. 

To što se korišteni akumulatori, predaju prodavcu, pri čemu se dobija popust na kupljeni novi i za Seferovića je jedan od dobrih primjera sprovođenja reciklaže.

Zarubica potvrđuje da sakupljanje baterija koje se koriste u električnim i elektronskim uređajima nije značajno unaprijeđeno.

,,Razlog je je prevashodno to što se ova vrsta otpada stvara u malim količinama koje nisu interesantne sakupljačima sekundarnih sirovina. Određene količine sakupe se kroz sistem za selektivno sakupljanje otpada koji su uspostavila neka privredna društva”. 

Dozvolu za izvoz opasnog otpada je u ovoj godini za sada dobio samo Hemosan, prema podacima sa sajta Agencije za zaštitu životne sredine. Tokom prošle godine, pored ove kompanije, dozvole su imale Valgo Montenegro (za izvoz zemljišta i kamena koji sadrži opasne supstance), Matej – Cetinje (za otpadna mineralna ulja) i SS Alga Nikšić (za otpadne olovne baterije punjene kisjelinom).

,,U toku prošle godine izdate su dozvole za izvoz 3.000 tona akumulatora i baterija”, kaže za CIN-CG/Monitor Bojan Bašanović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Najčešće, otpadni akumulatori izvoze se u Austriju, Sloveniju, Srbiju,  Bugarsku i Republiku Češku. Prema aktuelnoj klasifikaciji ni Agencija nema podatak koliko se odnosi na baterije za domaćinstvo. 

Iz Agencije napominju da u Crnoj Gori zvanično ne postoji nijedna firma koja se bavi obradom (preradom) akumulatora i olovnih baterija. Iz Hemosana objašnjavaju da postupak reciklaže podrazumijeva fizički proces tretmana istrošenih baterija i obično se sastoji iz „sortiranja, magnetne separacije, rastavljanja i mljevenja (drobljenja)“. Metalni ostaci mogu da se prerade različitim procesima, pirometalurškim ili hidrometalurškim. Proizvodi ovih procesa su legure metala ili rastvori koji sadrže jone metala.

U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine 2016-2020. ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom, u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU, iako su integrisani u Nacionalnu 25. strategiju upravljanja otpadom i Nacionalni plan za upravljanje otpadom”. 

U ovom dokumentu navodi se da nijesu poštovani zahtjevi utvrđeni Direktivom 93/86/EEZ (označavanje baterija) iz 1993. godine, a djelimično jesu Direktivom 2006/66/EZ (baterije i akumulatori) iz 2006. 

Najvažniji cilj direktive iz 2006. godine je da ,,države članice, s obzirom na uticaj na okolinu, preduzimaju potrebne mjere kako bi se, što je više moguće, vršilo odvojeno sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora i kako bi se smanjilo odlaganje baterija i akumulatora kao miješanog komunalnog otpada s ciljem postizanja visokog nivoa recikliranja svih otpadnih baterija i akumulatora”. Propisane su i najniže stope sakupljanja koje treba da postignu države članice: 25 odsto do 26. septembra 2012, 45 odsto do 2016. godine. 

Crna Gora praktično još nije ni počela. Da bi hitno trebalo da se nešto preduzme, govore i podaci koje je u decembru prošle godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma objavilo u Nacionalnom planu implementacije Minimatske konvencije o živi za period 2021-2025. U njemu se navodi da je glavni izvor ispuštanja žive nezakonito odlaganje komunalnog otpada (940 kg žive godišnje) i odlaganje otpada (692 kg žive godišnje).

Uredbom o načinu i postupku osnivanja sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade opasnih baterija i akumulatora, iz juna 2012. godine distributeri imaju brojne obaveze koje očigledno ne poštuju. Na prodajnom mjestu trebalo bi da besplatno preuzimaju otpadne prenosive baterije i akumulatore, bez obzira na njihovo porijeklo i bez uslovljavanja kupovinom nove prenosive baterije ili akumulatora. Posude za odvojeno sakupljanje i privremeno skladištenje preuzetih otpadnih prenosivih baterija i akumulatora morale bi da budu postavljene i vidno označene.

 ,,Zakonom o upravljanju otpadom, propisana je obaveza za uvoznike/proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u organizovani sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Nažalost, ovi sistemi nijesu organizovani”, kaže Zarubica. 

,,Pojma ti mi nemamo o tome”, začudili su se u Idea prodavnici u Podgorici kada smo ih pitali možemo li kod njih da ostavimo istrošene baterije. U prodavnici Voli su rekli da moramo pričati sa menadžmentom, pa su onda uputili na njihov Upravni odbor. Odgovori na pitanja CIN-CG/Monitor nisu stigli. 

U toku prošle godine, istraživanje velika švedske kompanije IKEA pokazalo je da, ako se baterije ne unište na pravi način, imaju nemjerljiv i dugoročan uticaj na okolinu zbog sadržaja koji posjeduju. Odlučeno je da se do oktobra 2021. iz upotrebe i prodaje uklone sve alkalne baterije i zamjene onima na punjenje, koje su znatno manje štetne po životnu sredinu. 

I Bader sve manje baterija nosi u Njemačku. 

,,U kući i apartmanima zamijenio sam sve baterijama na punjenje. Jeste da je investicija, ali se vremenom isplati. A tako čuvamo prirodu i zdravlje”. 

 

U Hrvatskoj dolaze na poziv 

I regulativa u Srbiji predviđa da se u prodajnom objektu od krajnjeg korisnika preuzimaju istrošene baterije i akumulatori, a dalje ih trgovac predaje sakupljaču ili nekom drugom ko obavlja skladištenje i tretman. 

,,Treba da znate da je za baterije kao velike zagađivače, država propisala ekološku taksu koja je uključena u cijenu novih baterija, tako da svaki put kada kupite nove baterije, dio cijene koju ste platili za te baterije, bude namijenjen sakupljanju, odlaganju i reciklaži tih istih baterija kada jednog dana postanu otpad”, upozoreno je sa sajta koji se bavi i online prodajom baterija u Srbiji.

U pojedinim prodavnicama široke potrošnje se organizuju akcije prikupljanja, a to sporadično čine i neke lokalne samouprave. Najširu mrežu sakupljanja istrošenih baterija organizuje kompanija Delhaize, a u više od 70 maloprodajnih objekata Maxi i Tempo širom Srbije se mogu predati baterije. Samo prošle godine su prikupili 1,4 tone.

U Hrvatskoj je na snazi je direktiva kojom se zabranjuje plasiranje na tržište određenih baterija ili akumulatora sa sadržajem žive ili kadmijuma iznad utvrđenog praga. Cilj je smanjenje količine opasnih materija koje završe u prirodi. Na području Hrvatske postoji više mogućnosti kako se građani mogu osloboditi iskorišćenih baterija. Mogu ih sami donijeti u reciklažna dvorišta, odnosno na specijalizovana mjesta ovlašćenih sakupljača (trgovine, servisi, trgovački centri…). Omogućen je besplatan odvoz, nakon poziva na besplatan broj, SMS poruke, elektronske pošte ili unosom naloga na internetskim stranicama ovlašćenih sakupljača otpada.

 

U slučaju da procuri, čuvajte kožu i oči

U slučaju da baterija procuri, preduzmite mjere da tečnost iz baterije ne dođe u kontakt sa kožom ili sa očima. U suprotnom moraćete da zatražite ljekarsku pomoć, upozorenje je sa jednog od sajtova iz Srbije za online prodaju baterija. Baterije, kako se navodi, u sebi sadrže različite hemikalije od kojih neke mogu biti agresivne, ili opasne po zdravlje. 

,,Držite ih dalje od djece, čime ćete otkloniti opasnost da ih progutaju i da dođe do trovanja. Nemojte baterije stavljati u vatru. Neke baterije pri sagorijevanju mogu da proizvedu toksične gasove i isparenja. Nemojte puniti baterije koje nisu predviđene za punjenje. Nemojte baterije otvarati ili rastavljati, neke od supstanci kojima su baterije napunjene (na pr. litijum) mogu da budu eksplozivne pri kontaktu sa vazduhom”, navodi se u upozorenju.

Na pitanje šta da se radi sa potrošenim baterijama, sa ovog sajta preporučuju da se ne bacaju sa ostalim smećem, jer u sebi sadrže teške metale koji u velikoj meri mogu da zagade zemljište i vodu, a na taj način dospiju i u hranu i ugroze zdravlje. 

“Istrošene baterije, bez obzira koje su vrste ili namjene, odnesite u neku od specijalizovanih prodavnica. Većina takvih prodavnica ima ovlašćenje da sakuplja istrošene baterije i da ih predaje u reciklažne centre”, upozoravaju na ovom sajtu.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo