Povežite se sa nama

OKO NAS

PREUREĐENJE BALKANA: Šta sadrži njemački paket

Objavljeno prije

na

„Želimo da Zapadni Balkan postane dio EU i da pristupni proces donese osjetni boljitak građanima”, kaže koordinator za jugoistočnu Evropu u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova Kristijan Helbah.

Novi plan za Zapadni Balkan – agendu Berlin plus predstavio je početkom juna njemački ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel. On je kazao da je to dodatni podsticaj Berlinskom procesu sa ciljem da se od regiona napravi atraktivan ekonomski prostor, a stanovništvu donese boljitak. Uz, podrazumijeva se, finansijsku injekciju iz Berlina i Brisela.

Helbah smatra da treba iskoristiti svaku šansu koja se pomoli kako bi se brzo poboljšalo teško ekonomsko i socijalno stanje u kojem žive mnogi na Balkanu. U to spada i poboljšana regionalna saradnja u sferi ekonomije, transporta i telekomunikacija. Pojedinačne zemlje Zapadnog Balkana su premale za potencijalne investitore. Ako se region zajednički „ponudi”, onda se isplati ulagati tamo. To stvara radna mjesta i prihod. Zemlje mogu odmah da čine napretke i to bez obzira na to koliko brzo ili sporo preduzimaju sljedeće korake u procesu proširenja EU.

Na samitu predsjednika vlada zapadnobalkanske šestorke koji će se održati 12. jula u Trstu biće predstavljeni konkretni projekti. Prije svega u oblasti energetike i infrastrukture. Berlin i Brisel, koji snažno podržava ovu njemačku inicijativu, žele uputiti poruku da geografija i ekonomija moraju biti jače od ideologije. „Tu, na primjer, spadaju i prekogranični infrastrukturni projekti poput autoputa između Srbije, Kosova i Albanije (Beograd-Niš-Priština-Tirana-Drač). Neshvatljivo je što je tako komplikovano putovati iz Beograda do Prištine ili Tirane, iako su ti gradovi u komšiluku. Ako pružimo podršku u takvim oblastima ljudi će primijetiti: nešto se radi”, ističe Helbah dodajući da je vrlo važno da se na tom samitu podstakne regionalna saradnja koja će pomoći regionu na putu ka EU, koja će ga učiniti spremnijim, i koja će pomoći zemljama pojedinačno na njihovom putu ka EU.

Načelne deklaracije o jačanju saradnje i povjerenja u regionu i maglovita obećanja o budućem članstvu, što se navodilo i prilikom diplomatske inicijativa Brdo-Brioni prije sedam godina, više ne mogu zadovoljiti balkanske zemlje koje brže žele u EU.

Njemačka inicijativa, koja, kako ocjenjuju analitičari, ima realnih šansi za uspjeh, dolazi u veoma važnom trenutku: balkanske države su u dubokoj strukturalnoj krizi, već duže vrijeme prepuštene sebi samima, dok se i EU nakon Bregzita mora redefinisati.

Ima mišljenja da bi Berlin plus mogao značiti i ,,time out” dok se situacija u EU ne razbistri, a da odgovara onima na Balkanu koji bi da vode politiku ,,i Zapad i Istok”. Do kraja nedefinisana inicijativa regionalnog udruživanja (stvaranje ekonomskog područja, zajedničko tržište ili carinska unija), ostavlja prostor za različite komentare. Prije svega onih čije su zemlje odmakle u procesu pridruživanja Uniji, među kojima je Crna Gora. ,,Ideja kreiranja zajedničkog tržišta je politički, a ne ekonomski projekat i predstavlja svojevrsno odlaganje integracija. To je pokušaj usaglašavanja integracione dinamike u regionu, što za jedne zemlje predstavlja podsticaj integracijama, ali za druge ne, već naprotiv – odlaganje integracija u EU, i pokušaj pravljenja balkanskog integracionog konvoja, umjesto važećeg regata pristupa”, ocijenila je profesorica na Ekonomskom fakultetu u Podgorici i bivša crnogorska ministarka za evropske integracije Gordana Đurović.

Ona primjećuje i da se ,,ovakav eksperiment nije sprovodio kada su bile u pitanju zemlje Centralne i Istočne Evrope i da stoga ne vidim razlog zbog čega bi sada trebalo ulaziti u takvu neizvjesnu i nejasnu avanuturu”.

I direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević kaže za Monitor da formiranje zajedničkog tržišta na jugoistoku Evrope ima niz svojih prednosti, ali i mana za poziciju Crne Gore.

,,Postavlja se pitanje: koja je poenta formiranja zajedničkog tržišta ukoliko će sve države regiona pripadati već jednom zajedničkom tržištu Evropske unije. U prevodu bi to značilo da Crna Gora treba da usaglašava svoje ekonomske politike i sa državama regiona sa jedne strane, i sa EU na drugoj strani. To iziskuje dodatne administrativne kapacitete, ali i vrijeme. Dodatno, skoro je pa i nemoguće zamisliti saradnju Srbije i Kosova na takvom jednom tržištu, naročito nakon nedavnih parlamentarnih izbora na Kosovu gdje je desna i radikalno desna opcija osvojila najveći broj glasova što bi moglo da ugrozi i temelje Briselskog sporazuma”, ocjenjuje Uljarevićeva.

Ona ne sumnja da je posrijedi dobra namjera EU u vezi sa tim, ali ističe da su pozicije država regiona u procesu evropskih integracija značajno različite. ,,Ekonomska politika kao jedan od ključnih stubova integracije je povezana i sa političkim dijelom integracija. Pregovori se ne mogu završiti ukoliko se njegova i politička, institucionalna i ekonomska politika ne usaglasi sa onom EU. Crna Gora je u tom dijelu značajno ispred recimo BiH i Kosova, a vjerujem da uprkos brojnim problemima koje tangiraju crnogorsko društvo, Crna Gora ne zaslužuje da, na vratima EU, čeka zemlje sa dubokim političko-ekonomskim rascjepima”, smatra čelnica CGO-a.

I poslanik u Parlamentarnoj Skupštini Savjeta Evrope Predrag Sekulić iz Demokratske partije socijalista ocjenjuje da bi formiranje ,,jedinstvenog balkanskog tržišta”, o čemu govori predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, zaustavilo Crnu Goru u procesu evropskih integracija.

,,Što se tiče pozicije Crne Gore vjerujem da, s obzirom na činjenicu da smo otvorili više od dvije trećine poglavlja u pregovorima sa EU i na činjenicu da zatvaramo neka poglavlja, ovaj predlog ne vjerujem da će naići na neko šire odobravanje. Iz prostog razloga što bi se vratili na početak i poziciju onih država koje tek počinju sa pregovorima sa EU”, naglašava Sekulić.

Odlazeći premijer Kosova Isa Mustafa rekao je da takvo zajedničko tržište ne nosi jednak interes za sve zemlje Balkana, te da Kosovo treba da odbije takvu ideju s obzirom da ona podsjeća na prošlost. Premijer Albanije Edi Rama je takođe kazao da mu nije prihvatljiva ideja o zajedničkom tržištu, odnosno da neće da prihvati nikakvu ,,alternativu evropskim integracijama”.

Američki analitičar Januš Bugajski smatra da iza takvih izjava zapravo stoji Rusija. ,,Moskva nastoji da potopi kompletan projekat evropskih integracija, tako što Beograd predlaže formiranje regionalne zone slobodne trgovine i carinske unije, koja bi mogla da bude iskorišćena da izazove kašnjenja ili izuzeće članstva Crne Gore”, rekao je on.

No, još od tzv. zagrebačkog samita EU, koji je održan krajem 2000., jasno je upućenijima da nema prijema u EU za zemlje ,,zapadnog Balkana” u paketu, nego će one biti primljene u zavisnosti od dinamike vlastite transformacije, shodno visokim standardima prilagođavanja (Kopenhaški i Madridski kriterijumi, monitorinzi, izvještaji…) Dakle, ne u formi konvoja nego regate, pa ko prije ispuni kriterijume prilagođavanja, biće prije i primljen u EU. Niko ne vjeruje u to da bi Berlin, iako kancelarka Angela Merkel ima izuzetno dobre odnose sa Vučićem, taj princip koji važi u EU, posebno od Solunske agende do danas, mogao da pogazi.

Njemački ambasador u Beogradu Aksel Ditman uvjerava da se inicijativom želi podstaći regionalna saradnja i da se njome pomaže svakoj zemlji pojedinačno na njezinom putu ka EU.

O tome svjedoče redovni godišnji izvještaji Evropske komisije o tzv. individualnom napretku zemalja zapadnog Balkana. Niko u tim izvještajima ne dovodi individualni pristup u pitanje, ali se redovno preporučuje zemljama regije tzv. debalkaniziranje putem regionalne saradnje.

Istina je da je približavanje ovih zemalja EU posljednjih godina značajno usporeno, jer nemaju svi akteri iskreni interes za održivim reformama. No, njemački šef diplomatije Gabrijel naglašava da nema popusta kod centralnih uslova kao što su vladavina prava, ljudska prava i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. „Ove teme spadaju u temelje približavanja EU. Što taj proces više odmiče, sve više dolaze u fokus. Jasno je da zemlja koja ne ispunjava standarde EU na ovim poljima ne može postati članica. Tu nema gledanja kroz prste. Donosioci odluka u regionu to odlično znaju”, poručuju iz Berlina.

Evropski komesar za pridruživanje Johanes Han pruža punu podršku ovoj inicijativi Njemačke. ,,Mi podržavamo regionalnu ekonomsku zonu, koja nije alternativa pristupanja Uniji, već priprema za pridruživanje”, tvrdi on.

Lider URE Dritan Abazović, koji je ove sedmice boravio u Njemačkoj, uvjeren je da pomoć te države može biti od presudnog značaja ne samo u procesu integracija, već i rješavanja političke krize u Crnoj Gori.

U svakom slučaju, za države na jugoistoku Evrope i njihove građane je najvažnije da su ponovo na agendi u centrima evropske politike. To jača reformske snage u regionu. Bliska prošlost je pokazala da svaki nedostatak evropske perspektive, odnosno pad tzv. evroentuzijazma izaziva raslojavanje i destabilizaciju u svim ovim zemljama.

,,Ne znamo ni sami kako će EU izgledati narednih godina. Ali hoćemo da je natjeramo da ispuni obećanja koja je dala zemljama zapadnog Balkana”, kaže italijanski diplomata Đuzepe Manco.

Berlin je postavio rok: svi sporazumi između ovih zemalja treba da se dogovore do 2020. godine, a Akcioni plan „balkanske infrastrukturne agende” će biti predstavljen već u ponedjeljak, 26. juna, na sastanku visokih funkcionera vlada regiona i Savjeta za regionalnu saradnju, čije je sjedište u Sarajevu.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo