Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMI U ZAČARANOM KRUGU SIROMAŠTVA: I dalje na margini

Objavljeno prije

na

Problemi sa kojima se suočavaju pripadnici romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori i šire, najčešće je ekstremno siromaštvo.

Rasprostranjeno siromaštvo uništava živote Roma, romske porodice žive odvojene od društva u zapanjujućim uslovima, a njihova djeca zbog izostanka obrazovanja nemaju velike šanse za budućnost, pokazao je izvještaj Agencije Evropske unije za osnovna prava (FRA). Istraživanje pokazuje da 80 odsto ispitanih Roma živi na granici siromaštva.

Prema istim podacima 30% ispitanih Roma živi u domaćinstvima bez tekuće vode, a da 46% nema nužnik, tuš niti kupatilo. Poražavajući podaci pokazuju da 30% romske djece živi u domaćinstvima u kojima su bar jednom u posljednjih mjesec dana odlazila gladna na spavanje.

Sa komadom hljeba kao jedinim sigurnim obrokom u toku dana, bez obuće i sa malo odjeće u potpunoj nemaštini živi samohrana majka Arijeta Tatari (52), uz povremenu pomoć komšija. U julu mjesecu 2012. godine izgorjela im je baraka tokom požara koji je zahvatio skoro pa cijeli kamp na Koniku, sada kaže, živi, u kontejneru od oko 12 metara kvadratnih sa svoja dva sina i kćerkom.

Iako mala prostorija porodice Tatari nije adekvatna ni za spavanje, u istoj imaju i dva stara kauča, mali televizor, stari kasetofon kao i stari frižider koji je često prazan, polomljena komoda gdje stoji izgužvana garderoba, namirnice i posuđe.

,,Nemamo ni najosnovnije uslove, ni hranu, obuću, odjeću. Bila sam na Kosovu kako bih preuzela odgovarajuću dokumentaciju i predala Centru za socijalni rad radi regulisanja socijalne pomoći. Međutim, rekli su mi da mi nedostaje još dokumenata. Ja nemam čim opet da pođem na Kosovo, a i da odem ko zna da li bih uspijela da donesem to što oni traže”, priča majka troje djece i dodaje da je bez ikakvih primanja, a da preživljavaju od vlastite zarade koja je jako mala.

Stariji sin Januz (22) kaže da na Tuškoj pijaci obavlja fizičke poslove i da time zarađuje pet do šest eura dnevno, a ima dana kada se kući vraća i praznih džepova. ,,Ako zaradim imamo da jedemo, ako ne, spavamo gladni”, kaže on.

Majka Arijeta uz žaljenje nabraja svoje bolesti koje joj pored siromaštva otežavaju život.

„Bolujem od jetre, imam kamen na želucu i bubregu. Komšije nikada ne dolaze praznih ruku, tu su da pomognu. Kada imaju viška ili im ostane malo hrane, sjete se mene i moje djece pa nam daju da ručamo”, priča Tatarijeva zahvalno i dodaje da joj mladi Romi iz Mesdžida na Koniku takođe pomažu sa namirnicama.

Arijetin mlađi dvadesetogodišnji sin Ljuljzim ne bira posao, radi sve samo da bi zaradio, a i to što zarađuje je, kaže, minimalno.

,,Idem po gradskim kontejnerima, cijepam drva, radim i sve ostale fizičke poslove. Ko god me pozove da radim ja odradim, a sve to za parče hljeba. Posla nekad ima, ponekad nema. Dnevno zaradim do sedam eura”, priča mladi Ljuljzim za Monitor. Volio bi, kaže, da radi u nekom preduzeću i da ima stalan posao kako ne bi zavisio od privatnog posla kojeg nema svakoga dana.

,,Volio bih da se zaposlim u Komunalnom, da makar čistim ulice, ali ne mogu ni to da radim jer nemam crnogorsko državljanstvo”, priča razočarano.

Najmlađa u porodici Fatima Tatari (8) pohađa jednu od gradskih škola u Podgorici. Ona je ove godine završila četvrti razred i raduje se početku naredne školske godine. Fatima je dijete sa smetnjama u razvoju. Naime, tek početkom trećeg razreda uz pomoć i podršku medijatora koji je bio zadužen za nju, obezbijeđen joj je personalni asistent u nastavi.

,,Uz svakodnevni rad učiteljice i individualni rad asistentice, ona je sada uspješnija u školovanju. Zadovoljna sam postignutim rezultatima, a nadam se da će tako biti i narednih godina”, ponosno priča majka ove djevojčice.

Porodica Tatari nema kupatilo. Jedinu prostoriju koju imaju koriste kao kuhinju, dnevni boravak, spavaću sobu, tu se i kupaju. ,,Tada svi moramo da izađemo napolje dok se neko od nas okupa u plastičnom koritu”, pričaju postiđeno i tužno svi u glas.

Ova porodica nakon 17 godina života u kampu nestrpljivo čeka stan koji im je obećan.

,,To će za nas biti nešto najbolje do sada. Imaćemo naše kupatilo, spavaću sobu, dnevni boravak kao i kuhinju”, u iščekivanju su kazali.

„Država mora da uloži značajnije napore radi donošenja i sprovođenja mjera afirmativne politike kako bi omogućila socijalnu inkluziju Roma i njihovu jednakost sa ostalim građanima Crne Gore. Takođe, država treba da se vodi politikom – ništa za Rome bez Roma, što u prevodu znači da se treba pružiti prilika mladim obrazovanim Romima, da rade na progresu Roma”, kaže romski politikolog Almir Tahiri. On ističe da Crna Gora ne može da napreduje u evropskim integracijama ukoliko dio njenog stanovništva ostane socijalno isključen i na marginama društva.

„Mnogi Romi u Crnoj Gori se i dalje suočavaju sa siromaštvom, kršenjem ljudskih prava, diskriminacijom u obrazovanju, stanovanju, zdravstvu i zapošljavanju, kao i različitim postupanjima koja ugrožavaju njihov život, povređuju dostojanstvo i onemogućavaju integraciju”, podsjeća.

Posljednje istraživanje javnog mnjenja o percepciji diskriminacije, koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) sproveo u februaru 2016. godine, pokazalo je da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa u crnogorskom društvu.

Suzana Šaćiri (32) jedna od siromašnijih Romkinja na Koniku izdržava osmočlanu porodicu, koja živi u izuzetno teškim uslovima. Sakuplja sekundarne sirovine i korisnica je socijalne pomoći. Ima šestoro djece od kojih se petoro školuju. Njen suprug Bekim tražio je posao, ali ga nije mogao naći.

,,Mlad sam i želim da radim kako bih obezbjedio osnovna sredstva djeci. Tražio sam posao u Komunalnom preduzeću, ali su mi rekli da im nijesu potrebni radnici. Svakodnevno posjećujem gradske kontejnere gdje nalazim koru hljeba. Ima nas mnogo siromašnih, nekad pronađemo nešto, a nekad ništa. Onda nam jedino preostaje da gladni zaspimo”, objašnjava otac šestoro djece.

U neuslovnoj kući od 30 metara kvadratnih, bez kupatila, sa svojom djecom Šaćirijeva, kaže, provede svaki dan i to više gladna i žedna nego sita.

„Naši su prozori polomljeni i fiksirani ekserima, zimi ih zaštićujemo najlon kesama, a ljeti umjesto otvaranja prozora skidamo najlone kako bi smo se rashladili “, priča Šaćirijeva.

Ovu porodicu najviše plaše kasni sati, pogotovo ono vrijeme kada moraju da zaspu, jer im se, kako kažu, drvena raštelovana vrata koja se jedva drže na baglama, ne zaključavaju.

Posljednji podaci Monstata pokazuju da u Crnoj Gori živi 6.251 Rom i 2.054 Egipćana. Na početku Dekade Roma 2005-2015 većina pripadnika ove populacije živjela je u ekstremno teškim uslovima, i u jednako teškoj situaciji su i danas. Za rješavanje siromaštva potrebna je, prije svega politička volja, a zatim i volja ostalih nadležnih aktera.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo