Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: RAČUN CENTRA ZA KULTURU U BLOKADI: Novac pojele tužbe

Objavljeno prije

na

Jedna od ustanova s najvidljivijom i najuspješnijom djelatnošću u gradu, nosilac kulturnog života Kolašina – Centar za kulturu – zaposlenima ne može obezbijediti redovne zarade. Od prije nekoliko mjeseci muku muče i s blokiranim računom. Razloga za veliki zaostatak u isplati zarada, ali i za blokadu računa, objašnjavaju u lokalnoj upravi, mnogo je. Iz opštinske kase Centru se godišnje dotira oko 120.000 eura. Taj bi novac, s obzirom na to da je tokom minule dvije godine broj zaposlenih smanjen za 26, trebalo da bude dovoljan za redovne plate.

Međutim, u međuvremenu su iskrsli i brojni neplanirani izdaci. Promjena zakona je uslovila i znatno veće otpremnine za one koji su ostali bez posla, pa je i to dijelom uticalo na finansijsku situaciju u ustanovi. Radnicima koji su sporazumno raskinuli radni odnos ili proglašeni tehnološkim viškom, takođe, isplaćena su sva dugovanja, što je takođe bila znatna suma. Sada su zaposleni kolateralna šteta činjenice što bivša vlast članovima Savjeta od 2008. do 2014. godine nije isplaćivala naknade za članstvo u tom upravljačkom organu. Članovi Savjeta tek prošle godine dosjetili su se da nijesu primali nakanade, pa su podnijeli tužbe, a sud je odlučio u njihovu korist. Naravno, iznosi za naknade uvećani su i za sudske troškove i kamate, što je oko 60.000 eura ili polovine iznosa koji Centar dobija iz opštinske kase.

Članovi Savjeta Centra od septembra 2010. do oktobra 2014. godine, na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, naplatili su 29.975 eura. Takođe, i 6.865 eura zatezne kamate i sudskih troškova. Predsjednik Savjeta Ranko Šćepanović, prema odluci suda, dobio je više od 8.000, a ostalih pet članova Nataša Šuković, Radojica Jovanović, Vladislav Medicinal, Budimirka Bojić i Zoran Obrenović od 2.530 do 5.390 eura.

,,U posljednje dvije godine mandata Savjet se nije sastao ni jedan put, tačnije posljednja sjednica održana je 16. novembra 2012. godine”, piše na sajtu Opštine, u rubrici Javni ili lični interes?

U toj rubrici, od proljetos, po nalogu predsjednice Opštine Željke Vuksanović, objavljuju se presude po tužbama bivših funkcionera iz koalicije Demokratske partije socijalista i Grupe građana.

Članovi Savjeta koji su imali mandat od 2008. do 2010. godine, prethodno su na isti način naplatili 15.290 eura. Dosuđena im je i zatezna kamata od 7.308 kao i naknada za troškove postupaka od 2.984 eura. Najviše, oko 4.620 s kamatom od preko 2.000 eura, dobio je predsjednik Dragan Vujisić. Članovi Savjeta Saša Jeknić. Zoran Rakočević i Svetislav Martinović, dobili su između 2.000 i 2.900, s kamatama od oko 1.300 eura. Kako je ranije objavljeno na sajtu Opštine, u tom periodu Savjet se sastao samo tri puta. Najveći ,,doprinos” za kulturu, očigledno im je bio što su broj zaposlenih u Centru povećali na čak 45.

U opštinskoj kasi, kažu u lokalnoj upravi, i pored dobre volje, nema novca da se isplate bar neke od dužnih zarada zaposlenima Centra. U izvršnoj vlasti smatraju da to nije pravedno, ali se ta situacija ne može izmijeniti, ,,jer je i lokalna uprava dodatno opterećne brojnim tužbama bivših funkcionera”.

Predsjednica Opštine Željka Vuksanović, nedavno, na sjednici Skupštine opštine, nagovijestila je da će najvjerovatnije predložiti smanjenje zaposlenih u Centru, sa devet na četiri radnika. Ona je to kazala odgovarajući na pitanje odbornika Vladimira Martinovića iz Demokrata, kojeg je zanimalo zbog čega se zaposlenima duguje toliko zarada.

„Čija je nadležnost i obaveza da se stanje u toj ustanovi sredi, jer ne mogu da shvatim da radnici te ustanove trpe zbog grešaka predhodne vlasti. Smatram da je izvršna vlast po hitnom postupku dužna da riješi tamošnju alarmantnu situaciju”, tvrdi Maritnović.

On je pozvao aktuelni Savjet Centra da nikako ne prihvati prijedlog predsjednice, te da izvršna vlast za dalje smanjenje broja zaposlenih neće imati njegovu podršku. Odbornik Demokrata predlaže da smanje zarade ako je potrebno ali da novih otpuštanja ne smije biti.

U opozicionoj Demokratskoj partiji socijalista iz čijih redova su uglavnom članovi bivših savjeta, smatraju da Vuksanovićevu i njene saradnike nije trebalo da iznenadi blokada računa Centra za kulturu, već je trebalo da, i pored toga, obzbijede novac za zarade zaposlenima. Tako misli i bivši radnik i nekadašnji predjsednik sindikata Centra Vesko Rakočević.

,,Najnovijim ‘biserom’ da radnici Centra za kulturu nisu primili plate jer para nema i da je Opština ispunila sve obaveze predviđene budžetom kao i to da su ih iznenadile blokade bivših članova savjeta te ustanove, Vuksanović pokazuje koliko manipuliše iznoseći neistine kako građanima tako i zaposlenima te ustanove. Da li je moguće da sposobna predsjednica sa svojim ekspertskim timom nije predvidjela blokade koje nijesu pale s neba? Evidentno je bilo da će članovi bivših savjeta dobiti sudske sporove jer je i direktor sam priznao dugove koje im ustanova duguje”, kaže on.

Prema njegovim riječima, ,,predsjednici još nije jasno da je preuzimanjem vlasti preuzela i dugove koje će, kako stvari stoje, i sama prenijeti sljedećoj vlasti”. On smatra da njegove bivše kolege ne mogu biti zadovoljne ,,što predsjednica ima volju, ali nema para”.

I pored zaista nezavidne situacije, proteklih mejseci ta ustanova je potpuno ispunila planove svojih djelatnosti, a tako će, kako kaže direktor Branislav Jeknić, biti i narednih mjeseci. Pred njima je organizacija i koorganizacija najvažnijih događaja kulturnog ljeta, pa će devet zaposlenih raditi i bez zarada. Početkom jula pomoći će u oraganizaciji Festivala karikature, na kojem će učestvovati umjetnici iz nekoliko desetina država svijeta. Tradicionalno, Centar će biti podrška i organizatorima Tango kampa i Festivala alternativnog teatra, koji počinju u julu.

Ustanova će, najavljuje direktor, i ovog ljeta organizovati Etno kamp zahvaljujući istraživačkom radu i entuzijazmu KUD Mijat Mašković, ali i brojne književne večeri, izložbe i koncerte.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo