Povežite se sa nama

OKO NAS

GORNJE POLIMLJE: POSLJEDNJE VODENICE: Čuvari mlinova

Objavljeno prije

na

Od nekadašnjih na stotine vodenica u Gornjem Polimlju, danas je ostalo svega nekoliko da svjedoče o vremenu kada se živjelo zdravije i, sasvim sigurno srećnije, s domaćim hljebom na trpezi. Odumiranjem sela i raseljevanjem sjevera, umirale su i stare vodenice.

Među rijetkima koji su, ipak, odoljeli zubu vremena su tri mlina u selu Trešnjevo, kod Andrijevice, čije kamenje još uvijek pokreće voda s Rakovačkog vrela. Ove vodenice na vrhu sela opstale su na hiljadu metara nadmorske visine. One su i danas vlasništvo bratstava Vulevića, Kastratovića, Mašovića, Lalevića i Stojanovića.

Nekada je, kako pričaju stariji mještani, tu bila i četvrta vodenica, bratstva Čukića, ali se ona odavno urušila i preselila u prošlost.

Seljani tvrde da je upravo Rakovačko vrelo privuklo Trešnjevce da prije nekoliko vjekova nasele taj prostor, da tu formiraju jaka gazdinstva i organizuju život. Oni pričaju da je to vrelo oduvijek bilo njihova voda života, koja je pokretala mlinove i natapala oranice u prečniku od preko dva kilometra.

O tome svjedoči i Milovan Stojanović dok u jednoj od vodenica melje kukuruz. On priča da će se u njegovom domu od ovog brašna i dalje spravljati kačamak i poznata „vasojevićka kolobotnjica”.

,,Pored toga što je Rakovačko vrelo vjekovima pokretalo naše vodenice, ono je i izvor života svih mještana. Ono je natapalo naše njive, braneći ih od sušnih godina. Sa njega su se, pomoću tri jaza, navodnjavala imanja u cijelom Trešnjevu, koje danas sa 200 domaćinstava broji oko 600 stanovnika”, ističe Stojanović.

Mještani navode da vodenice na Rakovačkom vrelu ni izbliza ne rade kao nekada. Kažu da samo rijetki Trešnjevci dođu da samelju žito, te da se na prstima mogu prebrojati oni koji su ostali vjerni tradicionalnim djelatnostima.

To što danas samo rijetki otvaraju vrata vodenica i čuvaju ih od propadanja i zaborava, ne treba da čudi, jer u selu Trešnjevo trenutno ima čak devedeset i sedam zatvorenih kuća.

Narod se seli, dok plodne njive i livade urastaju u korov. Tako u trešnjevačkom zaseoku Rakovac, gdje je nekada bilo 17 domaćinstava, više niko ne živi.

Podsjećaju Trešnjevci da je u prošlim vremenima, pored vodenica, na Rakovačkom vrelu radila i valjaonica.

,,Bila je nadaleko čuvena, jer je besprijekorno valjala sukna. Od tog sukna su se pravile čakšire, džamadani, uzine za kapute, ponjave i mnoge druge stvari. Ovdje su u velikim količinama stizala sukna iz Berana i Andrijevice i tako uvaljana vraćala se nazad. Takvog sukna više nema, kao što nema ni valjonice na Rakovačkom vrelu. Ostala su samo sjećanja i žal za nekim minulim vremenima kad se živjelo skromije i siromašnije, ali bezbrižnije i srećnije”, priča mještanin Goran Mašović.

Trešnjevci ne zaboravljaju ni legende iz minulih vremena, ali i neke novije dogođaje koji opominju da se Rakovačko vrelo ne smije remetiti i narušavati.

Neki događaji iz prošlosti ukazuju, naime, da je Rakovačko vrelo znalo da se povremeno izgubi kad god bi neko pokušao da naruši njegov prirodni tok. Legenda kaže da je prije nekoliko vjekova neko zaprljao vrelo i da se ono odmah nakon toga navodno pretvorilo u običnu baru.

,,Mještani su zbog toga bili dovedeni u situaciju da se sele, a na kraju su odlučili da pokušaju da pomoć potraže na Cetinju kod vladike Rada. Nakon toga ovdje su pristigla brojna sveštena lica i dva dana vršila službu i molitve nad vrelom. Priča se da je trećeg dana potekla voda kao nekada”, kaže Branko Kastratović.

On naglašava da se nešto slično desilo i prije osam godina kada su mještani krenuli da kaptiraju Rakovačko vrelo.

,,Grupa mještana je 2008. godine imala namjeru da kaptira Rakovačkovrelo i da ga cijevima povede u svoje domove. Međutim, čim su krenuli, vrelo se odjednom izubilo. Tek kada se nakon nekoliko mjeseci odustalo od te ideje, vrelo se ponovo pojavilo iz zemlje”, tvrdi Kastratović.

Mještani Trešnjeva ističu da su Rakovačko vrelo i njihove vodenice posjećivali brojni turisti, pisci, putopisci, umjetnici, znani i neznani. Prisjećaju se da je ovdje dolazio i Mihailo Lalić, koji je rođen u susjednom selu Trepča.

,,Lalić je ovdje često boravio. Divio se ovoj vodi i pretakao je u svoja književna djela. Tako je Lalić ovjekovječio ovo mjesto i tok ove svete vode koji traje i opominje. On je u svojim djelima nagovijestio ovu tišinu, ukazujući na naše vječite seobe i podjele koje, nažalost, i danas traju”, ističe Mašović.

Po ocjeni mještana, Rakovačko vrelo po mnogo čemu može da predstavlja turističku atrakciju.

,,Ovdje sve kao da je vajano Božijom rukom. To znači da ovo mjesto, uz pomoć nadležnih institucija, može da postane turistički biser čitavog kraja. Posebno je interesantno da je voda na izvoru toliko topla da se u njoj čovjek može okupati i kad je najveća zima. Rakovačko vrelo moguće da ima i ljekovita svojstva”, tvrdi Kastratović.

Upravo zbog svega toga mještani Trešnjeva i još tri sela pobunili su se nedavno zbog najave gradnje malih elektrana na Gradišnici i Trepačkoj rijeci, u strahu da će bez vode ostati i ovo vrelo, ispod kojeg se nalaze još uvijek funkcionalne tri stare vodenice.

Da vodenice polako nestaju govori i podatak da ih je na području sadašnje opštine Petnjica nekada bilo oko stotinu. Danas čuveni poljoprivrednik i najveći proizvođač organskih žitarica iz ovog kraja Avdul Adrović pravi planove da sagradi jedan novi mlin na vodeni pogon.

,,Mi sada meljemo žito novom tehnologijom, ali bih volio kada bi na mom gazdinstvu napravili vodenicu i mljeli žito na tradicionalni način. Imamo plan da u budućnosti ovdje u selu Vrbica napravimo jedan restoran i pravimo jela od organskih žitarica”, kaže Adrović.

Četrdesettrogodišnji Radomir Cimbaljević iz sela Dapsiće, nadomak Berana takvu ideju je pretočio u stvarnost i upisao se u čuvare mlinova. On je prije dvije godine na svom imanju sagradio moderni objekat u kojem je, koristeći hidropotencijal Dapsićke rijeke, instalirao postrojenje za mljevenje žita i proizvodnju električne energije.

Cimbaljević podsjeća da je nekad na malenoj Dapsićkoj rijeci postojalo čak šesnaest vodenica potočara koje su, koristeći vodnu energiju, zrna pšenice, kukuruza, ječma, raži i heljde pretvarale u brašno, dok danas nema ni jedne. On zato s ponosom kaže kako je sada jedino on na mjestu jedne od starih vodenica podigao novi mlin, uvjeren da će mu donositi prihode.

„Ovaj mlin sto kilograma žita samelje za tri sata. Električni mlinovi to urade znatno brže, ali kvalitet brašna nije isti. Ovdje se radi o posebnoj tehnologiji koja garantuje visok kvalitet. Sistem je tako podešen da se vodenički kamen okreće ustaljenom sporijom brzinom kako se žito prilikom mljevenja ne bi previše zagrijavalo. Uz to, takozvane trice odvajaju se posebno, tako da dobijamo brašno koje u sebi nema nikakvih nepotrebnih sastojaka”, naglašava Cimbaljević.

Takozvanih čuvara mlinova i tradicionalne proizvodnje, koja je u razvijenom svijetu trend, ipak je premalo. Vode na sjeveru napali su tajkuni koji prijete da gradnjom malih elektrana poremete vodotokove i izvorišta rijeka na kojima se nalaze posljednje vodenice u Gornjem Polimlju.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema

 

Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.

Luka RistanovićJovan JankovićAndreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.

Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.

Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.

Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća

 

Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.

U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.

Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.

„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.

U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

 

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo