Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKA SLUŽBA ZAŠTITE I SPASAVANJA: Zaspali kao vatrogasci, probudili se kao spasioci

Objavljeno prije

na

Među onima koji najmukotrpnije zarađuju platu sa opštinskog budžeta su kolašinski vatrogasci. Posao pripadnika službe zaštite i spasavanja je obiman, nekad danonoćan i često rizičan. Ono je što je formalno opisano kao ,,spašavanje i zaštita ljudi i imovine od požara, eksplozija, havarija i drugih akcidentnih i vanrednih situacija”, na terenu znači, kaže komandir te službe Željko Darmanović, spuštanje u provalije i kanjone i izvlačenje povrijeđenih i nastradalih, borbu sa vatrenom stihijom, sate pješačenja po nepristupačnim i snijegom pokrivenim terenima u potrazi za nestalima turistima ili mještanima…Sve to bez odgovarajuće opreme. Kako kažu, u više od polovine akcija vatrogasci idu bez kompletne osnovne opreme. Često zbog toga rizikujući živote.

„ Moje kolege su ponekad opremljeni samo iskustvom, hrabrošću i entuzijazmom. U oko 30 do 40 posto akcija idemo neopremljeni. Kada smo prije mjesec ispod mosta Pjenavac izvlačili tijela nastradalih u saobraćajnoj nesreći, samo trojica pripadnika službe su imali ‘ribarske’ čizme. Sva tri para su bila probušena. Da dodam i da smo jedan par od tih pozajmili. Jasno je onda kakvi su nam uslovi i koliko dajemo sebe u svakoj akciji. Da ne govorim o tome da nemamo ni ronilačka odijela, što je za toliko sati u vodi neophodno”, kaže Darmanović.

Poslije te akcije stigla je vrijedna donacija. Uz saradnju sa Crvenim krstom Crne Gore, kolašinski ogranak te organizacije obezbijedio je 10 pari specijalnih neoprenskih odijela sa čizmama za Darmanovića i njegove kolege.

Međutim, kolašinski vatrogasci nemaju odjeću koja bi ih zaštitila prilikom gašenja požara. U vatru idu obučeni u obične kombinezone. Napredak je, kažu, što su dobili bar takozvane ,,izolacione aparate” (boce i maske koje ih štite od štetnih gasova).

Rizici i stres su svakodnevica za dvadeset jednog operativca te službe. Oni ,,pokrivaju” 897 kvadratnih kilometara, kolika je površina opštine. Više od polovine prostora je pokriveno šumom, a planinski masivi nijesu pristupačni za mehanizaciju . U većini slučajeva vatrogasci ipak uspješno lokalizuju požare, a nerijetko pomažu i kolegama iz drugih opština.

,,Često se previđa i kolika je površina naše opštine i kava je konfiguracija terena. I putna infrastruktura je loša. Ipak, ne odustanemo ni od jedne akcije, čak i na udaljenim katunima, kada gori neka koliba ili pomoćni objekat. To sugrađani mogu da potvrde.”

Nedostaju im i elektronski uređaji koji bi im pomogli u pretrazi terena, alpinistička oprema. Tokom minulih nekoliko godina vatrogasci su iz provalija izvukli na desetine što stradalih što izgubljenih ljudi. I dalje to rade običnim konopima, koji se koriste za sijeno, kupljenim u lokalnim prodavnicama mješovite robe.

Tako je bilo i u akciji u junu minule godine kada su iz kanjona izvlačili nastradale i povrijeđene rumunske turiste. Za to su dobili priznanje rumunske Vlade. Zidove prostorija njihove službe krasi još nekoliko važnih zahvalnica, koje, kako kažu vatrogasci, jesu satisfakcija za relativno niska i neredovna primanja. I za rizik.

Odlično su se snašli i u nevremenu 2012. godine. Tada su bili prinuđeni da iz lavina izvlače ljude.

,,To je bila novina za nas. Nikada to ranije nijesmo radili niti imali kvalifikacije za to. Uspjeli smo da troje ljudi spasimo ispod snijega. Ponosni smo na to. To je onaj rad za koji ne postoji cijena u novcu”.

Pripadnici službe nijesu do sada imali ni adekvatnu obuku, za sve ono što je zakonom predviđeno da rade. Od kako je 2007. godine zakon o protivpožarnoj zaštiti promijenjen i donesen zakon o zaštiti i spasavanju, obim njihovih poslova je mnogo veći. Za to nijesu imali nijednu obuku. Uče na terenu. Iako intervenišu u dvije brze i opasne rijeke, niko od pripadnika službe zaštite i spasavanja nije prošao ronilačku obuku.

,,U šali nekad kažem da po tom zakonu samo što nije određeno da hapsimo i nosimo oružje. Zaspali smo kao vatrogasci a probudili se kao spasioci. Nije bilo obuka organizovanih na nivou države, to je tek najavljeno za predstojeću godinu. U međuvremenu smo se snalazili u svakoj opštini kako je ko mogao. No do sada se nije desilo da smo bili neuspješni. Sve to nije lako, najteži je stres. Potrebni su dani da se oporavimo od nekih prizora, naročito kada je riječ o saobraćajnim nesrećama. A često već narednog dana moramo u novu akciju”, priča komandir službe zaštite i spasavanja.

Prosječna plata kolašinskih vatrogasaca je od 400 do 420 eura. Kao i svi koji se finansiraju iz opštinske kase, neće je skoro primiti. Ne plaćaju im se ni sati pripravnosti.

Često je neophodno da i oni koji imaju slobodan dan, budu pozvani u neku akciju, kako bi pomogli kolegama, kad ih je na terenu nedovoljno.

,,Godinama radimo u sličnim uslovima, pa mnogo i ne pričamo oko toga. Naučili smo da improvizujemo i da snalaženjem nadoknađujemo ono što nemamo. Na terenu ne može biti opravdanje to što nijesmo dobro opremljeni i obučeni, kolika nam je plata, mora se raditi najbolje što umijemo. Tako se i ponašamo, iako su nam često i životi u opasnosti”, zaključuje Darmanović.

Njegove kolege i on su svjesni da je oprema koja im treba vrlo skupa, teško je izdvojiti novac za nju. Takođe, ta skupa oprema može biti mjesecima neupotrijebljena. Ipak, očekuju više , a zahvalni su i na onome što su dobili. Velika olakšica im je to što imaju tri moderna vatrogasna vozila. Jedno je kupila lokalna uprava prije devet godina, a tri su dobili od Vlade. Zahavaljujući tome, kaže komandir službe zaštite i spasavanja stigli su na udaljene i nepristupačne terene opštine. I spasili mnoge živote.

,,Nijesu to obična radna mjesta. Ne sjedimo u kancelarijma. Svakog trenutka u bilo koje doba dana i noći mogli bismo biti pozvani u neku akciju” , podsjeća Darmanović. I napominje: „Naši problemi nijesu skorašnji. Godinama su isti. Ni od jedne vlasti ne očekujemo da za dan riješi sve što nam nedostaje, ali očekujemo razumijevanje i brigu. Govorim u svoje ime, ali mislim da je to stav i mojih kolega. Novinari često izostave naša imena u izvještajima iz rizičnih akcija. Nerijetko smo na meti neopravdanih kritika. Sve to nije nikad umanjilo naš entuzijazam”. Srećom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo