Povežite se sa nama

OKO NAS

KRENULA SEZONA NA ULCINJSKOJ RIVIJERI: Više gostiju i haosa

Objavljeno prije

na

Posljednjih godina je postalo pravilo da drugog dana Ramazanskog bajrama na ulcinjsku rivijeru stigne prvi veći talas gostiju. Već u ponedjeljak je na plažama i u gradu bilo primjetno mnogo više turista, a u srijedu je preko graničnog prijelaza Sukobin u Ulcinj došlo oko tri hiljade gostiju. Uz vrućine koje se bilježe i na kontinentu, ovo bi mogao biti dobar signal da će sa prvim danima jula krenuti prava sezona. U gradu u kojem se tri četvrtine prometa ostvari u sezoni, izuzetno je značajno da se ona produži za deset dana.

Direktor Turističke organizacije Fuad Hadžibeti smatra da će predstojeća sezona biti jedna od uspješnijih i bolja od prošlogodišnje za oko 30 odsto. „U prošloj godini ostvarili smo 1,1, a ove godine planiramo da gosti realizuju oko 1,5 miliona noćenja”, rekao je on.

Prema njegovim riječima, Ulcinj je dobio 70 novih hotela koji su podigli nivo kvaliteta smještaja, a cijene su ostale na nivou prošlogodišnjih.

„Svi hotelski kapaciteti su već rasprodati i to je ono što opravdava naša nadanja”, dodaje Hadžibeti.

Neki objekti su rasprodati sve do kraja septembra, što se tumači činjenicom da je blizina kriznih žarišta uticala da se dio gostiju iz Zapadne i Centralne Evrope koji su ljetovali u Turskoj i na sjeveru Afrike odluči da odmor provede na Jadranu. Izvjesno je takođe da je Ulcinj u evropskim razmjerama postao prepoznatljiva destinacija prije svega za kajt-surfing i birdwatcing (posmatranje ptica), ali kupališni turizam, zbog njegovih predivnih i ljekovitih plaža, ostaje ključna atraktivnost ovog grada. Podaci Instituta za biologiju mora iz Kotora pokazuju da je na svim ulcinjskim plažama, od kojih se na većini vijore plave zastavice kao dokaz njihove uređenosti, morska voda najvišeg kvaliteta.

No, s druge strane, činjenica je takođe da nevolje koje ima ova opština dnevno narastaju i da će tokom ljeta kulminirati. To se prije svega odnosi na saobraćajne gužve. Između dvije sezone u Ulcinju nije napravljeno nijedno novo parking mjesto!? Tu su, naravno, i problemi sa dilerima soba i bukom.

Predsjednik Kluba odbornika SDP-a Skender Elezagić kaže da niko od nadležnih ne razmišlja o pripremi sezone od koje zavisi egzistencija najvećeg broja građana. „Ali, ipak se nešto radi u gradu”, rekao je on ironično navodeći da „vlada prava groznica da se digne još jedna sprat, doda još jedna soba, ubaci još jedna terasa ili kiosk na javnoj površini”.

I nekoliko sedmica prije stupanja na snagu Zakona o regularizaciji objekata, 31. jula, u Ulcinju se masovno gradi. Već od septembra prošle godine, to je poprimilo dramatske razmjere. Sagrađeno je više od 300 novih objekata!?

Elezagić ističe da je posljednjih godina izgrađeno dosta kvalitetnih smještajnih objekata navodeći da je to „mač sa dvije oštrice”. „Jer, ako dovedemo goste koji nikada do sada nijesu odmarali u Ulcinju i ako ih sačeka ovaj haos, biće to dugoročno nepopravljiva šteta za turizam”, kazao je on.

Prema njegovim riječima, Ulcinj se gostima koji će ove sezone doći ne može pohvaliti ni sa najmanjim poboljšanjima u komunalnoj infrastrukturi.

,,Neriješeno pitanje odlaganja otpada i ispuštanje fekalija u Solanski kanal su najbolji dokaz da u glavnu sezonu kao grad ulazimo potpuno nepripremljeni. Sve se radi kabinetski i zato smo tu gdje jesmo”, tvrdi i aktivista nevladinog sektora Dželal Hodžić.

Indikativno je, kako navodi on, što čak nema ni sjednica Koordinacionog tijela za praćenje turističke sezone.

Hodžić je rekao da su pripreme za ovu sezonu trebale da počnu već u oktobru prošle godine, te da se u to morao uključiti i civilni sektor koji se bavi zaštitom životne sredine. ,,Ali, izgleda da su neki lokalni čelnici opterećeni predstojećim izborima, a i lični biznis im je u prvom planu”, kaže čelnik Ekološkog društva Zeleni korak.

Prema njegovim riječima, odgovornost za ovo stanje snosi i Vlada Crne Gore. ,,Ako nešto ne funkcioniše, zna se kako se treba postaviti”, dodaje on.

No, zvaničnici u Podgorici ne iskazuju previše pažnje prema ovoj opštini iako je i DPS dio vladajuće koalicije, te posebno zato što su trenutnu vlast sami instalirali. Čini se da mnogo više brinu za rezultate lokalnih izbora koji se ovdje očekuju na jesen kao pouzdanog indikatora raspoloženja javnosti za izbore koji se na nacionalnom planu očekuju naredne godine.

Iz Građanskog pokreta URA su saopštili da „nakon svih promašaja koje je DPS napravio sa privredom Ulcinja, a koje skupo plaćaju građani, nema nade da će Ulcinj uskoro doživjeti ekonomski preokret dok traje ovakva vladavina DPS-a i njihovih poslušnika”.

U toj stranci su kritikovali raspisani tender za dugoročni zakup Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjske rivijera, ocjenjujući da Vlada Crne Gore ne traži kredibilnog i ozbiljnog investitora, nego želi da nastavi štetni privatizacioni ritam koji je davno uhvatila.

„Ova firma je samo jedna od velikih ulcinjskih kompanija koja je zahvaljujući Vladinoj privatizacionoj politici, prošla put od giganta do prosjaka turističke privrede, iako je rasprodala skoro sve hotele i imovinu u periodu u kojem je bila u stečaju. Namjera ovoga je jasna, a to je da Ulcinjska rivijera ostane i dalje prosjak turističke privrede i da neće naći pravog strateškog partnera jer niko ozbiljan i kredibilan se ne bi upustio u ovakve Vladine avanture osim unaprijed poznatih investitora koji su u principu domaći Englezi, Rusi ili Arapi”, ističu u URA.

Istorijsko iskustvo nakon Drugog svjetskog rata pokazuje da od uspona i padova upravo HTP Ulcinjska rivijera zavisi i „zdravlje” ulcinjskog turizma, a to znači i ove opštine. Zato je pitanje uspješne privatizacije tog preduzeća uslov da se Ulcinj vrati na stare staze.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo