Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMI U ZAČARANOM KRUGU SIROMAŠTVA: I dalje na margini

Objavljeno prije

na

Problemi sa kojima se suočavaju pripadnici romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori i šire, najčešće je ekstremno siromaštvo.

Rasprostranjeno siromaštvo uništava živote Roma, romske porodice žive odvojene od društva u zapanjujućim uslovima, a njihova djeca zbog izostanka obrazovanja nemaju velike šanse za budućnost, pokazao je izvještaj Agencije Evropske unije za osnovna prava (FRA). Istraživanje pokazuje da 80 odsto ispitanih Roma živi na granici siromaštva.

Prema istim podacima 30% ispitanih Roma živi u domaćinstvima bez tekuće vode, a da 46% nema nužnik, tuš niti kupatilo. Poražavajući podaci pokazuju da 30% romske djece živi u domaćinstvima u kojima su bar jednom u posljednjih mjesec dana odlazila gladna na spavanje.

Sa komadom hljeba kao jedinim sigurnim obrokom u toku dana, bez obuće i sa malo odjeće u potpunoj nemaštini živi samohrana majka Arijeta Tatari (52), uz povremenu pomoć komšija. U julu mjesecu 2012. godine izgorjela im je baraka tokom požara koji je zahvatio skoro pa cijeli kamp na Koniku, sada kaže, živi, u kontejneru od oko 12 metara kvadratnih sa svoja dva sina i kćerkom.

Iako mala prostorija porodice Tatari nije adekvatna ni za spavanje, u istoj imaju i dva stara kauča, mali televizor, stari kasetofon kao i stari frižider koji je često prazan, polomljena komoda gdje stoji izgužvana garderoba, namirnice i posuđe.

,,Nemamo ni najosnovnije uslove, ni hranu, obuću, odjeću. Bila sam na Kosovu kako bih preuzela odgovarajuću dokumentaciju i predala Centru za socijalni rad radi regulisanja socijalne pomoći. Međutim, rekli su mi da mi nedostaje još dokumenata. Ja nemam čim opet da pođem na Kosovo, a i da odem ko zna da li bih uspijela da donesem to što oni traže”, priča majka troje djece i dodaje da je bez ikakvih primanja, a da preživljavaju od vlastite zarade koja je jako mala.

Stariji sin Januz (22) kaže da na Tuškoj pijaci obavlja fizičke poslove i da time zarađuje pet do šest eura dnevno, a ima dana kada se kući vraća i praznih džepova. ,,Ako zaradim imamo da jedemo, ako ne, spavamo gladni”, kaže on.

Majka Arijeta uz žaljenje nabraja svoje bolesti koje joj pored siromaštva otežavaju život.

„Bolujem od jetre, imam kamen na želucu i bubregu. Komšije nikada ne dolaze praznih ruku, tu su da pomognu. Kada imaju viška ili im ostane malo hrane, sjete se mene i moje djece pa nam daju da ručamo”, priča Tatarijeva zahvalno i dodaje da joj mladi Romi iz Mesdžida na Koniku takođe pomažu sa namirnicama.

Arijetin mlađi dvadesetogodišnji sin Ljuljzim ne bira posao, radi sve samo da bi zaradio, a i to što zarađuje je, kaže, minimalno.

,,Idem po gradskim kontejnerima, cijepam drva, radim i sve ostale fizičke poslove. Ko god me pozove da radim ja odradim, a sve to za parče hljeba. Posla nekad ima, ponekad nema. Dnevno zaradim do sedam eura”, priča mladi Ljuljzim za Monitor. Volio bi, kaže, da radi u nekom preduzeću i da ima stalan posao kako ne bi zavisio od privatnog posla kojeg nema svakoga dana.

,,Volio bih da se zaposlim u Komunalnom, da makar čistim ulice, ali ne mogu ni to da radim jer nemam crnogorsko državljanstvo”, priča razočarano.

Najmlađa u porodici Fatima Tatari (8) pohađa jednu od gradskih škola u Podgorici. Ona je ove godine završila četvrti razred i raduje se početku naredne školske godine. Fatima je dijete sa smetnjama u razvoju. Naime, tek početkom trećeg razreda uz pomoć i podršku medijatora koji je bio zadužen za nju, obezbijeđen joj je personalni asistent u nastavi.

,,Uz svakodnevni rad učiteljice i individualni rad asistentice, ona je sada uspješnija u školovanju. Zadovoljna sam postignutim rezultatima, a nadam se da će tako biti i narednih godina”, ponosno priča majka ove djevojčice.

Porodica Tatari nema kupatilo. Jedinu prostoriju koju imaju koriste kao kuhinju, dnevni boravak, spavaću sobu, tu se i kupaju. ,,Tada svi moramo da izađemo napolje dok se neko od nas okupa u plastičnom koritu”, pričaju postiđeno i tužno svi u glas.

Ova porodica nakon 17 godina života u kampu nestrpljivo čeka stan koji im je obećan.

,,To će za nas biti nešto najbolje do sada. Imaćemo naše kupatilo, spavaću sobu, dnevni boravak kao i kuhinju”, u iščekivanju su kazali.

„Država mora da uloži značajnije napore radi donošenja i sprovođenja mjera afirmativne politike kako bi omogućila socijalnu inkluziju Roma i njihovu jednakost sa ostalim građanima Crne Gore. Takođe, država treba da se vodi politikom – ništa za Rome bez Roma, što u prevodu znači da se treba pružiti prilika mladim obrazovanim Romima, da rade na progresu Roma”, kaže romski politikolog Almir Tahiri. On ističe da Crna Gora ne može da napreduje u evropskim integracijama ukoliko dio njenog stanovništva ostane socijalno isključen i na marginama društva.

„Mnogi Romi u Crnoj Gori se i dalje suočavaju sa siromaštvom, kršenjem ljudskih prava, diskriminacijom u obrazovanju, stanovanju, zdravstvu i zapošljavanju, kao i različitim postupanjima koja ugrožavaju njihov život, povređuju dostojanstvo i onemogućavaju integraciju”, podsjeća.

Posljednje istraživanje javnog mnjenja o percepciji diskriminacije, koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) sproveo u februaru 2016. godine, pokazalo je da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa u crnogorskom društvu.

Suzana Šaćiri (32) jedna od siromašnijih Romkinja na Koniku izdržava osmočlanu porodicu, koja živi u izuzetno teškim uslovima. Sakuplja sekundarne sirovine i korisnica je socijalne pomoći. Ima šestoro djece od kojih se petoro školuju. Njen suprug Bekim tražio je posao, ali ga nije mogao naći.

,,Mlad sam i želim da radim kako bih obezbjedio osnovna sredstva djeci. Tražio sam posao u Komunalnom preduzeću, ali su mi rekli da im nijesu potrebni radnici. Svakodnevno posjećujem gradske kontejnere gdje nalazim koru hljeba. Ima nas mnogo siromašnih, nekad pronađemo nešto, a nekad ništa. Onda nam jedino preostaje da gladni zaspimo”, objašnjava otac šestoro djece.

U neuslovnoj kući od 30 metara kvadratnih, bez kupatila, sa svojom djecom Šaćirijeva, kaže, provede svaki dan i to više gladna i žedna nego sita.

„Naši su prozori polomljeni i fiksirani ekserima, zimi ih zaštićujemo najlon kesama, a ljeti umjesto otvaranja prozora skidamo najlone kako bi smo se rashladili “, priča Šaćirijeva.

Ovu porodicu najviše plaše kasni sati, pogotovo ono vrijeme kada moraju da zaspu, jer im se, kako kažu, drvena raštelovana vrata koja se jedva drže na baglama, ne zaključavaju.

Posljednji podaci Monstata pokazuju da u Crnoj Gori živi 6.251 Rom i 2.054 Egipćana. Na početku Dekade Roma 2005-2015 većina pripadnika ove populacije živjela je u ekstremno teškim uslovima, i u jednako teškoj situaciji su i danas. Za rješavanje siromaštva potrebna je, prije svega politička volja, a zatim i volja ostalih nadležnih aktera.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA: Katnić i Lazović idu na sud

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijeće Višeg suda, na čelu sa Zoranom Radovićem, potvrdilo je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu

 

 

Viši sud potvrdio je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu. Oni su optuženi da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Branilac Lazovića,  advokat Zoran Piperović, kazao je ranije da će pocijepati svoju diplomu ukoliko ova optužnica bude potvrđena. On je, pak, nakon potvrđivanja optužnice kazao da se desila „neka viša sila koju ne može da vidi“, pa je optužnica protiv Lazovića i Katnića potvrđena.

„Ogorčen sam i šokiran – svega sam se nagledao u ovom poslu za ovih 40 godina: ali da mi je neko rekao da će ova optužnica da bude potvrđena… Prije bih mislio da Mjesec može da padne na Zemlju“, kazao je Piperović.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT)  vjeruje da je Lazović u decembru 2020. godine kao pomoćnik direktora UP, zloupotrebom službenog položaja, pomogao Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, tako što je nezakonito uklonio zabranu o ulasku u Crnu Goru. Na zahtjev navodnog šefa kavačkog klana Radoja Zvicera, koji mu je prenio njegov sin Petar Lazović, tvrdi tužilaštvo,  obezbijedio je da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost. Bivši pomoćnik direktora Uprave policije optužen je zbog sumnje da je sa nekadašnjim šefom SDT-a tokom javnih i medijskih nastupa obmanjivao javnost da su Belivuk i Miljković u Crnu Goru ušli na zahtjev policije Srbije i da su prema njima UP i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje…

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORAST SEKSUALNOG NASILJA NAD DJECOM: Čekajući nadležne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire. Tri godine nakon usvajanja zakona, još nema podzakonskih akata koje su trebali da urade MUP i Ministarstvo zdravlja

 

 

Gotovo da ne prođe sedmica, da Uprava policije ne obavijesti  javnost da je počinjeno neko krivično djelo nad maloljetnom osobom. O tome govori i posljednji slučaj zabilježen nadomak Podgorice, kada je 53.godišnji albanski državljanin  uhapšen zbog seksualnog uznemiravanja dvije djevojčice, od kojih jedna ima tek šest godina.

„“Osumnjičeni, star 52 godine, je dana 16.marta 2025.godine,oko 16 časova, u Tuzima, prišao oštećenima-djevojčicama starosti 12 i 6 godina,kojom prilikom je oštećenu starosti 12 godina povukao za ruku, poljubio u obraz, a zatim je uhvatio rukom za bradu i poljubio je u usta ,nakon čega je i oštećenu starosti 6 godina takođe povukao za ruku i poljubio u obraz”, saopšteno je iz Osnovnog državnog tužilaštva nakon što je nadležni tužilac obavio njegovo saslušanje i odredio mu zadržavanje.

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire, niti kontroliše kako je propisano Krivičnim zakonikom – da li se kreću u blizini mjesta na kojima se okupljaju djeca, da li se javljaju redovno policiji, putuju li u inostranstvo.

To potvrđuje i nedavni slučaj iz Bijelog Polja, kada je 39.godišnji A.K.  silovao maloljetnu osobu,  koja mu je u krvnom srodstvu,a potom pobjegao.

Iz Uprave policije su se neposredno nakon prijave ovog događaja oglasili sa   saopštenjem u kom su naveli da je riječ o povratniku. Međutim, niko od nadležnih institucija nije dao objašnjenje zbog čega  nije završio na liječenju budući da je i u ranijem periodu prijavljivan dva puta da je pokušao da počini isto krivično djelo. U drugom slučaju nadležni sud nije našao dovoljno dokaza da ga osudi, ali jeste za prvo prijavljeno djelo, na štetu takođe jedne maloljetne krvne srodnice.

Da bi se pedofili nadzirali, bilo je neophodno da Ministarstvo unutrašnjih poslova kojim rukovodi Danilo Šaranović i Ministarstvo zdravlja na čelu sa dr Vojislavom Šimunom urade podzakonska akta. Oni su na tim pozicijama od oktobra 2023. godine, a zakon je usvojen na početku 2022, što znači da ni njihovi prethodnici Filip Adžić i Dragoslav Šćekić nijesu smatrali da je to prioritetan  problem.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPONIJA MALJEVAC: Ekološka crna tačka koja “gasi” sela  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini uspjeli su  protestima da “natjeraju” predstavnike EPCG da sjednu za isti sto i dogovore kako da riješe veliki ekološki problem. Na deponiji Maljevac odlažu se pepeo i šljaka iz TE Pljevlja, a sistem koji sprječava da vjetar dio nusproizvoda raznosi po okolini, ne radi. Zbog toga će ekološka inspekcija zahtijevati i pokretanje prekršajnog postupka

 

 

Poslije bezbroj apela, dopisa  i 11 dana protesta i blokade saobraćajnice tokom marta ove godine, tek u utorak, mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini, sa predstavnicima Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), dogovorili su “pripreme početnih koraka za rješavanje ogromnog ekološkog problema na deponiji pepela i šljake Maljevac”. Na toj lokaciji, kako mještani tvrde,  decenijama se bezobzirno  deponuju nusproizvodi iz Termoelektrane (TE). Iz EPCG, do sada, objašnjavaju, nijesu ispunili nijedno obećanje o ozelenjavanju tog područja, a ne radi ni sistem za orošavanje deponije, kojim bi se spriječilo da vjetar raznosi pepeo do okolnih imanja i kuća.

Mještani su, kako objašnjava njihov predstavnik Darko Knežević, prošle sedmice i noćili u mjesnoj kapeli u blizini groblja. Tvrdi da je to jasna poruka da “ukoliko se Maljevac ne riješi, jedini put mještana je onaj ka groblju”. Neka manja sela tog kraja su, prema njegovim riječima, zbog deponije, ugašena. Ekološka inspekcija, koja je prije 10-ak dana došla na deponiju na inicijativu mještana, najavila je podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv odgovornih u EPCG. Navodno, na toj lokaciji nijesu poštovane mjere iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu i sprječavanje raznošenja pepela sa jedne od kaseta na deponiji Maljevac.

TE “Pljevlja” je, konstatovala je inspekcija, bila u obavezi da površinu deponije održava prekrivenu vodom, odnosno održava što veće “vodeno ogledalo” na površini deponije, kao i da ima uspostavljen sistem prskanja suvih djelova (plaža) deponije. Zbog toga je inspekcijskim nadzorom naloženo da, u cilju smanjenja podizanja prašine na kaseti 3 odlagališta-deponije pepela i šljake, obezbijede tehničko-tehnološke uslove, to jest formiranje “vodenog ogledala”.

Ekološki inspektor je uputio mještane da podatke o rezultatima mjerenja zagađenja sa mjerne stanice koja se nalazi u neposrednoj blizini deponije zatraže od Agencije za zaštitu životne sredine ili Centra za ekotoksikološka ispitivanja. Mještani su obaviješteni i da TA Pljevlja “na godišnjem nivou sprovodi četiri imisijska četrnaestodnevna mjerenja kvaliteta vazduha na četiri lokacije u okolini odlagališta, nakon čega ovlašćene institucije izdaju konačni godišnji izvještaj za taj period.”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo