Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽENE I POLITIKA: Kvota laži

Objavljeno prije

na

Ambiciozna je naša Vlada, revnosni su njeni planovi. Ministrstvo za ljudska i manjinska prava u Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2017-2021 upisalo je, pored ostalog, da će tokom ove godine biti „unaprijeđene afirmativne mjere za rodnu ravnopravnost u Zakonu o izboru odbornika i poslanika” i propisane kvote usaglašene sa 40 odsto zacrtanih u Nacionalnoj strategiji za održivi razvoj. Samo nemamo parlament koji bi tu izmjenu izglasao. Skupština Crne Gore, nakon izbora iz oktobra 2016. funkcioniše sa malo više od polovine poslanika, za izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika potrebna je dvotrećinska većina. I kad bi opozicija bila u parlamentu, po svemu što smo do sada vidjeli, politička volja za stvarno povećanje broja žena u političkom životu – klimava je.

U sadašnjem sazivu Skupštine Crne Gore od 81 poslanika 19 je žena. U procentima – 23,46. To je najbolji rezultat u istoriji crnogorskog parlamentarizma. U prethodnom sazivu bilo je 15 žena, koje su činile 18,5 procenata.

Od 11 skupštinskih odbora, žene su predsjednice Zakonodavnog, Odbora za rodnu ravnopravnost i Odbora za antikorupciju. Preko 30 odsto žena je samo u Odboru za rodnu ravnopravnost i Odboru za evropske integracije. Prosjek zastupljenosti žena u radnim tijelima skupštine je 15,51 odsto.

Demokratska partija socijalista ima 35 poslanika – 10 žena (28,57%); Socijaldemokratska partija ima četiri poslanika – jednu ženu koja čini 25 procenata, Demokrate imaju osam poslanika – dvije žene, takođe 25 odsto. Dvije žene među devet poslanika u Velikoj koaliciji Ključ – Demos, SNP, URA čine 22,22 odsto, koliko i četiri žene među 18 poslanika Demokratskog fronta.

Na lokalnom nivou postotak žena je povećan sa 15% prije 2014. godine na sadašnjih 26,3 %.

Iako, kao i ranije, imamo četiri ministarke, procenat žena u Vladi je zapravo smanjen zbog povećanja ukupnog broja članova Vlade.

Evropska komisija je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2016. godinu istakla da su izborne liste za parlamentarne izbore 2016. ,,poštovale isključivo minimalne zahtjeve, kada je u pitanju ravnopravnost polova”.

,,Novinu u odnosu na prethodne izvještaje Evropske komisije predstavlja činjenica da su ova zapažanja iznijeta u ključnom dijelu izvještaja ‘Politički kriterijumi’ , što je jasan pokazatelj važnosti ovog pitanja, kao jednog od prioritetnih u procesu pristupanja EU”, istakla je Maja Raičević, izvršna direktorka Centra za ženska prava tokom debate Žene za demokratiju, žene za izbor(e), koju su organizovali Monitor i Centar za istraživačko novinarstvo.

Načelno, svi su saglasni da u političkom životu treba da ima više žena i inicijativu da kvota za žene na izbornim listama poraste sa 30 na 40 odsto smatraju dobrodošlom. Međutim, trnovit put kojim je usvojena i sadašnja kvota, a naročiti svo izvrdavanje koje je pratilo njenu primjenu ne ulivaju optimizam.

,,Uvođenje kvota za veće političko učešće žena nije dalo adekvatne razultate, jer je umjesto amandmana Centra za ženska prava, ombudsmana i SNP, koji je trebao da obezbijedi kritičnu masu od 30 odsto žena u parlamentu usvojeno rješenje koje je predložio DPS – da u grupi od četiri mjesta, jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu. Naš amandman je predviđao da u grupi od tri kandidata / kandidatkinje na izbornoj listi, jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu”, objašnjava u izjavi za Monitor Maja Raičević.

Ona ukazuje da nije poštovana preporuka UN Komiteta za zabranu diskriminacije žena iz 2011. godine. ,,Rezultat izmjena izbornog zakonodavstva je samo neznatno povećanje broja žena u Skupštini Crne Gore – 23,6 i lokalnoj vlasti 26 odsto. Zato smatram da izborni zakon treba ponovo mijenjati i da novim zakonskim rješenjem treba tražiti minimum od 40 odsto žena”, kaže Raićević i podsjeća da se na takvo rješenje Vlada obavezala Planom aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2017-2021, kao i Strategijom održivog razvoja.

,,Suštinski nikada nije postojala politička volja da se značajnije poveća procenat žena na izbornim listama, odnosno u parlamentu. Deklarativno, nema niko ništa protiv, ali suštinski teško se to ‘vari’. Standard kome se sada teži je 40 odsto. Propustili smo 30, a sada je Savjet Evrope digao ljestvicu za 10 procenata”, kaže za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta i potpredsjednica Pokreta za promjene.

Ona kaže da nema nikakvu iluziju da će inicijativa za 40 odsto žena na izbornim listama dobiti iskrenu podršku, ali da to ne znači da se ne treba boriti i vršiti pritisak i pričati o tome. ,,Ni postojeće rješenje ne bi bilo izglasano da nije bilo pritiska međunarodnog faktora na vladajuću partiju, pa neće ni ovo”, kaže Branka Bošnjak uz ocjenu da je svaka inicijativa oko izmjene izbornog zakona nerealna ako se ima u vidu da je za nju potrebna dvotrećinska većina, a da je opozicija van parlamenta.

I Zdenka Popović, potpredsjednica Demokratske Crne Gore u izjavi za Monitor ocjenjuje da je inicijativa Centra za ženska prava da zakonom kvota za žene bude podignuta na 40 odsto dobra ideja, ali u ovom i ovakvom političkom trenutku gotovo nemoguća. ,,Imamo bojkot parlamenta od strane 39 poslanika, a vladajuća većina nije toliko rodno osviješćena da bi omogućila veće učešće žena u političkom životu Crne Gore”, smatra Zdenka Popović.

Po njenom mišljenju, veće učešće žena u političkom životu

mora biti potreba, a ne nametnuta obaveza. ,,Međutim, činjenica je da bez obavezujuće nametnute obaveze, ne bi bilo žena u politici ili bi bile slabo vidljive.”

Kada se govori o učešću žena u političkom životu, ispod glasa se često može čuti da koliki-toliki porast broja žena nije ni na koji način donio boljitak. ,,Za sve kritičare ovih mjera , od kojih često čujemo ‘argument’ da kvote ne garantuju kvalitet izabranih žena, moram odgovoriti protivargumentom – postojeće zakonsko rješenje ne garantuje ni kvalitet muških članova parlamenta, što je, čini mi se i više nego očigledno”, kaže Maja Raičević.

Po njenim riječima partijski lideri do sada nijesu poštovali pravo žena da učestvuju u procesu odlučivanja i da će tek kad taj pristup bude obezbijeđen, žene vremenom moći da osnaže i počnu da autonomno zastupaju svoje stavove. Tada će, vjeruje Raičević, žene sve manje biti kanal za partijska nadgornjavanja. Po njenoj ocjeni, upravo su žene u prethodnom sazivu parlamenta bile među najaktivnijim poslanicama sa zavidnim brojem predloženih inicijativa i zakonskih amandmana.

Zdenka Popović tvrdi da vladajuća koalicija i dalje grčevito brani stereotipno mišljenje da je politika muški posao jer, kako kaže, čak ni obavezujuća kvota od 30 odsto žena nije ispoštovana ni u izvršnoj ni u zakonodavnoj vlasti, posebno ne na mjestima odlučivanja.

Branka Bošnjak postavlja i pitanje koliko se pojedine žene u politici iskreno bore za tzv. ženska pitanja i koliko su proaktivne u tom pravcu. ,,Iako se postotak povećao, nijesam baš primijetila da je vidljivost tog povećanja na zavidnom nivou. Žene i dalje nijesu dovoljno vidljive, a dosta je i do njih samih. Ono što je vidljivo je da manjka ženske solidarnosti. Ipak su partijski torovi još uvijek jači od želje da se iskorači i da budemo oko nekih pitanja jedinstvene, bez obzira kojoj partiji pripadamo”, kaže Bošnjak. Ipak, kako tvrdi, ne gubi nadu i da bi Crna Gora mogla ubrzo dočekati da ima ženu na čelu države ili Vlade. Ta promjena bi, kaže, bila osvježenje u svakom pogledu.

Niko u Crnoj Gori ne zna kada će i na koji način ova zemlja dobiti cjelovit parlament. Ne može se očekivati da Vlada ispuni zadatak o povećanju kvote za žene koji je sama sebi dala. Time će žene biti u prednosti nad muškarcima: kad se broj prevara raspodijeli po glavi stanovnika Crne Gore, žene će dobiti barem koji promil više zbog ovog neispunjenog obećanja. Zapašće ih, dakle, veća kvota laži.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo