Povežite se sa nama

OKO NAS

RASPODJELA DONACIJE TURSKE RAZVOJNE ORGANIZACIJE NA SJEVERU: Više žuči nego meda

Objavljeno prije

na

Članovi udruženja pčelara sa sjevera države, iako su očekivali, nijesu se mnogo ovajdili od donacije Turske razvojne agencije TIKA. Tvrde da je raspodjelom 265 pčelinjih društva (košnica i roj) i 88 paketa pčelarskog pribora, uglavnom, zaobiđena većina onih sa spiskova koje su iz udruženja poslali Savezu pčelarskih organizacija (SPO). Na spiskovima iz svake iz devet sjevenih opština bili su ljudi koji se godinama ozbiljno bave pčelarstvom. I pored toga, tvrde, TIKA je košnice i rojeve podijelila onima koji se nikada do sada nijesu bavili pčelarstvom.

,,Iz SPO su nas obavijestili o donaciji i tražili da im dostavimo spiskove sa po 15 članova, koji bi bili mogući kandidati za donaciju. Tako smo i učinili. Međutim, iz SPO su nedavno obavijestili da je Kolašinu, u sklopu donacije pripala kvota od tri pčelara. Ništa ne bi bilo čudno da su košnice opredijeljene članovima udruženja sa spiska koji je dostavljen savezu. Međutim, košnice će biti dodijeljene ljudima koji ne samo da nijesu članovi udruženja već je pitanje da li se uopšte bave pčelarstvom”, kažu u kolašinskom udruženju.

Neki članovi tog udruženja tvrde da i pored toga što je bilo predviđeno konsultovanje lokalne uprave pri podjeli pčelinjih društava da se to u Kolašinu nije dogodilo. Za njih je misterija na koji način je TIKA podijelila košnice i ko je te kandidate predložio.

Prema nezvaničnim informacijama, iz tri rožajska udruženja, poslali su spiskove s ukupno 45 kandidata a samo trojica su dobila donaciju. U Mojkovcu su samo tri pčelara dobila po dvije košnice. Milan Madžgalj iz tamošnjeg udruženja kaže da je, iako nezadovoljan brojem podijeljenih košnica, ipak dobro što su donaciju dobili ljudi koji se tim poslom ozbiljno bave.

Sličan je stav i Velizara Cimbaljevića iz beranskog Uljanika. Ipak, on zamjera što je izostala komunikacija između donatora i udruženja.

,,Vrlo je nazahvalno s pozicije rukovodstva udruženja objašnjavati članovima kako je dijeljena donacija. Moj stav je da je dobro što je bilo ko u Beranama dobio nešto korisno. Međutim, pri raspodjeli ove, kao i drugih donacija, treba intenzivnije kontaktirati ljude u udruženjima, jer mi znamo pravo stanje stvari. Mi znamo kome zaista treba dodijeliti donaciju i ko će je iskoristiti na pravi način. Mislim da bi raspodjela slične podrške bila djelotvornija, ukoliko bi bilo predviđeno i učešće korisnika sa bar 20 procenata. U tom slučaju ljudi, koji su dali svoj novac, odgovorno bi se odnosili i prema onom što su badava dobili”, kaže Cimbaljević.

Nezadovljstvo pčelara prvobitno je bilo usmjereno prema Savezu, što zbog stava da je SPO imao značajnu ulogu u raspodjeli donacije, što zbog nesporazuma. Naime, u nekoliko udruženja shvatili su da će svih 15 predloženih kandidata dobiti dio podrške Turske razvojne agenicije. Nazvanično, zbog toga su neka udruženja ozbiljno razmatrala mogućnost preispitivanja svog statusa i daljeg ostanka u Savezu. S druge strane, tehnički sekretar SPO Vladimir Radulović kaže da za to nema razloga.

,,Turska razvojna agencija TIKA realizuje projekat nabavke pčelinjih društava i pčelarskog pribora za dio stanovnika sa sjevera Crne Gore. TIKA je na osnovu svog programa opredijelila oko 30. 000 eura za nabavku 265 pčelinjih društava kao i za 88 paketa pčelarskog pribora. U tom projektu ponudli smo donatorima logističku podršku. Jedan od elemenata podrške bio je i dogovor da im obezbijedimo spiskove potencijalnih korisnika i to iz svakog udruženja. Predsjednici pčelarskih organizacija vrlo su brzo dostavili spiskove, koje sam lično predao predstavnicima TIKE. Spiskovi su sadržavali 15 kandidata iz svakog udruženja”, kaže on za Monitor.

Sekretar SPO tvrdi da je predstavnicima TIKE sugerisao da obuhvate što veći broj predloženih kandidata s obrazloženjem da predsjednici lokalnih pčelarskih udruženja najbolje poznaju situaciju u svom okruženju.

,,Odluku o imenovanju korisnika kasnije je donijela TIKA u saradnji s lokalnim upravama i Ministarstvom poljoprivrede. Tačno je da su predloženi kandidati u velikoj mjeri zaobiđeni. Međutim, nikome ništa nije bilo obećano. To su bili spiskovi kandidata. Smatram da je legitimno pravo donatora da, prema svojoj politici, opredjeljuje podršku kome hoće. Možda i pčelari imaju pravo da se ljute, ali sasvim sigurno SPO je uradio koliko je mogao i naših propusta u ovome apsolutno nema”, kaže Radulović.

Merdan Krlić iz Turske razvojne agencije smatra da nema prostora za novinarsko interesovaje, kada je riječ o pravednosti podjele donacije organizacije koju predstavlja. On nije precizirao prema kojim kriterijumima je podrška TIKE dijeljena u nekim opštinama, ali smatra da pčelari nemaju pravo da se ljute. Pored spiskova koje su dobili iz SPO, kaže on, nastojali su da dobiju informacije i iz lokalnih uprava i Ministarstva poljoprivrede. Krlić nije prokomentarisao činjenicu da kolašinska lokalna uprava nije konsultovana, ali, kaže, da nije čudno što su košnice, rojeve i opremu dobili ljudi koji se prije nijesu bavili pčelarstvom.

,,Pa i željeli smo da neki novi ljudi počnu da se bave pčelarstom. Mislim da je stvar donatora kako će i kome podijeliti donaciju, prema kriterijumima koje ima. Ne razumijem ljutnju pčelara”, rekao je on.

U Ministarstvu poljoprivrede Monitoru je nazvanično rečeno da oni nijesu uticali na način podjele turske donacije. Kažu da Ministarstvo ima svoje programe podrške pčelarima, pa nije bilo potrebe za previše miješanja u način na koji će Turska razvojna agencija raspodijeliti donaciju. U nekoliko lokalnih uprava sa sjevera nijesu željeli zvanično da odgovore na koji način su sarađivali sa predstavnicima donatora.

,,Donator, istina je, ima pravo, ako želi, svih 265 košnica i rojeva da da jednom pčelaru. Međutim, problem je u tome što je to zvanično ‘podrška pčelarima sa sjevera države’, a u stvari ta podrška, u velikoj mjeri, a u nekim opštinama uopšte, nije stigla do pčelara. Bar ne do onih koji se godinama time uspješno bave. Mogu da daju kome žele, ali onda neka donaciju nazivaju drugačije ili neka se ne računa da smo ovog puta podržani, jer je podjela bila netransparentna i po nejasnim i čudnim kriterijuma podijeljena”, stav je članova nekoliko udruženja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Molba za pomoć 

Rožajka Jasminka Pačariz , majka dvije djevojčice od osam i četiri godine, od kojih je jedna sa autizmom, obratila se Monitoru da objavimo njen apel  humanitarnim organizacijama i ljudima dobre volje za pomoć. Jasminka je samohrana majka koja se bori da prehrani djecu od 146 eura socijalne pomoći. 

Zahvalna je kaže što joj je ranije krov nad glavom obezbijedio humanista Hajriz Brčvak. Ističe da sem humanih ljudi o porodicama kao što je njena država ne vodi računa. Dobili smo socijalnu pomoć od koje ne možemo da živimo, za tuđu njegu smo odbijeni, priča. 

,,Za liječenje od autizma potreban je odlazak u inostranstvo, a ja nemam para ni da mlađu ćerku od četiri godine povedem u Podgoricu zbog problema sa srcem”, kaže Pačariz. 

,,Moram sve da platim, a nemam. Ne odustajem, ako ne nađem pare spremna sam i bubreg da prodam”. Pomoć za ovu porodicu može se uplatiti na žiro račun broj 530-0100100063730-43, kod Montenegrobanke, na ime Jasminke Pačariz i na IBAN CODE ME 25530013050006540119. 

 

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo