Povežite se sa nama

OKO NAS

RASPODJELA DONACIJE TURSKE RAZVOJNE ORGANIZACIJE NA SJEVERU: Više žuči nego meda

Objavljeno prije

na

kolasin-pcele

Članovi udruženja pčelara sa sjevera države, iako su očekivali, nijesu se mnogo ovajdili od donacije Turske razvojne agencije TIKA. Tvrde da je raspodjelom 265 pčelinjih društva (košnica i roj) i 88 paketa pčelarskog pribora, uglavnom, zaobiđena većina onih sa spiskova koje su iz udruženja poslali Savezu pčelarskih organizacija (SPO). Na spiskovima iz svake iz devet sjevenih opština bili su ljudi koji se godinama ozbiljno bave pčelarstvom. I pored toga, tvrde, TIKA je košnice i rojeve podijelila onima koji se nikada do sada nijesu bavili pčelarstvom.

,,Iz SPO su nas obavijestili o donaciji i tražili da im dostavimo spiskove sa po 15 članova, koji bi bili mogući kandidati za donaciju. Tako smo i učinili. Međutim, iz SPO su nedavno obavijestili da je Kolašinu, u sklopu donacije pripala kvota od tri pčelara. Ništa ne bi bilo čudno da su košnice opredijeljene članovima udruženja sa spiska koji je dostavljen savezu. Međutim, košnice će biti dodijeljene ljudima koji ne samo da nijesu članovi udruženja već je pitanje da li se uopšte bave pčelarstvom”, kažu u kolašinskom udruženju.

Neki članovi tog udruženja tvrde da i pored toga što je bilo predviđeno konsultovanje lokalne uprave pri podjeli pčelinjih društava da se to u Kolašinu nije dogodilo. Za njih je misterija na koji način je TIKA podijelila košnice i ko je te kandidate predložio.

Prema nezvaničnim informacijama, iz tri rožajska udruženja, poslali su spiskove s ukupno 45 kandidata a samo trojica su dobila donaciju. U Mojkovcu su samo tri pčelara dobila po dvije košnice. Milan Madžgalj iz tamošnjeg udruženja kaže da je, iako nezadovoljan brojem podijeljenih košnica, ipak dobro što su donaciju dobili ljudi koji se tim poslom ozbiljno bave.

Sličan je stav i Velizara Cimbaljevića iz beranskog Uljanika. Ipak, on zamjera što je izostala komunikacija između donatora i udruženja.

,,Vrlo je nazahvalno s pozicije rukovodstva udruženja objašnjavati članovima kako je dijeljena donacija. Moj stav je da je dobro što je bilo ko u Beranama dobio nešto korisno. Međutim, pri raspodjeli ove, kao i drugih donacija, treba intenzivnije kontaktirati ljude u udruženjima, jer mi znamo pravo stanje stvari. Mi znamo kome zaista treba dodijeliti donaciju i ko će je iskoristiti na pravi način. Mislim da bi raspodjela slične podrške bila djelotvornija, ukoliko bi bilo predviđeno i učešće korisnika sa bar 20 procenata. U tom slučaju ljudi, koji su dali svoj novac, odgovorno bi se odnosili i prema onom što su badava dobili”, kaže Cimbaljević.

Nezadovljstvo pčelara prvobitno je bilo usmjereno prema Savezu, što zbog stava da je SPO imao značajnu ulogu u raspodjeli donacije, što zbog nesporazuma. Naime, u nekoliko udruženja shvatili su da će svih 15 predloženih kandidata dobiti dio podrške Turske razvojne agenicije. Nazvanično, zbog toga su neka udruženja ozbiljno razmatrala mogućnost preispitivanja svog statusa i daljeg ostanka u Savezu. S druge strane, tehnički sekretar SPO Vladimir Radulović kaže da za to nema razloga.

,,Turska razvojna agencija TIKA realizuje projekat nabavke pčelinjih društava i pčelarskog pribora za dio stanovnika sa sjevera Crne Gore. TIKA je na osnovu svog programa opredijelila oko 30. 000 eura za nabavku 265 pčelinjih društava kao i za 88 paketa pčelarskog pribora. U tom projektu ponudli smo donatorima logističku podršku. Jedan od elemenata podrške bio je i dogovor da im obezbijedimo spiskove potencijalnih korisnika i to iz svakog udruženja. Predsjednici pčelarskih organizacija vrlo su brzo dostavili spiskove, koje sam lično predao predstavnicima TIKE. Spiskovi su sadržavali 15 kandidata iz svakog udruženja”, kaže on za Monitor.

Sekretar SPO tvrdi da je predstavnicima TIKE sugerisao da obuhvate što veći broj predloženih kandidata s obrazloženjem da predsjednici lokalnih pčelarskih udruženja najbolje poznaju situaciju u svom okruženju.

,,Odluku o imenovanju korisnika kasnije je donijela TIKA u saradnji s lokalnim upravama i Ministarstvom poljoprivrede. Tačno je da su predloženi kandidati u velikoj mjeri zaobiđeni. Međutim, nikome ništa nije bilo obećano. To su bili spiskovi kandidata. Smatram da je legitimno pravo donatora da, prema svojoj politici, opredjeljuje podršku kome hoće. Možda i pčelari imaju pravo da se ljute, ali sasvim sigurno SPO je uradio koliko je mogao i naših propusta u ovome apsolutno nema”, kaže Radulović.

Merdan Krlić iz Turske razvojne agencije smatra da nema prostora za novinarsko interesovaje, kada je riječ o pravednosti podjele donacije organizacije koju predstavlja. On nije precizirao prema kojim kriterijumima je podrška TIKE dijeljena u nekim opštinama, ali smatra da pčelari nemaju pravo da se ljute. Pored spiskova koje su dobili iz SPO, kaže on, nastojali su da dobiju informacije i iz lokalnih uprava i Ministarstva poljoprivrede. Krlić nije prokomentarisao činjenicu da kolašinska lokalna uprava nije konsultovana, ali, kaže, da nije čudno što su košnice, rojeve i opremu dobili ljudi koji se prije nijesu bavili pčelarstvom.

,,Pa i željeli smo da neki novi ljudi počnu da se bave pčelarstom. Mislim da je stvar donatora kako će i kome podijeliti donaciju, prema kriterijumima koje ima. Ne razumijem ljutnju pčelara”, rekao je on.

U Ministarstvu poljoprivrede Monitoru je nazvanično rečeno da oni nijesu uticali na način podjele turske donacije. Kažu da Ministarstvo ima svoje programe podrške pčelarima, pa nije bilo potrebe za previše miješanja u način na koji će Turska razvojna agencija raspodijeliti donaciju. U nekoliko lokalnih uprava sa sjevera nijesu željeli zvanično da odgovore na koji način su sarađivali sa predstavnicima donatora.

,,Donator, istina je, ima pravo, ako želi, svih 265 košnica i rojeva da da jednom pčelaru. Međutim, problem je u tome što je to zvanično ‘podrška pčelarima sa sjevera države’, a u stvari ta podrška, u velikoj mjeri, a u nekim opštinama uopšte, nije stigla do pčelara. Bar ne do onih koji se godinama time uspješno bave. Mogu da daju kome žele, ali onda neka donaciju nazivaju drugačije ili neka se ne računa da smo ovog puta podržani, jer je podjela bila netransparentna i po nejasnim i čudnim kriterijuma podijeljena”, stav je članova nekoliko udruženja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KAKO OD NESTAJANJA SPASITI PLAVSKO JEZERO: Studija gotova, traže se milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predračunska vrijednost radova zaštite i revitalizacije Plavskog jezera iznosi oko 16 miliona eura. U Plavu se nadaju da će ta sredstva biti obezbijeđena što prije. „Kada se usvoji državni budžet za ovu godinu, očekujemo da se u kaptalnom budžetu nađe i stavka koja se tiče Plavskog jezera”, kaže Nihad Canović

 

Najveće ledničko jezero na Balkanu – Plavsko jezero – lagano nestaje, odnosno gubi na površini i zapremini, dok ga lijeska i šaš osvajaju pretvarajući njegove obode u barske površine. O opasnosti koja se nadvila nad jezero prvi su, prije dvije godine, upozorili iz udruženja Sačuvajmo Visitorsko i Plavsko jezero.

„Priroda i ljudi čine svoje. Prema Jovanu Cvijiću početkom prošlog vijeka, odnosno 1913. godine, jezero je imalo površinu skoro pet i po kilimetara kvadratnih, što je gotovo tri puta više nego danas“, objašnjava predsjednik te NVO Jugoslav Šekularac.

Prema mjerenjima koje je 2009. godine uradio Hidrometeorološki zavod, površina jezera je tada iznosila 179,5 hektara, dok je sedamdesetih godina prošlog vijeka bila oko 199 hektara. „To znači da se u posljednjih četrdeset godina površina takozvanog vodnog ogledala Plavskog jezera smanjila za oko deset procenata. U tom kratkom periodu smanjila se i zapremina jezera, i sada umjesto 7,7 miliona kubnih metara vode, iznosi 6,3 miliona“, potkrepljuje Šekularac teoriju o nestajanju jezera. I procjene prema kojima bi ono moglo za samo pedeset godina u potpunosti nestati, ukoliko se ne krene u proces njegove zaštite.

Iz lokalne uprave navode da se godinama preduzimaju određene aktivnosti u cilju zaštite i revitalizacije Plavskog jezera i ističu da je urađena studija na osnovu koje bi trebalo da se krene u proces njegovog očuvanja. Predsjednik opštine Plav Nihad Canović kaže da su studiju radili eminentni stručnjaci iz Beograda i da je njena izrada koštala oko 250.000 eura koje je obezbijedila država.

„Studija predstavlja polazište na osnovu kojeg bi Uprave javnih radova trebalo da raspiše tender za idejni i glavni projekat zaštite i uređenja jezera. Ona je dala glavne smjernice: koji su to problemi zbog čega dolazi do smanjenja površine i dubine Plavskog jezera, na koji način ih je moguće riješiti i koliko bi iznosili troškovi predviđenih radova”. Sve je to rađeno kako bismo imali funkcionalno jezero da služi na ponos Plavljanima i cijeloj Crnoj Gori”, istakao je Canović.

Predračunska vrijednost radova zaštite i revitalizacije Plavskog jezera iznosi oko 16 miliona eura i u Plavu se nadaju da će ta sredstva biti obezbijeđena što prije. „Kada se usvoji državni budžet, očekujemo da se u kaptalnom budžetu nađe i stavka koja se tiče Plavskog jezera, kako bi se uradili glavni i idejni projekti i nakon toga se krenulo sa traženjem sredstva od donatora iz EU”, navodi Canović. „Smatram da je odgovornost svih nas da pronađemo ta sredstva, jer Plav i Crna Gora bez Plavskog jezera nijesu isti.”

Stručnjaci ukazuju da su glavni razlozi za smanjenje Plavskog jezera nanosi koji dolaze iz rijeka Ljuča i Grnčar, neuređena pitanja kanalizacije iz okolnih naselja i neodgovorno ponašanje ljudi koji svojim aktivnostima utiču da se jezero smanjuje.

Canović navodi da iz lokalne uprave nastoje da, u dijelu svojih nadležnosti, eliminišu negativne uticaje ljudi, ali da su bespomoćni da suzbiju sve pojave koje dovode do smanjenja i devastacije jezera. To treba da se postigne radovima koje predviđa pomenuta studija.

„Tu je ljudski faktor koji mi pokušavamo da suzbijemo, ali nemamo puno mogućnosti da zaustavimo negativne uticaje koje stvaraju rijeke koje gravitiraju ka Plavskom jezeru. Zato planirani radovi podrazumijevaju da se postave barijere na rijekama koje bi spriječile da mulj iz njih dolazi u Plavsko jezero. Radovi bi, takođe, podrazumijevali i uklanjanje već postojećeg mulja koji je u izuzetnim količinama nataložen na dnu jezera”, objašnjava Canović navodeći kako bi taj mulj mogao da se iskoristi za izvođenje građevinskih radova, ali i za formiranje poljoprivrednog zemljišta, o čemu struka treba da da poslednju riječ. „Takođe, prilikom uređenja Plavskog jezera treba da se riješi i pitanje ševara koji se tu nalazi”.

U Plavskom jezeru je, bez obzira na negativne procese, i dalje prisutan veliki broj endemskih, endemoreliktnih, zatim reliktnih, ljekovitih i drugih korisnih biljaka. „Od četrdeset i dvije vrste vodozemaca, čak devet su endemične“, naglašava Šekularac. Masiv Prokletija i Plavsko jezero takođe su prepoznati i kao važna staništa za ptice, odnosno IBA područja. Planinski dio kao gnjezdilište za više od četrdeset i tri procenta ukupne ornitofaune ragistrovane u Crnoj Gori, što ga čini najznačajnijim staništem ptica u kontinentalnom dijelu naše države. Samo Plavsko jezero, kao gnjezdilište ptica močvarica, najveće je stanište ugrožene ptičje vrste prdavac (Crex crex).

Da je potrebna hitna revitalizacija i zaštita Plavskog jezera od daljeg propadanja, svi se slažu. Neophodnom novcu za taj poduhvat nadaju se iz evropskih pristupnih fondova, u okviru, za Crnu Goru vrlo kompleksnog poglavlja koje se tiče zaštite životne sredine. „Siguran sam da će Plavsko jezero nastaviti da živi u skladu sa preporukama koje zagovaraju Evropska unija i sve relevantne naučne institucije”, optimista je Canović. On vjeruje da bi se kroz adekvatnu valorizaciju i zaštitu Plavskog jezera značajno pospješila i ekonomska situacija u Plavu. „Raduju najave da pojedini investitoru iskazuju interesovanje da grade turističke, ugostiteljske i uslužne objekte oko jezera. Na taj način bi se, između ostalog, istakle specifičnosti našeg kraja koje su interesantne turistima. Tako će turisti moći da uživaju na Plavskom jezeru uz mogućnost da preko dana obilaze naše planine i najveće vrhove u Crnoj Gori.”

                                                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo