Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMI U ZAČARANOM KRUGU SIROMAŠTVA: I dalje na margini

Objavljeno prije

na

Problemi sa kojima se suočavaju pripadnici romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori i šire, najčešće je ekstremno siromaštvo.

Rasprostranjeno siromaštvo uništava živote Roma, romske porodice žive odvojene od društva u zapanjujućim uslovima, a njihova djeca zbog izostanka obrazovanja nemaju velike šanse za budućnost, pokazao je izvještaj Agencije Evropske unije za osnovna prava (FRA). Istraživanje pokazuje da 80 odsto ispitanih Roma živi na granici siromaštva.

Prema istim podacima 30% ispitanih Roma živi u domaćinstvima bez tekuće vode, a da 46% nema nužnik, tuš niti kupatilo. Poražavajući podaci pokazuju da 30% romske djece živi u domaćinstvima u kojima su bar jednom u posljednjih mjesec dana odlazila gladna na spavanje.

Sa komadom hljeba kao jedinim sigurnim obrokom u toku dana, bez obuće i sa malo odjeće u potpunoj nemaštini živi samohrana majka Arijeta Tatari (52), uz povremenu pomoć komšija. U julu mjesecu 2012. godine izgorjela im je baraka tokom požara koji je zahvatio skoro pa cijeli kamp na Koniku, sada kaže, živi, u kontejneru od oko 12 metara kvadratnih sa svoja dva sina i kćerkom.

Iako mala prostorija porodice Tatari nije adekvatna ni za spavanje, u istoj imaju i dva stara kauča, mali televizor, stari kasetofon kao i stari frižider koji je često prazan, polomljena komoda gdje stoji izgužvana garderoba, namirnice i posuđe.

,,Nemamo ni najosnovnije uslove, ni hranu, obuću, odjeću. Bila sam na Kosovu kako bih preuzela odgovarajuću dokumentaciju i predala Centru za socijalni rad radi regulisanja socijalne pomoći. Međutim, rekli su mi da mi nedostaje još dokumenata. Ja nemam čim opet da pođem na Kosovo, a i da odem ko zna da li bih uspijela da donesem to što oni traže”, priča majka troje djece i dodaje da je bez ikakvih primanja, a da preživljavaju od vlastite zarade koja je jako mala.

Stariji sin Januz (22) kaže da na Tuškoj pijaci obavlja fizičke poslove i da time zarađuje pet do šest eura dnevno, a ima dana kada se kući vraća i praznih džepova. ,,Ako zaradim imamo da jedemo, ako ne, spavamo gladni”, kaže on.

Majka Arijeta uz žaljenje nabraja svoje bolesti koje joj pored siromaštva otežavaju život.

„Bolujem od jetre, imam kamen na želucu i bubregu. Komšije nikada ne dolaze praznih ruku, tu su da pomognu. Kada imaju viška ili im ostane malo hrane, sjete se mene i moje djece pa nam daju da ručamo”, priča Tatarijeva zahvalno i dodaje da joj mladi Romi iz Mesdžida na Koniku takođe pomažu sa namirnicama.

Arijetin mlađi dvadesetogodišnji sin Ljuljzim ne bira posao, radi sve samo da bi zaradio, a i to što zarađuje je, kaže, minimalno.

,,Idem po gradskim kontejnerima, cijepam drva, radim i sve ostale fizičke poslove. Ko god me pozove da radim ja odradim, a sve to za parče hljeba. Posla nekad ima, ponekad nema. Dnevno zaradim do sedam eura”, priča mladi Ljuljzim za Monitor. Volio bi, kaže, da radi u nekom preduzeću i da ima stalan posao kako ne bi zavisio od privatnog posla kojeg nema svakoga dana.

,,Volio bih da se zaposlim u Komunalnom, da makar čistim ulice, ali ne mogu ni to da radim jer nemam crnogorsko državljanstvo”, priča razočarano.

Najmlađa u porodici Fatima Tatari (8) pohađa jednu od gradskih škola u Podgorici. Ona je ove godine završila četvrti razred i raduje se početku naredne školske godine. Fatima je dijete sa smetnjama u razvoju. Naime, tek početkom trećeg razreda uz pomoć i podršku medijatora koji je bio zadužen za nju, obezbijeđen joj je personalni asistent u nastavi.

,,Uz svakodnevni rad učiteljice i individualni rad asistentice, ona je sada uspješnija u školovanju. Zadovoljna sam postignutim rezultatima, a nadam se da će tako biti i narednih godina”, ponosno priča majka ove djevojčice.

Porodica Tatari nema kupatilo. Jedinu prostoriju koju imaju koriste kao kuhinju, dnevni boravak, spavaću sobu, tu se i kupaju. ,,Tada svi moramo da izađemo napolje dok se neko od nas okupa u plastičnom koritu”, pričaju postiđeno i tužno svi u glas.

Ova porodica nakon 17 godina života u kampu nestrpljivo čeka stan koji im je obećan.

,,To će za nas biti nešto najbolje do sada. Imaćemo naše kupatilo, spavaću sobu, dnevni boravak kao i kuhinju”, u iščekivanju su kazali.

„Država mora da uloži značajnije napore radi donošenja i sprovođenja mjera afirmativne politike kako bi omogućila socijalnu inkluziju Roma i njihovu jednakost sa ostalim građanima Crne Gore. Takođe, država treba da se vodi politikom – ništa za Rome bez Roma, što u prevodu znači da se treba pružiti prilika mladim obrazovanim Romima, da rade na progresu Roma”, kaže romski politikolog Almir Tahiri. On ističe da Crna Gora ne može da napreduje u evropskim integracijama ukoliko dio njenog stanovništva ostane socijalno isključen i na marginama društva.

„Mnogi Romi u Crnoj Gori se i dalje suočavaju sa siromaštvom, kršenjem ljudskih prava, diskriminacijom u obrazovanju, stanovanju, zdravstvu i zapošljavanju, kao i različitim postupanjima koja ugrožavaju njihov život, povređuju dostojanstvo i onemogućavaju integraciju”, podsjeća.

Posljednje istraživanje javnog mnjenja o percepciji diskriminacije, koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) sproveo u februaru 2016. godine, pokazalo je da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa u crnogorskom društvu.

Suzana Šaćiri (32) jedna od siromašnijih Romkinja na Koniku izdržava osmočlanu porodicu, koja živi u izuzetno teškim uslovima. Sakuplja sekundarne sirovine i korisnica je socijalne pomoći. Ima šestoro djece od kojih se petoro školuju. Njen suprug Bekim tražio je posao, ali ga nije mogao naći.

,,Mlad sam i želim da radim kako bih obezbjedio osnovna sredstva djeci. Tražio sam posao u Komunalnom preduzeću, ali su mi rekli da im nijesu potrebni radnici. Svakodnevno posjećujem gradske kontejnere gdje nalazim koru hljeba. Ima nas mnogo siromašnih, nekad pronađemo nešto, a nekad ništa. Onda nam jedino preostaje da gladni zaspimo”, objašnjava otac šestoro djece.

U neuslovnoj kući od 30 metara kvadratnih, bez kupatila, sa svojom djecom Šaćirijeva, kaže, provede svaki dan i to više gladna i žedna nego sita.

„Naši su prozori polomljeni i fiksirani ekserima, zimi ih zaštićujemo najlon kesama, a ljeti umjesto otvaranja prozora skidamo najlone kako bi smo se rashladili “, priča Šaćirijeva.

Ovu porodicu najviše plaše kasni sati, pogotovo ono vrijeme kada moraju da zaspu, jer im se, kako kažu, drvena raštelovana vrata koja se jedva drže na baglama, ne zaključavaju.

Posljednji podaci Monstata pokazuju da u Crnoj Gori živi 6.251 Rom i 2.054 Egipćana. Na početku Dekade Roma 2005-2015 većina pripadnika ove populacije živjela je u ekstremno teškim uslovima, i u jednako teškoj situaciji su i danas. Za rješavanje siromaštva potrebna je, prije svega politička volja, a zatim i volja ostalih nadležnih aktera.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo